Južna interkonekcija treba da smanji zavisnost BiH od ruskog gasa i jedinog pravca snabdijevanja. Projekat je u međuvremenu preuzela američka kompanija, a prvobitni plan gasovoda prerastao je u paket vrijedan oko 1,5 milijardi evra.
Bosna i Hercegovina gotovo sav gas uvozi iz Rusije. On preko Turskog toka, Bugarske i Srbije ulazi u zemlju kod Zvornika. To je jedini ulaz u gasni sistem BiH, pa svaki kvar ili prekid na toj trasi može ugroziti snabdijevanje.
Južna gasna interkonekcija trebalo bi da omogući uvoz iz drugog pravca. Planirani gasovod povezao bi BiH sa hrvatskom mrežom i terminalom za tečni prirodni gas na Krku. Trasa bi išla od Zagvozda u Hrvatskoj, preko Posušja, prema Mostaru i srednjoj Bosni.
Plutajući terminal na Krku radi od 2021. godine. Preko njega u Hrvatsku i okolne zemlje stiže LNG iz različitih dijelova svijeta, uključujući Sjedinjene Američke Države. Vašington sada želi da preko tog terminala otvori veće tržište za američki gas na Zapadnom Balkanu.
Predsjedavajuća Savjeta ministara BiH Borjana Krišto i hrvatski premijer Andrej Plenković potpisali su 28. aprila 2026. godine u Dubrovniku sporazum o izgradnji Južne interkonekcije. Potpisivanju je prisustvovao i američki ministar energetike Kris Rajt.
Rajtje na samitu Inicijative tri mora predstavio program nazvan „Trump Peace Pipelines Framework“. Američko Ministarstvo energetike navodi da je cilj programa gradnja novih gasovoda i povećanje uvoza američkog LNG-a u srednju i istočnu Evropu.
Sama ideja o povezivanju BiH sa Hrvatskom nije nova. Projekat je pripreman godinama, a njegov nosilac trebalo je da bude javno preduzeće BH-Gas. Evropska unija, EBRD i SAD učestvovali su u pripremi dokumentacije i finansijskog modela.
Projekat je dugo bio blokiran zbog spora između SDA i stranaka Trojke, s jedne, i HDZ-a BiH, s druge strane. HDZ nije prihvatao da BH-Gas upravlja gasovodom i tražio je osnivanje novog preduzeća sa sjedištem u Mostaru.
Rješenje je pronađeno ulaskom američke kompanije AAFS Infrastructure and Energy. Parlament Federacije BiH je u aprilu 2026. izmijenio zakon i AAFS-u dodijelio ulogu investitora i nosioca projekta. BH-Gas je time ostao bez poslova koji su mu bili povjereni prethodnim zakonom.
AAFS je osnovan krajem 2025. godine. Kompanija nema iskustvo u izgradnji velikih infrastrukturnih projekata. Njeni američki predstavnici Džesi Binal i Džo Flin povezani su sa političkim krugom Donalda Trampa. Binal je bio jedan od Trampovih advokata, dok je Džo Flin brat bivšeg Trampovog savjetnika za nacionalnu bezbjednost Majkla Flina.
Američka kompanija nije izabrana na javnom tenderu. Njeno ime uneseno je direktno u zakon koji je usvojio Parlament Federacije BiH. Kritičari upozoravaju da bi zbog toga federalne vlasti trebalo da objave uslove pod kojima AAFS ulazi u projekat, trajanje koncesije i način na koji će kompanija vraćati uloženi novac.
Promijenila se i vrijednost cijelog posla. Prema podacima Investicionog okvira za Zapadni Balkan, ranija verzija Južne interkonekcije bila je procijenjena na približno 100 miliona evra. Za izgradnju je bio planiran kredit EBRD-a od oko 66 miliona evra, uz međunarodne grantove i domaće učešće.
AAFS sada najavljuje ulaganje od oko 1,5 milijardi evra. Taj iznos ne odnosi se samo na gasovod. Američki investitori planiraju i gasne elektrane u Mostaru, Kaknju i Tuzli.
Predstavnici AAFS-a priznali su da se ulaganje u gasovod, zbog male potrošnje gasa u BiH, teško može isplatiti bez novih elektrana. Prema njihovom planu, elektrane bi stvorile veću potražnju i omogućile povrat uloženog novca. To je, međutim, znatno veći i skuplji posao od gasovoda koji je prvobitno planiran.
Organizacija CEE Bankwatch upozorava da bi kapacitet Južne interkonekcije mogao biti višestruko veći od sadašnje potrošnje gasa u BiH. Kao upozorenje navode gasovod Zenica-Travnik, koji je izgrađen prije više od deset godina, ali nikada nije stavljen u redovnu upotrebu.
Evropska unija ranije je podržavala izgradnju Južne interkonekcije jer bi BiH dobila još jedan pravac snabdijevanja. Novi američki plan otvara pitanje da li se BiH, u vrijeme kada EU traži smanjenje upotrebe fosilnih goriva, dugoročno veže za velike količine uvoznog gasa.
Dok Federacija BiH priprema gasovod prema Hrvatskoj, vlasti Republike Srpske razvijaju vlastiti projekat. Vlada RS odobrila je više od milijardu maraka za gasovod od Šepka prema Banjoj Luci i Novom Gradu. Taj gasovod koristio bi postojeći priključak kod Zvornika, kojim trenutno stiže ruski gas.
Tako se u BiH istovremeno grade dvije odvojene gasne politike. Projekat u Federaciji oslanja se na terminal na Krku, američki LNG i američki kapital. Projekat u Republici Srpskoj ostaje vezan za Srbiju i ruski gas.
SAD slične poslove dogovaraju i u drugim državama regiona. U Albaniji je u aprilu potpisan dvadesetogodišnji ugovor vrijedan šest milijardi dolara. Isporuke američkog LNG-a trebalo bi da počnu 2030. godine, a Albanija bi trebalo da postane još jedno mjesto za distribuciju gasa prema okolnim zemljama.
Britanski časopis Ekonomist ističe da se američka politika prema Balkanu sve više vodi kroz poslove sa gasom. Vašington zavisnost regiona od Rusije koristi kao argument za gradnju novih gasovoda, terminala i elektrana. Istovremeno otvara tržište za američki LNG i kompanije povezane sa tim poslovima.
Takva politika sve se više razlikuje od zelene agende Evropske unije. Dok Brisel od zemalja kandidata traži smanjenje upotrebe fosilnih goriva, SAD podstiču dugoročna ulaganja u gasnu infrastrukturu, a BiH se nalazi usred tog sudara interesa.
