Bosna i Hercegovina nastavlja da tone kada je riječ o slobodi medija.
Prema najnovijem Svjetskom indeksu slobode medija koji objavljuje organizacija Reporteri bez granica, BiH je pala na 86. mjesto od ukupno 180 zemalja, što je najniži rang u posljednje četiri godine. Samo godinu ranije bila je na 81. mjestu, dok je 2022. zauzimala 67. poziciju.
U izvještaju koji je objavljen povodom 3. maja, Dana slobode medija, BiH je opisana kao zemlja sa “fragmentisanim medijskim pejzažem” u kojem kvantitet ne garantuje kvalitet, niti pluralizam mišljenja. U zemlji sa oko 600 informativnih portala, 40 televizijskih stanica i 150 radio-stanica, kritičko novinarstvo opstaje tek na marginama, suočeno sa ekonomskim, političkim i pravnim pritiscima.
Reporteri bez granica posebno ukazuju na drastične razlike u medijskoj klimi između dva entiteta. Dok je okruženje u Sarajevu i ostatku Federacije BiH relativno povoljnije za novinare, situacija u Republici Srpskoj sve više podsjeća na medijski autoritarizam. Ponovno uvođenje klevete u Krivični zakon RS već je dovelo do porasta autocenzure, dok politička kontrola nad javnim servisom RTRS i rastući uticaj ruskih propagandnih kanala poput RT Balkans dodatno urušavaju profesionalne standarde. Istovremeno, državni javni servis BHRT gura se ka ivici finansijskog kolapsa, što predstavlja još jedan mehanizam suptilnog gušenja nezavisnog novinarstva.
Iako zakonski okvir nominalno prati međunarodne standarde, praksa je sve dalja od evropskih normi. Novim izmjenama krivičnog zakona u RS uvodi se obaveza prethodnog pristanka za objavu bilo kojih ličnih podataka, uz prijetnju zatvorske kazne. Time se direktno otežava rad istraživačkih novinara, dok se istovremeno dodatno sužava prostor za slobodnu javnu debatu.
Novinari u BiH ne samo da se bore za istinu, već i za preživljavanje. Mala veličina tržišta, etničke podjele, te konkurencija medija iz Srbije i Hrvatske, koji dijele isti jezik, dodatno potkopavaju šanse za nezavisno i održivo novinarstvo. Mediji preživljavaju oslanjanjem na političke i poslovne centre moći, što ih nerijetko pretvara u propagandne kanale.
U zemlji u kojoj pitanja etničkog i vjerskog identiteta i dalje nadjačavaju individualne slobode, sloboda medija ostaje kolateralna šteta. Posebno ranjiva grupa su novinarke, koje se suočavaju s dodatnim preprekama, kako profesionalnim tako i ličnim.
Napadi na novinare, prije svega verbalni i digitalni, postaju sve češći. U atmosferi nepovjerenja prema policiji i pravosuđu, novinari sve češće rade bez osjećaja sigurnosti. Iako postoje zakonske i institucionalne inicijative za poboljšanje njihove zaštite, efekti su za sada ograničeni.
Gerila.info
