Pravni tim Milorada Dodika podnio je izmijenjenu tužbu protiv američkog Ministarstva finansija, OFAC-a, ministra finansija Scotta Bessenta i predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.
Ovom tužbom Dodik, njegov sin Igor i još devet tužilaca od američkog suda traže mnogo više od potvrde činjenice da su prošle godine skinuti sa američke crne liste – žele da sud njihove nekadašnje sankcije proglasi nezakonitim, izbriše trag o njima iz službenih i komercijalnih baza i spriječi da na osnovu istih činjenica ponovo završe na OFAC listi.
Izmijenjena tužba podnesena je 25. avgusta pred Okružnim sudom SAD za Južni distrikt Floride, a uz Milorada i Igora Dodika tužioci su Radmila Bojanić, Pavle Ćorović, Danijel Dragičević, Marko Gujaničić, Dijana Milanković, Dalibor Panić, Goran Raković, Nemanja Reljin i kiparska kompanija SEE Media Research Ltd.
Već na početku dokumenta Dodikovi advokati tvrde da su sankcije proizvele posljedice koje nisu nestale njihovim formalnim ukidanjem.
“Ove sankcije prouzrokovale su ozbiljnu, konkretnu i trajnu finansijsku štetu svakom od tužilaca, uključujući obavezno blokiranje imovine unutar Sjedinjenih Država, prekid bankarskih odnosa od velikih američkih i međunarodnih finansijskih institucija i nastavak isključenosti iz globalnog finansijskog sistema čak i nakon formalnog skidanja sa liste“, navodi se u izmijenjenoj tužbi.
Iako ih je OFAC u oktobru 2025. uklonio sa liste sankcionisanih osoba, Dodik i ostali sada tvrde da samo skidanje sa liste nije bilo dovoljno, jer su posljedice američkih sankcija ostale – banke ih, prema navodima tužbe, i dalje odbijaju kao klijente, međunarodne finansijske veze nisu u potpunosti obnovljene, a privatne baze koje koriste banke i druge finansijske institucije i dalje ih prepoznaju kao osobe koje su bile pod američkim sankcijama.
„Velike komercijalne baze podataka za provjeru sankcija nastavljaju da označavaju tužioce kao ranije sankcionisane osobe. Velike američke i međunarodne finansijske institucije i dalje odbijaju da obnove bankarske odnose. Imovina koja je bila blokirana tokom perioda sankcija nije u potpunosti vraćena“, tvrde Dodik i ostali tužioci.
U nastavku tužbe, u koju je Gerila imala uvid, navodi se da banke i nakon ukidanja sankcija odbijaju da im ponovo otvore račune.Gerila imala uvid,
„Velike američke finansijske institucije odbijaju da ponovo otvore račune tužiocima ili da nastave obrađivati bankovne transfere u njihovo ime. Ove institucije pozivaju se na raniji status tužilaca na SDN listi i kontinuirani rizik usklađenosti kao osnov za nastavak odbijanja, uprkos formalnom skidanju sa liste”, navodi se u tužbi.
Zbog toga Dodik i ostali od američkog pravosuđa traže da ode nekoliko koraka dalje od odluke koju je OFAC već donio i da njihove nekadašnje sankcije pravno poništi.
Od suda zahtijevaju da utvrdi da su odluke o njihovom stavljanju na SDN listu bile nezakonite, da poništi te odluke i naloži brisanje evidencija iz OFAC-ovih baza, ali i da američko Ministarstvo finansija obavijesti kompanije koje vode komercijalne baze za provjeru sankcionisanih osoba da su odluke poništene i zatraži uklanjanje podataka o njihovom nekadašnjem statusu.
Advokati u tužbi tvrde da samo sudsko poništavanje sankcija može potpuno ukloniti štetu koju njihovi klijenti, prema njihovim navodima, i dalje trpe.
„Jedini efikasan način da se otkloni ova trajna šteta jeste poništavanje i brisanje osnovnih odluka o sankcijama, zajedno sa obavještavanjem operatera baza podataka za provjeru sankcija. Takvo brisanje evidencija i obavještavanje nije moguće postići samim skidanjem sa liste i može ga narediti jedino ovaj sud“, navodi se u dokumentu.
Iako se kroz gotovo 50 stranica izmijenjene tužbe govori o ozbiljnoj finansijskoj, poslovnoj, profesionalnoj i reputacionoj šteti koju su sankcije navodno napravile, Dodik i ostali od američke države u ovom postupku ne traže milionsku odštetu.
Finansijski zahtjev je, zapravo, simboličan – za svakog pojedinačnog tužioca traži se po “jedan dolar” nominalne odštete zbog navodne povrede ustavnih prava, ali se istovremeno traži i plaćanje razumnih advokatskih i drugih troškova postupka.
Mnogo značajniji od jednog dolara je zahtjev kojim Dodik i ostali žele ograničiti mogućnost da ih američke vlasti ponovo sankcionišu.
U završnom dijelu tužbe traže trajnu sudsku zabranu kojom bi se zahtijevalo formalno povlačenje Izvršne uredbe 14140 i američkim institucijama zabranilo da tužioce ponovo stave na SDN listu „na osnovu istih činjeničnih osnova na kojima su počivale poništene odluke o sankcijama“.
Da opasnost od povratka na listu smatraju stvarnom, Dodikovi advokati pokušavaju dokazati pozivajući se upravo na način na koji je OFAC prethodnih godina širio sankcije.
„Ovo nije hipotetička ili spekulativna šteta. OFAC je više puta sankcionisao i ponovo sankcionisao tužioce i osobe iz Dodikove mreže“, piše u izmijenjenoj tužbi, nakon čega se nabrajaju američke odluke iz 2023, 2024. i 2025. godine.
Od nemam imovinu do blokirana mi je imovina i interesi u SAD
U izmijenjenoj tužbi posebno se tvrdi da su sankcije Miloradu Dodiku dovele do blokiranja njegove imovine koja je bila pod američkom jurisdikcijom. „Nakon stavljanja na listu, sva imovina Milorada Dodika i njegovi imovinski interesi koji su se nalazili u Sjedinjenim Državama ili u posjedu ili pod kontrolom američkih lica odmah su blokirani po sili zakona. Blokada je obuhvatala imovinu, novčana sredstva i druge finansijske interese koji podliježu jurisdikciji SAD“, navodi se u tužbi.
Gotovo identičnu tvrdnju tužioci iznose i za Igora Dodika: „Nakon stavljanja na listu, sva imovina Igora Dodika i njegovi imovinski interesi u Sjedinjenim Državama ili u posjedu ili pod kontrolom američkih lica odmah su blokirani po sili zakona, dok su finansijske transakcije koje su bile u toku i bankarski odnosi prekinuti ili odbijeni.“
Upravo je obrazloženje štete jedan od zanimljivijih dijelova tužbe, posebno kada se uporedi sa načinom na koji je Dodik godinama pred domaćom javnošću govorio o američkim sankcijama.
Nakon prvih američkih sankcija 2017. godine Dodik je tvrdio da mu Amerikanci praktično nemaju šta blokirati.
„Ja nemam nikakvu imovinu u SAD-u. Nemam ni imovinu, niti bilo kakav račun. U tom pogledu, deplasirano je zabranjivati nešto kad ono ne postoji“, rekao je tada Dodik.
Gotovo identičnu poruku ponovio je nakon novih američkih sankcija u januaru 2022. godine.
„Ja nikad ništa nisam imao u Americi, nisam imao račun u Americi, nikakve poslove nisam imao u Americi“, govorio je Dodik, nazivajući farsom zabranu raspolaganja imovinom za koju je tvrdio da je nema.
Četiri godine kasnije, pred američkim sudom pojavljuje se bitno drugačija formulacija.
Pokušavajući dokazati da individualni tužioci imaju dovoljno veze sa Sjedinjenim Državama da bi se mogli pozvati na zaštitu prava garantovanih Petim amandmanom američkog Ustava, u izmijenjenoj tužbi se navodi: „Individualni tužioci imali su dovoljno kontakata sa Sjedinjenim Državama da se mogu pozvati na zaštitu pravičnog postupka. Imali su imovinu pod jurisdikcijom SAD, obavljali redovne finansijske transakcije sa američkim fizičkim i pravnim licima i bili podvrgnuti prinudnoj regulatornoj vlasti Sjedinjenih Država kroz proces sankcionisanja.“
Na šta se tačno odnose ta imovina i transakcije i da li se tvrdnja konkretno odnosi i na Milorada Dodika, u tužbi nije objašnjeno.
Tužitelji u dokumentu navode i koliko su, prema njihovom viđenju, posljedice ulaska na SDN listu široke.
“Stavljanje na SDN listu lišilo je tužioce značajnih sloboda, uključujući isključenje iz globalnog finansijskog sistema, nemogućnost obavljanja uobičajenih poslovnih transakcija, primanja plate ili naknade i bavljenja uobičajenim komercijalnim aktivnostima“, tvrdi se u tužbi.
Navode čak i probleme sa putovanjima, tvrdeći da aviokompanije, hoteli i pružaoci turističkih usluga provjeravaju klijente prema SDN listi i mogu odbiti uslugu sankcionisanim osobama.
Bidenov potpis jedan od Dodikovih aduta
Jedan od najneobičnijih pokušaja rušenja ranijih sankcija zasniva se na potpisu bivšeg američkog predsjednika Joea Bidena i korištenju takozvanog „autopena“.
Izvršna uredba 14140 donesena je 8. januara 2025, svega 12 dana prije kraja Bidenovog mandata, i njome su proširena ovlašćenja američke administracije za sankcionisanje osoba povezanih sa Zapadnim Balkanom.
Samo devet dana kasnije, 17. januara, OFAC je sankcionisao grupu osoba i kompanija povezanih sa Dodikom.
Dodikovi advokati sada pokušavaju osporiti samu osnovu tih odluka.
„Postoje ozbiljna pitanja u vezi s tim da li je predsjednik Biden lično pregledao i odobrio Izvršnu uredbu 14140. Izvršna uredba 14140 nosi obilježja izvršenja autopenom. Donesena je u periodu kada je više izvršnih uredbi i predsjedničkih akata proizvedeno u brzom slijedu i tokom perioda u kojem je lično učešće tadašnjeg predsjednika u upravljanju bilo predmet zabrinutosti obje političke strane“,piše u tužbi.
A onda dolazi pravna posljedica koju Dodikov tim želi izvući iz te tvrdnje:
„Ako je Izvršna uredba 14140 donesena putem autopena bez ličnog odobrenja predsjednika, ona je ustavno ništavna od samog početka, a sve radnje preduzete na osnovu nje, uključujući sankcionisanje devet tužilaca 17. januara 2025, nemaju pravno dejstvo“, a u tužbi insistiraju da se ne radi o običnoj proceduralnoj grešci.
Bez upozorenja, dokaza i saslušanja
Drugi veliki pravni pravac tužbe odnosi se na tvrdnju da je OFAC prekršio prava tužilaca iz Petog amandmana američkog Ustava.
Dodik i ostali tvrde da nisu dobili priliku da se brane prije nego što su sankcije proizvele svoje posljedice.
„Sankcije su uvedene bez bilo kakvog prethodnog saslušanja ili mogućnosti da budu saslušani. OFAC tužiocima nije dostavio obavještenje o predloženim sankcijama, pristup dokazima na kojima su sankcije zasnovane niti mogućnost da ih ospore prije nego što su stupile na snagu“, navodi se u dokumentu.
Nezadovoljni su i mogućnošću da nakon sankcionisanja traže preispitivanje odluke od samog OFAC-a.
„Sankcije su nametnute kao svršen čin, sa trenutnim i razornim finansijskim posljedicama, dok je jedini raspoloživi ‘pravni lijek’ bila nekontradiktorna peticija upravo onoj agenciji koja je odlučila da sankcije uvede“, tvrde tužioci.
Amerikance tuže novcem iz budžeta RS
Iza pravne bitke nalazi se još jedan detalj važan za građane Republike Srpske – advokata koji zastupa Dodika, njegovog sina i ostale tužioce nije prvobitno angažovao Dodik kao privatno lice, nego Republika Srpska.
Svih deset fizičkih lica i kompaniju SEE Media Research pred američkim sudom zastupa Robert David Garson iz advokatske firme GS2 Law PLLC, a dokumentacija američkog registra stranih agenata FARA pokazuje da je strani principal te firme Republika Srpska.
Ugovor je vezan za Ministarstvo za evropske integracije i međunarodnu saradnju RS, odnosno ministra Zlatana Klokića, a pismo o angažovanju datirano je 30. jula 2025. godine.
Posao koji je Republika Srpska naručila od američke firme opisan je kao „Representation in Litigation Strategy and OFAC Sanctions Challenge“, odnosno zastupanje u strategiji parničenja i osporavanju OFAC sankcija.
Prema FARA dokumentaciji, GS2 Law angažovan je za pravne savjete i zastupanje Republike Srpske i/ili određenih identifikovanih pojedinaca pred OFAC-om i američkim federalnim sudovima, a među osobama na koje se angažman odnosi posebno je naveden Milorad Dodik.
Za početni angažman ugovorena je “fiksna naknada od 100.000 dolara za dva mjeseca rada”, a usluge se finansiraju iz budžeta Republike Srpske.
Garsonova redovna tarifa navedena u ugovoru iznosi 1.000 dolara po satu, drugi advokati naplaćuju između 350 i 650 dolara, dok je sat rada pripravnika 225 dolara, s tim da je za početni posao dogovorena fiksna cijena.
Ugovor je ostavio mogućnost dodatnog angažmana, kao i angažovanja drugih stručnjaka i pravnih savjetnika, čije troškove, uz prethodno odobrenje, takođe snosi klijent – Republika Srpska.
Đorđe Vujatović
