Prije nego što se odobri rudnik, hidroelektrana ili solarna elektrana, trebalo bi znati šta na tom prostoru živi i šta bi se zahvatom moglo izgubiti. Na predstavljanju Fondacije za zaštitu prirode u Sarajevu upozoreno je da se zaštita prirode prečesto pokreće tek kada se na terenu pojave bageri. Tada za prikupljanje podataka potrebnih da se neko područje sačuva već ponestaje vremena.
„Kada bager izađe na teren, ljudi se okupe, izađu, ali često je to kasno. Kad je bager tu onda ponestaje vremena“, rekla je direktorica i jedna od osnivačica Fondacije Dajana Cvjetković.
Fondacija, javno predstavljena 16. oktobra na konferenciji „Prije nego što nestane: nova era ulaganja u zaštitu prirode“, želi omogućiti da istraživanja počnu dovoljno rano da njihovi rezultati utiču na odluke o prostoru. Donacije pojedinaca, kompanija i međunarodnih donatora usmjeravala bi prema naučnicima i organizacijama koje istražuju i štite prirodu.
Prema najavljenom modelu, sredstva će dodjeljivati putem javnih poziva, na osnovu javno dostupnih kriterijuma. Finansiraće istraživanja biljnih i životinjskih vrsta i njihovih staništa, podržavati uspostavljanje zaštićenih područja i bolje upravljanje njima, kao i rad na promjeni propisa koji otežavaju zaštitu.
Takva podrška mogla bi organizacijama na terenu dati ono što im, prema riječima učesnika konferencije, često nedostaje: vrijeme, stručnjake i kontinuitet rada.
Međutim, nedostatak istraživanja samo je dio problema. Profesor Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i jedan od osnivača Fondacije Dalibor Ballian upozorio je da se ni već stečena znanja ne koriste dovoljno.
„I do sada urađena istraživanja se ne primjenjuju, ostaju u uskom krugu ljudi, a intervencije u prirodi otežava i Zakon o javnim nabavkama jer, naprimjer, za obnovu šume nabavljate najjeftinije sadnice, a ne one za koje nauka kaže da su potrebne za određeno područje, čime gubimo vrijeme i silom mijenjamo prirodu“, rekao je Ballian, prema izvještaju portala Objavi.ba.
Njegov primjer pokazuje da ni novac namijenjen obnovi prirode ne mora dati očekivani rezultat ako se stručne preporuke izgube u postupcima nabavke i administrativnim pravilima. Istraživanje može utvrditi koje su sadnice potrebne određenoj šumi, ali od toga nema mnogo koristi ako se prilikom nabavke odlučuje po drugoj logici.
Zato će posao koji Fondacija najavljuje morati obuhvatiti i put naučnog nalaza do prostornog plana, dozvole ili odluke o zaštiti.
Samir Lemeš iz EkoForuma među prioritetima zagovaranja izdvojio je prostorni plan, zakon o šumama za Federaciju BiH i izmjene Zakona o javnim nabavkama.
Davor Šupuković iz Udruženja građana Fojničani upozorio je na područja koja čekaju zaštitu i ocijenio da se više ulaže u eksploataciju nego u očuvanje prirode.
Govoreći o potrebi zaštite Ozrena, Šupuković je istraživanja povezao i s pitanjem koje lokalne zajednice redovno dobijaju kada se usprotive rudarskim projektima.
„Nas često pitaju šta hoćemo ako nećemo rudarenje i jedini pravi odgovor na to pitanje mogu dati naučna istraživanja koja pružaju egzaktne podatke“, rekao je.
Za Fondaciju, prema riječima Nataše Crnković, predsjednice Upravnog odbora Fondacije, zasad ne postoji unaprijed određena mapa lokacija na kojima će djelovati. Pažnju će usmjeravati prema područjima izloženim snažnom uticaju industrije, ali i prema prirodno vrijednim prostorima koji još nisu dovoljno istraženi ili zaštićeni.
„Fondacija nema unaprijed određene lokacije na koje će usmjeriti djelovanje, ali prepoznajemo područja izložena velikom uticaju industrije, kao i visokovrijedna prirodna područja koja još nisu adekvatno valorizovana ili zaštićena. Kroz otvorene javne konkurse podržavat ćemo istraživačke aktivnosti, uz mogućnost da se u budućnosti fokusiramo na određena područja“, kazala je Crnković.
Cvjetković je poručila da će Fondacija pružati podršku postojećim udruženjima i stručnjacima. Ballian je kao važan cilj naveo i okupljanje mladih istraživača čiji bi rad mogao biti primijenjen u planiranju, zaštiti i upravljanju prirodnim resursima.
Fondacija je osnovana 2. juna 2026. godine u Sarajevu kao nevladina i neprofitna organizacija. Uz Balliana i Cvjetković, osnivači su profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Aziz Šunje i novinar i urednik portala BUKA Aleksandar Trifunović. Prema osnivačkim informacijama, njome upravlja tročlani Upravni odbor čiji članovi nisu osnivači.
Dio novca za ostvarivanje ovih planova očekuje se od kompanija. Cvjetković smatra da bi poslovni sektor mogao biti značajan izvor finansiranja istraživanja i konkretnih mjera očuvanja prirode.
„Vjerujem da će se mnoge odlučiti ulagati u konzervaciju, a ne samo u projekte podizanja svijesti i radionice, koje jesu važne, ali smatramo da konkretna zaštita prirode mora biti prioritet“, rekla je.
Takav model finansiranja otvorio je na konferenciji i pitanje sukoba interesa: kako birati donatore među kompanijama čije poslovanje može opterećivati prirodu?
Cvjetković je odgovorila da je Fondacija razvila „set standarda za partnerstva“.
„Svi smo zagađivači, ali je u našem slučaju važno znati kriterije za partnerstvo“, kazala je.
Primjena tih standarda biće važna za povjerenje i istraživača i javnosti. Uz podatke o tome ko daje novac i kome se on dodjeljuje, za nezavisnost rada biće presudna sloboda da se objave i nalazi koji donatorima ne odgovaraju.
Cvjetković je među najvećim izazovima za prirodu izdvojila upravo rudarske i energetske investicije, uključujući hidroelektrane, vjetroelektrane i solarne elektrane, kada se planiraju bez odgovarajućeg uvažavanja njihovih posljedica.
„Nismo protiv razvoja Bosne i Hercegovine. Naprotiv, želimo je štititi. Problem je kada se odluke donose na osnovu ličnih ili korporativnih interesa, umjesto interesa zaštite prirode i budućnosti naše zemlje“, rekla je.
Fondacija sada najavljuje sredstva kojima bi se o tim posljedicama moglo znati više i ranije. Ostaje da se naučnim podacima obezbijedi i mjesto u odlukama. Ballianovo upozorenje o istraživanjima koja ostaju u uskom krugu ljudi podsjeća da posao nije završen objavljivanjem nalaza: neko ih mora uzeti u obzir dok još postoji mogućnost da se prostor sačuva.
Dejan Rakita / GERILA
