Uklanjanje četvoro saradnika Milorada Dodika sa američke crne liste otvorilo je brojna pitanja u vezi sa pozadinom ove odluke Ministarstva finansija SAD. Iako je odluka objavljena na stranici OFAC-a bez ikakvog objašnjenja, iscrpni izvještaj Nju Jork Tajmsa rasvjetljava širu sliku – riječ je o rezultatima intenzivne lobističke kampanje vođene iznutra, preko Trampovih saveznika i operativaca.
Jednu od glavnih uloga u kampanji, kako se navodi u tekstu, imao je Rudolf Đulijani, bivši gradonačelnik Njujorka i dugogodišnji Trampov saveznik. U februaru je, simbolično, na mitingu u Banjaluci nosio kačket sa natpisom „Make Srpska Great Again“, pokazujući otvorenu podršku Dodiku. Taj gest bio je samo vrh ledenog brijega višemjesečnog lobiranja čiji je cilj bio predstavljanje Milorada Dodika kao „balkanskog Trampa“ – žrtve političkog progona, borca protiv „duboke države“ i saveznika američke konzervativne agende.
Kampanja je uključivala niz lobista i advokata sa direktnim vezama u Trampovom okruženju. U podnescima Ministarstvu pravde SAD navodi se da su angažovani ljudi poput Marka Zela (konzervativnog advokata iz Izraela), Roberta Garsona (bivšeg Trampovog zastupnika), kao i firmi poput „Taktik Global“ koju vode Trampovi operativci.
Zelov ugovor, vrijedan milion dolara godišnje, uključivao je i „naknadu za uspjeh“ u slučaju ukidanja sankcija. Prvi rezultat stigao je ubrzo: upravo po zahtjevu State Departmenta, Ministarstvo finansija je najprije ublažilo sankcije Danijelu Dragičeviću, Dodikovom šefu kabineta i ključnom čovjeku u organizaciji kampanje uticaja.
Iza zatvorenih vrata, prema izvorima Tajmsa, vođeni su razgovori u kojima je Republika Srpska bila spremna da ustupi eksploataciju litijuma američkim kompanijama, u zamjenu za političku podršku, povlačenje sankcija i redefinisanje američkog odnosa prema visokom predstavniku u BiH.
U tom kontekstu, sankcionisani Dodikov zamjenik sastajao se s Trampovim ljudima poput Ričarda Grenela, dok su paralelni kanali uspostavljeni preko bivšeg demokratskog guvernera Roda Blagojevića, koji je Dodika javno branio na društvenim mrežama, upoređujući ga sa sobom, Trampom i Đulijanijem – sve „žrtvama političkog progona“, kako tvrdi.
Trampova administracija, zvanično, nije priznala direktnu vezu s ukidanjem sankcija, ali izvještaj Tajmsa jasno ukazuje na djelovanje paralelnih, neformalnih kanala. Time se ukidanje sankcija ne može sagledati samo kao tehnička ili pravna odluka, već kao proizvod uticaja, lobiranja i potencijalne trgovine geopolitičkim interesima.
Takva praksa, gdje strane vlasti i lideri zaobilaze zvanične diplomatske mehanizme i direktno ciljaju političke figure bliske predsjedniku SAD-a, predstavlja novi model „Trampovske diplomatije“. U ovom slučaju, koristi od tog modela već se vide na terenu, ne samo kroz ukidanje sankcija, već i kroz održavanje Dodikovog političkog uticaja i potencijalnu tranziciju vlasti unutar njegove lojalističke strukture.
Ako ova kampanja uticaja dosegne svoj konačni cilj – potpuno ukidanje sankcija Dodiku i njegovim najbližim saradnicima – biće to još jedan dokaz da moć novca i veza može da oblikuje međunarodnu politiku velikih sila, čak i kada su u pitanju lideri optuženi za potkopavanje mira i vladavine prava.
Gerila.info
