“Moj prošlogodišnji boravak na univerzitetu Ca’ Foscari u Veneciji i dalje mi djeluje kao neki ludi san, kao avantura koja se pamti čitavog života. Lekcije o samostalnom životu, izgorjeli ručkovi, neprospavane noći, „kampovanje“ u čitaonici, aperol na studentskom trgu, proslavljanje ispita, rastajanje od novih prijatelja sa druge strane planete…”
Ovako priču o iskustvu sa projektom „Erasmus+“ za Gerilu počinje studentkinja Filološkog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci Kristina Marić. Nijedan ispit, ni kolokvijum nisu je, kako kaže, mogli pripremiti za ono što je doživjela, ali isto tako nisu je ni naučili životu kao što je to učinilo pet mjeseci u maglovitoj i šarenoj Veneciji u sklopu „Erasmus+“ programa.
Erasmus+ je program Evropske unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport, a obuhvata period od 2021. do 2027. sa predviđenim budžetom od 26,2 milijarde evra. Erasmus+ nudi širok spektar prilika za studente, akademsko i nenastavno osoblje da studiraju ili obave praksu u inostranstvu, drže predavanja, profesionalno usavršavaju, kao i za izgradnju kapaciteta i stvaranje mreža saradnje između visokoobrazovnih institucija zemalja članica Evropske unije i ostalih zemalja svijeta.
„Pored fotografija, suvenira i nekoliko paketa paste, još čuvam mjesečnu kartu i studentsku karticu kao podsjetnik da to stvarno nije bio san niti neko turističko putovanje, nego da sam svojevremeno tamo pripadala i živjela kao punopravni student i mještanin. Pored brojnih putovanja, obilazaka muzeja, katedrala, spomenika, odslušanih predavanja, konferencija, gostovanja – najvažnija stvar koju sam tamo stekla jeste tih par kontakata u imeniku i prijateljstva koja samo rastu, čak i nakon više od godinu dana. To je za mene prava vrijednost i suština ‘Erasmusa'“, kazala je Marić.
Erasmus+ program, dodaje ona, stiče sve veću popularnost među mladima u BiH, naročito među studentima prvih ciklusa studija. To je nešto o čemu su starije generacije studenata sanjale, a brucoši danas imaju priliku i podsticaj da ostvare i njihove i svoje snove, a to je da proputuju svijetom i pritom se obrazuju na univerzitetima svjetskog značaja.
„Samo prošle godine više od hiljadu studenata iz BiH otišlo je na razmjenu, a u isto vrijeme smo i mi primili veliki broj stranih kolega. Ono čemu možemo zahvaliti za ovaj napredak jesu brojne saradnje kojima se univerziteti u BiH mogu pohvaliti. Među državama sa kojima sarađujemo su Italija, Francuska, Španija, Njemačka, kao i mnoge druge evropske zemlje“, priča Kristina Marić.
Jedna od glavnih prednosti Erasmusa je, dodaje ona, finansijska pomoć u vidu mjesečne stipendije na koju svaki student-učesnik ovog programa ima puno pravo. Ova vrsta podsticaja omogućava studentima da zaista iskuse samostalnost, skidajući ujedno pritisak sa roditelja i dajući priliku da se osjete nezavisno, što je možda i najdragocjenije iskustvo cijelog programa.
„Pored toga, Erasmus ne nudi samo priliku da putujemo i upoznajemo nove ljude, već i da učimo na drugačiji način, da se upoznamo sa sistemima obrazovanja u drugim državama i proširimo svoje vidike. Jedno od najčešćih pitanja koje studenti postavljaju jeste: “Hoće li mi se priznati ispiti iz inostranstva?” Odgovor je: da. Erasmus funkcioniše na principu saradnje i usklađivanja univerziteta, tako da su ti ispiti u potpunosti validni i priznati nakon povratka“, tvrdi Marić.
Ipak, kao i svaka velika prilika, Erasmus ima i svoje nedostatke. Oni su najčešće individualni, ali ono što gotovo svi studenti ističu jeste stres koji donosi sama priprema – od papirologije, dokumenata, pa do viznih procedura i traženja smještaja.
„Iz ličnog iskustva mogu potvrditi da je taj dio zaista zahtjevan i da može da obeshrabri, ali uz dobru pripremu i pravovremene informacije sve se može prevazići. Zbog toga je važno na vrijeme se raspitati i organizovati, ali i provjeriti kako na različitim univerzitetima funkcioniše administracija, jer negdje ide lakše, a negdje zaista treba strpljenja. Na kraju, sve te prepreke se zaborave onog trenutka kada stvarno doživite šta znači biti dio Erasmusa“, kazala je Kristina Marić.
Marić dodaje da se situacija popravlja iz godine u godinu kada je u pitanju insttitucionalna podrška ovom projektu. Na Univerzitetu u Banjoj Luci postoji kancelarija koja se bavi međunarodnom saradnjom, pa studenti imaju kome da se obrate.
„Takođe, država i ministarstvo mogu da se pohvale rezultatima i zaista ulažu sredstva, ali ponekad se osjeti da nedostaje koordinacije i praktične pomoći studentima. Nije dovoljno samo otvoriti konkurse. Važno je i pomoći mladima da se snađu kroz sve birokratske korake“, rekla je Kristina Marić.
Poznavanje jezika države i studijskog programa na kojem se gostuje glavni je preduslov za kvalitetnu realizaciju programa. Na Filološkom fakultetu u Banjoj Luci to uglavnom nije problem, jer se studenti opredjeljuju za zemlje čije jezike već uče, dok se na drugim fakultetima često biraju programi na engleskom jeziku, koji većina mladih dobro poznaje.
„Ipak, uvijek postoji nesigurnost pri pisanju seminarskih radova ili snalaženju u svakodnevnom životu na stranom jeziku. Dobra stvar je što Univerzitet u Banjoj Luci već nudi besplatne kurseve stranih jezika koje vode studenti četvrte godine, pa to može dodatno pomoći onima koji žele da se pripreme za razmjenu. Svaki novi jezik koji naučimo zapravo nam otvara još jedna vrata“, kazala je Marić.
Erasmus, dodaje ona, može dalje napredovati na nekoliko načina. Stipendija koju program nudi je velika prednost i značajno olakšava život u inostranstvu, ali u nekim slučajevima može biti nedovoljna, posebno u zemljama sa višim troškovima života. Što se tiče priznavanja ispita, iako većina profesora maksimalno izlazi u susret i pomaže studentima ne samo pri priznavanju položenih ispita, nego i tokom same pripreme dokumentacije i papirologije, iskustva pokazuju da povremeno može doći do nesporazuma ili kašnjenja.
„To jeste problem koji ne treba ignorisati, i važno je da studenti budu dobro informisani i pripremljeni. Pored toga, bilo bi korisno dodatno promovisati program u manjim gradovima i regijama, kako bi što veći broj mladih saznao za mogućnosti koje Erasmus nudi. Sve ove mjere mogle bi učiniti program još pristupačnijim i privlačnijim za studente iz cijele BiH“, istakla je Kristina Matić za naš portal.
Potpredsjednik Udruženja građana „Srce na dlanu“ Aleksandar Ćorović već je pet puta učestvovao u projektima „Erasmusa“. Posjetio je, kako kaže, gotovo sve gradove u BiH osim Glamoča, Grahova i Velike Kladuše. Na Kosovu je, kroz tri odlaska, obišao gotovo cijelu zapadnu stranu – Metohiju.
„Moj prvi Erasmus bio je prije deset godina u Brnu. Iskustvo je bilo izuzetno i žao mi je što tada nisam više vremena posvetio sličnim razmjenama. Posljednjih pet godina, kroz naše udruženje, bili smo partneri na četiri Erasmus razmjene u Hrvatskoj (Novi Vinodolski i Selce), u saradnji s udruženjima „Nada“ Ivanec i „Osmijeh“ Đurđevac. Teme su bile međuljudski odnosi, zaštita okoline, rad s mladima i mentalno zdravlje“, kaže Ćorović.
On ističe da ga najviše ispunjava kada gleda mlade kako se okupljaju i otkrivaju da dijelimo mnogo više sličnosti nego razlika, odnosno da imaju devet od deset istih problema, dok politička pitanja, koja ih često razdvajaju, zapravo nisu presudna za građenje međuljudskih odnosa.
„Kroz Erasmus se stiču različiti kontakti: od površnih poznanstava i prijateljstava, do budućih partnerstava u radu, pa čak i ljubavnih priča. Svaki Erasmus nosi nove izazove i prilike za učenje. Iako imam više od 15 godina iskustva u ovom sektoru, svaki program me dodatno obogati. Najviše sam naučio radeći sa ranjivim kategorijama mladih. Tu sam shvatio koliko je važna empatija i stvaranje sigurne zone u kojoj se mladi osjećaju ohrabreno da iskažu svoje mišljenje bez straha od posljedica“, rekao je Ćorović za Gerilu.
Veoma mali broj mladih iz BiH, tvrdi on, koristi Erasmus programe u punom kapacitetu. Najveći procenat odnosi se na studente koji traže dodatno usavršavanje tokom akademskih studija, a to zavisi direktno od saradnje sa profesorima i pristupa univerzitetskim kanalima, što često ograničava pristup tim programima.
„No, to je samo vrh ledenog brijega onoga što Erasmus zaista pruža. Po grubim procjenama, tek oko tri odsto mladih iz BiH koristi Erasmus programe. To je najmanji procenat u Evropi. Jedan od programa koji je naročito slabo poznat među mladima u BiH je European Solidarity Corps (ESC). On pruža mogućnosti da mladi volontiraju od mjesec dana do čak 12 mjeseci u nekoj od EU zemalja ili partner-zemalja“, rekao je Ćorović.
Program obezbjeđuje smještaj, obroke, osiguranje, džeparac i pokriva troškove puta. Mnogi oglasi i pozivi za ESC program često stižu, na primjer, putem organizacija tipa BRAVO, ali nema javno dostupnih podataka o broju prijava koje stižu iz BiH.
Prednosti Erasmus+ programa su, nastavlja Ćorović, prije svega finansijska dostupnost. Programi pokrivaju većinu ili sve troškove (smještaj, put, obroci, džeparac), što omogućava mladima da putuju i uče bez velikog finansijskog opterećenja. Erasmus+ otvara vrata putovanjima koja bi mnogima bila nedostižna vlastitim sredstvima, a upravo to je jedan od razloga zašto je program posebno privlačan mladima.
„Učesnici se upoznaju sa različitim kulturama, jezicima i stilovima života, što gradi toleranciju i ruši predrasude. Mladi iz BiH postaju dio šire evropske mreže, čime se jačaju bilateralni i multilateralni odnosi na individualnom nivou. Kroz obuke, volonterske projekte i stručne prakse, učesnici razvijaju praktične vještine, meke vještine (komunikacija, timski rad, liderstvo) i stiču znanja korisna za tržište rada. Erasmus+ nudi mladima sigurno, ali realno okruženje gdje se suočavaju sa izazovima poput samostalnog života, prilagođavanja novim uslovima i rješavanja problema“, istakao je Ćorović.
Nedostaci Erasmus+ programa, posebno za BiH građane, mnogobrojni su. BiH nije članica EU, pa je dostupnost određenih Erasmus+ programa i budžeta sužena. Mnogi pozivi su otvoreni samo za države članice, dok zemlje Zapadnog Balkana često imaju status partnerskih, što smanjuje broj opcija.
U poređenju sa članicama EU, na raspolaganju je znatno manje projektnih poziva i prilika, što je šteta, jer BiH ima potencijal (npr. pristupačne cijene i atraktivna lokacija za međunarodne grupe).
Proces prijave može biti komplikovan, zavisi od univerzitetskih kancelarija i često zahtijeva preporuke profesora ili institucija, što mnoge mlade obeshrabri. Veliki broj mladih nije dovoljno upoznat sa svim mogućnostima Erasmus+ programa (npr. ESC volontiranje ili traineeship prakse), pa prilike ostaju neiskorištene.
„Postoje i Erasmus+ traineeship (internship/stručna praksa) programi za studente i nedavno diplomirane. Erasmus+ podržava stručne prakse u trajanju od dva do čak 12 mjeseci koje se mogu odvijati u EU ili pridruženim zemljama. Prakse možete pronaći preko Erasmus Intern Traineeship Portala i prijavljuju se putem međunarodnih ili Erasmus+ kancelarija na vašem univerzitetu. Dodatno, postoje i programi stručnih praksi za srednjoškolce i mlađe – često se odvijaju kod poslodavaca, u NVO, automehaničarskim radionicama, CNC radovima i drugim zanimanjima. Nosilac troškova je obično privatnik, što ponekad može rezultovati i ponudom zaposlenja nakon prakse“, rekao je Ćorović i dodao kako je bitno naglasiti da se manji procenat mladih muških osoba prijavljuje na iste programe u poređenju sa ženskom populacijom.
On smatra da Erasmus u BiH nema dovoljnu institucionalnu podršku. Podrška Erasmus programu u BiH uglavnom se svodi na deklarativne izjave i formalne riječi, dok konkretni potezi i strateška ulaganja izostaju. Za razliku od većine zemalja regiona, naš obrazovni i institucionalni sistem nije dovoljno uvezan sa Erasmus+ programima.
Posebno je, smatra on, problematično to što srednjoškolski sistem u BiH gotovo uopšte nije uključen, pa su Erasmus mogućnosti ograničene na studente i pojedine organizacije civilnog društva. To mladima značajno sužava pristup programima. Primjer šireg institucionalnog nedostatka je i činjenica da BiH kasni i u pogledu jednostavnih bilateralnih sporazuma o viznim olakšicama (npr. i dalje nemamo bezvizni režim sa državama poput Urugvaja), što indirektno pokazuje nivo neangažovanosti.
„S druge strane, Evropska unija jasno prepoznaje važnost Erasmus+ programa i kontinuirano povećava njegov budžet. Najavljeno je da će u narednih pet godina izdvajanja samo rasti, upravo jer se ovaj program pokazao kao snažan alat u razvoju mladih i izgradnji evropskog identiteta. Međutim, u BiH se ponekad javlja bojazan institucija da bi snažniji angažman u Erasmus+ mogao dovesti do povećanog ‘odliva mozgova’, naročito u zemlji sa niskim prirodnim priraštajem. To je vjerovatno jedan od razloga zašto nema dublje institucionalne podrške“, rekao je Aleksandar Ćorović.
Jezičke barijere, tvrdi on, zavise prije svega od individualnih učesnika i njihovih jezičkih kompetencija. Većina mladih koji se prijavljuju na Erasmus+ programe posjeduje zadovoljavajuće znanje engleskog jezika, koji je ujedno i glavni komunikacijski jezik većine projekata.
Olakšavajuća okolnost je što u projektima često učestvuju i mladi sa prostora bivše Jugoslavije, pa sličnost jezika dodatno olakšava međusobnu komunikaciju i integraciju u grupu. Kada je riječ o saradnji sa učesnicima iz ostatka Evrope, komunikacija se gotovo uvijek vodi na engleskom jeziku, pa nivo poznavanja engleskog može uticati na osjećaj sigurnosti učesnika, ali rijetko predstavlja nepremostivu prepreku.
„Vrijedi naglasiti da čak i kada učesnik ne govori dobro strani jezik, u praksi se pokazuje da postoji dovoljno prostora za snalaženje. Na primjer, bilo je slučajeva da su učesnici sa vrlo ograničenim znanjem engleskog ili čak bez mogućnosti verbalne komunikacije uspjeli aktivno doprinositi programu kroz neverbalnu komunikaciju, dijeljenje znanja, vještina i praktičnih aktivnosti. Drugim riječima – jezik može biti izazov, ali ne i barijera koja onemogućava učešće. U Erasmus+ programima naglasak je na učenju, prilagođavanju i međusobnom razumijevanju, a upravo to iskustvo često dodatno podstiče mlade da unaprijede svoje jezičke vještine“, kazao je Ćorović.
Mladi, nastavlja on, treba da budu ohrabreni i da se prijavljuju na programe i da budu spremni izaći iz zone komfora – da pređu granice, naprave lične „žrtve“ i ne gledaju Erasmus isključivo kroz prizmu brzog profita.
„Često se kod nas javi predrasuda da su ovi programi ‘beskorisni’ ili da predstavljaju ‘kultove’, dok u stvarnosti nude širok spektar kvalitetnih edukacija i prilika za usavršavanje. Neki programi čak otvaraju mogućnosti za buduće investitore i pokretanje vlastitih poslova u BiH“, istakao je Ćorović.
Na državnom nivou ključno je da predstavnici institucija shvate značaj Erasmus programa i drugih EU inicijativa koje mogu podstaći napredak mladih i društva. Potrebna je realna institucionalna podrška u smislu postavljanja kompetentnih ljudi, diplomata i stručnjaka koji imaju viziju, znanje i kulturnu širinu (umjetnost, muzika, ples, međunarodni odnosi).
„Umjesto kratkoročnog interesa i traženja lične koristi, potrebna je strateška posvećenost koja bi omogućila da Erasmus projekti u BiH zaista zažive i donesu maksimalan benefit. Na nivou EU, Erasmus je već visoko razvijen i kontinuirano se unapređuje. Za mlade u državama članicama Erasmus nije ograničen samo na razmjene. Mnogi odlaze na volontiranje širom svijeta, posebno u afričkim zemljama, gdje doprinose projektima poput izgradnje bunara, škola, pa čak i inicijativama za institucionalne promjene“, navodi Ćorović.
Erasmus+ je više nego prisutan i u privatnom sektoru. Zahvaljujući projektu Erasmus + profesori, studenti i nenastavno osoblje Panevropskog univerziteta „Apeiron“ borave na univerzitetima širom Evrope, a ujedno su domaćini mnogim stranim profesorima, studentima i ostalim zaposlenima na visokoškolskim partnerskim ustanovama..
U okviru Erasmus+ „Apeiron“ je potpisao sporazume o saradnji sa Visokom poslovnom školom B2 iz Ljubljane na kojoj su boravili profesori Jana Aleksić, Vesna Novaković i Igor Grujić te održali cikluse predavanja za njihove studente. Administrativno osoblje je boravilo u različitim vremenskim periodima na pomenutoj školi uključujući i Anju Dragojević, Živanu Kljajić, Aljošu Kostića, Alena Tatarevića i Bojana Aleksića. Takođe, studenti „Apeirona“ Žarko Bajić i Ana Solarević na Visokoj školi proveli su po jedan semestar, slušali predavanja i polagali ispite.
Profesorice „Apeirona“ Darijana Antonić i Ljiljana Tadić Latinović, a čak dva puta profesor Ilija Baroš, boravili su u Češkoj Republici na partnerskom uiverzitetu Južna Bohemija – Češke Budejovice. Takođe su održali cikluse predavanja njihovim studentima.
„Ukupno 11 naših studenta Fakulteta zdravstvenih nauka dva mjeseca boravili su na istom Univerzitetu i na Univerzitetskom kliničkom centru Češke Budejovice pohađali praktičnu nastavu. Anja Dragojević, Filip Bajić, Živana Kljajić i Elveldina Tatarević takođe su, kao nenastavno osoblje Univerziteta „Apeiron“, boravili na ovom univerzitetu u Češkoj. Na univerzitetu Jan Kochanowski – Kielce u Poljskoj profesorca Vesna Novaković održala je predavanja za studente osnovnih i master studija“, saopštili su sa ovog Univerziteta.
Docent Filološkog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci Anja Pravuljac za Gerilu kaže da su njena iskustva sa Erazmusom više nego pozitivna. Zahvaljujući razmjeni sa Univerzitetom u Veneciji, gdje je u posljednjih nekoliko godina boravila tri puta, a prošle godine i predavala čitav ljetni semestar, imala je priliku da značajno unaprijedi kvalitet svoje nastave i naučnih istraživanja.
„Vrijednost mog naučnog rada se nakon tih iskustava podigla na evropski nivo, a stečena znanja i prakse prenijela sam i na Filološki fakultet u Banjoj Luci. Posebno ističem kontakte sa kolegama iz Venecije koji su rezultirali razvojem novih zajedničkih projekata između Filološkog fakulteta u Banjoj Luci i Univerziteta u Veneciji. Ti projekti ne samo da jačaju saradnju između naših institucija, već i grade širu mrežu koja će u budućnosti donijeti nove inicijative i istraživačke projekte“, kazala je Anja Pravuljac.
Prema dostupnim podacima iz zvaničnih izvještaja, u 2023. godini u okviru Erasmus+ programa zabilježena je ukupno 1.831 mobilnost studenata i univerzitetskog osoblja iz Bosne i Hercegovine, što pokazuje da mladi i akademska zajednica iz BiH sve više koriste prilike koje ovaj program nudi.
Iz perspektive Univerziteta u Banjoj Luci, a naročito Filološkog fakulteta kao najaktivnije članice po pitanju međunarodnih razmjena, vidljivo je da se iz godine u godinu povećava broj Erasmus+ saradnji i razmjena. Takvi podaci, kaže Pravuljac, ne čude s obzirom na to da se koristi ovog programa jasno pokazuju u kratkom roku: studentima omogućavaju sticanje međunarodnog iskustva, usavršavanje jezika i razvoj interkulturalnih vještina, dok profesori i univerzitetsko osoblje jačaju saradnju s evropskim kolegama i unapređuju kvalitet nastave i istraživanja.
„Erasmus+ program donosi niz prednosti i za studente i za univerzitetsko osoblje. Studentima omogućava da studiraju u inostranstvu uz pokrivene troškove studija i života, unaprijede znanje stranih jezika, razviju interkulturalne kompetencije i steknu iskustvo koje povećava njihovu kompetitivnost na domaćem i stranom tržištu rada. Profesori i istraživači kroz Erasmus+ grade saradnju s kolegama širom Evrope, razmjenjuju znanja i dobre prakse te jačaju kvalitet nastave i istraživanja na svojim univerzitetima. Dodatno, uključivanje u Erasmus+ doprinosi međunarodnoj prepoznatljivosti univerziteta iz Bosne i Hercegovine i jačanju njihove akademske mreže“, rekla je Pravuljac.
Što se tiče nedostataka, oni su, smatra ona, minimalni u poređenju sa prednostima – najčešće se odnose na spore administrativne procedure ili ograničen broj stipendija, ali ukupni značaj programa za mlade i akademsku zajednicu je nesporan i izrazito pozitivan.
Erasmus+ projekat, dodaje Pravuljac, ima snažnu institucionalnu podršku u Bosni i Hercegovini. Sve veće visokoškolske ustanove u zemlji aktivno učestvuju u programu i razvijaju saradnju sa partnerskim univerzitetima širom Evrope, a Nacionalna Erasmus+ kancelarija u BiH kontinuirano pruža stručnu i logističku podršku u ovom procesu.
„Ovakva koordinacija osigurava da studenti i nastavno osoblje imaju olakšan pristup programu, jasne informacije i sigurnost da će njihovo iskustvo mobilnosti biti kvalitetno i korisno. Zahvaljujući toj podršci, Erasmus+ je postao prepoznat kao jedan od najuspješnijih i najstabilnijih mehanizama međunarodne saradnje u visokom obrazovanju“, tvrdi Pravuljac.
Posebno se, navodi ona, ističu Filološki fakultet i Univerzitet u Banjoj Luci koji pokazuju izvrsne rezultate na polju međunarodne razmjene. Ti rezultati ne bi bili mogući bez snažne institucionalne podrške i predanog rada Kancelarije prorektora za međunarodnu i međuuniverzitetsku saradnju Univerziteta u Banjoj Luci, koja pored stalnog povećavanja broja ugovora o saradnji sa novim evropskim univerzitetima studentima i profesorima pruža kontinuiranu pomoć i podsticaj da iskoriste sve prilike koje Erasmus+ program nudi.
„Jezik nije prepreka za implementaciju Erasmus+ programa. Naprotiv, on je njegova najveća prednost. Kada govorimo o Filološkom fakultetu u Banjoj Luci, razmjene sa državama čiji se jezici proučavaju direktno doprinose razvoju jezičkih kompetencija studenata i profesora i obogaćuju njihovo akademsko i kulturno iskustvo. Dobrobit razmjena je u ovom smislu naročito vidljiva za studente stranih filologija, koji bez provedenog perioda jezičkog usavršavanja u državama čije jezike proučavaju ne bi stekli visok nivo poznavanja tih jezika“, zaključila je Anja Pravuljac.
Gerila.info/Goran Dakić
