Ovakve stoke u svome vijeku nisam gledao. Ni pô muke što ništa ne umiju da naprave, nego ni ono malo jada ne znaju da okrpe. Sve im je trošno, buđavo i nahero. Sve što za dana naprave – preko noći se raspadne. Sve što ujutro poprave – naveče moraju opet. Vila brodarica je manje zulume činila. Kao da su se zarekli pred ikonom kućnoga sveca da će rasturiti sve što nije rastureno, da će raskopati sve što nije raskopano, da će zgaziti sve što nije zgaženo.
Ovakve stoke, očinjeg mi vida, moje oči nisu gledale. Kolac ne umiju pobosti u zemlju, a vodili bi gradove. Ništa teže od viljuške nisu uzeli u ruke, a zidali bi državu. Odakle ih ovoliko nikakvih? Kao da su se, što bi rekao Bećković, „naši najgori iljadili“. Ima li ijedan da zna? Kad sam već kod Matije: ima li iko iko iko, ima li ikad ikad ikad, ima li iđe iđe iđe samo jedan koji bi znao šta treba da radi, pa da to naposljetku i uradi? Kako nama vazda nesoj, jad i ništočinje?
Zar je moguće da baš ovoliko ne znaju? Da baš ovoliko neće? Da baš ovoliko ne žele? Jesu li zaista stvoreni samo da bi se slikali za storije i rilsove? Prekopali su pola Banje Luke bez plana, bez vizije, bez ideje. Sadili su tamo gdje ne treba, rušili gdje nisu smjeli, zidali gdje nije potrebno. Kao da je u njima krv kralja Mide, pa sve što dotaknu pretvore u govno. Profesori haosa, akademici nereda. Ubije ih dva dana prosječnog snijega. Ili malo jači vjetar. Eto koliko vrijede, eto koliko znaju.
Od Ulice Đorđa Jovetića do banjoločkog „Vodovoda“ autu treba pet, a nogama dvadeset i četiri minute. Da bi stanovnik ove ulice došao do „Vodovoda“ treba da promijeni pet ulica. Ko zna prečice, dovoljne su i tri. Isto je i onima koji žive u Ulici Franca Šuberta. Pardon: njima je još lakše, njima je još bliže. Ali sve je zalud: čim ugrije – vode nema. Kako „živa u termometru“ prebaci trideseti podiok, tako počinju redukcije. Koje ne traju „nekoliko sati“, nego dobar dio popodneva i cijelu noć.
Džaba je zvati. Džaba je kumiti i moliti. Džaba je prijetiti. Džaba je, na koncu, i pisati. Biće to ljudi, što kažu u Crnoj Gori, kad kukavica prdne! Odgovor je uvijek isti: Trenutno su u toku radovi na čišćenju bazena. A kakav to bazen čistite, bog vas dragi u šumu okrenuo? Basen Konga? Koliki vam je taj bazen kad ga cijelu godinu ne možete očistiti? Čime ga čistite: kafenom kašikom? Kako vam više ne dosadi biti tolike prđevine? Uščujete li se sami sebi?
Ljeto još nije ni počelo, treći je jun na snazi, a vode ponovo nema. Od ranog popodneva do sutrašnjeg jutra. Niti se možeš napiti, niti se možeš istuširati. Kao da svi sjedimo pod klimom i pijemo pinja-kolade, pa nam voda i ne treba. A taman je tako: koliko pišaju po nama godinama, od vode smo se i odvikli. Njihov je rezon jasan: ako stoka može bez vode pola dana, šta je vama da sisate dugmad i da se kupate u Crkvenoj?
Kako naselja koja su od kabineta gradonačelnika udaljena petnaest minuta laganog hoda nemaju vode svakog drugog dana? Zašto nema vode trećeg juna nakon što je kiša padala dvadeset dana? Kontroliše li neko slatinske vikendice i čokorske bazene? Čuj nema vode? Je li rat? Je li to Banja Luka pred padom? Trećeg juna dvije hiljade dvadeset i pete godine u najvećem gradu Republike Srpske ljudi kubure sa vodom, a na stolu pred ovima što ne umiju da razdriješe vodene čvorove nalaze se rezolucije, agende, kominikei, pičke Isusove materine.
Ovakve stoke, svega mi i pokretnog i nepokretnog, ni u knjigama nisam nalazio. Kao da im nije dosta što ne znaju, kao da im nije dosta što ništa drugo ne umiju osim da se keze, da se svađaju i da se slikaju – i da sve to, naravno, više nego dobro prodaju – nego su još i bitange kakve carevina nije vidjela. Vode nema, bazeni se čiste, cjevovodi su u kvaru, ali „korišćenje vode u bilo koje svrhe sem za piće i održavanje higijene u Banjoj Luci nije dozvoljeno i svi oni koji to ne budu poštovali biće sankcionisani u skladu sa zakonom“.
Mene je sramota što ovo pišem, ali moram, jer ne znam kako drugačije. Dan ili dva prije trećeg juna, dan ili dva prije nego što će „visinske zone“ Lauša i Pobrđa ostati bez vode pola dana i cijelu noć, iz Gradske uprave saopštavaju kako će kažnjavati one koji vodu koriste na nepropisan način. Da su ljudi, kao što nisu, povukli bi ovo saopštenje i prije nego što su ga poslali. Da su ljudi, kao što nisu, kaznili bi prvo sebe. Ali, nemamo posla s ljudima. Možda zato i treba da ukinemo vodovod i da ostavimo samo – kanalizaciju.
Goran Dakić
