Bosna i Hercegovina je zemlja dugog i sadržajnog istorijskog pamćenja. Cijeli gradovi su živa spomenička baština minulih vremena. Antička vila na Mogorjelu kod Čapljine, kasnoantička bazilika u Brezi, kompleks rimskih zgrada u Putovićima kod Zenice i na Ilidži kod Sarajeva arheološki su lokaliteti prvog reda. Ipak, postavlja se pitanje da li se kulturna baština BiH nalazi na mapi kulturnog nasljeđa Evrope?
Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa radi nekoliko projekata koji su realizovani uz pomoć INTERREG i ІRA fondova. Direktor Zavoda Jasna Milešević za Gerilu kaže kako ova institucija trenutno učestvuje u projektu „CultHeRit – Identifikacija rješenja za neuravnoteženost na tržištu rada u oblasti kulturnog nasljeđa u Dunavskoj regiji poboljšanjem pristupa mladim profesionalcima“.
„Tokom proteklih godina, za potrebe zaštite kulturno-istorijskog nasljeđa, uz učešće drugih relevantnih partnera, zahvaljujući programima IPA fondova Zavod je realizovao nekoliko značajnih projekata. Rekonstruisana je stara gradska Vijećnica u Novom Gradu, izrađen je projekat rehabilitacije Ljetnje rezidencije kralja Aleksandra Karađorđevića u Han Pijesku, izrađena je studija izvodljivosti za crkvu u Marinima u Oštroj Luci i Tvrđavu Dobor u Modriči“, kaže Milešević za naš portal.
Obnovljena je, dodaje ona, cjelina 2 i 9 Tvrđave Kastel u Banjoj Luci, dok je projekat sanacije Mosta Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu realizovan u saradnji sa Turskom agencijom za saradnju i razvoj (TIKA).
„U okviru Evropskog programa istraživanja i inovacija Horizon 2020 realizovan je projekat Geofizička istraživanja arheoloških lokaliteta sa prostora srednjovjekovne Župe Dabar. U oblasti arheoloških istraživanja i iskopavanja tokom niza godina realizovano je više projekata, u partnerstvu sa nekoliko priznatih naučnih i univerzitetskih institucija kao što su Arheološki institut Univerziteta u Kembridžu i Univerzitetski koledž iz Londona“, istakla je Jasna Milešević.
Kroz te projkte ostvarena je značajna saradnja domaćih i inostranih stručnjaka, organizovane su edukacije, istraženi i pronađeni brojni arheološki lokaliteti, te prikupljena nova saznanja iz različitih perioda naše prošlosti na ovim prostorima.
„Odranije je u Bosni i Hercegovini djelovala organizacija Cultural Heritage without Borders (CHWB) i The Swedish International Development Cooperation Agency (SIDA). Zahvaljujući sredstvima ovih organizacija obnovljena je crkva Manastira Zavala, crkva Manastira Ozren i jedna od ulaznih kula Kastela. Nekoliko projekata realizovano je i kroz participacijske programe UNESCO-a poput izrade zaštitne konstrukcije za svod Saborne crkve u Sarajevu“, kaže Milešević.
U oblasti zaštite nepokretnog kulturno-istorijskog nasljeđa, za šta je Zavod u osnovi nadležan, prioriteti su uspostavljanje režima zaštite (stavljanje u prethodnu zaštitu i proglašenje kulturnim dobrom) za što više dobara, uspostavljanje funkcionalnih elektronskih baza podataka o zaštićenim dobrima, poboljšanje postojećih i donošenje novih propisa u oblasti zaštite kulturno-istorijskog nasljeđa.
Nezakonita gradnja i devastacija spomenika
Jedan od najvećih rizika za kulturno-istorijsko nasljeđe Bosne i Hercegovine jeste – čovjek. Ili preciznije, nekontrolisana i često nezakonita gradnja u zaštićenim zonama spomenika. Čak i najvrednija mjesta pod zaštitom UNESCO-a nisu pošteđena.
U Mostaru, npr, Stari most i njegova zaštitna zona suočili su se s gradnjom hotela i drugih objekata koji su višestruko kršili odredbe plana upravljanja dobrima svjetske baštine, na šta je više puta ukazivala i sama UNESCO komisija.
Slično se dešavalo i u Radimlji kod Stoca – najpoznatijoj nekropoli stećaka u BiH – gdje je središnji prostor svojevremeno pretvoren u improvizovani parking, a zona drugog stepena zaštite postala meta ambicija za poslovnu zonu.
Osim direktnih građevinskih prijetnji, stećci širom zemlje često završavaju kao građevinski materijal – ugrađuju se u suhozide, temelje kuća ili se premeštaju bez nadzora. Iako se to godinama bilježi u stručnoj literaturi, institucionalne reakcije gotovo da ne postoje.
Dovoljna pažnja vlasti i javnosti kada je riječ o kulturnoj baštini je, dodaje ona, dosta kompleksno pitanje o kojem, sa stručnog stanovišta, može da se izjasni samo u domenu nadležnosti Zavoda, a to je zaštita nepokretnih kulturnih dobara.
„Ukratko – u oba slučaja pažnja postoji, ali je nedovoljna, a često i pogrešno usmjerena. Za to postoje objektivne okolnosti (nedostatak finansijskih sredstava, nedovoljni ljudski i stručni resursi, neadekvatni propisi, itd.), ali i druge (pogrešno postavljeni prioriteti, nekoordinisanost u djelovanju različitih aktera u oblasti zaštite, sklonost „pažnje javnosti“ senzacionalizmu i negativnim pričama, odnosno aferama)“, dodaje Milešević.
Kada je riječ o nepokretnim kulturnim dobrima, pažnja javnosti je uglavnom usmjerena na njihove turističke potencijale. Iako se u razgovoru, javnim obraćanjima, izgovorenim ili napisanim mišljenjima o tim temama obično ističe važnost očuvanja kulturne baštine i njena vrijednost, po svemu što se danas dešava, vidi se da je za pravilan odnos i pristup ipak potrebno da društvo u cjelini dostigne određenu zrelost, praćenu adekvatnom ekonomskom snagom, kako bi tu svoju nespornu vrijednost zaista moglo da postavi na zasluženo mjesto.
Pitanje dovoljnog korišćenja kulturne diplomatije, dodaje Milešević, izlazi iz okvira nadležnosti i aktivnosti Zavoda. Možda su nepokretna kulturna dobra, kaže ona, po svojoj suštini teže iskoristiva za takve namjene i rijetko su tema organizovanog djelovanja na polju kulturne diplomatije. Čini se da se to dešava sporadično i da je prepušteno inicijativama i entuzijazmu pojedinaca ili pojedinačnih organizacija i institucija.
„Prema našem mišljenju i iskustvima, ukoliko se ovo može smatrati elementima kulturne diplomatije, postoje nepokretna kulturna dobra koja su na određenim nivoima ‘prepoznata’ i u inostranstvu i za koja iz raznih razloga postoji interesovanje. To mogu da budu dobra uvrštena u turističku ponudu određenih lokalnih zajednica (najčešće je riječ o vjerskim objektima, tvrđavama i starim gradskim centrima), kao i dobra za koja postoji interesovanje inostranih naučnih i istraživačkih institucija. Možda je navedeno pretenciozno staviti u kontekst kulturne diplomatije, ali i na te načine se utiče na predstave drugih o našoj zemlji, ‘razbijaju’ predrasude i stvara pozitivnija slika o nama, te uspostavljaju kontakti i saradnja na različitim poljima“, kazala je Jasna Milešević.
Od 1972. godine kada je usvojena Konvencija za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine, do danas je na UNESCO Listu svjetske baštine je upisano ukupno 936 dobara (725 kulturnih, 183 prirodnih i 28 mješovitih). U skladu sa ovom konvencijom, upisana dobra predstavljaju dio svjetske baštine sa izuzetnom univerzalnom vrijednošću.
Klimatske promjene i prirodni rizici
Kulturna baština u Bosni i Hercegovini sve je izloženija i nepogodama koje sa sobom donosi priroda – naročito u kontekstu sve vidljivijih posljedica klimatskih promjena.
Razorne poplave koje su pogodile zemlju 2014. godine ugrozile su više od 260 spomenika kulture u 44 opštine, pokazujući koliko su objekti i lokaliteti bez adekvatne infrastrukture ranjivi u kriznim situacijama.
Radimlja je, osim urbanističkih prijetnji, izložena i eroziji korita obližnje rijeke, dok tvrđava Kastel u Banjoj Luci periodično trpi posljedice porasta vodostaja Vrbasa koji plavi priobalje do samih zidina.
Iako državna Strategija prilagođavanja na klimatske promjene (2020–2030) prepoznaje kulturnu baštinu kao osjetljivu kategoriju, u praksi ne postoje sistemske mjere za prevenciju šteta, monitoring rizika ili jačanje otpornosti spomenika.
Upisana dobra iz Bosne i Hercegovine na UNESCO-ovoj Listi svjetske baštine su most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu i područje Starog mosta starog grada Mostara. Pored toga, na tentativnoj listi dobara koje zemlja može nominovati u narednom periodu nalazi se još devet dobara iz BiH.
„Tentativna ili privremena lista (lista potencijalnih dobara) predstavlja inventar dobara koja se nalaze na teritoriji države, a ona ih smatra pogodnim za upis na Listu svjetske baštine UNESCO-a. Države članice u svoje Tentativne liste uključuju ona dobra koja smatraju kulturnom i/ili prirodnom baštinom od izuzetne univerzalne vrijednosti i koja namjeravaju da nominuju tokom narednih godina. Nominacije za Listu svjetske baštine se ne razmatraju ukoliko se nominovano dobro već ne nalazi na Tentativnoj listi države“, navode iz Državne komisije za saradnju sa UNESKOM.
Dobra iz BiH koja se trenutno nalaze na Tentativnoj listi su prirodno graditeljska cjelina Jajca, Sarajevo, Stećci – srednjevijekovni nadgrobni spomenici, Istorijsko urbano područje Počitelj, Prirodno i urbano područje Blagaj, Prirodno i istorijsko područje Blidinje, Prirodno i istorijsko područje Stolac, Pećina Vjetrenica, Prašuma Perućica i Jevrejsko groblje u Sarajevu.
Predsjednica Komisije Dubravka Bošnjak, koja je ujedno i ministar civilnih poslova u Savjetu ministara BiH, kaže kako očekuje da će sevdalinka uskoro biti upisana na UNESCO Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva što bi značilo da je prepoznata kao globalni simbol kulturnog nasljeđa.
„Sevdalinka nije samo pjesma; ona je izraz našeg kulturnog bogatstva, koje ćemo sada dijeliti sa svijetom kroz UNESCO-ovu listu. To je obveza, ali i prilika za promociju našeg nasljeđa na globalnom nivou. Upisom na UNESCO listu sevdalinka će biti prepoznata kao dragulj svjetskog nematerijalnog nasljeđa čime se osigurava njena promocija i očuvanje za buduće generacije“, kazala je Bošnjak.
Bosna i Hercegovina je zemlja sa velikim brojem spomenika graditeljskog kulturnog nasljeđa, ali i nematerijalne kulturne baštine, no briga o tom nasljeđu prepuštena je u najvećoj mjeri entuzijastima. Najbolji primjer za to su stećci. Na području Bosne i Hercegovine nalazi se preko 60.000 stećaka, srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika, koji svjedoče burnoj istoriji tog vremena.
Prije devet godina 22 nekropole stećaka iz Bosne i Hercegovine upisane su na Tentativnu listu UNESCO-a, a taj proces upisivanja trajao je punih sedam godina. Bosna i Hercegovina nema državnu strategiju kojom bi zaštitila kulturno-istorijsko nasljeđe. Pored toga domaći zakoni nisu definisali ni kažnjavanje svih onih koji uništavaju to blago. Mediji su često izvještavali kako je stanovništvo u Travniku i Istočnom Sarajevu stećke koristilo kao građevinski materijal. Da stvar bude gora, Bosna i Hercegovina je potpisnica brojnih međunarodnih konvencija o zaštiti kulturne baštine.
Istoričar Husnija Kamberović smatra da se institucije i brojni zavodi koji se brinu o kulturnom nasljeđu treba natjerati da rade svoj posao.
„Očigledno da stvari ne funkcionišu na najbolji mogući način. Tu je potrebna promjena zakonske regulative koja bi to trebala na drugačiji način regulirati. Prvo bi trebalo uvjeriti ljude da jedan stećak nije običan kamen, kojim se može graditi kuća ili vikendica, drugo trebalo bi uvjeriti institucije da moraju voditi računa o tome i treća stvar je da treba kažnjavati ljude ukoliko ugrožavaju to nasljeđe. Tako rade i druge evropske države“, naglasio je Kamberović.
Što se očuvanja kulturne i prirodne baštine tiče, postoje brojne manifestacije i aktivnosti. Muzej Hercegovine u Trebinju, između ostalih, i ove godine je organizovao međunarodnu manifestaciju Noć tvrđava“. Ovogodišnje izdanje manifestacije donijelo je novi izazov – podizanje svijesti posjetilaca o održivom turizmu i ekološkim praksama, aktivno učestvovanje u zaštiti okoline i promovisanje kulturnog nasljeđe kao ključnog elementa održivog razvoja.
Tokom prethodne tri godine, manifestacija “Noć tvrđava” obuhvatila je preko 50 lokaliteta u 40 gradova i osam zemalja, uključujući različite vrste fortifikacija, dvorce, muzeje i galerije. Ovaj projekat se pokazao kao značajan podsticaj razvoju održivog kulturnog turizma i međunarodne saradnje.
Kroz „Night of Fortresses Goes Green“, kako se ova manifestacija zove od ove godine, cilj je ne samo promovisati bogatu kulturnu baštinu, već i usmjeriti pažnju na ekološku odgovornost, jer upravo male, ali dosljedne promjene oblikuju održivu budućnost.
Male promjene koje se uvode danas mogu napraviti veliku razliku sutra – svaki događaj, svaka inicijativa i svaka nova ideja korak su prema očuvanju baštine i životne sredine za buduće generacije. Ova manifestacija dio je projekta GIFTSnet (Network for Green and Inclusive Fortified Tourism Solutions) koji je započeo 15. septembra 2024. i trajaće do 14. marta 2027. godine. Vodeći partner projekta je Javna ustanova Tvrđava kulture Šibenik s partnerima Grad Banja Luka, Opština Bar, Grad Karlovac, Javna ustanova Matični muzej Hercegovine u Trebinju, Opština Ulcinj, a ukupna vrijednost iznosi 2,2 miliona evra, od čega je 85 odsto sufinansirano iz programa Interreg IPA Hrvatska – Bosna i Hercegovina – Crna Gora.
Gerila.info
