Novinar je svoje oči kleo: „Čarne oči, da ne bi gledale! Sve gledaste, danas ne viđeste šta uradi Ružičić Snježana, crna Snježa što Jezero vodi, što je osma na izbornoj listi, što igricu o sebi napravi!“
Narodni pjevač koji je zapisao ove stihove oslijepio je čim je shvatio o čemu pjeva. U kampanji, nije to neka vijest, ima svega i svačega, češće svačega nego svega, glup se plakat bode sa debilnim sloganom, kandidati se nadmeću u traljavosti i amaterizmu, gdje prestaje smijeh – počinje plač, gdje nema suza – smijeh ih na silu izgoni i tako od jutra do mraka, od sumraka do svitanja, od izbora do izbora.
Bore se ljudi za mandat, bore se za što bolje mjesto na listi, bore se za kompenzaciju, bore se za to da ništa ne rade ili da rade što manje, a da kaplje poneka pare, da se sipa džabni beznin, može i dizel, da se troše tuđi impulsi. Divan narod i još ljepše navike. Kandidata je mnogo, a fotelja malo, pa se valja dobro pogurati i oznojiti. Ima u toj borni i plemenitih napora, ne kažem da nema, no je mnogo više čudesa pred kojima pjevač oslijepi.
Načelnica Jezera Snežana Ružičić lovi poslanički mandat. Razumijem gospođu. Jezero je Jezero, a parlament je parlament. Načelnik je načelnik, a poslanik je poslanik. Bolje dva puta mjesečno ručati u hotelu Bosna nego se svaki dan kleti u potočnu pastrmku i domaću kuruzu. Snežana je osma na listi SNSD-a, a upravo toliko nivoa ima i igrica „Super Snježa“ koja je nedavno lansirana uz opis „heroina koja nije nastala u stripu, nego na terenu“.
Ne umijem da objasnim, pa ću pokušati da opišem: igrica, dakle, ima osam nivoa. Danju je, navodi se u opisu igrice, Snežana Ružičić žena koja zna svako selo, svaku raskrsnicu i svako ime. Ne piše šta je Snežana noću, baš kao što ne piše zašto se igrica zove „Super Snježana“ ako je načelnica – Snežana. Kao i svaki superheroj, i Snežana ima dvotruki život: u prvom brine o „zajednici“, u drugom oblači crveni plašt i ponosno nosi zlatni štit sa brojem osam na grudima.
U prvom nivou Snežana je hrabri čuvar Plive koji rijeku brani pred najezdom bagera. U drugom se brine o „zatvorenom ekološkom sistemu“. Potom slijede povratak na ognjišta i čuvanje tradicije (treći nivo), oaza bezbrižnosti koju predstavljaju vrtići, igrališta i centar za žene (četvrti nivo), budućnost koja ostaje (peti nivo), ravnomjerna Srpska (šesti nivo), od Jezera do Marska (sedmi nivo) i završno poglavlje koje ima titulu „globalnog ambasadora“.
Šesti nivo je posebno dirljiv: na poluinteraktivnoj mapi razvoj svijetli samo u par velikih gradova. Igrač treba da klikne na manju opštinu i Super Snježa se teleportuje iz Jezera u jad i u bijedu zaboravljene palanke. Ona potom postavlja „ćeliju razvoja“ – školu, privredu, novu tehnologiju – i Kalinovik pod Snježinim super mentorstvom sa tri klika postaje nova super prestonica. Što je snaga manja, to su ambicije veće.
Šta ljude goni u ovom smjeru? Ko im je rekao da tako treba i da je to dobro? Kada počnu o sebi da misle mimo onoga što stvarno jesu? Zašto ne mogu da se pomire sa sopstvenim imenom i prezimenom? Zar zaista ne mogu da uživaju u tome, pa vazda žele više, bolje i jače? Igrica možda i nije loša ideja, ali ako je svedena na jeftini populizam i sirotinjsku grafiku, onda je ona zapravo bakterija koja ukida očinji vid i parališe razum.
Snežana Ružičić i njena posestrima Super Snježa u igrici brane Plivu pred bagerima koji bi da je prekopaju i u njeno korito polože cijevi (svaki bagar uništavaju dva pogotka). U aprilu – četiri mjeseca prije kampanje i Snežanine borbe za parlament – nekoliko stotina građana okupilo se na igralištu Osnovne škole „Vuk Karadžić“ u Jezeru uz jednu jedinu poruku: dolina Plive nije za oranje. Snežana Ružičić nije bila na tom protestu. Nije bila ni Super Snježa.
U maju 2023. godine u Jezeru su napadnuti aktivisti i građani koji se godinama bore protiv geoloških istraživanja i eksploatacije ruda u dolini rijeke Plive. Oni godinama pokušavaju da ukažu na moguću ekološku katastrofu na području Jezera i Jajca zbog geoloških istraživanja kompanije koja se ranije vezivala za dobro poznato ime- Miloša Bošnjakovića, svojevrsnog „oca“ niza geoloških projekata u BiH, bivšeg policijskog inspektora iz Tuzle, sa adresama i poslovima od Bosne i Hercegovine do Australije. Bošnjaković danas formalno nije tamo gdje je nekada bio, ali njegovo ime iz ove priče nije sasvim nestalo. Barem ne prema tvrdnjama dijela aktivista, koji vjeruju da čovjek koji je godinama bio jedno od ključnih lica Lykosa ni danas nije tako daleko od projekata koje je ta kompanija pokrenula.
Snežana je prije tri godine aktivistima poručila da se vrate u „zakonske okvire“. Nije poznato šta im je poručila Super Snježa.
Super Snježa je nedavno dojavila Snežani Ružičić da se betonira korito rijeke Plive u Jajcu, u naselju Mračaj, pa su obje poletjele u crveno-plavom kostimu da se zabrinu za Plivu. Pozvale su ekološke organizacije– barem Snežanja, jer Super Snježa tada nije ni postojala – da je podrže u borbi protiv betonizacije Plive. Ekolozi su pruženu ruku odbili, jer pamte njene napade prije kampanje i izbornih listâ.
Što je sila veća, mašta bolje radi. U kampanji je sve moguće. Ubice postaju heroji, dileri nose liste, kukavice se pod tuđim imenima hrabro obračunavaju sa neistomišljenicima, piromanima se dijeli regresirano gorivo, lopovima se daju državne kase, divlji kopači dobijaju dnevnice za nelegalna kopanja.
Super Snježa u igrici ne može da odbrani Plivu, jer Snežana ne umije da je odbrani pred svojom kućom. Potpuno razumljivo: prodati je lako. Braniti je skupo.
Ko počne kao odbrambeni igrač, nikada ne dođe do broja osam.
Goran Dakić / GERILA
