Banjalučka „Čistoća“ trebala bi danas da preuzme zemljište Regionalne deponije u Ramićima koje joj po presudi Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci iz jula prošle godine pripada.
To se, ipak, neće desiti, jer je Vrhovni sud Republike Srpske poništio prethodnu sudsku odluku, a postupak će biti vraćen na početak.
Ipak, afera sa zemljištem u Ramićima nije „od juče“ i gotovo je nemoguće pratiti šta se sve dešavalo u ratu između krupnog kapitala, gradskih vlasti i javnih preduzeća.
Ovaj problem ima „duboku“ istoriju koje se danas malo ko i sjeća i u koji su uključeni svi SNSD-ovi gradoonačelnici.
Naime, i u ranijim godinama, od 1974. godine, zemljište u Ramićima korišćeno je za odlaganje komunalnog otpada koji je sakupljala OOUR „ČISTOĆA“ kao jedno od preduzeća Grada Banja Luka.
Privatizacija ovog preduzeća izvršena je 31. decembra 1999. godine. Imovina OOUR „Čistoće“ tada je uknjižena na OOUR „Čistoća“ na sljedeći način: za pravo svojine – kao društvena svojina i za pravo korišćenja. Drugim riječima, imovina nije uknjižena za pravo na privatno vlasništvo.
Rješenjem Skupštine Grada Banja Luka 25-475-777/02 od 16. decembra 2002. godine, donesenim na osnovu tada važećeg Zakona o građevinskom zemljištu, predmetno zemljište je preuzeto od ranijih vlasnika, odnosno od OOUR „Čistoća“ zbog izgradnje Regionalne deponije čvrstog otpada u Ramićima.
Zemljišno-knjižno pravo korišćenja preneseno je na pravo raspolaganja Gradu Banja Luka kao društvena svojina i pravo raspolaganja.
Tada je odlučeno da raniji korisnik nema pravo na nadoknadu za zemljište, a da ima pravo na nadoknadu za izgrađene objekte niskogradnje. O tome je 2004. godine donesen i Zaključak o dozvoli izvršenja Rješenja, pri čemu je utvrđeno da je Rješenje postalo izvršno, pa je Skupština Grada 1. februara 2005. godine zemljište u Ramićima dodijelila Javnom preduzeću „Dep-ot“, što je u zemljišnim knjigama i uknjiženo kao „pravo korišćenja radi građenja i pravo posjeda na nekretninu u korist JP Dep-ot“.
„Čistoća“ tada nije uložila nikakvu primjedbu, ni prigovor, ni žalbu, niti je bilo ikakvog osporavanja, osim što je parničnim postupkom „Čistoća“ tražila novčanu nadoknadu.
Nadalje su fazno izvođeni radovi i dobijane sve potrebne dozvole za sve faze gradnje i poslovanja na Deponiji. Sve ove aktivnosti su urađene za vrijeme gradonačelnika Dragoljuba Davidovića.
U oktobru 2012. godine gradonačelnik Banje Luke postaje Slobodan Gavranović i po preuzimanju mandata, 26. juna 2013. godine, Skupština akcionara „Tržnice“ donosi odluku o prodaji akcija i vlasnik „Tržnice“ postaje Mladen Milanović Kaja.
Upravo ovo preuzimanje Tržnice bio je osnov za skoro preuzimanje „Čistoće“.
Na kraju Gavranovićevog mandata Kaja je kupio većinu akcija „Čistoće“ i na taj način je postao većinski vlasnik ovog javnog preduzeća. Grad je izgubio većinsko vlasništvo i nad „Čistoćom“.
Prije nego što je Kaja kupio ovo preduzeće, Grad je u vlasničkoj strukturi imao 30 odsto. Većinsko vlasništvo je Kaji omogućilo da donosi odluke mimo Grada Banja Luka, pa je to iskorišćeno i 2014. godine, takođe za vrijeme Gavranovićevog mandata, kada je „Čistoća“ uputila zahtjev Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove za upis prava na vlasništvo nad zemljom na kojoj posluje „Dep-ot“.
Zemlju je „Dep-otu“ dodijelio Grad. Većinski vlasnik zemljišta bio je Grad Banja Luka (62% vlasništva), a sedam drugih opština dijelilo je preostalo vlasništvo.
Kajino preuzimanje i „Tržnice“ i „Čistoće“ bilo je bez presedana, jer je traženo na osnovu člana 8. Izmjene i dopune Zakona o privatizaciji koja je stupila na snagu 2009. godine, dok se predmetna privatizacija desila 1999. godine, odnosno deset godina prije donošenja zakonskih izmjena.
Drugi osnov po kome je traženo ovo uzimanje vlasništva je Zakon iz 1993. godine koji je donesen u ratu i po kome su sva preduzeća iz društvene svojine prešla u državnu svojinu – Republike Srpske, pa je u spisu ovog predmeta pravo na raspolaganje imovinom svih preduzeća dobila Republika Srpska kao država, a ne lokalna zajednica.
Ovaj Zakon se, smatraju pravnici, nije odnosio na privatizaciju, nego na ratni pokušaj sprečavanja rasipanja imovine preduzeća i to je vjerovatno svjesno pogrešno tumačenje zakona zbog očiglednog pogodovanja.
Ni 1999. godine, ni 2014. godine nije se moglo tumačiti da je Republika Srpska – država. Takođe, nije tačno da je pravo raspolaganja imovinom dobila samo „država“, a ne i lokalna zajednica.
Grad je propustio da uloži žalbu na Rješenje RUGIP-a kojim se osporava ono što je Skupština Grada uradila 2002. i 2005. godine. Ovaj propust bio je osnova da u kasnijim sudskim postupcima Grad nije imao pravo da se uključuje na ozbiljan način tužbama.
Interesantno je to da su sudovi osporili ovo pravo Gradu zbog ovog razloga, a da su Kaji dali pravo da osnov za obaranje konačnog, izvršnog i pravosnažnog Rješenja bude propis koji je donesen deset godina nakon privatizacije.
RUGIP 2018. godine poništava Rješenje kojim je utvrđeno pravo svojine u korist „Dep-ot“ na štao se Grad nije žalio. Grad je neulaganjem žalbe u upravnom postupku izgubio pravo stranke u kasnijim sudskim postupcima. Ovo se desilo za vrijeme gradonačelnika Igora Radojičića. U međuvremenu je bilo više sudskih postupaka.
Sud je presudom iz jula prošle godine obavezao „Dep-ot“ da „Čistoći“ preda u posjed više od 295 dunuma zemljišta u Ramićima na kojem se nalazi Regionalna deponija. Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove 6. avgusta 2020. godine donijela je Rješenje kojim je ustanovila da je „Čistoća“ kupovinom državnog kapitala stekla pravo vlasništva na 69 parcela, te da će se nakon pravosnažnosti tog Rješenja izvršiti uknjižba prava svojine u korist „Čistoće“, na što se Grad Banja Luka, opet nije žalio.
„Depot“ je inače ovo zemljište dobio na trajno korištenje od Skupštine grada Banjaluka još 2002. godine nakon čega je uplatio gradu 2,7 miliona KM za upravljanje otpadom. „Depot“ je u tom iznosu tužio grad Banjaluku, a „Čistoću“ za čak 34 miliona maraka jer su, kako tvrde, toliko uložili u objekte na spornim parcelama.
„Bez obzira na sve ove činjenice 6. avgusta 2020. godine je pravosnažnim rješenjem RUGIP-a usvojen zahtjev ‘Čistoće’ koja je uknjižena kao vlasnik ovog zemljišta. Ovu odluku su potvrdili i Okružni i Vrhovni sud Republike Srpske. Ova odluka je zasnovana na izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji koji je stupio na snagu u avgustu 2009. godine, odnosno deset godina nakon privatizacije na kojoj je zasnovano ovo otimanje zemljišta“, objašnjava naš sagovornik.
Grad je propustio da se žali na prvostepeno rješenje zbog čega je izgubio pravo na tužbu, pa se s razlogom postavlja pitanje da li je tadašnji gradonačelnik Banje Luke Igor Radojičić namjerno pogodovao Milanoviću, baš kao što je njegov prethodnik Slobodan Gavranović učinio sve da ne spriječi gubljenje i „Tržnice“ i „Čistoće“.
Da bi cijela afera – koja je zamršena poput ribarskog silka – mogla lakše da se prati slijedi hronologija dešavanja:
1) Rješenjem Skupštine Grada 25-475-777/02 Grad Banja Luka je iz posjeda „Čistoće“ preuzeo zemljište zbog izgradnje Regionalne sanitarne deponije čvrstog otpada.
2) Rješenjem Skupštine Grada 10-475-539/04 isto zemljište je dodijeljeno „Dep-otu“ koji je na ime naknade za zemljište platio 2.662.209 KM.
3) U narednim godinama „Dep-ot“ je po fazama koristio ovo zemljište za izgradnju Regionalne deponije i u tu svrhu uloženo je više od 22 miliona maraka.
4) Sa druge strane, „Čistoća“ je ovakvu odluku prihvatila, ali nije bila saglasna s tim da ne dobije određenu naknadu za ovo zemljište te je pokrenula postupak utvrđivanja predmetne naknade pred nadležnim sudovima u vanparničnom postupku.
5) „Čistoća“ 2014. godine podnosi zahtjev RUGIP-u za utvrđivanje prava vlasništva na ovom zemljištu, u skladu sa Zakonom o privatizaciji.
6) Paralelno s ovim zahtjevom „Dep-ot“ je uživao stečeno pravo, gradio i upisao se kao nosilac prava svojine 2016. godine.
7) Iako nije bio u postupku, „Dep-ot“ je naredne godine, na osnovu presude Okružnog suda Banja Luka, usključen u pravni proces. Sud je naznačio da odluka o pitanju prava svojine zavisi i od pitanja zakonitosti raspolaganja Grada ovim zemljištem. Utvrđeno je i da „Dep-ot“ polaže pravo na ovu nekretninu imajući u vidu odluke Skupštine Grada i izdatu građevinsku dozvolu.
8) Pravosnažnim rješenjem koje je doneseno 6. avgusta 2020. godine RUGIP usvaja zahtjev „Čistoće“ i priznaje pravo svojine ovom preduzeću. Navedena odluka je potvrđena drugostepenom odlukom RUGIP-a, odlukom Okružnog suda u Banjoj Luci u upravnom sporu i odlukom Vrhovnog suda koji je postupao po vanrednom pravnom sredstvu. U procesu je učestvovao i Grad koji je i raspolagao zemljištem, ali nije uložio žalbu na prvobitnu sudsku presudu, a samim tim je izgubio i pravo da pokrene upravni spor. Gradska vlast je na taj način prepustila zemljište u Ramićića Kaji i „Čistoći“. Grad je naknadno podnio tužbu u upravnom sporu, ali to je bilo već kasno, jer ne postoji stranačka legitimacija za pokretanje upravnog spora za nekoga ko nije podnio žalbu u upravnom postupku.
9) „Čistoća“ je u septembru 2022. godine Okružnom privrednom sudu u Banjoj Luci podnijela tužbu zbog prinudne predaje u posjed zemljišta u Ramićima.
10) Pripremno ročište je održano 22. decembra 2022. godine. „Dep-ot“ je podnio protivtužbu sa zahtjevom da se utvrdi pravo svojine i to na osnovu instituta prava građenja na tuđem zemljištu. U ovom postupku „Dep-ot“ je dokazao da je postupao po pravosnažnoj odluci Skupštine Grada, da je isplatio naknadu za zemljište u Ramićima, da je gradio uz važeću i zakonitu građevinsku dozvolu. Na osnovu toga utvrđeno je da „Dep-ot“ može da stekne pravo nad izgrađenim objektima na zemljištu.
11) Pravobranilaštvo Republike Srpske 15. februara 2023. godine dostavlja izvještaj u ovom predmetu i traži da postupak bude uključen u svojstvu umještača (neko ko ima pravni interes da se pridružit u arbitražnom postupku).
12) Postupajući sud u februaru 2023. godine dozvoljava Gradu da učestvuje u postupku i Grad dostavlja odgovor na tužbu.
13) Tužilac u junu proširuje tužbu i pored predaje u posjed traži naknadu štete i naknadu za upotrebu tuđe stvari. Na narednom ročištu, koje je održano 28. jula, sud nalaže ekonomsko, građevinsko i geodetsko vještačenje.
14) Glavna rasprava održana je u junu prošle godine. Vještaci su utvrdili da je „Dep-od“ na zemljištu u Ramićima gradio zakonito i uz ulaganje, da su svi objekti stalnog karaktera, a na koncu je procijenjena i tržišna vrijednost tih objekata (34 miliona maraka).
15) Sud je usvojio tužbeni zahtjev „Čistoće“ i odbio protivtužbeni zahtjev za utvrđivanje prava svojine u korist „Dep-ota“. Grad se i u upravnom i u parničnom postupku držao pasivno, paušalno osporavajući iznesene činjenice, bez aktivnih radnji koje bi eventualno dovele do rješenja sporne pravne stvari.
16) Presudom Višeg privrednom suda u Banjoj Luci potvrđena je odluka u dijelu kojim se usvaja zahtjev za predaju u posjed i kojim se odbija protivtužbeni zahtjev kojim se traži utvrđivanje prava svojine. Djelimično je usvojen i tužbeni zahtjev tužioca i dosuđena mu je naknada štete u iznosu od 1,5 miliona maraka. Protiv ove odluke podnesena je revizija Vrhovnom sudu Republike Srpske 5. februara ove godine.
17) „Dep-ot“ je pred Okružnim privrednim sudom tužio Grad za povrat uplaćenog iznosa za zemljište u Ramićima (2,7 miliona KM) i protiv „Čistoće“ zbog isplate tržišne vrijednosti izgrađenih objekata (34,2 miliona maraka).
U sudskim spisima su dokazi i da je u ovoj priči bivši gradonačelnik Banjeluke, Dragoljub Davidović zaslužio svaku pohvalu, jer je u duhu najboljeg domaćina Grada, zemljište koje je i pripadalo Gradu, a na „Čistoću“ 1999. uknjiženo, vratio Gradu, a kasnije ga putem Skupštine Grada, predao Depotu, kao novoformiranom gradskom preduzeću, za ozbiljno bavljenje otpadom sa teritorije 8 opština.
„S pravom se sumnja se da su se ovi gubici gradskih preduzeća desili pogodovanjem u korist Kaje i onih koji stoje iza njega, od strane gradskih čelnika, Tužilaštva, Pravobranilaštva, RUGIP-a, a što je na ogromnu štetu Grada i građana i na taj način predstavlja krivično djelo“, kaže naš sagovornik.
Na jučerašnjoj posebnoj sjednici Skupštine Grada Banja Luka, direktor „Dep-ota“ Ratko Jokić pozvao se na javni interes i javnu odgovornost tvrdeći da je „Depot“ čuvar okoline i da spasava Banju Luku i okolne lokalne zajednice od ekološke katastrofe i epidemije.
„Nećemo dozvoliti da se imovina javnog preduzeća uništi ili preda drugome mimo zakona. Ovo je problem koji traje decenijama ali sada mora da se riješi. Moramo postaviti pitanje ko je nezakonito donosio odluke o privatizaciji zemljišta i ko je dozvolio da „Depot“ dođe u ovakvu situaciju“, rekao je Jokić.
Direktor „Čistoće“ Aleksandar Bajić podsjetio je da je „Čistoća“ do 1974. gazdovala deponijom, a da se danas upravljanje deponijom, kako je rekao, predstavlja kao „naučna fantastika“.
Bajić je utvrdio da je „grad nezakonito izuzeo zemljište i dao ga Depotu“. Rješenje koje nudi je privatno – javno partnerstvo.
„Želimo da preuzmemo i opremu i odgovarajući broj radnika i još prije nekoliko mjeseci smo dali takvu ponudu. Imali smo i niz drugih prijedloga, „Depot“ ih je odbio. Predstavnici ‘Čistoće’ riješeni su da sutra uđu u posjed svoje imovine, ali i spremni su da se sve riješi mirnim putem. Ne želimo ekološku katastrofu“, kazao je Bajić.
Na vanrednoj Sjednici Skupštine Grada odlučeno je da se uputi zahtjev Vladi Srpske za eksproprijaciju zemljišta, što će predstavljati dodatne ogromne troškove. Sa druge strane, sadašnja gradska vlast je pet godina čekala i nije ništa preduzimala da spriječi ovu katastrofu. Dočekala je jedino da kupovina „otetog“ zemljišta bude štit od „ekološke katastrofe“.
„Mnogo bolje rješenje bi bilo da je Grad kupio zemljište od drugih građana i da je organizovano upravljanje otpadom na drugoj lokaciji. Stara deponija svakako ima skoro popunjen kapacitet. Ali je pitanje šta je tu dogovoreno iza kulisa“, kaže naš sagovornik i dodaje da sadašnje rukovodstvo Grada nije pokrenulo ni krivične postupke protiv odgovornih.
Umjesto toga osnovan je novi politički pokret.
G. Dakić
