Bosna i Hercegovina nastavlja da tone kada je riječ o slobodi medija.
Prema najnovijem Svjetskom indeksu slobode medija koji objavljuje organizacija Reporteri bez granica, BiH je pala na 86. mjesto od ukupno 180 zemalja, što je najniži rang u posljednje četiri godine. Samo godinu ranije bila je na 81. mjestu, dok je 2022. zauzimala 67. poziciju.
U izvještaju koji je objavljen povodom 3. maja, Dana slobode medija, BiH je opisana kao zemlja sa “fragmentisanim medijskim pejzažem” u kojem kvantitet ne garantuje kvalitet, niti pluralizam mišljenja. U zemlji sa oko 600 informativnih portala, 40 televizijskih stanica i 150 radio-stanica, kritičko novinarstvo opstaje tek na marginama, suočeno sa ekonomskim, političkim i pravnim pritiscima.
Reporteri bez granica posebno ukazuju na drastične razlike u medijskoj klimi između dva entiteta. Dok je okruženje u Sarajevu i ostatku Federacije BiH relativno povoljnije za novinare, situacija u Republici Srpskoj sve više podsjeća na medijski autoritarizam. Ponovno uvođenje klevete u Krivični zakon RS već je dovelo do porasta autocenzure, dok politička kontrola nad javnim servisom RTRS i rastući uticaj ruskih propagandnih kanala poput RT Balkans dodatno urušavaju profesionalne standarde. Istovremeno, državni javni servis BHRT gura se ka ivici finansijskog kolapsa, što predstavlja još jedan mehanizam suptilnog gušenja nezavisnog novinarstva.
Iako zakonski okvir nominalno prati međunarodne standarde, praksa je sve dalja od evropskih normi. Novim izmjenama krivičnog zakona u RS uvodi se obaveza prethodnog pristanka za objavu bilo kojih ličnih podataka, uz prijetnju zatvorske kazne. Time se direktno otežava rad istraživačkih novinara, dok se istovremeno dodatno sužava prostor za slobodnu javnu debatu.
Novinari u BiH ne samo da se bore za istinu, već i za preživljavanje. Mala veličina tržišta, etničke podjele, te konkurencija medija iz Srbije i Hrvatske, koji dijele isti jezik, dodatno potkopavaju šanse za nezavisno i održivo novinarstvo. Mediji preživljavaju oslanjanjem na političke i poslovne centre moći, što ih nerijetko pretvara u propagandne kanale.
U zemlji u kojoj pitanja etničkog i vjerskog identiteta i dalje nadjačavaju individualne slobode, sloboda medija ostaje kolateralna šteta. Posebno ranjiva grupa su novinarke, koje se suočavaju s dodatnim preprekama, kako profesionalnim tako i ličnim.
Napadi na novinare, prije svega verbalni i digitalni, postaju sve češći. U atmosferi nepovjerenja prema policiji i pravosuđu, novinari sve češće rade bez osjećaja sigurnosti. Iako postoje zakonske i institucionalne inicijative za poboljšanje njihove zaštite, efekti su za sada ograničeni.
Duboka erozija medijskih sloboda vidljiva je i kroz zadnja istraživanja jer i većina građana vjeruje da vlasti koriste represivne mjere kako bi ugušile kritičko izvještavanje medija.
U izvještaju koji je prezentovan uoči Dana medijskih sloboda, navodi se da više od trećine građana smatra da su brojne krivične prijave protiv novinara, aktivista i opozicionih političara znak da režim u RS želi eliminisati slobodu medija, dok 33,8% vjeruje da se pokušava kazniti svaka kritika političara i vlasti.
Zabrinutost dodatno potvrđuju i stavovi prema kriminalizaciji klevete. U RS dominira mišljenje da je glavni cilj ove mjere upravo gušenje slobode izražavanja – čak 63% ispitanika dijeli to uvjerenje.
Političari označeni kao glavni kršitelji sloboda
Čak 71,5% građana BiH političke stranke i njihove lidere vidi kao glavne kršitelje novinarskih prava i medijskih sloboda.
Vlasnici i urednici medija su odgovorni po mišljenju 11,2% građana, dok 15,1% vidi ulogu OHR-a i međunarodne zajednice u pritiscima na medije.
Među entitetima postoje značajne razlike: u FBiH 30% više građana nego u RS smatra da političari guše slobodu medija, dok gotovo polovina stanovnika RS (46,1%) vidi međunarodne institucije kao prijetnju slobodnom novinarstvu.
Percepcije slobode medija – podjele i nepovjerenje
Građani BiH sve više gube vjeru u postojanje stvarne slobode medija. Sve je više onih koji vjeruju da ta sloboda uopšte nije prisutna – bilježi se rast od 14% u odnosu na prošlu godinu.
U FBiH čak 48,3% stanovnika tvrdi da u RS sloboda medija ne postoji, dok u RS čak dvije trećine ispitanika vjeruju da je ona “potpuno prisutna”.
Zanimljivo je da čak 83,2% stanovnika RS smatra da je sloboda medija prisutna u FBiH, dok to mišljenje dijeli svega 1,2% ispitanika iz FBiH. Takvi rezultati ukazuju na duboko nepovjerenje među građanima dva entiteta i ozbiljne razlike u percepciji stvarnosti.
Zadovoljstvo radom medija – oštar pad u RS
U Republici Srpskoj bilježi se drastičan pad zadovoljstva radom medija: sa 37,4% u 2024. na samo 9,9% u 2025. godini. Više od 80% stanovnika RS kaže da su potpuno nezadovoljni. U Federaciji BiH situacija je drugačija – većina građana je uglavnom zadovoljna radom medija u svom entitetu, iako i tu postoji značajan broj onih koji izražavaju sumnju u medijsku nezavisnost.
I međunarodni izvještaji navode brojne napade i pritiske na medije u 2024.
Prema Monitoring Reportu o kršenju medijskih sloboda u BiH za 2024. godinu, zabilježeno je ukupno 17 incidenata koji su uticali na 21 osobu ili medijsku organizaciju. BiH prati širi evropski trend povećanih pritisaka na novinarstvo, sa 1.548 slučajeva u 35 zemalja Evrope.
Vrste prijetnji i napada uključuju:
Verbalno zlostavljanje (9 slučajeva):
Među njima su i izjave visokih zvaničnika, poput gradonačelnika Šipova Milana Kovača koji je vrijeđao novinare portala Capital, te ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića koji je istraživačke medije nazivao „medijsko-pravosudnom mafijom“ i javno diskreditovao novinara Avdu Avdića.
Prijetnje smrću:
Dozvole o planiranom ubistvu primio je novinar Avdo Avdić, dok su Franjo Šarčević i Nataša Miljanović Zubac dobili ozbiljne prijetnje, uključujući i one ispisane na privatnoj imovini.
Fizički napadi:
Novinar Mirza Dervišević fizički je napadnut u januaru 2024. u Brčkom.
Klevetničke kampanje i diskreditacija:
Mediji poput Slobodne Bosne i Radio Čapljine bili su meta lažnih kampanja i dezinformacija koje ih povezuju sa neprihvatljivim ili politički motivisanim kvalifikacijama.
Pravni pritisci:
Krivične prijave i pozivi na saslušanja bez pravne osnove dodatno otežavaju slobodno izvještavanje.
Milorad Dodik i dalje najviše proziva medijske radnike
Početak 2025.godine je donio nekoliko ozbiljnih incidenata kada je riječ o radu medija i pritisaka na njih.
Kao i do sada, prednjači predsjednik RS i SNSD-a Milorad Dodik koji se u prethodnih nekoliko mjeseci više puta obrušio na novinare i urednike medija koji nisu pod njegovom kontrolom.
Tokom protesta koji su organizovani u vrijeme izricanja presude Dodiku i Milošu Lukiću Dodik je najviše targetirao medije i urednika portala Capital i Buka.
Novinari Al Jazeera Balkans i RTL iz Banja Luke bili su meta napada 27. februara 2025. godine u Narodnoj skupštini Republike Srpske, kada im se u lice unosio savjetnik predsjednika RS, Branislav Okuka.
Na press konferenciji održanoj 12.marta Dodik je spriječio novinara Gorana Dakića, dopisnika Oslobođenja iz Banjaluke, da mu postavi pitanje uz riječi: „Ti ne možeš, dovoljno je što sam te vidio, šta ćeš ti ovdje!“. Takođe, nakon konferencije je zabranio Dakiću ulazak u Palatu Republike Srpske, što je ocijenjeno kao brutalno kršenje prava na slobodu izražavanja i institucionalna diskriminacija.
Dodik ponovo u sukobu sa novinarima. Zabranjuje ulazak u Palatu!
Dodik je nekoliko dana ranije i verbalno napao dopisnika Federalne televizije iz Banjaluke Đorđa Vujatovića, kada je pokušao da ju postavi pitanje.
Gerila.info
