Vlada Republike Hrvatske je na današnjoj sjednici usvojila Prijedlog zakona o izgradnji Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada i uputila ga u daljnju proceduru.
Radi se o posebnom zakonu (Lex specialis) kojim se osigurava prostorno-plansko definisanje lokacije Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada kao nužan korak za propisivanje uslova za provođenje svih zahvata u prostoru.
Lokacija bivše kasarne Čerkezovac na Trgovskoj gori u strateškim dokumentima o zbrinjavanju radioaktivnog otpada već je označena kao prioritetna. Na tom području planirana je izgradnja nove građevine za skladištenje radioaktivnog otpada iz NE Krško, kao i rekonstrukcija postojećih objekata za odlaganje otpada nastalog na teritoriji Hrvatske.
Na osnovu toga su u periodu od 2018. do 2023. godine provedena prva obimnija istraživanja. Usvajanje ovog zakona trebalo bi, kako ističu hrvatske vlasti, omogućiti nastavak procedura procjene uticaja zahvata na životnu sredinu te uspostaviti transparentan, nadziran i održiv sistem upravljanja radioaktivnim otpadom u Hrvatskoj, u skladu s najvišim ekološkim standardima.
Iz hrvatske Vlade naglašavaju da će na taj način Republika Hrvatska biti u potpunosti spremna da ispuni sve svoje međunarodne obaveze, kako prema Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju, tako i prema međudržavnom sporazumu sa Republikom Slovenijom, kojim je predviđeno da 2028. godine započne zbrinjavanje nisko i srednje radioaktivnog otpada iz NE Krško. Istovremeno će biti osigurano i odlaganje institucionalnog radioaktivnog otpada.
Naglašavaju da izgradnja Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada predstavlja jedan od ključnih preduslova za nesmetan nastavak rada NE Krško, ali i jedan od neophodnih koraka za dalji razvoj potencijala nuklearne energije u Republici Hrvatskoj.
Istovremeno, dok Hrvatska formalno definiše lokaciju Centra u Čerkezovcu, nadležne institucije u Bosni i Hercegovini i dalje nemaju nikakve zvanične informacije o konkretnim planovima na Trgovskoj gori.
Posebnu zabrinutost izaziva činjenica da su se na lokaciji bivše kasarne Čerkezovac već odvijale aktivnosti rušenja i uklanjanja objekata, o čemu je Gerila ranije pisala, a da pritom javnosti u BiH nisu predstavljene nikakve analize rizika. Pravni timovi i stručnjaci upozoravaju da se takvim pristupom dovode u pitanje obaveze koje proističu iz ESPOO konvencije o prekograničnim uticajima na životnu sredinu, jer se odluke donose bez stvarnog učešća BiH institucija i stručnjaka.
Prema procjenama domaćih eksperata, područje Trgovske gore spada među geološki najosjetljivije u regiji, s podzemnim vodama, klizištima i seizmičkom nestabilnošću, a svaki zahvat koji uključuje radioaktivni otpad može imati dugoročne posljedice po ljude i ekosistem rijeke Une. Ekološke organizacije iz pograničnih opština upozoravaju da projekat ne predstavlja samo ekološki, već i socijalni i ekonomski rizik, jer može dovesti do pada vrijednosti zemljišta, odlaska stanovništva i udara na turizam i poljoprivredu u dolini Une.
Ekološki aktivista iz Novog Grada Mario Crnković, Trgovsku goru opisuje kao „simbol licemjerstva evropske birokratije“, jer članica Evropske unije svoj radioaktivni otpad planira smjestiti tik uz granicu sa znatno siromašnijom državom, uz minimalno uvažavanje njenih primjedbi.
Iako Hrvatska usvajanjem lex specialis tvrdi da uređuje pitanje radioaktivnog otpada i ispunjava međunarodne obaveze, u BiH jača osjećaj da se o Trgovskoj gori odlučuje jednostrano i bez stvarnih prekograničnih konsultacija.
Gerila.info
