Digitalni svijet ne bi trebao da zamijeni realni svijet, ali smo mi kao društvo, vjerovatno bez nekakve svjesne namjere, upali u tu zamku. Za mlade generacije danas je izjednačen stisak ruke sa drugarom sa igrališta i ono što vidi na Instagramu, Snapchatu, TikToku.
Ovo u novom podkastu GERILE kaže doktor komunikoloških nauka i docent na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Banjoj Luci Borislav Vukojević. On kaže da za mlađe generacije danas nema razdvajanja na realno i virtuelno. Ne postoje ni želja ni volja da se granica između ta dva svijeta propita.
„Da li je mobilni telefon postao lična karta nove generacije? Mobilni telefon je postao ono o čemu je MakLuan pisao pedesetih godina prošlog vijeka: tehnologija, a pogotovo komunikaciona tehnologija, postala je produžetak naših čula. Telefon je kao sastavni dio ruke. Možemo vidjeti anksioznost i nekakve elemente negativnog ponašanja kod korisnika kada nemaju dodir sa mobilnim telefonom“, kaže Vukojević.
To je, dodaje on, problem koji se javlja kada čula nadražavamo na potpuno vještački način, a to je ekran. Postoje, tvrdi Vukojević, istraživanja medicinskog tipa koja pokazuju da nove generacije imaju potpuno drugačiji izgled određenog dijela kičme zato što je vrat stalno povijen prema ekranu.
Postavlja se pitanje da li se desio svojevrsni transfer, pa da je današnjim generacijama stvarnost ono što je na telefonu, a da im je zapravo onaj život van telefona postao igrica u kojoj oni prelaze nivoe? Vukojević kaže kako starije generacije nisu mogle „seliti“ svoj život u virtuelno.
„Ne mislim pritom samo na ograničenje interneta koji se tek poslije pojavio, nego mislim na generalnu situaciju. Kako se možete poistovijetiti sa igrom koja ima osmobitnu grafiku? To je veoma teško. Sad govorimo malo o tehnološkom determinizmu, odnosno o tome kako tehnologija utiče na te doživljaje. Ne mogu se poistovijetiti sa igricom Formula 1 koja ima kockice umjesto točkova“, rekao je Vukojević.
Vještačka inteligencij svakim satom sve više i više napreduje, baš kao i sama tehnologija. Vukojević ističe kako naše obrazovanje o tom sektoru ne prati stepen napredovanja samog tog svijeta. Situacija je, dodaje on, slična u cijelom svijetu.
„Singapur, određene dijelovi skandinavskih zemalja i možda pojedine američke države imaju nekakve pozitivne politike povodom toga, dok je ostatak svijeta u mraku. Najveći problem sa vještačkom inteligencijom nije to što mi ne znamo. To nije nikakav problem. Problem se javlja što ljudi koji steknu određenu predispoziciju u odnosu na vještačku inteligenciju šire dezinformacije da bi potvrdili svoj prvobitni stav“, dodaje Vukojević.
On smatra da je vještačka inteligencija odavno nadmašila ljude. Ali, ipak ti sistemi nisu svemoćni i ne mogu sve. AI može da napiše bolji novinarski tekst od većine novinara, ali ne može da ode na teren i da uradi reportažu.
„Novinarska praksa se sastoji od različitih aktivnosti. Svaku od tih pojedinačnih aktivnosti AI može da radi bolje od novinara, ali ne može da ih sastavi u jedno. To je suština. Može bolje da piše od tebe, može bolje da promišlja od tebe, može bolje da istražuje, ali ako to treba da radi „u paketu“ – to ne može. Šta će se desiti onog trenutka kad to bude moguće? To je opasnost koja postoji. Određena zanimanja će postati višak. I određena zanimanja već postaju višak“, istakao je Vukojević.
Dodaje kako se ne boji tehnologije, već kapitala. Krupni kapital gleda samo profit. On ne gleda dobrobit čovječanstva i šta će se s time dobiti. Krupni kapital ima jasnu matematiku. Što manje potrošite, to više zaradite.
„Imaćemo novinare koji su sjajni na terenu, imaju dobre izvore, mogu da prikupe izjave, mogu da dođu do informacija. Sve ostalo? Zdravo, do viđenja! Predaj materijal, sve ostalo će da uradi vještačka inteligencija. Novinari će postati kuriri. Važno je znati domete vještačke inteligencije, ali to ne znači da moramo da je upotrebljavamo. Nama ona daje slobodu. AI može da čita priče mojoj djeci, a da li treba? To je osnovno pitanje“, kazao je Borislav Vukojević.
Goran Dakić
