„Prema podacima Svjetske banke, Rusija je ranije bila na 11. mjestu, a sada je postala četvrta ekonomija u svijetu“, poručio je Milorad Dodik. Naizgled trijumfalna izjava, koja implicira da se Rusija, usprkos zapadnim sankcijama i geopolitičkoj izolaciji, probila među svjetske ekonomske sile, naišla je na širok odjek u medijima bliskim vlastima. Međutim, koliko je ta tvrdnja utemeljena na stvarnim podacima, a koliko je rezultat selektivne interpretacije?
Dodikova tvrdnja kombinuje dvije različite metodologije rangiranja koje koristi Svjetska banka – jednu koja mjeri veličinu ekonomije po tržišnim cijenama (tzv. nominalni BDP), i drugu koja koristi standardizovanu kupovnu moć (tzv. BDP prema paritetu kupovne moći – PPP).
Prema podacima iz 2023. godine, Rusija se po nominalnom BDP-u nalazila na 11. mjestu u svijetu, što je pokazatelj njene stvarne vrijednosti na globalnom tržištu u američkim dolarima. Ova mjera je ključna kada govorimo o međunarodnoj trgovini, zaduživanju, investicijama i finansijskoj moći.
Međutim, po PPP metodologiji, koja koriguje cijene prema unutrašnjem standardu i koristi se više za mjerenje životnog standarda nego međunarodne snage, Rusija jeste rangirana kao četvrta ekonomija svijeta – odmah iza Kine, SAD-a i Indije. Dodik je ovu informaciju uzeo kao dokaz „uspona“, ignorišući da se tu ne radi o dramatičnom napretku, već o statističkom standardu koji ne mjeri globalnu dominaciju, već lokalnu kupovnu moć.
Takvo selektivno pozivanje na podatke nije novo u političkom diskursu, ali postaje posebno problematično kada dolazi od najviših političkih predstavnika koji bi trebali jasno razlikovati ekonomske pokazatelje. Nominalni BDP se koristi kao međunarodna valuta poređenja zato što bolje odražava realnu finansijsku snagu zemlje u spoljnom svijetu. Po toj ljestvici, Rusija je ostala na gotovo istoj poziciji tokom posljednje decenije.
S druge strane, Dodik prećutkuje da je upravo PPP metodologija ona koja se često koristi i za prikazivanje ekonomskog „rasta“ Sjeverne Koreje, Irana i sličnih izolovanih sistema – upravo zato što ne mjeri slobodnu tržišnu snagu, već samo unutrašnju relativnu vrijednost novca.
Cilj ove vrste retorike nije informisanje javnosti, već jačanje narativa o ruskoj otpornosti i superiornosti, što se savršeno uklapa u Dodikovu sve otvoreniju antizapadnu i prorusku političku platformu. Preuveličavanjem ruskih ekonomskih rezultata, on pokušava dodatno legitimisati svoju spoljnopolitičku orijentaciju.
U stvarnosti, Rusija i dalje zavisi od izvoza energenata, trpi strukturne gubitke u industriji i investicijama, a broj stranih kompanija koje su napustile rusko tržište ili to planiraju učiniti premašuje 1.000.
Podaci Svjetske banke nisu ni lažni ni netačni, ali jesu pogrešno interpretirani kada se koriste za političku propagandu. Izjave poput Dodikove funkcionišu u javnosti upravo zato što se oslanjaju na površno razumijevanje ekonomskih pojmova i na jednostavne narative o „usponu prijateljskih sila“.
Međutim, kada se podaci analiziraju na adekvatan način, otkrivaju jednu mnogo složeniju sliku – Rusija nije postala „četvrta ekonomija svijeta“, već se dugo nalazi među vodećima po jednom pokazatelju, dok po drugom stagnira ili čak zaostaje.
Gerila.info
