Borba protiv korupcije, nezavisno pravosuđe i jednaka primjena zakona – osnovni su stubovi vladavine prava koje EU zahtijeva od svih kandidata za članstvo. I dok Bosna i Hercegovina formalno prihvata evropske standarde, stvarnost je drugačija: pravosudni sistem pod političkim pritiskom, netransparentne institucije i nedostatak rezultata u procesuiranju visoke korupcije čine da BiH ostane zaglavljena u pretpristupnoj fazi.
Ako bi uzeli u obzir da je teško u praksi iskorijeniti neke od višedecenijskih sistemskih anomalija, te da je za takav poduhvat potrebno značajno vrijeme, formalno usvajanje zakona bi bar trebalo da bude lakši dio posla. Međutim, ne i u BiH.
Damjan Ožegović, viši istraživač/saradnik za pravne poslove u Transparency International BiH kaže za Gerilu da je, na primjer, Zakon o VSTS jedan od ključnih reformskih zakona na putu ka EU, a da on već godinama ne biva usvojen.
“Od BiH se u okviru reforme vladavine prava, između ostalog, traži da se unaprijedi nezavisnost i funkcionisanje pravosuđa, i to kroz usvajanje novih zakona o VSTS i o sudovima. Novim zakonskim rješenjima bi trebalo prvenstveno da se unaprijedi integritet nosilaca pravosudnih funkcija. EU naglašava da ključne vrijednosti uključuju vladavinu prava i poštovanje ljudskih prava. Efektivan, nezavistan, kvalitativan i učinkovit pravosudni sistem i efektivna borba protiv korupcije su od najveće važnosti, kao i poštovanje temeljnih ljudskih prava”, kaže naš sagovornik.
Zašto je važno donijeti novi zakon o VSTS
U posljednjem izvještaju, dodaje Ožegović, Evropska komisija naglašava nekoliko manjkavosti koje bi trebalo da se unaprijede.
“Na prvom mjestu je nezavisnost i nepristrasnost pravosuđa, gdje se naglašava da bi novi Zakon o VSTS-u trebalo bi da se pozabavi ograničenim uticajem akcija VSTS-a na odbranu nezavisnosti sudija ili tužilaca. Takođe se ističe da ne postoje opravdani razlozi zašto je gotovo polovina predmeta umjesto CMS sistemom presignirana manuelno”, kaže naš sagovornik.
Kada je u pitanju odgovornost nosilaca pravosudnih funkcija, dodaje on, posebno je naglašeno pravo VSTS-a da zahtijeva dodatne informacije od fizičkih i pravnih lica i dalje treba da bude ojačano zakonom, u skladu sa evropskim standardima, kako bi se osiguralo da VSTS može efikasno da pristupi svim potrebnim informacijama za obavljanje svojih funkcija.
“Disciplinski postupci i dalje imaju mali odvraćajući efekat uprkos njihovom relativno velikom broju. Da bi se riješile ozbiljne povrede integriteta, disciplinska tijela VSTS-a trebalo bi da bolje biraju i daju prioritet disciplinskim slučajevima, poboljšaju pravila o dokazima u disciplinskim saslušanjima i izmijene interne smjernice kako bi se poboljšalo obrazloženje i transparentnost disciplinskih odluka, čime bi se osigurala dosljednost i osiguralo da strogost sankcija ima odvraćajući efekat. Po pitanju efikasnosti je naglašeno da bi VSTS i trebalo da obezbijedi da sudije i tužioci poštuju odgovarajuća pravila o građanskom postupku i da ažuriraju ta pravila po potrebi, imajući u vidu dužinu trajanja postupaka i broj neriješenih predmeta”, kaže Ožegović.
Dejan Lučka, direktor Centra za ljudska prava u Banjaluci, kaže za Gerilu da Evropska unija postavlja reforme u vezi sa radom VSTS BiH kao ključni uslov jer vladavina prava, nezavisno i vjerodostojno pravosuđe, transparentnost i borba protiv korupcije čine temelje članstva u EU.
“Jemstvo nezavisnog pravosuđa bez uticaja politike je u stvari ključno za vladavinu prava i stvaranje povjerenja javnosti dok je transparentnost veoma bitna kako bi se spriječile zloupotrebe unutar pravosuđa”, ističe on.
Dodaje kako je trenutno rad VSTS određen zakonom koji EU i Venecijanska komisija smatraju nedovoljno snažnim.
“Zato EU insistira da se donesu zakonske izmjene kojima se rješavaju sva pitanja u skladu s preporukama koje je utvrdila Venecijanska komisija, i to je u stvari i jedan od 14 prioriteta koje je BiH obavezna ispuniti na putu ka pristupanju u Uniji. Novi Zakon o VSTS, između ostalog, treba da se pozabavi ograničenim učinkom aktivnosti VSTS na zaštitu nezavisnosti sudija i tužilaca. Takođe, pravo VSTS da traži dodatne informacije od fizičkih i pravnih lica i dalje treba da bude ojačano zakonom, u skladu sa evropskim standardima, kako bi se osiguralo da VSTS može efikasno pristupiti svim neophodnim informacijama za obavljanje svojih nadležnosti, odnosno svim informacijama neophodnim za sprovođenje provjera integriteta. Dalja unapređenja treba da npr. uključuju i određene garancije da etnički kriterijumi ne prevladaju nad stručnim kriterijumima prilikom zapošljavanja”, zaključio je Lučka.
Izgubljene godine
Evropska komisija je još 2019. godine, kao jedan od prioriteta u kontekstu evropskih integracija BiH, zatražila donošenje novog Zakona o VSTS, koji bi bio u skladu sa evropskim standardima. Takav zakon ni danas, šest godina kasnije, nije usvojen.
Godinu dana kasnije, Ministarstvo pravde BiH izrađuje prvi nacrt Zakona o VSTS-u koji, između ostalog, sadrži uvođenje mehanizama provjere imovine sudija i tužilaca, jačanje disciplinskih procedura protiv sudija i tužilaca, stvaranje nezavisnog tijela za provjere njihovog integriteta itd. Opozicija, stručna javnost, ali i Venecijanska komisija ističu da nacrt nije dovoljno usklađen s evropskim standardima.
Usvajanje novog Zakona o VSTS “na tapetu” je i 2021. godine, kada postaje dio Akcionog plana za ispunjavanje 14 prioriteta koje je EU isporučila BiH. Iste godine BiH donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o VSTS-u BiH, koji uvodi određene nove institute, ali ključno pitanje provjere imovine i sukoba interesa ostaje neregulisano. EU ocjenjuje ovaj napredak kao djelimičan.
Evropska komisija 2022. godine ponavlja zahtjev za hitno usvajanje Zakona o VSTS-u kao preduslov za kandidatski status a Ministarstvo pravde BiH iste godine priprema izmijenjeni nacrt zakona, ali ih delegati u Domu naroda odbijaju u prvom čitanju. Dio na kojem EU insistira jeste provjera integriteta sudija i tužilaca, jasni kriteriji za izbor i razrješenje članova VSTS-a i sprečavanju političkog uticaja. Priprema se poseban zakon o provjeri imovine nosilaca pravosudnih funkcija, ali proces se razvlači.
U decembru 2022. godine EU dodjeljuje BiH kandidatski status, ali uz jasnu poruku: nema otvaranja pregovora bez zakona o VSTS-u i jačanja pravosuđa. Pravni timovi BiH i EU tokom 2023. godine intenzivno rade na usaglašavanju Zakona o VSTS-u, a Evropska komisija jasno poručuje da bez temeljite reforme VSTS-a BiH ne može ostvariti dalji napredak na evropskom putu.
Početkom 2024. godine oba doma Parlamentarne skupštine BiH usvajaju Prijedlog zakona o izmjenama i dopuni Zakona o VSTS, ali riječ je o tehničkim izmjenama i dopunama Zakona o VSTS-u, najviše vezanim za proceduralna pitanja i rokove, i nemaju veze sa temeljnim reformama koje EU zahtijeva.
U julu 2024. godine Savjet ministara BiH ponovo usvaja nacrt Zakona o VSTS-u i upućuje ga u parlamentarnu proceduru. Evropska komisija i Delegacija EU u BiH pozdravljaju korak, ali ističu da tekst mora biti u skladu s preporukama Venecijanske komisije. Neke ključne zamjerke ostaju, posebno oko procedura provjere imovine i nezavisnosti disciplinskih komisija. Zakon ne dobija “zeleno svjetlo”.
Usvajanje i dalje predaleko
BiH je tako i u 2025. godinu ušla a da nije riješila prioritetno pitanje na putu ka EU, kojoj, bar formalno, svi teže. Novi korak načinjen je u martu ove godine, kada Savjet ministara BiH ponovo usvaja Nacrt Zakona o VSTS i šalje ga u hitnu proceduru. Predstavnički dom ni ne raspravlja o njemu, a Dom naroda ga početkom ovog mjeseca odbija. Ovaj proces je pratio i jedan apsurd, da su ministri SNSD-a u Savjetu ministara bili protiv pomenutog nacrta, dok su delegati iste stranke glasali za njegovo usvajanje.
“Delegati koji su u Domu naroda odbili Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV) Bosne i Hercegovine učinili su veliku štetu evropskoj perspektivi BiH. U EU nema razumijevanja za takvo ponašanje”, poručio je voditelj delgacije Evropskog parlamenta za odnose s Bosnom i Hercegovinom i Kosovom, Davor Ivo Stier.
Svo ovo vrijeme traju političke blokade, gotovo sa svih strana, i maksimalno odugovlače svaki od načinjenih koraka. Takođe, u sve se uključuje i netransparentnost te verzija Nacrta Zakona o VSTS, usvojena u Savjetu ministara BiH, ostaje nepoznata zainteresovanim stranama.
Damjan Ožegović priča za Gerilu da je na trenutne prijedloge zakonskog rješenja koje je pripremalo Ministarstvo pravde, Transparency International imao brojne primjedbe.
“Počevši od toga da nisu jasno uspostavljeni kriterijumi za imenovanje članova VSTS-a, da se i dalje insistira dominantno na etničkoj raspodjeli pozicija umjesto na meritornoj procjeni kvaliteta kandidata, da nisu jasno zakonom propisane mnoge procedure za koje je ostavljeno da se riješe podzakonskim aktima, te na odrebe o sukobu interesa i kontroli imovinskih kartona. Zapravo, mehanizmi odgovornosti i integriteta koje smo trebali dobiti nisu na zadovoljavajućem nivou”, kaže on.
Iako je, dodaje, Evropska komisija u svom Mišljenju o aplikaciji BiH za članstvo u EU iz 2019. godine naložila hitne izmjene tadašnjeg Zakona sa ciljem jačanja integriteta nosilaca pravosudnih funkcija, na usvajanje se čekalo duže od četiri godine, a u praksi se pokazalo da ne postoji politička volja za dosljednu primjenu novih odredbi Zakona.
“Tada usvojenim izmjenama nisu adresirane sve preporuke Venecijanske komisije i Evropske unije. Evropska komisija je Bosni i Hercegovini naložila i usvajanje novog zakona o VSTV-u, ali imajući u vidu sporost sa prethodnim izmjenama, za očekivati je da usvajanje novog zakona potraje, upravo zbog političkih opstrukcija. Unaprijeđen zakon svakako da ne odgovara nosiocima najvišnih javnih funkcija, ali nažalost ni dobrom dijelu nosilaca pravosudnih funkcija”, zaključio je Ožegović.
Političari ne žele uređen sistem
Tu dolazimo i do ključnog pitanja – da li ovdašnje elite i ne žele usvajanje ovog zakona, jer se boje gubitka kontrole nad pravosuđem? Prema riječima sagovornika Gerile, vrlo vjerovatno.
Politikolog Velizar Antić kaže da političari u BiH nisu u potpunosti iskreni da zaista žele da zemlja postane uređena i da se poštuju pravila igre kao što je to slučaj u EU.
“Jedan uređen sistem u velikoj mjeri ne bi odgovarao mnogim našim političarima jer bi im onemogućio da koriste razne malverzacije koje u ovom trenutku koriste kako bi se održali na vlasti. Dakle, mislim da ne postoji iskrena želja i volja naših političkih elita da postanemo dio uređenih društava i država”, kaže naš sagovornik.
Drugi faktor, dodaje on, jeste taj što mi imamo tri viđenja kuda država treba da ide i kako treba da izgleda.
“Dok Bošnjaci žele veću centralizaciju države i u skladu sa tim žele i formiranje institucija koje će djelovati u ovom smjeru, Srbi i Hrvati žele veću decentralizaciju i ne žele da budu diskriminisani i podređeni volji većinskog naroda. I u tim pozicijama leže razlike u viđenju kako treba institucije da budu organizovane i uređene, i na kraju krajeva, kako treba da rade. Iz tog razloga i ne mogu da se dogovore oko VSTS i kako on treba da izgleda i funkcioniše. Ovo je realna razlika i mislim da treba mnogo više uvažavanja onog drugog i njegovog interesa od gledanja da se zadovolje samo interesi sopstvenog naroda”, rekao je Antić.
Politička analitičarka Tanja Topić takođe nema dilemu. Smatra da je naklonjenost domaćih političara EU, zapravo, obmana.
“Oni koji misle da je moguće u BiH iskorijeniti korupciju, odnosno promijeniti ovdašnji stil življenja su naivni. Krupan je to zalogaj koji se ostavlja budućim naraštajima. Otuda je i naklonjenost domaćih političara EU, zapravo, obmana kako evropskih zvaničnika tako i domaće javnosti. Naše evropske perjanice su najveći zagovornici evroskepticizma, sve ostalo je političko nadmudrivanje”, ističe Topićeva.
Tako je, dodaje ona, i igra u Domu narodu u kojem su delegati SNSD glasali za zakon kojeg su osporili njihovi ministri u Savjetu ministara način da se za blokadu optuže bošnjački delegati u Domu naroda.
“Time hoće da se skine, makar pred očima javnosti, stigma sa SNSD-a, da blokira evropskj put”, kaže ona.
Nefunkcionalno pravosuđe
Novinarka Andrijana Pisarević se već godinama primarno bavi istraživačkim pričama, a 2022. godine je nagrađena kao autor najboljeg istraživačkog teksta napisanog u BiH. Ona govori za Gerilu da gotovo da ne može proći mjesec dana a da ne radi na nekoj priči koja se tiče, uljepšano govoreći, propusta u pravosuđu.
“Posebno tu mislim na rad tužilaštava na bilo kojem nivou, koje smatram za nijansu odgovornijim za potpuni haos koji vlada u našem sistemu. Činjenica je da se uglavnom ne miješaju u sopstveni posao, osim kada na nekom slabijem pokazuju mišiće. Novinari crne hronike to sigurno najbolje znaju, ali jasno je da nema optužnica za visoku korupciju ili da se one masovno odbacuju zbog pogrešnih kvalifikacija djela ili loše sprovedenih istraga, namjerno ili u neznaju, ne znam šta je gore”, ističe naša sagovornica.
Ako na nečemu rade, dodaje ona, to su sitnija djela i ona od kojih ih neće zaboljeti glava.
“Prije nekoliko mjeseci sam razgovarala sa jednim tužiocem i upravo ga to pitala, zašto nema optužnica za visoku korupciju, pogotovo kada znamo da novinari dvadesetak medija gotovo svaki dan objavljuju priče potkrijepljene dokazima. Odgovorio mi je da nema prijava i da su za dvije decenije imali manje od deset velikih istraga i samo jednu presudu. U državi koja se u Evropi kotira kao jedna od najkorumpiranijih, meni je ta izjava pokazala svu tragediju našeg društva”, kaže Pisarevićeva.
Osim toga, dodaje, suđenja za visoku korupciju traju vječno.
“Odgađaju se, pomjeraju, advokati zatrpavaju sudove paprilogijom, prigovorima i na sve moguće načine odugovlače procese dok im ne unište svaki smisao. Kada se neka presuda i donese, moramo da se prisjećamo o čemu se tu radilo uopšte. Iako se u nekim sudovima u posljednjih par godina primjećuje oštrije kažnjavanje, za ona djela za koja je javnost najviše zainteresovana, presuda i dalje nema”, ističe ona.
Dodaje da bi bilo veoma naivno reći da je pravosuđe u BiH nezavisno od politike.
“To smo vidjeli u suđenju predsjedniku Srpske Miloradu Dodiku na osnovu djela koje je u Krivični zakon uneseno naknadno iako to krši elementarna ljudska prava – ne može vam se suditi za djelo koje nije propisano ili ono koje je naknadno propisano. Iako je Dodik potencijalno odgovoran za brojna druga djela, posebno za visoku korupciju, koja bi mu se mogla kvalitetno istražiti kada bi se našao tužilac dovoljno hrabar ili lud da se umiješa u sopstveni posao da krene da prati tokove novca i uticaja. Dodik je osuđen za djelo koje je potpuno smiješno u odnosu na ono što su mu novinari do sada otkrili, a zagrebali smo samo površinu. Iako sam redovni kritičar predstavnika vlasti i njihovog bahatog ponašanja prema narodu i njegovoj imovini, smatram da svima treba suditi pravedno i po zakonu, ma šta mislila o njihovim politikama”, kaže naša sagovornica.
Pomenuto, dodaje, nije usamljen slučaj.
“Postupanje pravosuđa vidjeli smo ranije i na rijetkim suđenjima visokopozicioniranim političarima sa kojih su izlazili oslobođeni, iako je jasno da su kršili zakon. Oslobođeni su brojni direktori, premijeri, ministri. Na kraju, niko nije korumpiran. Za sve to je odgovorno pravosuđe koje je dopustilo da bude žrtveno jagnje političara i njihova marioneta u beskrajnom bogaćenju na račun naroda. Da rezimiram, domaće pravosuđe postalo je žrtva sopstvene reforme, a kola se lome na običnom narodu koji plaća cehove svojih grešaka, kako onih koje su počinili, tako i onih za koje su glasali”, zaključila je Pisarevićeva.
Gerila.info
