U ekskluzivnom intervjuu za Gerila.info, Nebojša Petković iz pokreta „Ne damo Jadar“ govori o svom hapšenju 28. juna u Beogradu, pritisku na aktiviste, ulozi institucija, studentskim protestima, te o skrivenim mehanizmima podrške projektu Rio Tinto uprkos protivljenju građana.
Gerila: Možete li detaljnije opisati kako je došlo do vašeg hapšenja 28. juna, na velikom protestu “Vidimo se na Vidovdan” u Beogradu i kako komentarišete postupanje policije prema vama i ostalim učesnicima protesta?
Poslije protesta smo, u većoj grupi u kojoj su bili naši saborci iz svih krajeva Srbije, krenuli prema raskrsnici ispred zgrade Vlade RS. Odatle smo vidjeli da iz pravca Pionirskog parka narod bježi prema nama, a nešto kasnije i da ih juri žandarmerija. Došli su do nas, pa smo se povukli u Nemanjinu ulicu i tu smo Zlatko i ja legli na kolovoz, a oko nas je stajalo dosta ljudi. Kordon se zaustavio na početku ulice i građani su im dobacivali, a neki momci sa povezima na licu i goli do pojasa su ih gađali nečim, ne znam tačno čime, ali mislim da su to bile plastične flaše.
Poslije nekih dvadesetak minuta kordon je krenuo da nas potiskuje prema parku Manjež i kad su došli do nas, njihov komandant nam je izdao naređenje da ustanemo, zatim uputio posljednje upozorenje i na kraju samo rekao „hapsi“. Sve to nije trajalo duže od tri sekunde, a oni su nas podigli, stavili nam lisice i „maricom“ odvezli u PS u Savskoj ulici. Tamo smo proveli oko tri sata i nakon detaljnih provjera su nas pustili i rekli da ćemo dobiti prekršajne prijave. Moram da naglasim da nismo pružali otpor, nismo ih vrijeđali, nismo im se čak ni obratili, pa nisu ni mogli da nas optuže za neko krivično djelo, ali moram priznati da sam u jednom trenutku pomislio da će nas lažno optužiti jer sam svjestan gdje živim i vidim šta se sve dešava ljudima.
Gerila: Kako vidite trenutnu političku atmosferu u Srbiji, naročito imajući u vidu pojačan pritisak na građanske pokrete i aktiviste?
Politička situacija u Srbiji je već godinama, najblaže rečeno, katastrofalna. Sistematski se radi na urušavanju svih vrijednosti, a promoviše se nasilje i primitivizam. Predvodnik te kampanje je aktuelna vlast na čelu sa predsjednikom države koji je vulgarizovao apsolutno sve. Svako ko nije sa njima „na liniji“ se targetira, istražuje mu se porijeklo do devetog koljena, a kad nema ništa kompromitujuće – izmišljaju se gnusne laži. Opozicija je satanizovana do te mjere da im se zamjera šta god da urade, pa čak i kad ne rade ništa. Plasira se teza da su svi isti i ona čuvena „sjaši Kurta, da uzjaše Murta“, koju je Kurta i smislio da bi uvijek bio u sedlu. Dijelimo se na lijeve i desne, evropejce i rusofile, širi se nacionalna mržnja, dok nam se država raspada, a vladajuća bratija nepristojno bogati. Svako nov, iz naroda, ko se malo istakne u borbi protiv režima, biva optužen da je izdajnik, strani plaćenik, neprijatelj države, a od strane nekih „saboraca“ i kao saradnik službe. Društvo je podijeljeno do te mjere da brat sa bratom ne govori zbog politike i ova situacija nas može odvesti samo u još veće sukobe koji režimu mogu dati opravdanje da upotrebi i oružje protiv naroda.
Gerila: Kako doživljavate studentske proteste i da li u njima prepoznajete novu snagu otpora?
Studentski protesti su krenuli zbog nasilja nad njihovim kolegama i oni su podnijeli najveću žrtvu u ovoj borbi. Naravno da je to nova energija i nova snaga, jer smo svi mislili da su oni nezainteresovani i da samo žele da završe fakultete i da odu iz zemlje, da se ovdje zaposle u stranim kompanijama ili da se učlane u vladajuću stranku da bi mogli da se uhlebe na državne jasle. To je jednostavno realnost, to su im trenutno opcije, ali na sreću nismo bili u pravu jer su nam pokazali da imaju kapacitet da se usprotive nepravdi i da se bore za bolje društvo. Prepešačili su cijelu Srbiju, uzduž i poprijeko, došli u skoro svako selo i mnogim ljudima otvorili oči. Mislim da ih mi, odrasli, nismo dovoljno podržali, nismo ispoštovali njihove žuljeve, stotine kilometara pješačenja, neprospavane noći na ulicama i fakultetima, skoro sigurno izgubljenu godinu školovanja, a mi nismo spremni da izađemo iz zone komfora i da stanemo rame uz rame sa njima zbog straha od osvete, otkaza ili čega god. Kad kažem „mi“, ne mislim na sebe jer sam već godinama u borbi, već na većinu ljudi koji su deklarativno protiv vlasti, ali ostaju anonimni jer nisu spremni da naprave iskorak i to pokažu na djelu.
Gerila: Kako ocjenjujete ulogu institucija u Srbiji kada je riječ o zaštiti građanskih prava, slobode govora i prava na protest?
Institucije u Srbiji isključivo služe da održavaju režim na vlasti i da sprovode politiku rasprodaje i pljačke resursa. Neću reći da nema izuzetaka, ali oni su malobrojni. Većina izvršava naređenja „odozgo“ i za to dobija beneficije ili novčane nadoknade. Korupcija je na visokom nivou pa djeluje da je država privatizovana i da vlasnik, ili više njih, namjerno donosi štetne odluke da bi je odveo u stečaj. Zapošljavaju se nestručni, ali poslušni kadrovi koji su zahvalni i grčevito čuvaju radno mjesto. Zakoni se mijenjaju prema potrebama režima i korporacija, često su protivustavni i neprimjenjivi. Prava građana se ne poštuju – zato smo na ulicama već skoro pet godina. Naše krivične prijave se odbacuju ili se razvlače do zastare, dok se protiv nas postupci vode ubrzano. Ako slučajevi završe pred sudom, često ipak dobijamo, jer neke sudije ne žele da učestvuju u tim montažama. Što se tiče slobode govora – ovdje svako svakoga može da nazove bilo čim bez posljedica. Režimski mediji nas razvlače, presude dobijamo tek poslije godina, a šteta je već načinjena. A naši demantiji ne mogu da dođu do naroda jer nemamo pristup televizijama s nacionalnom frekvencijom.
Gerila: Šta se trenutno dešava u dolini Jadra? Da li Rio Tinto ili njemu bliske firme i dalje imaju aktivnosti na terenu?
Rio Tinto već godinama ne radi ništa na terenu osim održavanja bušotina i dvorišta kuća koje su kupili. Nedavno smo imali problem s bušotinom koja je curila – sreli smo ih na njivi kako je saniraju bez stručnog nadzora. Pozvali smo policiju, ali su oni sutradan završili posao i otišli.
Imali smo i susret sa radnicima kompanije Milenijum tim koja protivzakonito radi gasovod Beograd–Valjevo–Loznica, jer grad Loznica nema prostorni plan u koji je on unesen. Sprečili smo radove, a tokom noći je neko zapalio buldožer. Skoro svi koji smo tada bili prisutni pozvani smo da damo izjave, a četvorici saboraca je uzet DNK. Mi nikada nismo napadali ničiju imovinu, pa ni imovinu Rio Tinta.
Gerila: Kako komentarišete činjenicu da je Evropska komisija projekat „Jadar“ uvrstila na listu strateških investicija EU?
Ta odluka nema pravnu snagu za Srbiju, ali jeste politički signal. Razočaravajuće je što EU ignoriše stav lokalne zajednice i vjeruje da ova korumpirana vlast može da upravlja takvim projektom. Neshvatljivo je da ni danas ne znamo ko je u ime Srbije dao saglasnost da Rio Tinto aplicira. Još je bizarnije što EK svoju odluku nije ni obrazložila, što je u suprotnosti sa pravilima EU.
Gerila: Koji su naredni koraci udruženja „Ne damo Jadar“? Kako planirate da nastavite borbu i kakvu podršku očekujete?
Pratimo dešavanja i spremni smo da reagujemo na svaku prijetnju. Aktivno učestvujemo i u studentskim protestima. Bićemo uz narod u svakom trenutku.
razgovarao Dejan Rakita / GERILA.info
