U borbi protiv pravnog pritiska na novinare, aktiviste i male izdavače, Evropska unija je nedavno usvojila direktivu koja ima za cilj suzbijanje zloupotrebe sudskih sistema putem takozvanih SLAPP tužbi (Strategic Lawsuit Against Public Participation). Ovaj pravni potez ima potencijal da značajno promijeni pejzaž medijskih sloboda, ne samo unutar bloka, već i u zemljama koje teže ka EU integracijama, poput Bosne i Hercegovine.
SLAPP tužbe (Strategic Lawsuits Against Public Participation – “Strateške tužbe protiv učešća javnosti”), predstavljaju pravne postupke koji se pokreću s ciljem zastrašivanja i finansijskog opterećivanja pojedinaca ili organizacija koje se usude kritikovati moćnike ili ukazivati na korupciju i druge društvene nepravilnosti. U EU, gdje se medijske slobode smatraju temeljem demokratije, ovakve tužbe su prepoznate kao ozbiljna prijetnja.
Direktor Banjalučkog centra za ljudska prava Dejan Lučka naglašava da SLAPP tužbe podnose moćne osobe, kompanije ili institucije protiv pojedinaca ili organizacija koje ih kritikuju ili iznose negativne informacije o njima, odnosno protiv lica ili organizacija koja govore u javnosti o pitanjima koja u sebi sadrže javni interes.
“SLAPP-ovi često uključuju neravnotežu moći stranaka, pri čemu tužitelj ima snažniji finansijski ili politički položaj od tuženog”, ističe Lučka.
Advokat Aleksandar Jokić za Gerilu kaže da SLAPP tužbe za cilj imaju demotivisanje novinara ili aktivista da izvještavaju javnost o nekim temama od značaja za javnost.
“Cilj tužbe nije uspjeh u sporu, nego stvaranje osjećaja nelagode, neizvjesnosti, finansijske ugroženosti kod novinara i aktivista. Na taj način se pokušava isključiti javnost”, ističe Jokić.
I Lučka ističe da cilj SLAPP-ova nije nužno da se dobije na sudu, već da se ućutkaju kritičari i obeshrabre drugi od iznošenja sličnih kritika.
“Ove tužbe ugrožavaju slobodu izražavanja jer mediji, novinari, aktivisti, branitelji ljudskih prava, blogeri i vlogeri, kao i drugi mogu biti zastrašeni i odustati od kritike i izvještavanja o važnim pitanjima. Takođe, strah od mogućih tužbi može dovesti do samocenzure, gdje mediji i pojedinci izbjegavaju pisanje o kontroverznim ili osjetljivim temama”, kaže Lučka.
Direktiva protiv SLAPP tužbi u EU, inače, predviđa niz mjera koje bi trebale osigurati brže odbacivanje neosnovanih tužbi, olakšavanje pristupa pravnoj pomoći za žrtve SLAPP-a, kao i uvođenje sankcija za one koji zloupotrebljavaju pravni sistem.
Lučka ističe da je EU probala sa direktivom ukloniti prepreke, sa jedne strane nesmetanom odvijanju građanskih postupaka, ali pritom i pružiti zaštitu fizičkim i pravnim licima uključenima u javno djelovanje u pitanjima od javnog interesa (kao što su npr. novinari, izdavači, medijske organizacije, borci za ljudska prava itd.) od sudskih postupaka koji se protiv njih pokreću kako bi ih odvratili od javnog djelovanja.
Direktivom su utvrđena tzv. „minimalna pravila”, čime se državama članicama omogućava da donesu ili zadrže odredbe koje su povoljnije za osobe uključene u javno djelovanje, tj. javno učešće. Samim tim, kaže Lučka, provođenje ove Direktive ne bi smjelo da posluži kao opravdanje za nazadovanje u odnosu na nivo zaštite koji već postoji u svakoj državi članici.
Navodi da su Direktivom predviđene zaštitne mjere protiv očito neosnovanih tužbi ili zlonamjernih sudskih postupaka u građanskim stvarima s prekograničnim implikacijama koje su podnesene, odnosno koji su pokrenuti protiv fizičkih i pravnih lica zbog njihove uključenosti u javno djelovanje.
Države članice prema Direktivi treba da osiguraju, nakon odgovarajućeg razmatranja, ubrzanu proceduru za odbacivanje predmeta u najranijoj fazi, u skladu sa nacionalnim pravom.
Takođe, teret dokazivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva je na tužitelju koji podnosi tužbu, dok države članice treba da osiguraju da je u slučajevima u kojima je tuženi podnio zahtjev za rano odbijanje tužitelj dužan obrazložiti tužbeni zahtjev kako bi sud mogao ocijeniti je li on očito neosnovan.
Pored toga, države bi trebalo da osiguraju da se tužitelju koji je pokrenuo zlonamjeran sudski postupak protiv javnog učešća može naložiti da snosi sve vrste troškova postupka koji se mogu dodijeliti na osnovu nacionalnog prava, uključujući cjelokupne troškove pravnog zastupanja nastale tuženom, osim ako su takvi troškovi prekomjerni.
Države prema Direktivi osiguravaju i da sudovi pred kojima je pokrenut zlonamjeran sudski postupak protiv javnog učešća mogu stranci koja je pokrenula taj postupak izreći djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće sankcije ili druge jednako djelotvorne odgovarajuće mjere, uključujući plaćanje naknade štete ili objavu sudske odluke, ako je to predviđeno u nacionalnom pravu.
Države isto tako treba da osiguraju da se priznavanje i izvršenje sudske odluke donesene u trećoj zemlji u sudskim postupcima protiv javnog djelovanja fizičkog ili pravnog lica s domicilom u državi članici odbije ako se taj postupak smatra očito neosnovanim ili zlonamjernim na osnovu prava države članice u kojoj se traži takvo priznavanje ili izvršenje.
Aleksandar Jokić ističe da Direktiva daje osnovne smjernice da se prepoznaju SLAPP tužbe.
“Pored toga propisuje mehanizme za utvrđivanje i rano odbijanje tužbe i zahtjeva kada je u pitanju SLAPP. I na kraju propisuje naknadu štete za tuženog, kao vid destimulacije budućih SLAPP tužbi.”
Vera Jourova, potpredsjednica Evropske komisije za vrijednosti i transparentnost, ističe da Direktiva protiv SLAPP tužbi predstavlja korak naprijed u zaštiti novinara i svih onih koji su posvećeni transparentnosti i pravdi u društvu.
SLAPP tužbe u BiH
Što se BiH tiče, Jokić naglašava da u suštini u BiH SLAPP tužbe ne postoje.
“Pojedini sudovi ih neformalno prepoznaju i između redova ukazuju na njih u odlukama, ali zakonodavstvo još kaska”, ističe Jokić i dodaje da trenutno učestvuje u predmetima gdje su funkcioneri RHMZ tužili novinare zbog tekstova koji su kako i sami priznaju tačni.
“Ako je išta SLAPP onda je to, tužite za klevetu zbog tačnih navoda, samo da biste narušili reputaciju medija, da biste ih natjerali da idu na sud, plaćaju advokate, žive u neizvjesnosti od ishoda”, naglašava Jokić.
I Dejan Lučka ističe da pravni okvir u BiH trenutno nema specifične odredbe koje se direktno bave SLAPP-ovima, iako postoje određene inicijative za uvrštavanje anti-SLAPP odredbi u zakone.
“Međutim, postoje neki elementi u pravnom sistemu koji bi mogli igrati malu ulogu u zaštiti pojedinaca od ovakvih tužbi, u svrhu odbrane slobode izražavanja. Ipak oni su nedovoljni bez konkretnog regulisanja SLAPP-ova i zaštite novinara i aktivista od njih”, naglašava Lučka.
U Bosni i Hercegovini je u izvjesnoj formi tokom 2023. godine prijavljeno 53 SLAPP tužbi. Medijski radnici i aktivisti već dugo vremena osjećaju pritisak zbog svog rada i javnog angažmana, a prijetnja SLAPP tužbama nije samo teorijska. Slučajevi u kojima se moćnici koriste pravnim sredstvima da zastraše i ućutkaju kritičke glasove nisu rijetkost. Jedan od medija koji ima veliki broj tužbi je portal Capital.
Glavni urednik Capitala Siniša Vukelić za Gerilu kaže da imaju sve veći broj SLAPP tužbi koje se uglavnom odnose na tužbe koje podižu kompanije i pojedinci bliski vlastima u Republici Srpskoj.
“Tužbe podnose kompanije koje se dovode u vezu sa Igorom Dodikom, zatim porodica Željke Cvijanović, Ranka Škrbića, ali do sada smo sve i jednu dobili. To dokazuje da su to zapravo neosnovane tužbe sa ciljem sprečavanja daljeg rada novinara i potpuno je jasno da nemaju nikakvih argumenta za tužbu, ali te kompanije i ta lica koja to podnose imaju neograničene finansijske resurse i oni ne brinu da li će izgubiti spor i baciti sudske troškove i novac na našeg advokata, već im je najvažnije da novinare odvoje od tastature, da im oduzmu vrijeme i da podignu nivo autocenzure u tim medijima”, ističe Vukelić i naglašava da dosadašnje tužbe nisu imale uticaja na njih.
Ipak, kako ističe, manji mediji koji se suoče sa tužbama mogu imati zaista veliki izdatak ukoliko izgube slučaj.
“Kad izgube takve sporove mogu staviti ključ u bravu”, upozorava Vukelić.
Amil Dučić, novinar portala Fokus, za Gerilu kaže da je u svojoj dosadašnjoj karijeri imao niz SLAPP tužbi zbog tekstova čiji je bio autor.
“Te SLAPP tužbe su zaista bile isključivo usmjerene ka tome da novinar, zbog procesa na sudu s kojim će se suočiti, prestane pisati o dotičnoj osobi koja je tužila. Na primjer, u jednoj dnevnoj novini, u kojoj sam radio u vrlo kratkom periodu, tužen sam desetak puta za tekstove, i to od jednog tužitelja. Dakle, klasično zastrašivanje količinom tužbi”, navodi Dučić i upozorava da se u posljednje vrijeme često tuže i mediji koji nisu autori sadržaja koji je za tužitelja sporan, odnosno oni mediji koji su samo prenijeli tekst nekog drugog medija.
“Bez obzira na tu činjenicu, oni su jednako tuženi kao i medij koji je objavio autorski tekst. Ima, na primjer, slučajeva kada je tužen samo portal koji je prenio tekst zbog koga je tužba pokrenuta, dok medij koji ga je izvorno objavio nije tužen. U ovakvim slučajevima očite su namjere onih koji tuže da ušutkaju medij kojeg smatraju relevantnijim”, ističe Dučić.
Novinar portala Buka Elvir Padalović za Gerilu kaže da je imao iskustvo sa tužbom za klevetu koja se nakon izvjesnog perioda riješila pozitivno za njega i portal.
“Tužba za klevetu je trajala 7 ili 8 godina i veoma je iscrpila Buku. Zahvaljujući upornosti smo taj spor dobili na Ustavnom sudu BiH, nakon mnogih peripetija”, ističe Padalović.
Naglašava da SLAPP tužbe imaju za cilj da uguše i finansijski iscrpe nezavisne medije i aktiviste i da ih ućutkaju jednom za uvijek.
“To je način na koji vlast, biznismeni, različite korporacije žele da sklone sa njihovog puta ono malo preostalih nezavisnih glasova”, smatra Padalović.
Ni aktivisti nisu pošteđeni SLAPP tužbi. Sunčica Kovačević i Sara Tuševljak, aktivistice za zaštitu rijeka, među prvima su u Bosni i Hercegovini osjetile poteškoće zbog SLAPP tužbi. Ističu da je strašno prolaziti kroz cijeli proces.
“Činjenica da ovaj postupak traje skoro dvije i po godine je već dovoljno težak, zato što su održana samo pripremna ročišta. Takođe, pored dužine sudskih postupaka, jedna od najgorih stvari oko njih je uticaj na mentalno zdravlje i činjenica da se morate baviti svojim tužbama, da se ne možete baviti radom. U jednom periodu kada smo aktivno morali raditi da se informacija o SLAPP tužbama prošire u javnosti, svakako smo morali u značajnoj mjeri obustaviti naše aktivnosti”, navodi Sunčica Kovačević.
Sara Tuševljak naglašava da je ponosna na te tužbe, zato što one za nju predstavljaju svojevrsnu pobjedu.
“Toliko smo dobro radile i postigle nevjerovatan uspjeh da nisu znali kako da se bore protiv nas, nego su jednostavno na ovaj način pokušali da nas ućutkaju. Rekli su nam da je bolje da prestanemo sa našom borbom, što mi naravno nismo učinile, tako da je stigla prva tužba. Onda druga opomena, druga tužba, nakon čega su nam stigle nove opomene. Jasno je da njima nije bitno da li mi nešto govorimo ili ne govorimo, da li iznosimo neke neistine protiv njih, nego je njihov glavni cilj da nas u javnom prostoru apsolutno nema”, ističe Sara.
Opstrukcije
U praksi, Bosna i Hercegovina se suočava s brojnim specifičnim izazovima kada je riječ o implementaciji pravnih standarda kakvi se predlažu u EU direktivi.
Prvo, politička fragmentacija zemlje i složenost ustrojstva vlasti rezultira zakonodavnom paralizom koja često otežava brzu adaptaciju i implementaciju međunarodnih standarda.
Upravo je politika, prema Vukeliću, najveća prepreka za usvajanje i implementaciju Anti-SLAPP Direktive.
“Političarima to nije u interesu. Oni sve ove godine, od rata na ovamo, čine sve da onemoguće novinare da rade svoj posao. Zašto bi se sad odrekli takvog mehanizma, da i ovo malo preostalih novinara onemoguće da rade. Tako da će biti sigurno veliki otpor vlasti u cijeloj BiH da se to usvoji, a i kada se usvoji da se implementira u potpunosti”, naglašava Vukelić.
Pravnici takođe u politici vide veliku prepreku. Dejan Lučka smatra da sve najviše zavisi od političke volje, ali i pritisaka koji dolaze iz poslovnog sektora, kako domaćeg tako i stranog.
“Najvećim dijelom se loše stvari i kršenje određenih standarda od strane BiH dešava upravo zbog nedostatka političke volje u kompletu sa pritiscima. Teško je za očekivati da se u situaciji gdje se čak i sužava prostor za slobodu izražavanja, u skorije vrijeme u cijeloj državi desi donošenje SLAPP regulative. Ovo naravno, ukoliko se u političkoj sferi nešto bitnije ne promijeni”, naglašava Lučka.
I Amil Dučić u političarima vidi glavnu prepreku za implementaciju ove direktive u Bosni i Hercegovini.
“Stranke koje su na vlasti su najveća prepreka. Mislim da rijetkim strankama ova implementacija odgovara, jer im kvari princip putem kojeg oni vladaju. A oni vladaju uz pomoć pritisaka, ucjena, potkupljivanja. Ove poluge koje se nalaze u sivoj ili crnoj zoni, bitnije su im od bilo kakvog zakona ili propisa”, naglašava Dučić.
Iako se nada da bi Anti-SLAPP Direktiva mogla nešto promijeniti, Vukelić sumnja da će zapravo proći još godine, ako ne i decenije, da ona bude potpuno implementirana.
“BiH je potpisnica brojnih međunarodnih konvencija, koje su po snazi jače nego domaći propisi, ali ih ne primjenjuje. Ne primjenjuje propise, od ljudskih prava pa do zaštite životne sredine. Ako i usvoji direktivu, dok je integriše u svoj zakonodavni sistem, proći će dosta vremena. A još, dok je sudije počnu primjenjivati. Tako da sam tu dosta skeptičan”, navodi Vukelić.
I Padolović je sumnjičav u vezi sa usvajanjem i implementacijom Direktive.
“Rano je još govoriti o implikacijama u BiH, ali mogu reći da bi to mogao biti još jedan korak ka ostvarivanju medijskih sloboda, mada sam unaprijed sumnjičav jer su posljednje dvije godine bile poprilično teške za medije i aktiviste, budući da je usvojen zakon o kriminalizaciji klevete, te da se pričalo o zakonu o stranim agentima u Republici Srpskoj”, ističe Padalović i naglašava da očekuje da će SLAPP tužbi biti dok god se Direktiva ne počne primjenjivati u bh. pravosuđu.
“Direktiva jeste pozitivan napredak, ali u ovoj zemlji se svašta može očekivati pa tako sumnjam da će primjena direktive biti prioritet naših vlasti”, zaključuje Padalović.
Pored politike, drugi veliki izazov je pristrasnost i nedostatak kapaciteta pravosudnog sistema. SLAPP tužbe zahtijevaju brzo i efikasno pravno postupanje kako bi se spriječile štetne posljedice za tužene pojedince i organizacije. Međutim, sporost pravosuđa u Bosni i Hercegovini može dodatno komplikovati već tešku situaciju za one koji se nađu na meti takvih tužbi.
Aleksandatr Jokić ističe da su najveće prepreke vezane za naše sudove i pitanje kompatibilnosti odredaba s našim pravnim sistemom i navikama sudova.
Pored toga, novinari i medijske kuće u Bosni i Hercegovini često se suočavaju s ekonomskim teškoćama, što ih čini posebno ranjivim na finansijski opresivne tužbe. Nedostatak sredstava za adekvatnu pravnu zaštitu čini medijske radnike lakim metama za one koji žele zloupotrijebiti pravni sistem kako bi ugušili kritički govor.
Inicijativa za zaštitu medijskih sloboda
Uprkos svim izazovima, postoji značajan pokret među novinarskim i civilnim organizacijama u Bosni i Hercegovini koje zagovaraju snažniju zaštitu medijskih sloboda. One vide direktivu EU kao ključni instrument kojim bi se moglo pružiti jasno uputstvo i podrška u borbi protiv zloupotrebe pravnog sistema.
Aleksandar Jokić ističe da bi direktiva teoretski mogla da doprinese većoj slobodi u radu novinara i aktivista.
“Zbog toga se i zalažemo za implementaciju. Praksa je ta koja je u BiH uvijek veći problem”, navodi Jokić i dodaje da je efekat odvraćanja jedina direktna posljedica kojoj se novinari i mediji mogu nadati.
“Neće se novinar obogatiti kontranaknadom štete ili kako već da imenujemo taj institut. Ali će tužioci dva puta da razmisle prije podnošenja neosnovane tužbe”, ističe Jokić.
Dejan Lučka smatra da bi BiH trebalo da ide u korak sa standardima koji postoje i koji se primjenjuju u EU, a čiji je cilj veća zaštita prava građana i njihovih osnovnih sloboda.
“S tim u vezi bilo bi veoma dobro kada bi nadležni organi na svim nivoima vlasti osluškivali pozitivne trendove za npr. ljudska prava koji postoje u EU i pokušali da ih transponuju i prilagode prilikama kod nas. Prije svega, sa ugrađivanjem u pravni sistem BiH, odnosno entiteta, propisa koji za cilj imaju onemogućavanje SLAPP-ova novinarima i medijima omogućila bi se bolja zaštitu od neosnovanih tužbi koje imaju za cilj da ih zastraše i spriječe u obavljanju svojih dužnosti”, navodi Lučka i naglašava da bi sa smanjenim rizikom od SLAPP-ova, odnosno specifičnom pravnom zaštitom, novinari bili više motivisani da istražuju i izvještavaju o temama od javnog interesa, uključujući korupciju, ekološka pitanja, zloupotrebu moći i druge nepravilnosti u radu lokalnih zajednica, entiteta, države i kompanija.
Amil Dučić kaže da je u Federaciji BiH nevladina organizacija Aarhus centar, uz pomoć pojedinih zastupnika, u parlamentarnu proceduru uputila Zakon o građanskoj inicijativi i zaštiti građana/ki i aktivista/ica koji sadrži i Anti SLAPP odredbe. Međutim, nije optimističan u vezi sa ovom inicijativom.
“Ako je suditi prema matrici ponašanja u javnom djelovanju aktera koji su na vlasti FBIH, ovaj zakon se neće usvojiti bez obzira što ga podržavaju određene političke stranke koji su na vlasti, poput Naše stranke, na primjer. Lično smatram da bi sudovi trebali i sami djelovati kod vrednovanja određenih tužbi kao u slučaju potvrđivanja optužnica u smislu jesu li osnovane ili nisu, a ne dopustiti da svaka SLAPP tužba bude osnovana i da ide u proceduru”, ističe Dučić ali naglašava da je bez jačeg pritiska međunarodnog faktora, posebno EU, implementacija direktive nemoguća,
“Vlast se doslovno mora pritisnuti da usvoji niz izmjena zakona kako bi se Anti SLAPP odredbe mogle implementirati. Za to je potrebna jedna sinergija od VSTV, preko sudova i tužilaštava do izvršne, odnosno zakonodavne vlasti”, zaključuje Dučić.
Naposlijetku, Dejan Lučka smatra da bi implementacija Direktive smanjila mogućnost političkih elita da koriste pravni sistem kao alat za zastrašivanje i ućutkivanje novinara, čime bi se smanjio pritisak na medije.
“Političari bi bili svjesniji da ne mogu koristiti tužbe za ućutkivanje kritičara, što bi ih moglo podstaći na veću transparentnost i odgovornost”, ističe Lučka.
Kako Bosna i Hercegovina nastavlja svoj put ka EU integracijama, jasno je da će prihvatanje i primjena pravnih standarda poput onih predloženih u direktivi protiv SLAPP tužbi biti vitalni ne samo za zaštitu medijskih sloboda, već i za ukupni demokratski razvoj zemlje. Za sada, budućnost ovih inicijativa ostaje neizvjesna, ali značaj i potreba za takvim promjenama su evidentni.
Gerila.info
