Svijet troši vodu brže nego što ona može da se obnovi. Rijeke koje su nekada bile pouzdan izvor života danas se povlače, presušuju ili gube snagu pred stalnim pritiskom čovjeka. Kako upozorava United Nations University – Institute for Water, Environment and Health (UNU-INWEH), čovječanstvo je ušlo u fazu „globalnog vodnog bankrota“ – trajnog gubitka prirodnog vodnog kapitala. Ovaj zaključak donosi izvještaj objavljen nedavno, 20. januara 2026. godine, čiji je glavni autor Kaveh Madani, direktor UNU-INWEH i jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za upravljanje vodnim resursima i klimatske rizike.
U istom trenutku, na Balkanu, jednom od posljednjih evropskih utočišta relativno netaknutih rijeka, novi podaci pokazuju da se prostor za očuvanje prirodnih vodotokova ubrzano zatvara. Komparativna studija „Hidromorfološko stanje balkanskih rijeka 2025“, koju je izradio Ulrih Švarc iz organizacije Fluvius Vienna, dokumentuje gubitak gotovo 2.450 kilometara netaknutih riječnih dionica u regionu od 2012. godine!
Udio gotovo prirodnih rijeka pao je sa 30 na 23 odsto, a glavni pokretač tog procesa ostaje hidroenergetski razvoj – posebno gradnja brana i malih hidroelektrana.
Bosna i Hercegovina u toj slici ne stoji po strani. Naprotiv i na žalost. Prema nalazima studije, udio netaknutih rijeka u BiH smanjen je sa 1.170 kilometara na 904 kilometra u periodu od 2012. do 2025. godine, što predstavlja pad od 23 odsto ekološki najvrijednijih riječnih dionica. Kada se uračunaju dodatne degradacije usljed regulacije korita i eksploatacije sedimenta, čak 350 kilometara riječnog toka izgubilo je svoj stepen očuvanosti – oko deset odsto ukupne procijenjene dužine rijeka u zemlji.
“Iako su neke lokalne zajednice u BiH nastavile uspješno da brane svoje rijeke i da se bore protiv štetnih projekata, pritisak se nastavlja. Ovi nalazi navedeni u studiji trebaju biti ozbiljno upozorenje našim predstavnicima vlasti i institucijama da u dobu kada je klimatska kriza evidentna, očuvanje rijeka i vode i održivo upravljanje istim treba biti naš imperativ. S obzirom da nažalost ne vidimo da su institucije do sada pokazale spremnost i odgovornost po ovom pitanju, apelujemo na građane da se uključe u što većem broju i da brane naše rijeke, jer su one izvor života i naše javno dobro”, upozorava Vladimir Topić iz Centar za životnu sredinu, koordinator kampanje Sačuvajmo plavo srce Evrope u BiH.
Međutim, stvarnost na terenu govori drugačije.
Dok globalni izvještaji konstatuju da su pojmovi poput „vodne krize“ ili „vodnog stresa“ postali preslabi da opišu razmjere štete nad prirodnim vodnim kapitalom, institucije u Republici Srpskoj nastavljaju praksu koja rijeke tretira kao infrastrukturni resurs, a ne kao javno dobro. Najilustrativniji primjer tog raskoraka između naučnih upozorenja i administrativne prakse danas je rijeka Pliva.
Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske je 26. decembra 2025. godine po treći put izdalo ekološku dozvolu za izgradnju male hidroelektrane „Jovići“ na Plivi, instalisane snage 0,6 megavata, firmi „Prirodna energija“ d.o.o. Šipovo.
Odluka je donesena uprkos činjenici da je Okružni sud u Banjaluci u dva navrata poništio ranije dozvole za isti projekat, prihvatajući tužbe Centra za životnu sredinu i potvrđujući da postupci izdavanja dozvola nisu bili zakoniti.
Sud je u svojim presudama jasno ukazao na izostanak plana remedijacije i rekultivacije, ali i na nedostatak uvjerljivih dokaza o postojanju javnog interesa. Posebno je naglašeno da je Pliva prirodno izuzetno vrijedan vodotok, čiji se potencijal već koristi kroz turizam, sportски ribolov i zaštitu prirode – bez trajnog zadiranja u njen tok. Izvori Plive, udaljeni svega nekoliko kilometara od planirane lokacije MHE „Jovići“, spadaju među hidrološki najizdašnije u Bosni i Hercegovini i regionu.
Ipak, umjesto da sudske presude označe kraj projekta, Ministarstvo je krajem decembra ponovo stalo iza investitora, ignorišući suštinske razloge zbog kojih su prethodne dozvole proglašene nezakonitim. U međuvremenu, Vlada Republike Srpske izmijenila je i granice planiranog zaštićenog područja izvorišta Plive i Janje, izuzimajući upravo onaj dio obale i riječnog korita koji se poklapa sa trasom buduće hidroelektrane.
Takva praksa, upozoravaju aktivisti, pokazuje kako se zaštitni propisi prilagođavaju investitorima, a ne obrnuto.
Izvještaj UNU-INWEH navodi da danas čak 75 odsto svjetske populacije živi u zemljama koje su vodno nesigurne ili kritično vodno nesigurne, dok su mnogi veliki riječni sistemi već „bankrotirali“ – od rijeke Kolorado u SAD-u do sistema Murray–Darling u Australiji.
„Mnogi kritični vodni sistemi već su u bankrotu i niko ne zna kada bi se cijeli sistem mogao urušiti“, upozorava Madani.
U takvom svijetu, svaka očuvana rijeka postaje strateški resurs.
Zato Pliva, kao i Kasindolska rijeka, Kruščica, Neretva ili Drina, više nisu samo lokalne teme. Nisu čak ni resurs svojih lokalnih sredina, Republike Srpske, Bosne i Hercegovine, pa ni Balkana.
Te rijeke su sada globalno javno dobro koje se treba strogo čuvati ne samo za sadašnje, nego i za sve buduće generacije.
One su ogledalo odnosa institucija prema javnom interesu i test da li će Bosna i Hercegovina, u trenutku kada Balkan još uvijek čuva veći udio prirodnih rijeka nego ostatak Evrope, izabrati kratkoročni profit ili dugoročnu sigurnost vode.
Kako zaključuje Ulrih Švarc, „podaci jasno pokazuju šta se već gubi – i šta će biti izgubljeno ako ne reagujemo“.
U BiH, čini se, to upozorenje još uvijek ne dopire do onih koji potpisuju dozvole.
Dejan Rakita / GERILA
