Četiri godine nakon što su protiv aktivistkinja Sare Tuševljak i Sunčice Kovačević pokrenute SLAPP tužbe, strateški sudski postupci usmjereni na zastrašivanje i ušutkavanje građanskog otpora, ovi predmeti i dalje nemaju epilog. Umjesto da razjasne činjenice i odgovornost, postupci su se pretvorili u dugotrajno institucionalno iscrpljivanje. U isto vrijeme, pritisak na Kasindolsku rijeku, koja se nalazi na području Istočnog Sarajeva, izvire na padinama Jahorine i protiče kroz opštine Istočna Ilidža, Istočno Novo Sarajevo i Trnovo, ne prestaje. Investitor, koristeći nove administrativne procedure, ponovo pokušava da oživi projekat male hidroelektrane koji je već jednom bio institucionalno zaustavljen.
Fondacija Atelje za društvene promjene – ACT upozorila je da se ove sedmice navršavaju pune četiri godine od početka sudskih postupaka koje je firma Buk d.o.o. pokrenula protiv dvije aktivistkinje, zbog njihovog javnog istupanja protiv izgradnje mini hidroelektrana na Kasindolskoj rijeci. Predmeti su zvanično otvoreni 24. januara 2022. godine, ali do danas nijedan nije dobio sudski epilog.
U predmetu protiv Sare Tuševljak održano je samo pripremno ročište. U slučaju Sunčice Kovačević započeto je i glavno ročište, ali ono od decembra 2024. godine nije dovršeno. Razlog – vještačenja koja, prema navodima Centra za vještačenje i procjenjivanje „Zenit d.o.o.“ iz Banjaluke, spadaju u „izrazito složena, stručna i komplikovana“, zahtijevaju izlazak na teren i visok nivo specijalizovanog znanja.
Problem je, međutim, u tome što nalaz vještaka sud do danas nikada nije zaprimio. Iako je postupajući sudija u proteklih 14 mjeseci više puta slala urgencije i dopise, rokovi su probijani iznova. Iz ACT-a s pravom pitaju: da li vještak uopšte ima kapacitete za ovakvu vrstu postupka – ili je nekome u interesu da se predmeti razvlače unedogled?
Ove tužbe su u međuvremenu prepoznate kao klasičan primjer SLAPP postupaka – strateških tužbi protiv javnog interesa – od strane UN-ovih specijalnih izvjestitelja, kao i organizacija Amnesty International, Front Line Defenders i Coalition Against SLAPPs in Europe. Njihova svrha nije dokazivanje štete, već zastrašivanje, iscrpljivanje i ušutkavanje onih koji javno govore o zloupotrebama.
Dok sud ćuti, investitor djeluje.
Samo nekoliko mjeseci nakon što je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS u oktobru prošle godine poništilo ekološke dozvole za MHE „Samar“ i „Slapi“, firma Buk ponovo je podnijela zahtjev za prethodnu procjenu uticaja na životnu sredinu – ovaj put za MHE „Slapi“, snage 0,925 megavata. Riječ je o istom projektu koji je već jednom proglašen nezakonitim, ali sada se vraća kroz novu administrativnu proceduru.
Lokacija dodatno pojačava zabrinutost. Prema upozorenjima ACT-a, vodozahvat planirane elektrane bio bi smješten u samom srcu planiranog zaštićenog područja „Kanjon Kasindolske rijeke“, dok bi se mašinska zgrada nalazila tik iznad Bolnice „Srbija“ u Kasindolu. Uprkos tome, Ministarstvo je pozvalo javnost da u roku od 15 dana dostavi primjedbe, što su aktivisti iskoristili da ponovo mobilišu građane.
Neformalna grupa STOP izgradnji MHE na Kasindolskoj rijeci poručila je da neće odustati. Podsjećaju da je gotovo 3.000 građana potpisalo peticiju za zabranu gradnje, da je Grad Istočno Sarajevo potpisnik Deklaracije „Gradovi/Opštine bez brana“, te da konačna pobjeda može biti samo proglašenje zaštićenog područja i raskid koncesionih ugovora koji važe do 2044. godine.
Sudski postupci protiv Sare Tuševljak i Sunčice Kovačević time prestaju biti samo lična pravna bitka. Oni postaju dio šire slike građanskog otpora u Bosni i Hercegovini, u kojoj ulogu zaštitnika javnog interesa često preuzimaju upravo građani i aktivisti – onda kada to izostane od strane institucija. Njihovi napori se, međutim, nerijetko pokušavaju neutralisati dugotrajnim i iscrpljujućim sudskim postupcima, dok se istovremeno isti sporni projekti vraćaju „na mala vrata“, uz institucionalnu podršku.
Kasindolska rijeka je, stoga, danas ogledalo odnosa institucija prema javnom interesu i lakmus-papir spremnosti države da zaštiti one koji brane prirodu, umjesto da ih izlaže pritiscima, tužbama i zamoru.
Četiri godine bez presude i novi zahtjev za dozvolu jasno pokazuju da ova borba još nije završena – i da cijena njenog ishoda daleko nadilazi obale jedne rijeke.
Dejan Rakita / GERILA
