Dok centar Niša ovog vikenda podsjeća na kulisu velikih predizbornih mitinga iz devedesetih, sa binama, video-bimovima, narodnjačkom muzikom i improvizovanim šatorima, nekoliko stotina metara dalje, studenti i građani okupljeni na Trgu kralja Aleksandra šalju drugačiju poruku: tišinu za žrtve, dostojanstvo za grad i zahtjev za vanredne izbore.
Na Trgu kralja Milana u Nišu vladajuća Srpska napredna stranka organizovala je centralni skup tzv. Svenarodnog sabora u čast predsjednika Aleksandra Vučića i promocije Pokreta za narod i državu. Obećanja o napretku, koncert Ace Lukasa, dolazak „ekskluzivnih gostiju iz svijeta“, autobuski karavani iz svih krajeva Srbije, i – ograda. Mnogo ograda. I bezbjednosnih traka. I redara.
U isto vrijeme, studenti u blokadi, okupljeni na Trgu kralja Aleksandra, održali su protest „Izbori(mo) se“, zahtijevajući raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora i izražavajući revolt zbog korupcije, političke represije i urušavanja institucija. Njihov protest je započeo okupljanjem na šest punktova u gradu, a kulminirao je šetnjom i 16-minutnom tišinom u znak sjećanja na žrtve urušene nadstrešnice u Novom Sadu – simbola, kako tvrde, sistemske korupcije.
„Građani imaju pravo da se okupe, imaju pravo da govore, imaju pravo da traže promjene. I to pravo ćemo zajedno braniti. Uvjereni smo da sloboda ne smije biti uslovljena dozvolama, a građanska hrabrost ne smije biti kažnjiva“, poručili su studenti, odgovarajući na saopštenje MUP-a Srbije koje je njihov protest označilo kao „neprijavljeno okupljanje“ i najavilo procesuiranje organizatora.
„Mi smo tu jer želimo, ne jer nas neko tjera“, rekla je jedna studentkinja, aludirajući na tvrdnje o pritiscima i dnevnicama za prisustvo Vučićevom skupu. Na studentskom protestu nije bilo bine, ni štandova sa roštiljem, ni naprednjačkih zastava, ali je bilo transparenta sa natpisom: „Niš je grad Edikta, a ne diktata“.
Centar Niša bio je danima ranije pretvoren u sabornu arenu režima: metalne ograde, zabranjeni prolazi, redari koji ne dozvoljavaju prolaz građanima preko mosta, mobilni toaleti, marketinške kućice bez odobrenja, nelegalno postavljene skele i kablovi za koje niko ne zna ko ih je spojio.
Predsjednik gradske opštine Medijana, Mladen Đurić, oštro je kritikovao „komunalno nasilje“ i bahatost vlasti koja je, mimo zakona i bez ijednog papira, praktično okupirala centar grada i oštetila budžet građana za stotine hiljada dinara.
Nisu izostale ni optužbe opozicije da su iz drugih gradova, pa i iz Beograda, stizali tzv. „kapuljaši“, ljudi s kriminalnom prošlošću, koji su navodno tu da izazovu incidente i uplaše građane. Policija je najavila snimanje događaja, ali ne i reakciju na napade, pritiske i kršenja zakona.
Dok su na jednom trgu dijeljeni sendviči i promovisane nove fabrike, na drugom su studenti govorili o izgubljenim životima, ukradenim izborima i promašenim politikama. Organizovali su doček za ultramaratonca Aleksu Radonjića i studente koji su išli pješice do Brisela – akcije koje su prošle bez pompe, ali s porukom o građanskoj hrabrosti.
„Oni pokušavaju da nas uguše spektaklom. Ali Niš nije scenografija. Niš je središte otpora“, poručili su studenti. Njihovo okupljanje obezbjeđivali su ratni veterani i bajkeri, ne da bi pokazali silu, već da bi obezbijedili mir između dva svijeta koji se sve teže podnose: režimskog, zasnovanog na manipulaciji i strahu, i građanskog, koji traži odgovornost, izbor i slobodu.
Ono što se dešava u Nišu mnogo je više od lokalnog političkog performansa. To je slika Srbije u minijaturi – zemlja podijeljena na one koji dolaze po naređenju i dnevnicu, i one koji izlaze po savjesti. Zemlja u kojoj su protesti „neprijavljeni“, a zloupotrebe „državni posao“. Zemlja u kojoj je predsjednik i dalje gost, ali nepozvan. Dok se s bine najavljuju „Ćacilendi“ i „dobre vijesti“, s ulica se čuje tišina koja odzvanja jače nego sve poruke sa režimskih bina.
Gerila.info
