Milorad Dodik je genije. Doduše, ne ekonomski, privredni ili energetski. Da jeste, Republika Srpska danas ne bi strahovala od nestašice električne energije, a njena Elektroprivreda ne bi morala da kupuje skupu struju na tržištu uprkos svim resursima kojima raspolaže. Dodik je, međutim, genije političkog spina, mastermind manipulacije. I to je još jednom pokazao u ponedjeljak, kada je nekoliko minuta nakon što su javnosti predstavljeni ozbiljni problemi u energetskom sektoru Republike Srpske uspio da u središte pažnje dovede vlastiti napad na novinara BHRT-a Vladimira Šuška.
Na konferenciji za novinare posvećenoj Rudniku i termoelektrani Ugljevik saopšteno je da bi to preduzeće, koje je zbog nedostatka uglja obustavilo proizvodnju, trebalo ponovo da počne s radom za sedam do deset dana. Najavljene su nabavke uglja i mehanizacije, posebna zakonska rješenja, poskupljenje struje za privredu i razmatranje novih cijena za domaćinstva u martu naredne godine. Posebno su pomenuti građani koji se griju na električnu energiju.
Direktor Elektroprivrede Republike Srpske Luka Petrović priznao je da je sistem tokom većeg dijela godine uvozio struju. Istovremeno, najavljene su nove mjere kojima bi trebalo spasavati proizvodnju u Ugljeviku.
I baš kada je trebalo objasniti koliko će sve to koštati i ko će dobiti poslove, Dodik je odlučio da se obračuna s novinarom.
Vladimir Šušak je predsjednika Vlade Savu Minića pitao koliko će uglja biti nabavljeno, po kojoj cijeni, u kojem roku i na koji način će se nabavljati oprema putem najavljenih međudržavnih sporazuma. Dodik je prekinuo pokušaj da dobije odgovore, poručio mu da on „nije javnost“, a BHRT suprotstavio RTRS-u, koji je nazvao „našom televizijom“. Nije dozvolio ni Miniću da odgovori.
Šušak nije provocirao, vrijeđao niti tražio sukob. Postavljao je pitanja koja bi na njegovom mjestu postavio svaki novinar koji ozbiljno radi svoj posao. Građani imaju pravo da znaju koliko će se javnog novca potrošiti na nabavku uglja i opreme i ko će na tim poslovima zaraditi. To nisu pitanja na koja političari mogu odgovarati uvredama. Dodik, doduše, generalno gostuje na televizijama i po medijima na kojima ga novinari pitaju ono što im je rečeno da ga pitaju pa je moguće da ga normalna novinarska pitanja posebno pogađaju.
Dodikov napad na Šuška zato je mnogo više od još jednog njegovog bahatog nastupa. Riječ je o opasnom pritisku na novinara koji je pokušavao da dođe do informacija od javnog interesa. Osude koje su uslijedile bile su neophodne i potpuno opravdane. To je ono, međutim, što se ponavlja godinama. Dodik izvrijeđa nekog novinara, dio javnosti to osudi, dio medijske zajednice koja nije pod kontrolom to okarakteriše kao neprihvatljivo a za nekoliko dana sve bude zaboravljeno.
Ali Dodik odlično poznaje i način na koji funkcioniše javni prostor. Svjestan je kakve reakcije izaziva kada napadne novinara jer su njegovi napadi na prave novinare u Republici Srpskoj u posljendjih deset godina postali redovni. Upravo zato se postavlja pitanje da li je posljednji incident bio samo još jedan izraz njegove bahatosti ili je svjesno iskoristio priliku da raspravu o energetskoj krizi pretvori u raspravu o sebi.
Novinar Dejan Rakita nema mnogo dilema.
„Milorad Dodik je jučerašnjim nastupom pokazao da je ‘mastermajnd’ spina i kako savršeno zna da zakamuflira mnogo ozbiljnije probleme o kojima je samo nekoliko minuta ranije govorio. I to na vrlo prost način – time što će jednog novinara, po mogućnosti iz nekog nerežimskog medija, a još bolje ako je centrala tog medija u Sarajevu, napasti bez ikakvog razloga“, kaže Rakita.
On smatra da je Šušak bio kolateralna šteta Dodikovog pokušaja da promijeni temu.
„Ubijeđen sam da je kolega Vladimir Šušak bio samo kolateralna šteta, ali Dodik nije smio da propusti priliku za spinovanje, koje bi, usput rečeno, mogao da predaje na bilo kojem svjetskom univerzitetu koji se bavi propagandom. I zato, između ostalog, nije dozvolio premijeru Miniću da odgovori na sasvim normalna i legitimna novinarska pitanja. Koliko uglja će biti nabavljeno, po kojoj cijeni, od koga i kako će se nabavljati oprema? Šta je tu sporno?“, pita Rakita.
Dok se javnost bavila Dodikovim napadom, ostale su njegove najave koje bi mogle značajno uticati na kućne budžete građana. Poskupljenje električne energije za privredu neminovno će otvoriti pitanje novih cijena proizvoda i usluga. Za domaćinstva je mart naredne godine označen kao trenutak kada će se razmatrati korekcija cijena, a dodatnu neizvjesnost izazvala je najava drugačijeg obračuna za one koji struju koriste za grijanje.
Koliko će računi biti veći, još nije poznato. Rakita upozorava da bi takve mjere posebno mogle pogoditi građane koji nemaju kvalitetno centralno grijanje.
„Pa čime da se grije čovjek u Rosuljama, primjera radi, u zgradi u kojoj je grijanje toliko loše da je bio primoran da se isključi sa mreže Toplane? Da cijepamo drva po gradu, slažemo ih u kamare? Pa ko je kriv za stanje u Toplani Banjaluka, čiji su tamo bili kadrovi godinama?“, pita Rakita.
U međuvremenu RiTE Ugljevik ostaje problem za sebe. Nakon izdvajanja ogromnih sredstava za preuzimanje kompanije povezane s Rašidom Serdarovim, termoelektrana je ponovo ostala bez dovoljno uglja. Sada se najavljuju nove nabavke, nova mehanizacija i zakonske intervencije. Koliko će koštati novi pokušaj stabilizacije proizvodnje i ko će odgovarati za prethodne promašaje, javnost još ne zna. Naravno niko za stanje u ovom preduzeću kao ni u kompletnoj EPRS ne snosi bilo kakvu sankciju.
Šušak smatra da se Dodikov nastup može tumačiti kao pokušaj da se upravo takva pitanja potisnu.
„Ponašanje Milorada Dodika na konferenciji za novinare posvećenoj TE Ugljevik može se protumačiti kao pokušaj skretanja pažnje sa problema koji prijeti da Republiku Srpsku ostavi bez dovoljno električne energije, odnosno prisili je da kupuje skupu energiju uprkos činjenici da ima sve resurse da je sama proizvodi“, kaže Šušak za Gerilu.
Dodaje da na ključna pitanja očigledno nije bilo odgovora i podsjeća da ih je postavio predsjedniku Vlade, kao prvom odgovornom u lancu.
Ipak, za razliku od Rakite, Šušak nije siguran da je Dodikova taktika u potpunosti uspjela.
„Nisam siguran da je u potpunosti upalila Dodikova taktika ‘napad je najbolja odbrana’ s obzirom da je bilo načina da izvještavamo i o verbalnom napadu i o činjenicama iznesenim u vezi sa problemima u RiTE Ugljevik. A problemi su takvi da ćemo se još vraćati ovoj temi jer je ostalo mnogo neodgovorenih pitanja“, kaže Šušak.
Dodik je u ponedjeljak pokazao koliko mu je malo potrebno da promijeni tok konferencije i proizvede politički sukob. Za razliku od njega, energetskom sistemu Republike Srpske za izlazak iz krize neće biti dovoljne uvrede i nekoliko minuta predstave pred kamerama.
Biće potrebni ugalj, novac i odgovori na pitanja koja je Vladimir Šušak postavio.
A prije svega odgovor na ona koje Dodiku i njegovim saradnicima najmanje odgovara. Ko je odgovoran za stanje u kojem se Elektroprivreda Republike Srpske danas nalazi? I zašto će ceh nesposobnog upravljanja elektroenergetskim sektorom i enormnog bogaćenja pojedinaca iz tog sektora plaćati građani Republike Srpske?
Vladimir Kovačević, Gerila info
