Za DPM Metals proizvodnja u Varešu nastavlja se „normalno“. Za Hajriju Čobo, šest mjeseci koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine ostavio institucijama „nije bonus vrijeme za iskopavanje ruda“. Dok kompanija i aktivisti različito tumače posljedice odluke kojom je utvrđena neustavnost koncesionog ugovora i drugih akata o državnom šumskom zemljištu, institucije koje su ih donosile moraju preispitati vlastite odluke.
Hajrija Čobo, aktivistkinja iz Kaknja koja je i pripremila zahtjev za ocjenu ustavnosti, za Gerilu kaže da su institucijama dostavljene prijave i hitni zahtjevi za privremene mjere osiguranja i inspekcijsko pečaćenje. Od Pravobranilaštva BiH traži zaštitu državne imovine kroz sudske postupke, a od Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) i Uprave za indirektno oporezivanje BiH postupanje povodom nastavka eksploatacije i izvoza.
„PR strategija kompanije DPM Metals je očekivana, ali je u direktnoj suprotnosti sa obavezujućim presudama Ustavnog suda BiH i elementarnom pravnom logikom“, kaže Čobo.
Svoj zahtjev za hitnu obustavu zasniva na zakonskoj odredbi prema kojoj su akti o raspolaganju državnom imovinom suprotno zabrani ništavi. Smatra da rok ostavljen institucijama služi uklanjanju spornih akata, a ne nastavku eksploatacije.
„Sud je taj rok dao organima uprave da administrativno stave van snage ništavne ugovore i anekse, ali i sve druge vezane akte“, navodi ona.
Čobo dodaje da institucijama zasigurno treba vremena da formiraju predmete i razmotre prijave, ali od njih traži da što prije nalože obustavu rada i zaštite državnu imovinu.
DPM Metals, istovremeno, ostaje pri stavu da odluka Suda ne suspenduje koncesiju i poručuje da nastavlja proizvodnju.
Najavljuju saradnju s Pravobranilaštvom BiH i nadležnim organima, ali smatraju da je „preuranjeno komentarisati moguće posljedice“ prije završetka preispitivanja spornih akata.
Damir Nikšić, zastupnik koji je učestvovao u prikupljanju potpisa za zahtjev za ocjenu ustavnosti akata o raspolaganju državnom imovinom u Varešu, kaže za Gerilu da je nakon što je Ustavni sud BiH utvrdio njihovu neustavnost pisao svim potpisnicima zahtjeva, pozivajući ih da se angažuju u medijima i upozore javnost na potrebu hitne obustave rudarenja.
Nikšić tvrdi da nastavak eksploatacije i izvoza rude “donosi milionsku dnevnu štetu Bosni i Hercegovini”.
“Ta kompanija, kako čujem, izvlači iz naše zemlje rude u vrijednosti od nevjerovatnih 1,54 miliona američkih dolara“, kaže za Gerilu, navodeći da taj iznos smatra minimalnom dnevnom štetom i razlogom za hitno postupanje institucija.
Nikšić kaže da je prethodno prikupio potpise i za tematsku sjednicu o ekološkim katastrofama i ekološkoj sigurnosti u Federaciji BiH. Tvrdi da ga je federalna ministarka Nasiha Pozder, nekoliko dana prije isteka roka za najavu sjednice, zamolila da preuzme njenu organizaciju, ali da sjednica potom nije održana.
„Na kraju me prevarila jer, evo, mandat je na isteku, a ona tu sjednicu nikada nije upriličila“, rekao je Nikšić za Gerilu.
Prema Nikšićevim riječima, jedinu povratnu informaciju dobio je od Dennisa Gratza, zastupnika Demokratske fronte u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, koji mu je obećao da će se pitanjem nastaviti baviti u narednom mandatu. Nikšić smatra da se s djelovanjem ne može čekati.
Prikupljanje potpisa, objašnjava, bilo je dobrovoljno, a zastupnici koji nisu željeli potpisati nisu bili dužni obrazlagati odluku. Nikšić sada podršku svom zahtjevu nastoji pretvoriti u zahtjeve institucijama za konkretno postupanje.
„U svemu ovome i ja, kao zastupnik, slijedim i proslijeđujem ono što radi Hajrija Čobo i nastojim njene apele raznim agencijama i ministarstvima ‘podebljati’ kao ‘ovlašteni predlagač’ službenom korespondencijom koja će ostati arhivirana kao dokaz naše borbe“, navodi Nikšić.
U saopštenju iz Toronta od 1. oktobra DPM Metals navodi da je Sud utvrdio neusklađenost koncesionog ugovora, njegovih aneksa i povezanih odluka s Ustavom BiH. Istovremeno tvrdi da odluka ne raskida niti suspenduje koncesiju i da pogon nastavlja normalno raditi.
Kompanija u istom saopštenju ističe da zapošljava više od 600 ljudi iz BiH i da je najveći izvoznik u Zeničko-dobojskom kantonu. Gerili je ova kompanija navela ranije da joj je cilj dostizanje kapaciteta od 850.000 tona rude godišnje.
U prvih šest mjeseci 2026. godine, prema podacima koje je kompanija DP Metals BiH dostavila Gerili, u Varešu je proizvedeno približno 34.000 tona koncentrata srebra, olova i zlata te srebra i cinka. Proizvodnja i prodaja koncentrata počele su još 2024. godine, dok je 10. avgusta 2026. kompanija proglasila dostizanje svojih kriterijuma za komercijalnu proizvodnju. Ruda se prerađuje u vareškom postrojenju, a koncentrati željeznicom odlaze do Luke Ploče u Hrvatskoj, odakle se otpremaju međunarodnim kupcima na dalju metaluršku preradu.
Damjan Ožegović, viši istraživač i saradnik za pravne poslove u Transparency International BiH, sa druge strane za Gerilu kaže da nije siguran da se može tražiti privremena obustava rudarskih radova u Varešu. Prema njegovom tumačenju odluke, Ustavni sud ukazao je na nedovoljno učešće Pravobranilaštva BiH u prethodnim postupcima, zbog čega Ožegović sumnja da će se ono sada angažovati u većem obimu.
„Nisam siguran da se može tražiti privremena obustava, jer je Ustavni sud zaključio da je ovo maksimalni potreban rok za usklađivanje odluka, a imajući u vidu i druge okolnosti poput finansijskih gubitaka“, navodi Ožegović.
On upozorava i da krivična odgovornost zbog nepoštovanja zakona ili nepostupanja po sudskoj odluci mora biti utvrđena u pravosudnom postupku. Podsjeća da je Sud slična pitanja razmatrao i ranije, pa su organi vlasti morali voditi računa o mogućim štetnim posljedicama.
Hajrija Čobo, međutim, smatra da tužilaštva treba da ispitaju odgovornost kantonalnih vlada i ministarstava koja su dodjeljivala koncesije i potpisivala anekse, federalnih organa koji su odobravali prenamjenu državnog šumskog zemljišta, kao i premijera, ministara, načelnika i službenika koji su potpisivali sporne dokumente.
Šta je Sud utvrdio, a šta institucije tek moraju uraditi
Predmet U-2/26 pokrenut je zahtjevom 27 zastupnika Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH, a odluka je donesena na septembarskoj plenarnoj sjednici. Sud je utvrdio da su federalni, kantonalni i opštinski organi raspolagali državnom imovinom bez potrebnog ovlaštenja, suprotno Zakonu o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH i bez uključivanja Pravobranilaštva kao zakonskog zastupnika države.
Među osporenim aktima je ugovor o koncesiji od 12. marta 2013. za istraživanje i eksploataciju olova, cinka i barita na ležištima Veovača i Rupice, čiji je nosilac danas DPMetals BH, sa šest aneksa zaključenih do jula 2022. godine.
Ugovor o služnosti od 10. aprila 2023. odnosi se na drugi projekat: istraživanje hroma na području Duboštice i Tribije. Zaključen je sa kompanijom Seven Plus, danas Vareški minerali, radi izgradnje i korištenja pristupnih puteva do bušotina na državnom šumskom zemljištu. Obuhvaćeni su i akti o prenamjeni i korištenju šumskog zemljišta te šest odluka Vlade Zeničko-dobojskog kantona, donesenih između 2012. i 2023. godine.
Promjene vlasnika i naziva nisu izbrisale obaveze lokalne kompanije. DPM Metals je Gerili naveo da je Adriatic Metals preuzeo 3. septembra 2025. godine. Lokalna kompanija nastavila je poslovati kao isto pravno lice, uz promjenu naziva iz Adriatic Metals BH u DPMetals BH, „sa istim pravima i obavezama“.
Zakonska zabrana obuhvata državne šume i šumsko zemljište. Član 2. propisuje ništavost odluka, ugovora i drugih pravnih instrumenata kojima se tom imovinom raspolaže suprotno Zakonu. Upravo na toj odredbi Čobo zasniva stav da koncesionari nemaju osnov za nastavak rada tokom ostavljenog roka.
Sud je odbacio argument da sporni akti mogu biti opravdani time što su doneseni prije odluke U-3/24 iz 2024. godine, kojom je već utvrđena neustavnost federalne odluke o promjeni namjene i privremenom korištenju šumskog zemljišta. Zakonska zabrana postojala je i ranije.
Sada su Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, nadležna služba Opštine Vareš, Vlada ZDK te kantonalna ministarstva privrede i poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede dužni preispitati sporne akte uz uključivanje Pravobranilaštva BiH. Naloženo im je da preduzmu aktivnosti za stavljanje van snage akata koji nisu usklađeni sa zakonom i u roku od šest mjeseci od dostavljanja odluke obavijeste Sud o mjerama.
Neustavnost je već utvrđena, provođenje odluke sada je obaveza institucija koje su sporne akte donosile. Pečaćenje lokacija i blokada izvoza dodatne su mjere koje aktivisti traže kroz sudske i inspekcijske postupke.
Duboštica i Tribija: Radovi vidljivi, ugovori nedostupni
Spor, međutim, se ne završava na Rupicama, kada govorimo o Varešu. Na lokalitetima Duboštica i Tribija projekat istraživanja hroma vodi kompanija Vareški minerali, ranije Seven Plus. Prema pisanju Valtera, firmu je u junu 2026. od Miloša Bošnjakovića preuzeo Zoran Živković, beogradski privrednik i bivši pukovnik koji je radio na zaštiti komunikacija državnog vrha Srbije.
Bošnjaković, “otac” mnogih kontraverznih geoloških projekata, je povezan i s razvojem projekta Rupice, osnivač je Eastern Mininga i suosnivač Adriatic Metalsa. Osnovao je i Lykos Balkan Metals, čije su kompanije pokrenule geološka istraživanja na području Sinjakova, Jezera, Sočkovca na Ozrenu i Čajniča. Danas Rupice i projekat hroma imaju različite koncesionare, ali ih povezuje spor oko raspolaganja državnom šumom.
Zoran Živković, direktor Vareških minerala, za Oslobođenje tvrdi da kompanija posluje u skladu sa zakonima BiH i da bi obustavljanje radova značilo nepoštovanje važećih koncesionih ugovora. Ukoliko akti na kojima zasnivaju svoja prava budu poništeni, najavljuje obraćanje domaćim sudovima, a potom i međunarodnoj arbitraži ako zaštitu ne ostvare u BiH.
„Do sada su utrošena velika sredstva na osnovu važećih ugovora“, navodi Živković, upozoravajući na moguće velike odštetne zahtjeve.
Ekološka udruženja uporno su tražila uvid u koncesioni ugovor za istraživanje i eksploataciju hroma na području Duboštice i Tribije. Prema navodima Udruženja građana Fojničani, Ministarstvo za privredu Zeničko-dobojskog kantona više puta je odbijalo zahtjeve za pristup informacijama. Mještani su gledali radove, a nisu mogli dobiti ugovor na osnovu kojeg su omogućeni.
„Smeta mi što je oko ovoga rudnika sve tajna, ništa nemamo podataka nikakvih“, rekao je Jozo Matošević, nekadašnji direktor Željezare Vareš, komentarušiću radove u Duboštici.
Spor oko radova vezanoh na potencijalno rudarenja hroma (i ne samo hroma) je stigao i pred Kantonalni sud u Zenici, koji je poništio rješenja o uskraćivanju pristupa koncesionim dokumentima bez obaveznog testa javnog interesa. Zbog povreda postupka poništeno je i rješenje kojim je odbačena žalba Aarhus centra u BiH na prenamjenu zemljišta i služnost u Duboštici i Tribiji.
Zabrinutost se proširila niz dolinu Krivaje. Aktivisti iz zavidovićkog Kluba ATOM upozoravali su na moguće posljedice istraživanja i budućeg rudarenja po rijeku i stanovništvo njenog sliva. Agencija za vodno područje rijeke Save izdala je Vareškim mineralima vodnu saglasnost 19. februara 2026, dok aktivisti tvrde da se bušilo i prije njenog izdavanja.
Za aktiviste iz UG Fojničani, odluka Ustavnog suda predstavlja potvrdu dugogodišnjih upozorenja da se državnom imovinom u Varešu raspolagalo protivno zakonskoj zabrani. Podsjećaju da su među osporenim aktima koncesioni ugovor i rješenja različitih nivoa vlasti povezana s rudnikom Rupice i istraživanjima na području Tribije i Duboštice.
U reakciji ističu da su ekološke organizacije i građani uporno zahtijevali poštovanje zakona, dok su institucije izdavale rješenja i otvarale prostor za dalje rudarske aktivnosti.
„Upozoravali smo, tražili poštivanje zakona i nismo odustajali. Sada je Ustavni sud BiH samo potvrdio opravdanost te borbe“, poručuju iz udruženja.
„Borba za Vareš još nije završena“, upozoravaju, najavljujući da će nakon odluke Suda nastaviti još odlučnije insistirati na zaštiti prirodnih resursa i poštovanju zakona.
Širu sliku ovakvih sporova daje Fondacija Atelje za društvene promjene – ACT, koja je u septembru objavila publikaciju „Geološka istraživanja u Bosni i Hercegovini: trendovi, upravljanje i kontekst kritičnih mineralnih sirovina“. Analiza propisa o koncesijama i dozvolama u oba entiteta ukazuje na sistemski nedostatak transparentnosti i rizik da se odluke o projektima velike vrijednosti i dugoročnih posljedica donose izvan javne kontrole.
Autori publikacije u zaključku podsjećaju da se “odlučuje o dobru koje pripada zajednici, dok posljedice rudarskih projekata mogu trajati decenijama”.
“Eksploatacija mineralnih sirovina po svojoj prirodi podrazumijeva projekte koji traju decenijama, koji trajno mijenjaju kvalitet vode, vazduha i zemljišta i koji utiču na osnovna ljudska prava lokalnih zajednica. Ukoliko se uzme u obzir da je u postupcima dodjele koncesija i izdavanja dozvola za eksploataciju predmet odlučivanja dobro koje je u vlasništvu zajednice, a ne privatnog subjekta koji ga eksploatiše, jasno je da postojeći zakonodavni okvir ne odgovara težini odluka koje se u njemu donose”, poentira se na kraju publikacije.
Na olovo u krvi smo zaboravili? Ili nismo?
U Varešu se nepovjerenje u institucije dodatno produbilo nalazima povišenih vrijednosti olova u krvi dijela stanovnika. Dom zdravlja Vareš i Opština potvrdili su rezultate iznad laboratorijske reference, nakon čega su pokrenuta dodatna ispitivanja.
U aprilskom internom dopisu Kantonalne bolnice Zenica obrazloženo je zadržavanje odluke da se u Varešu do daljnjeg ne organizuju akcije darivanja krvi zbog mogućih rizika za primaoce.
Miroslav Pejčinović iz vareškog udruženja Opstanak govorio je da i sam ima povišene vrijednosti olova u krvi, iako ne živi uz rudnik ili deponiju. Nakon odluke Suda podsjetio je da su građani upozoravali i na pravni osnov korištenja zemljišta.
„Mi smo upozoravali da se radi o državnom zemljištu, ali niko nas ozbiljno nije uzimao za sagovornika“, rekao je Pejčinović.
Odluka Ustavnog suda je konačna i obavezujuća. Institucije koje su izdavale koncesije i odobravale korištenje državne šume sada moraju preispitati svoje akte, staviti van snage one koji krše zakon i izvijestiti Sud o preduzetim mjerama.
DPM Metals poručuje da proizvodnja nastavlja „normalno“. Varešani, uz provođenje sudske odluke, čekaju i odgovor odakle olovo u krvi dijela njihovih sugrađana.
Izborni plakati uskoro će nestati. Tragovi krčenja šuma ostaće mnogo duže. Vareš će živjeti s posljedicama odluka koje su vlasti potpisivale, kompanije provodile, a građani pokušavali osporiti. Čobo i Nikšić uspjeli su dio te borbe prenijeti pred Ustavni sud.
Odluka je sada pred institucijama. A pred nama pitanje – koliko dugo ćemo još ljude koji traže poštovanje zakona ostavljati da tu borbu vode gotovo sami?
Dejan Rakita / GERILA
