Kompanija Rio Tinto, jedna od najvećih rudarskih korporacija na svijetu, donijela je odluku da projekat Jadar u Srbiji prebaci u režim „care and maintenance“, odnosno stanje tehničkog mirovanja koje znači prekid svih daljih aktivnosti na razvoju rudnika litijuma kod Loznice.
Projekat, čija je vrijednost procijenjena na gotovo tri milijarde dolara, bio je promovisan kao jedan od najvažnijih izvora litijuma za evropsku energetsku tranziciju. Deceniju nakon početka istraživanja i nakon nekoliko godina društvenih previranja, Rio Tinto se povlači iz aktivne faze rada usljed kombinacije političkih, regulatornih, tržišnih i društvenih faktora.
Od početka geoloških istraživanja 2004. do masovnih protesta 2021–2022, lokalna zajednica i ekološki aktivisti upozoravali su da bi rudnik ugrozio zemljište, vodu i život u dolini rijeke Jadar. U januaru 2022. Vlada Srbije poništila je prostorni plan i najavila „kraj projekta“, ali je Ustavni sud Srbije 2024. poništio tu odluku kao neustavnu.
U međuvremenu, Evropska komisija je Jadar proglasila strateškim projektom. Ipak, otpor lokalnog stanovništva i poljoprivrednika nije oslabio. Ni politička podrška iz EU, ni rastuće potrebe za litijumom nisu bile dovoljne da se otpočne sa eksploatacijom.
Prebacivanje projekta u „stand-by“ režim, inače, znači da Rio Tinto više neće ulagati u razvoj Jadra, ali neće ni formalno napustiti projekat. Lokacija će biti konzervirana, uz minimum aktivnosti, dok se ne promijeni politička klima, pravni okvir ili tržišna dinamika.
Za lokalne zajednice, to je pobjeda. Za kompaniju, to je skupo povlačenje. A za Srbiju, potencijalna pravna bomba.
Rio Tinto je već uložio stotine miliona dolara u istraživanja, infrastrukturu i otkup zemljišta. Projekat je bio pokrenut na osnovu Memoranduma o razumijevanju iz 2017, koji nije imao težinu koncesionog ugovora, ali je u kombinaciji sa ranijim izmjenama Zakona o rudarstvu iz 2015. (koje istraživaču daju prioritetno pravo da zatraži eksploataciju) stvorio očekivanje da će rudnik biti odobren.
To otvara mogućnost međunarodne arbitraže. Rio Tinto se pozivao na bilateralni sporazum o zaštiti investicija između Ujedinjenog Kraljevstva i Srbije. Prema praksi iz sličnih slučajeva, država može biti tužena ne samo za stvarne troškove već i za „izgubljenu dobit“, što bi moglo dostići milijarde evra.
Dok se Jadar gasi, ili stavlja na „stand-by“, u Republici Srpskoj postoji sličan scenario eksploatacije ove rude. U opštini Lopare najavljeno je istraživanje i moguća eksploatacija litijuma. Kanadska firma Rock Tech Lithium potpisala je partnerstvo sa domaćom kompanijom Arcore. Investiciono-razvojna banka RS navodi Rio Tinto kao jednog od ranijih investitora u tom području.
Slično situaciji u Srbiji, ako se projekti u Loparama i drugim sredinama budu vodili bez odgovornog planiranja, pune transparentnosti i stvarnog uključivanja lokalne zajednice, što se već dešava, mogli bi završiti ne samo na udaru građanskog otpora, nego i u dugotrajnim pravnim sporovima i političkim krizama.
Republika Srpska i Bosna i Hercegovina imaju priliku da na vrijeme nauče lekcije iz slučaja Jadar i da izbjegnu greške koje su taj projekat dovele do zastoja, ali i potencijalnih milionskih odšteta.
Prije svega, faza geoloških istraživanja ne bi smjela automatski voditi ka dobijanju koncesije za eksploataciju rude, jer takva praksa potkopava javno povjerenje i dovodi do privilegovanja pojedinih kompanija.
Dalje, lokalna zajednica mora imati jasno zakonsko pravo da učestvuje u odlučivanju i da, u slučaju dokazanih rizika, može zaustaviti projekat koji bi mogao ugroziti zdravlje ili životnu sredinu.
Takođe, ugovori sa investitorima ne bi smjeli sadržavati klauzule koje onemogućavaju buduće izmjene zakona, kao što su tzv. „stabilizacione“ odredbe i ISDS mehanizmi koji zaobilaze domaće sudove.
Svaki rudarski projekat mora biti vođen uz punu transparentnost, uključujući javne rasprave, objavljene studije uticaja i slobodan pristup ključnim informacijama.
Naposlijetku, odluke o odobravanju rudarskih projekata ne smiju biti rezultat političke volje, već moraju biti zasnovane na mišljenjima stručnih i nezavisnih institucija koje garantuju javni interes.
U ovom trenutku Rio Tinto je odustao ne zbog manjka rude, već zbog snažnog otpora, pa se nameće pitanje da li je Jadar postao primjer kako ne treba voditi strateški rudarski projekat?
S druge strane, u trenutku kada se u Republici Srpskoj “lome koplja” oko Lopara, postavlja se još jedno pitanje: hoće li vlasti iskoristiti priliku da izgrade pristup zasnovan na odgovornosti, zakonitosti i uvažavanju lokalne zajednice?
Na kraju, ako se to ne desi, da li svaki novi projekat rizikuje da postane novi Jadar, sa istim sukobima, tužbama i političkim greškama koje će na kraju platiti građani?
Mladen Bubonjić, Gerila.info
