Nakon što je dojučerašnji direktor UKC-a i predsjednik GO SNSD Banjaluka Vlado Đajić dospio u žižu javnosti zbog snimka na kojem se vidi kako mu presuđeni kriminalac Nikola Radinković donosi nešto što podsjeća na opojnu drogu, i nakon što ga je bivši predsjednik RS Milorad Dodik smijenio sa svih pozicija, na društvenim mrežama SNSD Banjaluka osvanula je sinoćnja fotografija na kojoj se Đajić vidi u društvu bivšeg ministra policije i kandidata za predsjednika RS Siniše Karana, te ministra pravde RS Gorana Selaka.
Čovjek koji je politički uklonjen zbog skandala – isti dan uveče pozira sa vrhom bezbjednosnog i pravosudnog aparata Republike Srpske!
Ovaj kontrast najbolje oslikava sav apsurd situacije: dok je Đajić formalno „smijenjen“, neformalno ostaje dio najužeg političkog kruga, a sistem koji bi trebalo da garantuje nezavisnost institucija pokazuje se kao potpuno zavisan od volje jednog čovjeka. Smjenu direktora najveće zdravstvene ustanove u RS nije inicirala vlada, Savjet ministara ni upravni odbor – već Milorad Dodik, koji u ovom trenutku zvanično ne obavlja nijednu funkciju. Taj čin, i prije bilo kakvih rezultata istrage, jasno pokazuje kako se u Republici Srpskoj shvataju institucije: kao produžena ruka stranačke hijerarhije.
Bez želje da se bilo kome unaprijed presuđuje, bilo da je riječ o Đajiću ili drugome, ostaje činjenica da se šef pravosuđa i kandidat za predsjednika RS pojavljuju uz čovjeka za kojeg se sumnja da je učestvovao u kupovini ili pokušaju kupovine opojne droge. Takav čin šalje poruku koja ugrožava vjerodostojnost sistema: ako politička elita nema problem da se javno fotografiše sa nekim ko je pod istragom, otvara se pitanje – kakvu poruku šalju policiji, tužilaštvima i sudovima? Da li uopšte postoji granica između privatne lojalnosti i javne odgovornosti?
Ovakva simbolička podrška Đajiću ne bi bila sporna samo u stabilnim demokratijama, nego i u državama sa mnogo slabijim institucijama. U RS, gdje se procesi ionako vode sporo, uz pritiske i ograničen pristup informacijama, ovakav potez djeluje kao direktno obesmišljavanje rada policije i tužilaštva.
Đajić je sinoć prisustvovao jednoj od završnih predizbornih tribina SNSD-a u Banjaluci, gdje je, uz aplauz pristalica, sa tri prsta u zraku ušao u restoran u kojem se tribina održavala.
Za ljude izvan stranke to izgleda kao jasna politička poruka: Đajić je i dalje „naš“, iako je zvanično odbačen.
Prema navodima BN-a, na tribini su se kasnije pojavili i Milorad Dodik i Željka Cvijanović, ali se nisu dugo zadržali. Na objavljenim fotografijama nema zajedničkog kadra sa Đajićem. To pokazuje da se u SNSD-u vodi dvostruka strategija – javno distanciranje prema spolja, uz internu zaštitu i priznanje lojalnosti.
Ministarstvo unutrašnjih poslova RS saopštilo je da je preduzelo zakonom propisane radnje u vezi sa snimkom.
U saopštenju se navodi da „preduzimaju propisane mjere i radnje kako bi se utvrdile sve činjenice i okolnosti“, te da je Đajić tim povodom saslušan.
Međutim, MUP nije saopštio ključne informacije: kada će biti poznati rezultati vještačenja, da li je Radinković takođe saslušan, niti da li se ispitivani razgovori sa snimka mogu smatrati indicijama o krivičnom djelu. Bez ovih podataka cijeli proces ostaje u sivoj zoni koja se lako može pretvoriti u još jednu „političku aferu bez ishoda“.
Sporni video prikazuje Đajića sa Nenadom Radinkovićem, višestruko osuđivanim licem, dok ovaj postavlja providnu kesicu sa sumnjivim sadržajem. U pozadini se čuju reference na novac, interventnu policiju i druge elemente koji ukazuju na to da se možda razgovara o nezakonitim radnjama.
U svakoj uređenoj državi takav snimak bi bio povod za hitnu, transparentnu i javnu istragu – a ne predmet političkog prepucavanja.
Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković tvrdi da je „droga trebala biti podvaljena njemu i njegovom saradniku Nebojši Driniću“.
Đajić, s druge strane, tvrdi da je riječ o namještaljci i da je slučaj odmah prijavio nadležnim organima, te da je snimak nastao prije deset mjeseci, u njegovoj kancelariji.
SNSD je, nakon početnog političkog obračuna i Dodikove najave Đajićevih smjena, značajno ublažio ton. Naveli su da je smjena „politički odgovor“, te dodali da se „Vlado Đajić nikad nije ni napio“, čime su implicirali da je riječ o sitnom skretanju u ponašanju, a ne o ozbiljnoj aferi. Time se šalje još jedna poruka: stranka nije spremna da do kraja osudi ni jasno kompromitujuće ponašanje ako je osoba dio unutrašnjeg kruga.
Slučaj Đajić, zapravo, mnogo je veći od samog snimka.
On otvara pitanje ko upravlja institucijama, ko donosi odluke umjesto njih i koliko javnosti pripada pravo da zna šta se dešava iza političkih kulisa.
Dejan Rakitа / GERILA
