Da li će se Bosna i Hercegovina naći na “sivoj listi” Moneyvala, odnosno Komiteta Savjeta Evrope za borbu protiv pranja novca i finansiranja terorizma, postaće jasno već u narednim mjesecima, ali već sada postoji opravdan strah da zahtjevi ponovo neće biti ispunjeni, jer za njih interesovanje ne pokazuju oni koji su zaduženi za donošenje odluka.
Iako se iz posljednjeg izvještaja na prvi pogled čini da Moneyval od BiH traži samo ispunjavanje tehničkih rokova i kvalitetnije izvještavanje, kada se pogleda malo dublje, iza puke statistike jasno se vidi politička inertnost, institucionalna fragmentacija i strah od gubitka kontrole nad ključnim resursima.
Naši sagovornici su saglasni da je ispunjavanje zahtjeva Moneyvala imperativ i da sebi ne možemo da priuštimo da se drugi put nađemo na “sivoj listi” koja će pod lupu staviti svaku, pa i najmanju transakciju prema inostranstvu i obrnuto, te usporiti privredu i priliv novca za građane koji od toga žive. Ako se ponovo nađemo na “sivoj listi”, upozoravaju, to će značiti dodatni monitoring na svaku transakciju sa inostranstvom, što znači nova čekanja, odgađanja, poskupljivanja usluga, ali i odbijanja saradnje sa pojedinim bankama, investitorima i tome slično.
Politički sukobi između državnog i entitetskih nivoa, sa strahom od centralizacije nadležnosti, usporavaju ključne reforme, slažu se sagovornici, a odgađanja se ne dešavaju slučajno. Neki od njih smatraju da ona odražavaju balans interesa unutar vlasti, gdje svaka promjena može ugroziti pozicije moći.
Ni volje ni razumijevanja
Pomoćnica ministra bezbjednosti BiH i šefica Moneyval delegacije iz BiH Ivana Veselčić kaže da je iza dosadašnjeg neuspjeha sa ispunjavanjem zahtjeva vidi nedostatak političke volje i nerazumijevanje kakve nam posljedice slijede ako dospijemo na “sivu listu”.
“Ako se ne ispoštuju zahtjevi Moneyvala to će biti veoma teško za sve nas i donijeće brojne probleme. Međutim, veoma je teško doprijeti do donosilaca odluka koji su ključni da bi se ovi procesi pokrenuli. Čini mi se da iz prošlog iskustva, kada je BiH bila kratko na “sivoj listi”, nismo ništa naučili. Osim toga, strukture se stalno mijenjaju i nisu više tu isti ljudi koji su nekada bili među donosiocima odluka, zbog čega se susrećemo sa novim nerazumijevanjem problema. Međutim, ono što je isto, jeste jednako nerazumijevanje važnosti ovog procesa”, rekla je Veselić.
Prema posljednjem izvještaju, BiH je kritikovana i stavljena pod lupu na godinu dana zbog kontradiktornih izvještaja o istragama, optužnicama i presudama vezanim za pranje novca i finansiranje terorizma. Iako se vodi osnovna evidencija kakva je broj prijava sumnjivih transakcija, i dalje nema podataka o vrstama osnovnih krivičnih djela, domaćim ili stranim izvorima sredstava, gotovini ili drugoj imovini, niti uključenosti stranih jurisdikcija.
Takođe, Finansijsko-obavještajna jedinica Agencije za istrage i zaštitu BiH (FIU) vodi evidenciju o izdatim nalozima i iznosima transakcija, ali agencije za upravljanje oduzetom imovinom entiteta nisu joj dostavile podatke o stvarnom upravljanju oduzetom imovinom.
Podaci sa stranim zemljama postoje samo za saradnju vezanu za pranje novca i finansiranje terorizma, ali ne i za krivična djela kakva su korupcija, trgovina drogom i poreske prevare.
Zbog svega ovoga je BiH dobila ocjenu “PC za R.33”, što u prevodu znači da vodi samo djelimične i nepouzdane statistike i da nema dovoljno korisnih podataka za procjenu efikasnosti sistema. Zbog svega ovoga međunarodni evaluatori smatraju da sistem nije transparentan niti dovoljno dokazan kroz brojeve.
Od BiH se očekuje da do februara sljedeće godine ispuni najmanje 75 odsto zahtjeva da bi uopšte izbjegla ulazak na “sivu listu”, a posljedice koje će nam uslijediti ako to ne postignemo nisu birokratske, zato što će doznake, online plaćanja i poslovne transakcije biti značajno sporije i skuplje.
Posljedice dolaska na “sivu listu” ne bi pogodile samo institucije već bi trpio i svakodnevni život građana i privreda. Transfer novca iz inostranstva, plaćanje međunarodnih servisa i kupovina nekretnina izvan zemlje postaju složeniji i skuplji jer partneri zahtijevaju dodatne provjere. Privrednici koji uvoze ili izvoze suočavaju se s dodatnim troškovima i nesigurnostima, dok investitori gube povjerenje u zemlju koja ne garantuje transparentan finansijski sistem. Svaki dodatni korak u administrativnoj proceduri povećava rizik i troškove poslovanja, a to se prenosi i na potrošače.
Institucije koje bi trebale nadgledati finansijske tokove i sprečavati zloupotrebe suočene su s ograničenim kapacitetima i nedovoljnom koordinacijom, istaknuto je u izvještaju. FIU se oslanja gotovo isključivo na izvještaje banaka, dok advokati, notari i sektor igara na sreću gotovo da i nisu pod nadzorom. Takav sistem stvara prostor za zloupotrebe i povećava rizik od pranja novca. Slaba koordinacija između nadležnih tijela dodatno otežava proces, jer svaka institucija funkcioniše parcijalno, bez jedinstvene strategije nadzora.
Ono što dodatno komplikuje situaciju je neadekvatno praćenje finansijskog kriminala. Istrage su često spore, fokusirane na formalne prekršaje, dok korupcija i organizovani kriminal ostaju djelimično neprijavljeni. Nedostatak jedinstvene evidencije stvarnih vlasnika kompanija otežava otkrivanje kompleksnih finansijskih šema i umanjuje efikasnost institucija. Takav sistem nije samo slab, već potencijalno štetan za kredibilitet države na međunarodnoj sceni.
Ozbiljne slabosti u nadzoru
Anesa Agović, analitičarka i koordintorka za BiH Globalne inicijative za borbu protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, koja je početkom ove godine radila na istraživanju o učešću profesionalnih perača novca u novčanim tokovima, kaže da institucije nerado i teško daju informacije i ključne podatke u ovoj oblasti, a nisu raspoložene ni za saradnju sa medijima i civilnim društvom.
Istraživanje je pokazalo da je razmjena informacija i među institucijama fragmentisana i spora. Uz to, politički pritisci i nedovoljna politička volja po pitanju borbe protiv nezakonitih finansijskih tokova, stvaraju ozbiljne barijere ne samo za istraživače i civilni sektor, već i za same organe gonjenja.
“U BiH postoje ozbiljne slabosti u nadzoru nad pojedinim sektorima. Tržište nekretnina ostaje ranjivo zbog neregistrovanih gotovinskih transakcija i manipulacija cijenama, što omogućava “ubacivanje” nezakonitog novca u legalne tokove. Igre na sreću i kladionice često funkcionišu uz minimalan nadzor gotovinskih uplata i isplata, dok ilegalne online platforme uopće nisu regulisane. Izvještaj posebno upozorava i na slabost nadzora nad virtualnom imovinom (kriptovalute, digitalna sredstva). Zakonski okvir na državnom nivou u BiH još ne prepoznaje ni definiše virtualne valute, pružaoce usluga virtualne imovine (VASP) niti mehanizme njihovog nadzora i registracije. Samim time i institucije imaju vrlo ograničene informacije o aktivnostima u tom sektoru”, ističe Agović.
Proces usvajanja Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma u BiH najbolje ilustruje izazove koje donosi složen političko-institucionalni okvir, kaže Agović. Zakon je usvojen u posljednjem trenutku, čime je izbjegnuto stavljanje BiH na “sivu listu” Moneyvala i ispunjen još jedan od ključnih uslova za otvaranje pregovora s Evropskom unijom.
“Ipak, sam način njegovog donošenja ukazuje na problematičnu praksu, prema mišljenjima sagovornika iz regionalnog istraživanja, usvajanje je bilo ad hoc, bez dovoljno prostora za uključivanje eksperata i stručne javnosti, što je ostavilo otvorene mogućnosti za pravne praznine. Sporost u usvajanju zakona u Bosni i Hercegovini usko je povezana s političkim blokadama i nedostatkom političke volje određenih aktera. Kada se tome doda činjenica da se kriminalne mreže vrlo brzo prilagođavaju novim trendovima, jasno je da dugotrajno čekanje na izmjene zakona dodatno povećava rizike”, kaže Agović i dodaje da institucije u BiH u određenoj mjeri raspolažu znanjem i iskustvom u oblasti sprečavanja pranja novca, ali da kapaciteti ostaju ograničeni u poređenju s rastućom složenošću kriminalnih aktivnosti.
EU prati kapacitete BiH za kontrolu finansijskih tokova
Evropska unija i međunarodni finansijski partneri pažljivo prate koliko BiH može da garantuje transparentnost i kontrolu nad finansijskim tokovima prije nego što joj povjeravaju pristup fondovima, kreditima ili strateškim investicijama. Ostatak kontinuiteta u reformama nije pitanje tehničkog usklađivanja, već stvarnog kredibiliteta države u očima međunarodne zajednice.
Ekonomista Admir Čavalić kaže da posljednji izvještaj Moneyvala ne uljeva neki poseban optimizam u kontekstu onoga što je naša obaveza i radnja.
“Kritikuju nas da smo inertni prema unapređenju finansijskog okruženja, kontroli, nadzoru i onemogućavanju finansiranja terorističkih i drugih zabranjenih aktivnosti, te pranju novca. Kada se uđe u strukturu problema jasno je da ne postoji politička volja, a kada znamo da postoji decentralizovana struktura zemlje, sve se komplikuje i situacija i njeno rješavanje”, objašnjava Čavalić.
Kaže da se moramo nadati da Moneyval ima toleranciju za decentralizovane strukture, ali da sumnja da je ima za nedostatak političke volje.
“Ovo naročito moramo imati na umu kada znamo da idemo u izbornu godinu, kada se mogu očekivati dodatne barijere i blokade sistema. Mi već sad vidimo da se polarizuje politička situacija, a ako uđemo u sljedeću godinu bez ispunjavanja uslova, male su nam šanse za napredak, osim ako se vladajući nešto ne dogovore ekspresno u ime svih. Ipak je veoma teško opravdati ovolika kašnjenja i nedostatak inicijative i vjerovatno je da, s obzirom na to da se radi o finansijskim tokovima, određeni akteri imaju neki interes da sve prolongiraju i zakoče”, kaže Čavalić.
Šta ako?
Ako BiH uspije da sprovede preporuke i ojača koordinaciju institucija, efekti bi se osjetili odmah. Finansijski sistem bi postao stabilniji, povjerenje investitora bi poraslo, a evropski put bi dobio novi impuls.
Ali stagnacija ili odlaganje reformi nose ozbiljne rizike. „Siva lista“ bi dodatno otežala međunarodne transakcije, povećala troškove za građane i privredu i narušila povjerenje investitora. Dugoročno, posljedice stagnacije ne pogađaju samo banke i kompanije – one dopiru do svakodnevnog života građana i ukupnog imidža zemlje.
Efekti stagnacije već su viđeni u prošlim kriznim situacijama. Građani su tada morali čekati duže da prime novac iz inostranstva, a privrednici su često morali plaćati unaprijed ili čekati dodatne potvrde od partnera, što je ugrožavalo likvidnost i poslovanje.
Svaki dodatni trošak i komplikacija u međunarodnim transakcijama odražava se na cijenu proizvoda i usluga u zemlji, stvarajući lančanu reakciju koja utiče na svakodnevni život. Zemlja koja odlaže reforme šalje signal da nije spremna za transparentno poslovanje i ozbiljnu integraciju u evropske i globalne sisteme, a to je cijena koju plaća svaki građanin i svaka firma.
Gerila.info
