Sarajevska kompanija BBM dobila je koncesiju da istraži zlato u Bakovićima kod Fojnice. Trinaest godina kasnije, u sudskom sporu s kantonalnim vlastima, gotovo 377 miliona maraka potražuje na ime izmakle koristi od projekta čije istraživanje nije završeno, a eksploatacija nije odobrena.
Prema nalazu rudarskog vještaka Zaima Hrvata, prenesenom u presudi Opštinskog suda u Travniku, BBM nije završio istraživanja u potrebnom obimu niti ishodovao rješenje o potvrđivanju količine i kvaliteta rezervi. Vještak navodi i da kompanija nema dozvolu za eksploataciju zlata.
BBM je imao koncesiju da istraži koliko zlata ima u Bakovićima, ali nije imao dozvolu da ga vadi. Ipak, od Kantona traži gotovo 377 miliona maraka za zaradu koju je očekivao od tog zlata.
Kada se tom iznosu dodaju prijavljena šteta i troškovi zastoja, ukupan odštetni zahtjev BBM-a iznosi nešto preko 393 miliona KM!
Opštinski sud u Travniku je prošlog petka, 30. septembra, naložio Srednjebosanskom kantonu da BBM-u produži koncesiju za još 31 mjesec i plati 138.744 KM sudskih troškova. Sud je, dakle, prihvatio zahtjev za produženje koncesije, dok odštetu od 393 miliona KM nije dosudio. Ako presuda postane pravosnažna, Kanton će imati 30 dana da potpiše produženje ugovora. Ukoliko to odbije, koncesija će biti produžena na osnovu same presude, bez potpisa Kantona.
Drugim riječima, Sud o odšteti od 393 miliona KM nije odlučivao i taj zahtjev nije ni usvojio ni odbio. BBM je isplatu tog novca tražio kao rezervnu opciju, samo ako sud odbije produženje koncesije. Pošto je sud prihvatio produženje, nije razmatrao da li kompaniji pripada odšteta i u kojem iznosu.
Produženje kao zaštita budžeta
BBM je u postupku tvrdio da istraživanja nije mogao završiti zbog administrativnih zastoja i blokada pristupnog puta. Sud je prihvatio da kompanija nije odgovorna za nemogućnost realizacije ugovora u predviđenim rokovima, a odgovornost Kantona povezao s preuzetim ugovornim obavezama.
Kantonalni pravobranilac Nevzet Mulić, koji je pred sudom zastupao Kanton, predložio je da se prihvati produženje koncesije BBM-u, a da se žalba uloži samo na 138.744 KM dosuđenih sudskih troškova.
U dopisu od 28. oktobra naveo je da „nije ekonomično pobijati istu presudu u glavnoj stvari“. Procijenio je da bi osporavanje produženja koncesije moglo ponovo otvoriti pitanje odštete od 393 miliona KM, pa je prihvatanje produženja smatrao manjim finansijskim rizikom za Kanton.
Istog dana ministar privrede Sedžad Milanović zatražio je od Vlade da odobri produženje koncesije i poslao joj već pripremljeni nacrt Aneksa 4.
Među ministrima, međutim, nije bilo saglasnosti. Vlada je narednog dana najavila da će se žaliti na presudu.
„Nismo imali jedinstven stav. Nije došlo do preglasavanja jer nismo imali devetu ruku u Vladi“, izjavio je premijer Tahir Lendo.
Ko je smio raspolagati zemljištem?
Za Roberta Oroza, aktivistu Fondacije ACT i člana lokalne zajednice, prije novog produženja mora se razjasniti zakonitost početne dodjele koncesije.
„Zato smatramo da se pitanje produženja koncesije ne može posmatrati samo kao spor između jedne kompanije i Kantona. Prije svega, mora se ispitati zakonitost osnovnog ugovora o koncesiji, svih njegovih aneksa, odluka o dodjeli koncesije i akata kojima je vršena prenamjena državnog šumskog zemljišta“, kaže Oroz za Gerilu.
Da je zemljište u državnom vlasništvu, navodio je i sam BBM tokom ranijeg sudskog spora, što je zabilježeno u presudi iz 2020. godine. U istoj presudi navodi se da je u maju 2015. odobrena prenamjena dijela šumskog zemljišta u građevinsko za potrebe projekta.
Oroz zato upućuje na odluku Ustavnog suda BiH U-2/26, donesenu u septembru povodom koncesija i drugih akata na području Vareša. Sud je utvrdio neustavno raspolaganje državnom imovinom i naložio preispitivanje osporenih akata uz obavezno uključivanje Pravobranilaštva BiH.
Odluka se, naravno, odnosi na Vareš, a za Bakoviće i Fojnicu tek treba utvrditi da li su Kanton i Federacija dozvolili korištenje i prenamjenu zemljišta kojim nisu imali pravo da raspolažu.
Pravnica i aktivistkinja Hajrija Čobo u podnescima od 30. i 31. oktobra traži da Kanton u žalbi ospori zakonitost osnovnog ugovora. Prema njenom tumačenju, ako se utvrdi da je ugovor ništav zbog nedozvoljenog raspolaganja državnom imovinom, BBM na njemu ne može zasnivati ni zahtjev za produženje koncesije ni pravo na traženu odštetu. Sud takvu odluku za Bakoviće još nije donio.
Čobo tvrdi da značaj odluke Ustavnog suda prevazilazi Vareš. Iako je Sud odlučivao o tamošnjim aktima, smatra da se njegovi pravni stavovi moraju primijeniti na sve projekte u BiH koji podrazumijevaju raspolaganje državnom imovinom. To bi značilo provjeru ko je izdavao dozvole, čije je zemljište i da li su institucije koje su odobravale njegovo korištenje za to imale pravo.
U Bakovićima su mještani na posljedice radova upozoravali još 2016. godine, a naredne godine organizovali su blokade pristupnog puta.
„Presijecaju vodu koja i sad nije u funkciji. To traje već godinu dana. Smeta nam buka“, govorio je tada za Žurnal Vlado Kuliš, tadašnji predsjednik mjesne zajednice. BBM je tvrdio da posjeduje potrebne dozvole i da istraživanja ne ugrožavaju stanovništvo.
Oroz danas traži da se u slučaj uključi Pravobranilaštvo BiH i da se prije novog produženja provjeri zakonitost ugovora.
„Stanovnici Bakovića i okoline ne traže privilegije. Traže da se zakoni primjenjuju jednako na sve, odnosno i na građane i na investitore. Naša šuma, naša voda i naš prostor nisu ničija privatna imovina. O njihovoj sudbini ne može se odlučivati zanemarujući javni interes i prava ljudi koji ovdje žive“, poručuje Oroz.
Dejan Rakita / GERILA
