U dopisu Policijske stanice Prijedor 2, dostavljenom Stakiću 6. avgusta, navodi se da su policijski službenici, nakon kompletiranja predmeta formiranog po njegovoj prijavi od 12. juna 2025. godine, Okružnom javnom tužilaštvu Prijedor dostavili izvještaj o preduzetim mjerama i radnjama. Za informacije o daljem postupanju upućen je na nadležno tužilaštvo.

Međutim, u vezi sa drugom prijavom, koju je podnio 6. februara ove godine, policija navodi da je dežurni kriminalistički inspektor kontaktirao dežurnog tužioca OJT Prijedor, koji se izjasnio da Stakića treba uputiti da „privatnom tužbom traži prava za svoju imovinu zbog uzurpacije zemljišta i nastale štete“.

U dokumentu se ne navodi da je tužilaštvo donijelo naredbu o nesprovođenju istrage, šta je konkretno provjeravano niti zbog čega u uništenju privatne imovine nisu prepoznati osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo. Stakić je dobio samo policijsko obavještenje da svoja prava dalje traži u privatnoj parnici.

Za čovjeka koji već tri godine gleda kako se površinski kop širi u blizini kuće, takav odgovor znači da bi, pored borbe sa rudnikom i institucijama, sada godinama morao voditi i skupu privatnu parnicu kako bi zaštitio ono što je, prema njegovim tvrdnjama, pred očima nadležnih uništeno rudarskim radovima.

„Nedopustivo je da u uređenom društvu pojedinac bude iznad zakona, a da državne institucije svojim nečinjenjem direktno štite i podržavaju klasično bezakonje na terenu. Potpuno je porazno da uništenje voćnih kultura, devastacija njive površine preko 10.000 kvadratnih metara, kao i uništenje tek novoizgrađene, a još nepuštene u funkciju vodovodne infrastrukture, za nadležnu policiju i tužilaštvo ne predstavljaju krivično djelo”, kaže Stakić za Gerilu.

Dodaje da ovakve, kako ističe, skandalozne odluke “šalju opasnu poruku da je privatna imovina potpuno nezaštićena i da otimači mogu nekažnjeno da sprovode silu”.

“Ne mogu prihvatiti da se žrtve uzurpacije i očiglednog kriminala upućuju na iscrpljujuće privatne parnice koje traju po nekoliko godina, dok institucije okreću glavu od očiglednih dokaza. Zato ću nastaviti beskompromisnu borbu protiv ove institucionalne inercije i zaštititi pravo na dostojanstven život i imovinu na Bukovoj Kosi“, dodaje Stakić za naš portal.

Gdje je odluka tužilaštva?

Advokatica Dragana Stanković, koja Miroslava Stakića zastupa u drugim postupcima povezanim sa eksploatacijom uglja na Bukovoj Kosi, kaže da ju je Stakić obavijestio o prijavama koje je podnosio zbog sumnje na krivična djela povezana sa uništavanjem imovine i štetom po životnu sredinu.

„Od MUP-a je dobio podnesak kojim ga obavještavaju da su kontaktirali dežurnog okružnog javnog tužioca, koji se izjasnio da se prijavitelj uputi na privatnu tužbu radi zaštite svojih prava“, kaže Stanković za Gerilu.

Međutim, ona upozorava da Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske jasno propisuje proceduru nakon podnošenja prijave. Ukoliko je prijava podnesena ovlašćenom službenom licu, ono je dužno da je primi i odmah dostavi tužiocu. Ako tužilac utvrdi da nema osnova za sprovođenje istrage, mora donijeti naredbu o nesprovođenju istrage i navesti razloge za takvu odluku.

O tome je dužan da u roku od tri dana obavijesti oštećenog i podnosioca prijave, koji potom imaju pravo da u roku od osam dana podnesu pritužbu glavnom okružnom tužiocu.

„S obzirom na to da naredba o nesprovođenju istrage nije dostavljena podnosiocu prijave Miroslavu Stakiću, nejasan je status dokumenta MUP-a koji mu je dostavljen umjesto akta nadležnog okružnog javnog tužioca“, ističe Stanković.

Problem, dakle, nije samo u tome što je Stakić upućen na privatnu parnicu. Ukoliko tužilaštvo smatra da nema osnova za istragu, trebalo bi da donese obrazloženu naredbu i dostavi je podnosiocu prijave. Time bi Stakić saznao zbog čega istraga neće biti sprovedena i dobio mogućnost da takvu odluku ospori pred glavnim okružnim tužiocem.

Stanković smatra da informacije koje su iznošene u drugim postupcima, kao i tvrdnje mještana Bukove Kose o zagađenju vazduha, ostajanju bez vode i šteti na njihovoj nepokretnoj imovini, daju dovoljno razloga da tužilaštvo najmanje provjeri postoji li krivična odgovornost.

„Smatram da postoje indicije da nadležno tužilaštvo preduzme istražne radnje kako bi ispitalo da li su na Bukovoj Kosi izvršena krivična djela protiv životne sredine i protiv imovine“, kaže Stanković.

Ona podsjeća da tužilac, prema Zakonu o krivičnom postupku, ima pravo i dužnost da odmah nakon saznanja da postoje osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo preduzme mjere potrebne za njegovo otkrivanje i sprovođenje istrage.

Policijsko obavještenje koje je dobio Stakić ne sadrži ni razloge zbog kojih istraga neće biti sprovedena ni pouku o mogućnosti podnošenja pritužbe. Umjesto formalne odluke tužilaštva, dobio je preneseno telefonsko izjašnjenje dežurnog tužioca i uputstvo da zaštitu svoje imovine traži u privatnoj parnici.

Sudovi poništavaju, institucije ponovo izdaju dozvole

Ovakvo postupanje nije izolovan detalj u slučaju Bukove Kose. Ono se uklapa u obrazac u kojem sudovi poništavaju odluke, dok izvršna vlast i nadležna ministarstva donose nove akte, a rudarske mašine nijednog trenutka ne prestaju da rade.

Vrhovni sud Republike Srpske početkom jula poništio je odluku Vlade RS kojom je kompaniji „Drvo Export“ iz Teslića dodijeljena koncesija za istraživanje uglja. Sud je utvrdio da Vlada nije navela razloge iz kojih bi se moglo zaključiti da su ispunjeni zakonski kriterijumi za dodjelu koncesije, čime su povrijeđeni transparentnost postupka i pravo javnosti da takvu odluku djelotvorno ospori.

Presuda je bila važna jer je najviši sud u Republici Srpskoj jasno povezao dodjelu koncesija sa pravom građana na zaštitu životne sredine, imovine i učešće u odlučivanju. Na terenu, međutim, nije promijenila gotovo ništa.

Nije prošlo ni mjesec dana, a Vlada Republike Srpske 30. jula donosi novu odluku i koncesiju za istraživanje ponovo dodijelila istoj kompaniji, smatrajući da je naknadnim obrazloženjem otklonila nedostatak na koji je ukazao Vrhovni sud.

„Ovim rješenjem se u potpunosti otklanja formalni nedostatak, utvrđen predmetnom presudom, na način da sadrži zakonom propisano obrazloženje“, navodi se u odluci Vlade.

Još je neobičnije što je riječ o koncesiji za istraživanje koja je važila od oktobra 2023. do oktobra 2025. godine i već je istekla. Vlada je novu odluku praktično donijela za period koji je već prošao, uz obrazloženje da je investitor „u dobroj vjeri“ ispunio ugovorne obaveze, a da je raniji propust bio isključivo tehničke prirode.

U međuvremenu je „Drvo Export“ dobio posebnu koncesiju za eksploataciju uglja, koja traje do 2034. godine. Tako je poništena odluka o istraživanju na kojem je zasnovan dalji razvoj projekta, ali je kopanje nastavljeno na osnovu kasnije dodijeljene koncesije.

Nekoliko dana poslije odluke Vrhovnog suda, Okružni sud u Banjaluci po drugi put je poništio i ekološku dozvolu za rudnik Bukova Kosa. Ključni razlog bio je izostanak Plana rekultivacije i remedijacije – dokumenta koji treba da odredi kako će devastirano zemljište biti sanirano i ozelenjeno nakon završetka eksploatacije.

Sud je utvrdio i da javnosti taj dokument nije bio dostupan, zbog čega građani ponovo nisu mogli ravnopravno učestvovati u odlučivanju. Presuda je proslijeđena Republičkom inspektoratu sa zahtjevom za vanredni nadzor i preduzimanje hitnih mjera, ali je eksploatacija nastavljena.

Mještani tvrde da žive uz prašinu, buku, klizišta i česta samozapaljenja uglja, da su ostali bez vode i bez bezbjednog prilaza pojedinim kućama, te da se kop i jalovište šire prema njihovim imanjima.

Republički inspektorat ranije je tvrdio da se eksploatacija odvija unutar odobrenog polja površine 46 hektara i u skladu sa projektom.

Gerila je još krajem 2023. godine, u dokumentarnom filmu „Posljednja žetva u Bukovoj Kosi“, zabilježila strah mještana da će proći kao stanovnici obližnje Bistrice – da će mašine prvo ući na njive, a da će dozvole stizati naknadno. Upravo to se u velikoj mjeri i dogodilo.

Slučaj Bukove Kose stigao je i do Savjeta UN-a za ljudska prava. Specijalna izvjestiteljka Ujedinjenih nacija za branioce ljudskih prava Meri Lolor preporučila je institucijama Republike Srpske da preispitaju dozvole za ovaj rudnik i sarađuju sa pogođenom lokalnom zajednicom. Ni te preporuke do danas nisu donijele vidljive promjene na terenu.

Dok Vlada Srpske sudski utvrđene nezakonitosti naziva formalnim ili tehničkim propustima, a tužilaštvo mještanina čija je imovina uništena upućuje na privatnu parnicu, bageri nastavljaju da rade.

Time se građanima Bukove Kose praktično poručuje da mogu dobiti presudu, mogu prijaviti štetu i mogu godinama dokazivati da su bili u pravu, ali da ništa od toga ne mora zaustaviti rudnik niti natjerati institucije da ih zaštite.

Dejan Rakita / GERILA

The post Bukova Kosa: Sudovi poništavaju dozvole, bageri kopaju, a prijave policiji ne pokreću istragu first appeared on Gerila.info.

Okružni sud u Banjaluci je po treći put poništio ekološku dozvolu koju je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske izdalo preduzeću Drvoexport iz Teslića za rudnik Bistrica u istoimenom selu između Banjaluke i Prijedora. Sud je posljednju presudu kojom poništava dozvolu donio u junu ove godine. Ministarstvu na čijem čelu je Bojan Vipotnik trebalo je mjesec dana da Drvoexportu izda novu, četvrtu po redu, ekološku dozvolu.

Dosadašnje ekološke dozvole Okružni sud u Banjaluci je poništavao na osnovu tužbe mještana Bistrice i Centra za životnu sredinu iz Banjaluke. Posljednjom presudom iz juna ove godine sud je utvrdio, isto kao i u prethodna dva puta,  da resorno ministarstvo nije pravilno utvrdilo činjenice niti postupilo po ranijim sudskim uputstvima, čime je nastavljen pravni apsurd koji traje godinama. Presuda od 2. juna 2026. godine potvrđuje da je dozvola izdata uz ozbiljne proceduralne nedostatke, uprkos tome što je sud već dva puta ukazivao na iste probleme.

U najnovijoj ekološkoj dozvoli, koja je u posjedu Gerila info, piše da je preduzeće Drvoexport dužno da ispuni osnovne obaveze zaštite životne sredine, u skladu sa Zakonom o zaštiti životne sredine tokom rada i prestanka rada postrojenja. Apsurdima nema kraja jer Drvoexport više ne kopa u Bistrici, tamo je posao završen a preduzeće nije teritoriju na kojoj je kopalo vratilo u prvobitno stanje.

Navodi se niz mjera koje se trebaju poštovati. Mještani već godinu dana upozoravaju da na kopu nije bilo nikakve kontrole a da nije vođeno računa o zaštiti životne sredine. Inače ovaj rudnik je poznat i po tome što su radovi na iskopavanju uglja počeli prije izdavanja koncesije.

Slučaj Bistrice već je postao jedan od najupečatljivijih primjera načina na koji institucije Republike Srpske upravljaju projektima eksploatacije prirodnih resursa. Prvu ekološku dozvolu sud je poništio 2024. godine jer nije bilo adekvatno utvrđeno takozvano „nulto stanje“ životne sredine, odnosno stanje prostora prije početka rudarskih radova. Istovremeno, utvrđeno je da investitor nije dostavio projekat remedijacije i rekultivacije zemljišta.

Sud je tada prihvatio argumente Centra za životnu sredinu i mještana Bistrice da su radovi započeli prije nego što su pribavljene potrebne dozvole i prije nego što je dodijeljena koncesija. Time je, praktično, bilo onemogućeno da se naknadno utvrdi stvarno stanje životne sredine koje je trebalo biti predmet zaštite.

Nakon toga Ministarstvo je investitoru izdalo novu dozvolu, ali je i ona prošle godine poništena. Sud je tada zaključio da dokumentacija na osnovu koje je dozvola izdata ne odražava stvarno stanje na terenu, posebno imajući u vidu tvrdnje o proširenju eksploatacionih granica i činjenicu da su pojedini izvještaji izrađivani tek nakon što su radovi već bili izvedeni.

Nakon toga, ne obazirući se na obavezujuće preporuke suda, ministarstvo izdaje još dvije ekološke dozvole.

Posebno je problematično što su institucije raspolagale informacijama da su rezerve uglja već iscrpljene i da je investitoru naloženo pribavljanje dokumentacije za zatvaranje rudnika, dok pitanje eventualnog nezakonitog proširenja eksploatacije nikada nije do kraja razjašnjeno.

„Ovaj slučaj odražava potpuno odsustvo autonomije upravno-pravne zaštite i integralnog odlučivanja, u kontekstu zaštite životne sredine i prevencije štete, što je bila dužnost javne vlasti. Koncesija je dodjeljena bez učešća javnosti, i potpuno je realizovana bez pravosnažne ekološke dozvole, prekršajne ili krivične odgovornosti“, izjavio je Redžib Skomorac, viši pravni savjetnik Centra za životnu sredinu, u junu ove godine.

Tokom prethodnih mjeseci mještani su upozoravali na zamućenje rijeke Crljenjače, naslage jalovine uz vodotok i moguće posljedice po lokalni vodovodni sistem.

Advokatica Dragana Stanković, koja zastupa grupu mještana, smatra da je problem dodatno produbljen činjenicom da sud ni nakon trećeg poništenja nije sam riješio upravnu stvar, iako je, prema njenom tumačenju, za to imao zakonski osnov.

“Presuda suda, još jedna u nizu, potvrđuje da je eksploatacija u Bistrici bez zakonitog uporišta u vidu valjane ekološke dozvole, ali takođe i da nadležno ministarstvo neće da sprovodi pravosnažne sudske odluke, što je, inače, krivično djelo. Takođe, kada nadležni organ ne postupi po uputstvima i shvatanjima iz presude, sud je, po zakonu dužan da povodom nove tužbe sam riješi stvar. Ovdje bi to podrazumijevalo da sud sam odluči da li se izdaje ekološka dozvola ili se odbija ili odbacuje zahtjev za njeno izdavanje, čime bi se stvar pravosnažno riješila. Sud to, međutim, ni ovaj put to nije učinio, pa se postupak nastavlja, a kraj mu se ne nazire. Time se mještanima Bistrice sistemski krši pravo na pravično suđenje, kako u pogledu razumnog roka za njegovo okončanje, tako i u pogledu prava na izvršenje pravosnažnih presuda”, navela je Stanković nakon trećeg poništenja ekološke dozvole od strane Okružnog suda, u junu ove godine.

Inače, preduzeće Drvoexport u vlasništvu je Srđana Klječanina Rufija odbornika SNSD-a iz Teslića, makar zvanično. On se dovodi u vezu sa pojedincima iz najbližeg okruženja Aleksandra Vučića a ugalj iz Bistrice, Bukove Kose kao i još nekih ležišta u Republici Srpskoj izvozi se u Srbiju.

Iz kabineta Aleksandra Vučića, koji ovih dana slavodobitno obilazi zapadne dijelove Republike Srpske, nikada nisu odgovorili na naša pitanja o tvrdnjama da su u izvoz uglja i kopanja po Republici Srpskoj mimo zakona umiješani pojedinci iz njegovog okruženja.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Monti Pajton: Vlada po četvrti put izdala ekološku dozvolu za rudnik Bistrica! first appeared on Gerila.info.

Bojan Vipotnik ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju je jako uporan i istrajan čovjek. Kako sud u Banjaluci obori ekološku dozvolu, koju za MHE Jovići na rijeci Plivi u Šipovu izda njegovo ministarstvo, on potpiše novu. Tako je Okružni sud u Banjaluci prije nekoliko dana ponovo, po treći put, poništio ekološku dozvolu za “Joviće”. Poništenu dozvolu resorno ministarstvo izdalo je u decembru prošle godine. Nakon što je sud poništio prethodnu.

Ekološka dozvola koja je ponovo poništena podrazumijeva da se preduzeću “Prirodna energija” daje dozvola za gradnju MHE na rijeci Plivi snage 0,6 MW.

Sud je prethodno, drugi put, poništio ekološku dozvolu početkom decembra 2025. godine. Ni mjesec dana nakon toga Bojan Vipotnik je izdao novu ekološku dozvolu koja je sada oborena. Za sve ove postupke na kojima gubi ministarstvo, troškove plaćaju građani Republike Srpske. Sud, inače, ekološke dozvole obara po tužbi Centra za životnu sredinu iz Banjaluke.

“Treća poništena dozvola za mini hidro-centralu Jovići na rijeci Plivi potvrda je da izdavalac dozvole, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, i dalje olako pristupa utvrđivanju činjenica i prikupljanja dokaza u svrhu poštovanja zakona. Kao i u predhodnm presudama, tako i u ovoj sud je ukazao na potrebu i nepostojanje Plana rekultivacije i remedijacije, kao i na nepostojanje detaljne analize zajedničkog uticaja na floru i faunu postojeće mhe Glavica sa planiranim projektom. Pojekat realizacije MHE Jovići od početka prati niz kontraverzi u njegovoj realizaciji. Tako je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju investitora Prirodna energija d.o.o. Šipovo oslobodilo izrade Studije uticaja na životnu sredinu, iako se radi o jednoj od najvrijednijih rijeka Bosne i Hercgovine; ne postoji aneks koncesionog ugovora kojim bi se definisali novi rokovi za izgradnj mhe Jovići, jer je obaveza izgradnje istekla skoro prije 20 godina; nisu riješeni imovinsko – pravni odnosi na parceli na kojoj se nalazi postrojenje; lokalna zajednica kao i lokalna vlast su od početka protiv takvog izdgradnje MHE Jovići. Na sve ovo, u svojoj zadnjoj presudi sud je konstatovao da izdavalac dozvole nije postupio po uputama iz predhodne presude, te da nije naložio invesitoru izgradnju Plana remedijacije i rekultivacije, te nije detaljno obratio pažnju na kumulativni uticaj MHE Jovići sa već izgrađenom MHE Glavica koja se nalazi 900 metara nizvodno od planiranog projekta. Pozivamo Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju na čelu sa ministrom Vipotnik Bojanom da se više posvete zaštiti i očuvanju prirode koja je ostala uslijed višegodišnjih napada investitora na prirodne resurse, te da dobro sagledaju sve činjenice i okolnosti prije nego što počnu sa udovoljavanjem i ispunjavanjm želja investitora u njihovoj namjeri iskorištavanja prirode bez blagodeti za lokalnu zajednicu“, rekli su za Gerila info u banjalučkom Centru za životnu sredinu.

Sud je u ranijim presudama utvrdio da u postupcima izdavanja dozvola nije postojao Plan remedijacije i rekultivacije, kao ni uvjerljivi dokazi o postojanju javnog interesa. Posebno je naglašeno da je rijeka Pliva prirodno izuzetno vrijedan vodotok, čiji se potencijal već koristi kroz održive djelatnosti poput sportskog ribolova, turizma i zaštite prirode, bez trajnog zadiranja u njen tok. Izvori rijeke Plive, udaljeni su od lokaliteta gdje je planirana mHE Jovići svega par kilometara, a tri izvora ove planinske rijeke spadaju među hidrološki najizdašnije izvore u Bosni i Hercegovini, sa minimalnim protokom koji se u stručnim vodnim dokumentima procjenjuje između 4 i 8 kubnih metara u sekundi, što ih svrstava u rang najjačih kraških vrela u ovom dijelu Evrope, a mnogobrojni izvori ih navode kao neke od najvećih izvora pitke vode u Evropi.

Planirano zaštićeno područje koje obuhvata izvorišni dio rijeke Plive i Janja inicirano je još 2018. godine kada je lokalno ekološko udruženje “Eko zona” Podnijelo zahtjev za njegovu zaštitu, prepoznajući izuzetnu prirodnu vrijednost i osjetljivost tog koridora rijeke. 

Međutim, umjesto da zaštita bude provedena u skladu sa predloženim planovima i stručnim procjenama, Vlada Republike Srpske je prije oko godinu dana izmijenila granice predloženog zaštićenog područja tako da je dio obale i riječnog korita – oko 120 metara koji se poklapaju sa trasom planirane hidroelektrane „Jovići“ – izuzet iz zone zaštite. 

Takva odluka Vlade omogućila je investitoru da priprema terenski rad bez stvarnog pravnog okvira koji bi štitio krajolik, biodiverzitet i izvore pitke vode, dok lokalna zajednica i ekološke organizacije ističu da je izmjena granica učinjena bez ozbiljne javne rasprave i shvaćaju je kao direktno prilagođavanje zaštitnih propisa interesima investitora, umjesto očuvanju javnog dobra.

Firma „Prirodna energija“ d.o.o. Šipovo, koja stoji iza projekta, nalazi se u stranom – češkom vlasništvu, a u ranijim postupcima bila je čak oslobođena obaveze izrade studije uticaja na životnu sredinu. Uprkos kontinuiranom protivljenju mještana i civilnog sektora, dozvole su se godinama iznova izdavale, poništavale i ponovo vraćale u proceduru.

U aprilu 2025. godine mještani Šipova, zajedno sa aktivistima ali i mještanima susjednih mjesta kroz koje protiče Pliva, javno su ustali protiv gradnje MHE „Jovići“, upozoravajući da se radi o „tihoj otimačini rijeke“, iza koje ne stoji nikakva stvarna energetska korist. Hidroelektrana je planirana uzvodno od već postojeće MHE „Glavica“, na svega kilometar uzvodno od njenog postrojenja, u prostoru koji je obuhvaćen zonom planirane zaštite prirodnih pejzaža.

Upravo na tom mjestu, kako su ranije upozoravali aktivisti, oko 120 metara obale i riječnog korita faktički je izuzeto iz zaštitnog pojasa, kako bi se omogućila izgradnja hidroenergetskog objekta. Time je, umjesto zaštite javnog dobra, prostor prepušten privatnom investitoru – bez jasnog objašnjenja zašto je zaštita prirode selektivno „presječena“ baš na trasi buduće elektrane.

U julu 2025. godine Okružni sud u Banjaluci prvi put je poništio ekološku dozvolu za MHE „Jovići“, ocijenivši da je postupak bio nezakonit i manjkav. Početkom decembra iste godine sud je ponovo stao na stranu javnog interesa i građana, donoseći još jednu presudu kojom je dozvola poništena.

Međutim, umjesto da te presude označe kraj projekta, one su se pokazale tek kao kratke administrativne pauze u dugom institucionalnom ciklusu pogodovanja.

Gerila info

The post Sud treći put poništio ekološku dozvolu za MHE Jovići na Plivi! first appeared on Gerila.info.

To se navodi u dopisu koji je ova kompanija 12. maja uputila Opštini Petrovo, načelniku opštine i nadležnom odjeljenju za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove, a dopis je u Opštini Petrovo zaprimljen narednog dana.

U dokumentu koji potpisuje direktor Mladen Lujić, Lykos navodi da je nosilac prava na istraživanje po rješenju Ministarstva energetike i rudarstva Republike Srpske broj 05.04/310-638-5/24 od 11. marta 2026. godine.

„U skladu sa Zakonom o geološkim istraživanjima Republike Srpske i tačkom 7. Rješenja Ministarstva energetike i rudarstva Republike Srpske broj 05.04/310-638-5/24 od 11.03.2026. godine ovim putem Vas obavještavamo da od 22.05.2026. godine počinjemo sa izvođenjem radova“, navodi se u dopisu kompanije.

Ta najava stigla je u trenutku kada je protiv istog rješenja već pokrenut sudski postupak. Prema dokumentu koji je objavio predsjednik Mjesne zajednice Sočkovac Slobodan Sarić, Opština Petrovo je pred Okružnim sudom u Banjaluci podnijela tužbu protiv Ministarstva energetike i rudarstva RS, sa prijedlogom odgađanja izvršenja, radi poništenja rješenja kojim je Lykosu odobreno izvođenje detaljnih geoloških istraživanja.

Drugim riječima, dok se pred sudom osporava zakonitost rješenja, kompanija lokalnu zajednicu obavještava da namjerava početi radove.

Za Sarića, ali i veliki dio mještana Sočkovca, Kakmuža i okolnih ozrenskih sela, to nije samo pravno pitanje, već pitanje opstanka, povjerenja i elementarnog prava lokalnog stanovništva da odlučuje o prostoru u kojem živi i u kakvom orkuženju će ubuduće da živi.

„Sva naša dosadašnja pravna borba u cilju obustavljanja ovog nakaradnog “ projekta”, nije bila dovoljna da pomenuta kompanija konačno shvati da narod ovog kraja ne želi i ne odobrava njihove aktivnosti. Ovu borbu za svoja ljudska prava nismo mi željeli ,ona nam je nažalost nametnuta i nije pitanje više hoćemo li ili necemo da se borimo vec hoćemo li ili nećemo da postojimo“, napisao je Sarić.

Sarić je naveo da kompanija, najavom početka radova, ignoriše volju građana, proteste i javne skupove, jednoglasnu odluku Skupštine opštine Petrovo od 15. aprila 2026. godine kojom je izraženo protivljenje geološkim istraživanjima, kao i činjenicu da je raspisan referendum za 17. maj.

Priča je počela krajem marta, kada je australijska kompanija Yugo Metals LTD, registrovana u Pertu, objavila na Australijskoj berzi hartija od vrijednosti da joj je Ministarstvo energetike i rudarstva RS dodijelilo prava na projekat geoloških istraživanja metala na području Sočkovca. Tako da su ovu, za njih jako važnu informaciju, stanovnici Ozrena saznali su ne od institucija Republike Srpske, nego sa berzanske objave jedne strane kompanije, na internetu.

Uslijedili su sastanci u Petrovu, zahtjevi Ministarstvu da potvrdi ili demantuje informaciju, javni skup u Sočkovcu i sve jasnije protivljenje mještana. Na skupu održanom 4. aprila u Domu kulture u Sočkovcu, u organizaciji Ekološkog udruženja „Ozrenski studenac“, građani Kakmuža, Sočkovca i Karanovca poručili su da neće dozvoliti devastaciju Ozrena i da se protive bilo kakvim geološkim istraživanjima koja bi mogla voditi ka otvaranju rudnika.

„Neće o nama odlučivati Banjaluka i to iza zatvorenih vrata, krijući od nas, koji smo krvarili za ovaj Ozren“, bila je jedna od poruka sa tog skupa.

Ekološki aktivista Zoran Poljašević tada je upozorio da se priča o „samo geološkim istraživanjima“ ne može posmatrati odvojeno od potencijalne eksploatacije. Kompanije koje svoje projekte predstavljaju investitorima na berzi, kako je naveo, ne prikupljaju kapital zbog pukog istraživanja, nego zbog mogućnosti da jednog dana istražni prostor postane rudnik.

Upravo zato je izjava ministra energetike i rudarstva RS Petra Đokića, data na SET-u u Trebinju, dodatno uznemirila mještane. Đokić je tada rekao da Vlada RS podržava geološka istraživanja i da je pitanje eventualnog razvoja ležišta „drugo pitanje“.

„Ne ministre Petre Đokiću, to nije drugo pitanje, to je isto pitanje. I ključno pitanje“, odgovorio je Poljašević sa skupa na Ozrenu.

Za lokalnu zajednicu, najava Lykosa sada potvrđuje ono od čega su strahovali, odnosno da institucije i kompanija nastavljaju proceduru uprkos protivljenju Ozrenaca, i čak uprkos političkom stavu lokalne skupštine i uprkos tužbi koju je sama Opština Petrovo pokrenula protiv Ministarstva. Stav pobunjenih Ozrenaca podržao je i sam načelnik opštine Petrovo Ozren Petković, koji i sam pripada vladajućoj stranci u Srpskoj, odnosno SNSD-u, što samo po sebi, dovoljno govori.

Posebno je važno da se istražni prostor više ne predstavlja samo kao Sočkovac, već kao „Petrovo“. Aktivisti su i ranije upozoravali da promjena imena projekta, smanjenje ili redefinisanje obuhvata i korišćenje različitih pravnih subjekata mogu služiti kao način da se projekat koji je već izazvao otpor lokalnog stanovništva vrati u izmijenjenom obliku.

Yugo Metals je, prema ranijim objavama i dostupnim informacijama, faktički nastavio projekte koji su ranije povezivani sa Lykos Balkan Metalsom. Aktivisti tvrde da je riječ o pregrupisavanju istih interesa i istih rudarskih ambicija, sada prilagođenih berzanskoj komunikaciji i novim zakonskim okolnostima u Republici Srpskoj.

Za sada je jasno samo jedno: Lykos je najavio 22. maj kao datum početka radova. Opština Petrovo je tužila Ministarstvo. Građani su rekli da neće pristati. A Ozren, planina koja je već jednom natjerala institucije i investitore na povlačenje, ponovo ulazi u dane u kojima će se mjeriti stvarna snaga lokalne zajednice.

Dejan Rakita / GERILA

The post Lykos najavio početak radova na Ozrenu: Opština Petrovo tužila Đokićevo Ministarstvo, Ozrenci poručuju – “Dosta je bilo!” first appeared on Gerila.info.

Sud je odbio žalbe Republičkog javnog tužilaštva i potvrdio raniju presudu Okružnog suda u Banjaluci, koji je još prošle godine donio oslobađajuću odluku. Time je pravosudni postupak, koji je trajao godinama i pratio političke polemike, formalno završen.

Optužnica je teretila Miličevića za krivično djelo trgovina uticajem, dok je Stokić bio optužen za zloupotrebu službenog položaja ili ovlašćenja. Tužilaštvo je tvrdilo da su krivična djela počinjena u periodu od 2018. do 2024. godine tokom procedure privođenja zemljišta trajnoj namjeni i izdavanja upotrebne dozvole za objekat investitora Seferovića.

Prema navodima optužnice, Miličević je navodno tražio određenu protivuslugu kako bi posredovao u okončanju postupka za izdavanje dozvole. U dokumentu tužilaštva stajalo je da je investitoru ponuđeno više opcija – poslovni prostor od 80 kvadrata u zgradi, stan od 40 kvadrata ili novčani iznos od 100.000 maraka. Tvrdilo se i da je Miličević, nakon razgovora sa Seferovićem, na papiru napisao broj „100.000“, te kasnije poslao poruku sa sadržajem „3“, što je prema optužbi označavalo izbor novčane opcije. Seferović, prema tim navodima, na takve uslove nije pristao.

S druge strane, Stokiću se stavljalo na teret da je tokom šest godina svjesno odgađao završetak administrativnih procedura potrebnih za izdavanje upotrebne dozvole za zgradu. Tužilaštvo je tvrdilo da nije preduzeo potrebne korake kako bi se uklonio privremeni nelegalni objekat na parceli predviđenoj za trafostanicu, bez koje objekat investitora nije mogao biti priključen na električnu mrežu – što je bio jedan od ključnih uslova za izdavanje dozvole.

Međutim, sud je ocijenio da optužbe nisu dokazane. Još u februaru prošle godine sudija Zorica Baroš iz Okružnog suda u Banjaluci zaključila je da navodi iz optužnice nisu potkrijepljeni dokazima koji bi mogli potvrditi krivicu optuženih. Tom presudom Miličević i Stokić su oslobođeni svih optužbi, a sada je tu odluku potvrdio i Vrhovni sud Republike Srpske.

Presuda je izazvala političke reakcije. Predsjednik SDS-a Branko Blanuša ocijenio je odluku suda očekivanom, tvrdeći da je postupak od početka bio politički motivisan.

„Ne samo da znamo da Miličević čestito radi svoj posao, nego je od samog početka bilo jasno da je riječ o procesu koji je montiran iz suprotnog političkog tabora“, naveo je Blanuša na društvenim mrežama.

On je dodao da slučaj pokazuje „u kakvom društvu živimo“ i ustvrdio da bi u pravnoj državi neko morao odgovarati za, kako tvrdi, „lažno prijavljivanje krivičnog djela i podizanje optužnice bez ijednog dokaza“. Istovremeno je izrazio žaljenje zbog, kako je rekao, „agonije kroz koju su prošli Miličević i njegova porodica“, ali i zadovoljstvo što su, prema njegovim riječima, „istina i pravda na kraju pobijedile“.

Postupak je bio dodatno politički osjetljiv jer je investitor Alen Seferović, u čijem se slučaju vodio spor, poznat po političkom angažmanu u Tesliću. Seferović je ranije bio član PDP-a, potom SNSD-a, a u vrijeme postupka pominjan je i kao povjerenik SDA za Teslić.

Pravosnažnom presudom Vrhovnog suda stavljena je tačka na višegodišnji proces koji je pratio optužbe o trgovini uticajem, političke optužbe i sudske sporove. Sud je zaključio da nema dovoljno dokaza da bi se potvrdila krivica optuženih, čime su Milan Miličević i Nikola Stokić konačno oslobođeni svih optužbi.

Dejan Rakita / GERILA

The post Vrhovni sud RS potvrdio oslobađajuću presudu: Milan Miličević pravosnažno oslobođen optužbi first appeared on Gerila.info.

Đajić je danas održao konferenciju za novinare ispred Narodne skupštine na kojoj je kazao da se medijima ne obraća da bi ponovo bio direktor UKC-a, jer se, kako je rekao, on na tom mjestu napatio.

„Ovdje sam da kažem da se odluke suda moraju poštovati da se dalje ne bi uvela praksa brutalnog smjenjivanja kao u mom slučaju. Dobio sam da je odluka o mojoj smjeni nezakonita, a to su znali svi u prethodna tri mjeseca. Sud je ocijenio da je odluka o smjeni nezakonita, a to znači da više nije na pravnoj snazi i da važi odluka Vlade kojom sam na konkursu izabran za direktora UKC-a. Na sva pitanja ću odgovarati nakon što se Vlada Republike Srpske očituje o ovoj odluci suda“, istakao je Đajić.

On nije želio da govori o tome da li osniva novu stranku i da li namjerava da se kandiduje za predsjednika Republike Srpske na oktobarskim izborima. Đajić je rekao da će na sva ta pitanja odgovoriti nakon što se Vlada Srpske „očituje“ o odluci suda. Mediji su objavili da Đajić osniva stranku koja bi trebala da se zove Snaga naroda Srpske i koja bi imala isti akronim kao i stranka Aleksandra Vučića – SNS. Podsjećamo, Đajić je sa mjesta direktora UKC-a smijenjen 20. novembra prošle godine nakon što je u javnost dospio kompromitujući snimak na kojem on razgovara sa licem iz kriminogenog miljea i višestrukim prestupnikom Nenadom Radinkovićem.

Na snimku se moglo vidjeti kako Radinković daje Đajiću u njegovoj kancelariji na UKC-u određenu kesu u kojoj je bila bijela praškasta materija za koju se iz njihovog razgovora sumnja da je kokain, te se čuje kako razgovaraju o novcu.

Iz kabineta predsjednika Vlade Srpske nisu odgovorili na pitanja GERILE šta će Vlada preduzeti u vezi sa presudom Okružnog suda Banjaluka kojom je smjena direktora UKC-a proglašena nezakonitom.

Goran Dakić, Gerila info

The post Đajić smijenjen nezakonito, čeka se odluka Vlade Srpske first appeared on Gerila.info.

„Neshvatljivo je da je nešto što se ovdje nalazi hiljadama godina netaknuto sada bude prepušteno pojedincima koji će to eksploatisati. Ljudi su napokon shvatili da su mašine na korak od toga da uđu u Plivu i da počnu da kopaju i zato se i probudila javnost i podigao glas protiv ove najavljene hidroelektrane“, kaže Veljko u razgovoru za naš portal.

Uprkos protivljenju stanovnika i lokalnih vlasti, nadležna ministarstva odbijaju da zaustave ili stave na pauzu ovaj projekat, iako im to dozvoljava koncesioni ugovor, a stručnjaci upozoravaju da male hidroelektrane ne donose ni energetsku, ni finansijsku korist nikome, sem investitorima.

Stručnjaci i aktivisti godinama upozoravaju da male hidroelektrane uništavaju staništa, biodiverzitet, kvalitet vode i priobalne ekosisteme.

U Federaciji BiH su prije tri godine, nakon dugogodišnjeg rada ekoloških i aktivističkih organizacija, male hidroelektrane zabranjene. Vlasti su tada navele da se zabrana uvodi zbog pogubnih uticaja na životnu sredinu i riječne ekosisteme.

U Srpskoj takva zabrana ne postoji, ali je iste godine ukinut sistem podsticaja za male hidroelektrane, što je smanjilo interesovanje investitora.

Ipak, kakav odnos prema rekama RS vlasti imaju decenijama pokazuje i odluka Vlade RS koja je 2006. godine dala saglasnost za dodjelu 106 koncesija za izgradnju malih hidroelektrana u samo jednom danu i jednom dokumentom. Tadašnjeg premijera Peru Bukejlovića ni to što je bio u tehničkom mandatu, nakon što je izglasano nepovjerenje njegovoj Vladi, nije spriječilo da lično potpiše navedenu odluku.

Dvije presude, pa treća dozvola. Opet. 

Izgradnja male hidroelektrane „Jovići“, instalirane snage 0,6 megavata, planirana je između Ade Sokočnice, popularnog izletišta u Šipovu, i izvora rijeke Plive.

Prvi koncesioni ugovor za za ovaj projekat Vlada Republike Srpske potpisala je sa firmom „Duga“ još 2006. godine, ali je ova kompanija nakon 10 godina bezuspješnih pokušaja pribavljanja svih dozvola, ustupila ugovor o kompaniji „Prirodne energije“ 2016. godine.

Prošle godine se projekat zahuktao, pošto je novi koncesionar pribavio lokacijske uslove i sproveo postupak eksproprijacije, koji je trajao godinama i okončan je u njegovu korist, iako još nije doveden do kraja.

Tokom 2025, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske izdalo je prošle godine čak tri puta ekološku dozvolu za izgradnju „Jovića“. Bez tog dokumenta izgradnja postrojenja nije moguća i predstavlja posljednji korak do građevinske dozvole, a nakon toga i ulaska mašina u rijeku.

Posljednja dozvola izdata je u decembru, pošto su prethodne dvije poništene presudama Okružnog suda u Banjaluci zbog istih ključnih nedostatak: izostanka posebnog Projekta remedijacije i rekultivacije – dokumenta koji mora precizno definisati način sanacije terena i riječnog korita tokom i nakon radova – te nedovoljno obrazloženog javnog interesa.

Prvom presudom od 23. jula 2025. godine, sud je zaključio da Ministarstvo nije ispoštovalo zakonsku obavezu jer je, umjesto zasebnog projekta, navelo samo opšte mjere, bez organizovanja javnog uvida u taj dokument.

U ponovljenom postupku dozvola je ponovo izdata, ali bez suštinskog otklanjanja tih nedostataka. Zbog toga je 27. novembra 2025. godine i druga dozvola poništena, uz konstataciju da Ministarstvo nije postupilo po obavezujućim uputstvima iz prve presude.

Poruka suda bila je jasna: bez jasno definisanog plana sanacije i potpunog poštovanja procedure, ekološka dozvola ne može opstati.

Ipak, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS po treći put izdaje ekološku dozvolu firmi „Prirodna energija“ 26. decembra 2025. godine, odnosno samo mjesec dana od drugog sudskog poništavanja ekološke dozvole.

Organizacije „Centar za životnu sredinu“ i „ACT – Atelje za društvene promjene“ ponovo su podnijele tužbu Okružnom sudu tražeći njeno poništenje.

Ratko Pilipović, pravni ekspert iz Centra za životnu sredinu, kaže da je teško predvidjeti kakva će odluka Okružnog suda biti po pitanju treće ekološke dozvole koju je izdalo resorno ministarstvo.

„Ne možemo ulaziti u odluke suda, niti uticati na njih, ali smatramo da će se dozvola poništiti i treći put“, optimista je Pilipović.

Na pitanja redakcije Gerila.info, Ministarstvo navodi da je u trećem postupku „postupilo u skladu sa primjedbama i pravnim shvatanjem“ suda te da je dodatno obrazložilo postojanje javnog interesa, pozivajući se na odluku Vlade RS iz 2018. godine o utvrđivanju opšteg interesa za izgradnju hidroelektrane. Tvrde i da nije bilo potrebe za novom Studijom uticaja na životnu sredinu jer je investitor još 2024. oslobođen te obaveze u postupku prethodne procjene, čiju je zakonitost, kako ističu, potvrdio sud. Protiv posljednje presude podnijeli su zahtjev za vanredno preispitivanje Vrhovnom sudu RS.

Iz odgovora, međutim, ne proizlazi da je izrađen poseban Plan remedijacije i rekultivacije kao samostalan dokument niti da je organizovan novi javni uvid – što su bile ključne zamjerke suda u oba prethodna slučaja.

Draženko Prole, aktivista udruženja „Ne damo Plivu i Janj“ i opozicioni odbornik u Skupštini opštine Šipovo kaže da je ministarstvo treću dozvolu izdalo uz minimalne izmjene.

„Posljednja dozvola gotovo je identična prethodnima. Nisu tražene suštinske izmjene od investitora, iako je sud već dva puta ukazao na propuste“, navodi Prole.

Jovana Kisin Zagajac, advokatica i aktivistkinja za ljudska prava, za Gerilu kaže da je nedopustivo, a što je i standard Evropskog suda za ljudska prava, da ponovni pravni postupak bude samo formalan, odnosno “bez uvažavanja stavova suda i bez otklanjanja onih nedostataka i nezakonitosti koji su zatečeni u prvom postupku”.

“Ponovni postupak služi da bi se utvrdilo tačno činjenično stanje i da bi se uklonile sve nezakonitosti. Ukoliko se ne uklone nezakonitosti, nova dozvola nikad ne bi trebala da bude izdata opet od strane tog upravnog organa. Donošenje identičnog akta koji je već poništen možemo smatrati i nepostupanjem po pravosnažnoj presudi što predstavlja i krivično djelo po našem zakonodavstvu“, naglašava Kisin Zagajac.

Investitor firma sa sedištem u lokalnoj kafani

Na adresi na kojoj je u Šipovu registrovana firma „Prirodna energija“ nalazi se ugostiteljski objekat , tačnije kafana „Red“, u sklopu kojeg radi i sportska kladionica.

Tokom obilaska objekta nismo zatekli nikakvu oznaku, tablu ili drugi vidljiv trag koji bi upućivao na to da na toj adresi posluje firma „Prirodna energija“.

U neformalnom razgovoru, više sagovornika iz objekta navelo je da na tu adresu ne dolazi pošta za navedenu firmu, te da, prema njihovim saznanjima, dokumentacija stiže na adresu računovodstvene agencije u Banjaluci.

Na šipovačkoj adresi, kako tvrde naši sagovornici, već duže vrijeme nema nikoga ko bi se mogao dovesti u vezu sa investitorom projekta mHE „Jovići“.

Na mail koji smo poslali Petru Srbljanoviću, direktoru firme „Prirodna energija“, sa konkretnim pitanjima uskoro smo dobili mail sa vrlo kratkim odgovorom:

„Mi kao Investitor Prirodna energija poštujemo sve važeće zakonske odredbe u Republici Srpkoj i BiH,  i do sada smo se  ponašali i ponašaćemo se kao ekološki prihvatljiva kompanija u pogledu svih zakonom propisanih normi i standarda u RS i EU.“

Nakon našeg drugog upita i ponude da razgovor snimimo kamerom i integralno ga objavimo kao dio ovoga teksta, Srbljanović više nije odgovarao.

Prema zvaničnim dokumentima, do kojih je došao portal Gerila iz češkog trgovačkog registra, firma V-SPIN, koja se dovodi u vezu sa vlasničkom strukturom „Prirodne energije“, investitora mHE „Jovići“, registrovana je 22. marta 1996. godine u Pragu, sa osnovnim kapitalom od 100.000 čeških kruna. Stopostotni vlasnik je Ing. Jiří Vyskočil, koji je ujedno i lice ovlašćeno za zastupanje društva.

Iz priloga uz finansijske izvještaje za 2023. godinu vidljivo je da firma nema zaposlenih, niti raspolaže dugoročnom materijalnom imovinom. Prihodi se, prema istom dokumentu, ostvaruju prvenstveno od dividendi i kamata na finansijske plasmane, što ukazuje da je riječ o holding kompaniji koja upravlja vlasničkim udjelima, a ne direktnom industrijskom proizvodnjom.

Na upit portala Gerila.info, vlasnik kompanije V-SPIN Jiří Vyskočil naveo je da ta firma ulaže u više preduzeća fokusiranih na „ekološki prihvatljive tehnologije“, uključujući vakuumske plazma tehnologije tankih premaza, gasifikaciju otpada i proizvodnju vodonika, specijalne fotonaponske projekte, reciklažu toplote u industriji te hidroenergiju u kombinaciji sa solarnim sistemima.

„U vezi sa projektom „Jovići“, o konceptu i trenutnom statusu projekta informisalo vas je rukovodstvo firme Prirodna energija“, navodi se u, takođe kratkom, mailu koji smo dobili od vlasnika i direktora kompanije V-SPIN iz Češke.

Na, više nego, oskudnoj zvaničnoj web stranici firme V-SPIN www.vspin.cz , nalazi se i link koji vodi na „Prirodnu energiju“. Na toj podstranici stoji opis u jednoj rečenici: „The company was founded in 2016 in Bosnia and Hercegovina. The activity is oriented to green energy power plants with a focus to hydroelectricity and photovoltaics.”

Drugačije nije ni sa ostalim firmama u ovom holdingu, a tu su još: Fill Factory, AVIKO Praha, HVM PLASMA. Na sajtu nema podataka o adresama kompanija, mejlovima, brojevima telefona ili odgovornih lica.

Beskrajna koncesija

U ugovoru kojim je „Prirodna energija“ preuzela koncesiju 2016. godine, a koji je u ime Vlade RS potpisao ministar Petar Đokić, kao Koncedent, stoji da se sticalac ugovora „odriče prava da tuži Koncedenta ukoliko ne bude u mogućnosti da pribavi potrebne dozvole i realizuje Ugovor o koncesiji“.

To, faktički, znači da raskid koncesije ne može oštetiti budžet Republike Srpske ili izazvati bilo kakve druge negativne posljedice jer ne postoji mogućnost tužbe od strane investitora.

„Bez ekološke dozvole, ugovor o koncesiji se može raskinuti bez ikakvih finansijskih posljedica po Republiku Srpsku“, ističe predsjednik udruženja Ekološko-promotivno udruženje „Eko zona – Šipovo“ Nenad Bužanin.

Na pitanje zašto Vlada Republike Srpske nije raskinula koncesioni ugovor za mHE „Jovići“, iako su rokovi za izgradnju i početak komercijalnog rada probijeni za više od 15 godina, iz nadležnih ministarstava navode da je prvobitni koncesionar, u skladu sa ugovorom, preduzimao određene aktivnosti, ali je Opština Šipovo odbila izdavanje urbanističke saglasnosti, nakon čega je i Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, u ponovljenom postupku, odbilo izdavanje lokacijskih uslova.

Zbog troškova izrade projektne dokumentacije i drugih ulaganja, prvobitni koncesionar je potom tužio Vladu RS. Koncesionar iz Kneževa je potom prepustio koncesiju firmi “Prirodna energija”.

Za pripremu aneksa ugovora kojim bi se definisali novi rokovi izgradnje sa novim koncesionarom, kako navode u nadležnom ministarstvu, još se nisu stekli uslovi. Iako je „Prirodna energija“ završila postupke eksproprijacije, zemljište još nije uknjiženo na novog vlasnika.

Sve tri ekološke dozvole za mHE Jovići potpisao je novi-stari ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju u Vladi RS Bojan Vipotnik.

Ministarstvu energetike i rudarstva RS konkretno su pisali iz Centra za životnu sredinu, sa jasnim pitanjem, da se zvanično navedu razlozi radi čega se prave ustupci  pojedinim investitorima koji su davno probili rokove u vezi sa izgradnjom planiranih objekata.

Ministarstvo je na to odgovorilo da raskid ugovora o koncesiji nije jednostrana politička odluka, već formalno-pravni proces koji inicira Komisija za koncesije RS, koja to, zasad, nije učinila. Dodaju i da pristupaju „veoma oprezno“ raskidu koncesionih ugovora, ne posmatrajući samo rokove iz ugovora, već analizirajući sve okolnosti realizacije projekta, uključujući institucionalne prepreke i otvorene sporove.

Ministar energetike i rudarstva Republike Srpske u vrijeme potpisivanja trojnog ugovora 2016. godine o prenosu koncesije za izgradnju mHE „Jovići“ sa dotadašnjeg koncesionara, firme „Duga“, na kompaniju „Prirodna energija“, uz Vladu RS kao koncedenta, bio je Petar Đokić, koji je u ime Vlade RS i potpisao taj ugovor.

Đokić je i danas, nakon deset godina, na čelu istog ministarstva.

Višegodišnji zahtjevi za zaštitom rijeke Plive

Ekološko-promotivno udruženje „Eko zona – Šipovo“ je još u oktobru 2018. godine podnijelo Ministarstvu inicijativu za proglašenje rijeka Plive i Janja, zajedno sa rezervatom Janjske otoke, zaštićenim područjem, pozivajući se na Zakon o zaštiti prirode i Prostorni plan RS.

Kako navodi predsjednik udruženja Nenad Bužanin, cilj je bio trajna zaštita jedinstvenog prirodnog fenomena – rijeka sa I kategorijom kvaliteta vode – ali i stvaranje dodatnog pravnog osnova u borbi protiv izgradnje malih hidroelektrana, uključujući i mHE „Jovići“.

Udruženje je učestvovalo kao umješač u postupcima izdavanja dozvola, pokretalo sudske sporove i tražilo da se poštuje zakon.

Bužanin podsjeća na član 61. Zakona o zaštiti prirode, prema kojem:

„U periodu od uručenja obavještenja do proglašenja područja zaštićenim stanje prirodnog područja ne smije biti pogoršano.“

Drugim riječima – od trenutka podnošenja inicijative 2018. godine, do okončanja postupka zaštite, ne bi smjelo biti izdavanja dozvola niti aktivnosti koje mijenjaju stanje prostora.

Bužanin smatra da je najveći problem to što se zakonski okvir mijenjao u toku procesa, te da su izmjene praktično omogućile institucijama da kroz dodatne procedure „ublaže“ tu zabranu i nastave procese. Time je, kako kaže, olakšan put investitorima, a sužen prostor za učešće javnosti.

Kao ključna otvorena pitanja oko mHE „Jovići“ i drugih projekata navodi očuvanje I kategorije kvaliteta vode, poštovanje ekološkog minimuma i minimalnog protoka, uticaj brane i akumulacije na riječnu dinamiku, riblje staze i nisku koncesionu naknadu koja, prema njegovim riječima, ne odražava stvarnu vrijednost prirodnog dobra.

„Izgradnja mHE planirana je na dijelu rijeke koji se nalazi unutar zaštićenog pejzažnog pojasa, ali su donosioci odluka iz tog obuhvata izuzeli oko 120 metara obale, čime je češkom investitoru, kojeg predstavlja firma „Prirodna energija“, otvoren put za realizaciju projekta. Za taj prostor zakonom je predviđena obavezna Studija uticaja na životnu sredinu“, ali su, kako upozorava Mladen Mitrić iz udruženja građana „Čuvari Plive“, nadležni dali prednost interesima investitora nad zaštitom prirode, iako lokalna zajednica višestruko profitira upravo od očuvane rijeke.

On podsjeća da Šipovo posljednjih godina bilježi rast broja turista koji dolaze zbog netaknute Plive, te da turizam postaje važna grana od koje živi sve više mještana.

„Izgradnja hidroelektrane bi uništila sve što smo do sada postigli“, kaže Mitrić, dodajući da bi izostanak reakcije danas mogao značiti nenadoknadivu štetu sutra.

Stefan Veljko iz sela Pljeva smatra da je Pliva „odavno trebala, kao park prirode, da bude zaštićena, od izvora do ušća, odnosno do vodopada u Jajcu“.

„To je totalni apsurd da izuzmeš jedan dio rijeke iz zaštite“, kategoričan je Veljko.

Ukoliko se izgradi mHE „Jovići“, ona neće biti prva mini hidroelektrana na Plivi. Svega kilometar nizvodno od lokacije predviđene za „Joviće“ već postoji mHE „Glavica“ koja je, prije par godina, prva izavala pobunu stanovnika Šipova.

Na žalost, kako kažu sagovornici Gerile, kasno, jer su bageri već ušli u rijeku a svi potrebni papiri od strane investitora pribaljeni. Kako dodaju stanovnici Pljeve, ali i cijelog Šipova, ukoliko se u blizini, već postojeće, sagradi još jedna hidroelektrana, postavljaju se dva pitanja – da li to postaje model ponašanja instituciji prema ovoj rijeci i kakve će to posljedice ostaviti po rijeku i njihov grad.

„Imamo sreću da živimo u gradu kroz koji teku ovako predivne rijeke, ali istovremeno i nesreću da su nas napale mini, male i mikro hidroelektrane. Ova priča je poprilično netransparentna. I entitetske i lokalne vlasti pokušale su da je anesteziraju, da se o tome što manje govori i da se projekat što lakše realizuje“, kaže opozicioni odbornik i aktivista Draženko Prole za Gerilu.

On tvrdi lokalnu stanovništvu i dalje nije jasno ko stoji iza projekta „Jovići“.

„Na adresi u Šipovu gdje je firma registrovana više nema ni firme ni ljudi, ali se cijela priča i dalje gura“, zaključuje Prole.

Teku li rijeke „bez veze“?

Otpor izgradnji ove, ali i budućih mini hidroelektrana u opštini na čijoj teritoriji teče pet rijeka, dolazi gotovo sa svih strana – od lokalnih političkih i institucionalnih struktura, do stanovništva, eko aktivista, ribara i stručnjaka.

Draženko Prole navodi da je udruženje „Ne damo Plivu i Janj“ uspjelo da okupi značajan broj građana, prikupi oko 2.000 potpisa protiv izgradnje mHE „Jovići“, te organizuje proteste i obraćanja nadležnim institucijama, uključujući i Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS, tražeći da se ne izda ekološka dozvola – ključni preduslov za dalje korake u proceduri.

U aprilu 2025. godine u centru Šipova održan je protest pod nazivom „Recimo NE hidroelektranama na Plivi“, na kojem je učestvovalo više od 500 građana iz Šipova, Jajca i okolnih mjesta – broj koji za malu sredinu ima posebnu težinu.

Prole dodaje i da je tokom kampanje za peticiju bilo pritisaka i opstrukcija.

„Ljudi zaposleni u javnim institucijama u Šipovu nisu smjeli da potpišu peticiju niti da dođu na proteste, uz obrazloženje da je riječ o političkoj priči“, tvrdi on.

Stav lokalnih vlasti u Šipovu danas je, barem formalno, protiv izgradnje mHE „Jovići“ na Plivi.

Opština Šipovo jedna je od rijetkih u Republici Srpskoj koja se zvanično usprotivila izgradnji mini hidrocentrala na svojoj teritoriji. Skupština opštine usvojila je u aprilu 2022. godine odluku o zabrani izgradnje malih hidroelektrana i ekonomske eksploatacije izvorišta, voda i rijeka na području Šipova.

U dokumentu je naglašeno da se nijedna inicijativa ne može pokrenuti bez jasnog stava lokalne zajednice, građana i udruženja sa teritorije Šipova. Time je ova opština, barem na papiru, stala među rijetke lokalne zajednice u BiH koje su zauzele eksplicitan stav protiv malih hidroelektrana.

Na sjednici Skupštine opštine 3. septembra 2024. godine usvojeno je Mišljenje kojim se odbija zahtjev za izdavanje ekološke dozvole firmi „Prirodna energija“ uz pozivanje na Odluku Skupštinu o zabrani izgradnje malih hidroelektrana.

Ipak, takva pozicija nije bila konstanta.

Samo dvije godine ranije, u prethodnom mandatu, aktuelni načelnik Šipova  Milan Kovač zagovarao je snažnije korištenje hidroenergetskog potencijala opštine. Tada je javno poručio da „pet rijeka u Šipovu teče bezveze i niko od njih koristi nema“.

Još 2022. godine razmatrana je, na Kovačevu inicijativu, mogućnost osnivanja javnog preduzeća za hidroelektrane na Plivi i Janju, koje bi funkcionisalo u okviru „Elektroprivrede Republike Srpske“.

Prema Kovačevim riječima, cilj je bio da se energetski potencijal iskoristi „bez narušavanja ekologije“ i da se izbjegne „navala na mini-hidroelektrane koje ganjaju privatni preduzetnici“.

Na pitanje o mogućem protivljenju građana, Kovač je tada poručio da „nema nijednog razloga“ za revolt, dodajući da će „Pliva ostati“ i da se projektu mora pristupiti „studiozno“.

Ipak, njegova izjava i inicijativa je izazvala brojna negodovanja ne samo u BiH, već cijelom regionu, a posebno na domaćem terenu – u Šipovu. Sve to se dešavalo svega dva mjeseca prije Opštih izbora u BiH, pa je Kovač, kao dugogodišnji kadar Milorada Dodika i SNSD-a koji suvereno vlada i ovom opštinom u Srpskoj,  promptno promijenio stav i barem formalno se svrstao uz zaštitnike rijeka.

Šta je zapravo javni interes?

Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu ističe bojazan da će ovakvih slučajeva, poput mHE Jovići, još biti u bliskoj budućnosti. Zato je i taj aktuelni slučaj posebno bitan, pogotovo jer je izgradnja mHE ne samo u Srpskoj, već u cijeloj BiH, skoro totalno, utihnula.

„Trenutno imamo oko 20 aktivnih lokacija za koje se planira izgradnja elektrana, sve na osnovu starih koncesionih ugovora. Dobro je što novih koncesija nema i što su podsticaji ukinuti još prije tri godine, ali najveći problem su upravo stari projekti koji se recikliraju. Primjer iz Šipova pokazuje da čak i kad zajednica postigne pobjedu – kao u slučaju “Jovića” – investitori i dalje traže načine da proguraju druge projekte u blizini“, kaže Topić.

On dodaje da se investitorima se i dalje uvažavaju stari ugovori, iako su u mnogim slučajevima zreli za raskid bez štete po budžet. S druge strane, nije jasno koji javni interes ima RS. Kako Topić kaže, devedeset odsto investitora malih hidroelektrana u BiH dolazi iz privatnog sektora, a proizvedena struja se uglavnom izvozi.

Damir Miljević, ekonomista i energetski stručnjak, za naš portal kaže da se „u analizama koje su se odnosile na društveno-ekonomske koristi od rada mHE konstatovano je da ove centrale jedinu korist donose investitorima, dok društvo ima samo štetu od njih“.

„Mini hidrocentrale niti značajno doprinose proizvodnji električne energije u zemlji, niti značajno doprinose dekarbonizaciji elektroenergetskog sektora, niti donose bilo kakvu ozbiljnu društveno-ekonomsku korist društvu“, objašnjava Miljević.

On dodaje da  male hidroelektrane zapravo negativno utiču i na prirodnu okolinu, biodiverzitet i sigurnost i kvalitet snabdjevanja vodom stanovništva i poljoprivrede.

„Sve navedeno bio je dovoljan razlog da se u FBiH suštinski obustavi izgradnja MHE dok su nadležni u RS , nažalost, još uvijek slijepi i gluhi na ove činjenice pa se, kako ga ja nazivam, udruženi zločinački poduhvat nadležnih i investitora protiv stanovništva i prirode u ovom entitetu nastavlja“, izričit je u svom komentaru Miljević.

Miljević ukazuje da su i koncesione naknade niske, a praksa prihvatanja samoinicijativnih ponuda investitora čini proces netransparentnim i nekonkurentnim.

„Najveće zlo u sistemu su niske koncesione naknade i podnošenje samoinicijativnih ponuda od strane investitora“, navodi on, dodajući da bi koncesije morale biti dodjeljivane isključivo putem javnih aukcija, uz višestruko veće naknade i jasnu kontrolu nadležnih institucija.

U suprotnom, smatra Miljević, nastavlja se proces „krčmljenja javnih dobara“ u korist podobnih investitora, dok trošak takve politike snose priroda, javno zdravlje i poreski obveznici.

Koliko se, globano, svijest prema mini hidrocentralama kao značajnim faktoru u obnovljivim izvorima energije, pokazuju podaci neprofitne organizacije za zaštitu rijeka American Rivers, gdje se navodi da je u Sjedinjenim Američkim Državama do 2023. godine uklonjeno 2.119 brana.

U dokumentu „Removing Small Dams“ (American Rivers, 2015) jasno ističe da u velikom broju slučajeva ekološka i bezbjednosna korist uklanjanja nadmašuje energetsku korist koju te brane proizvode, jer je riječ o vrlo maloj količini energije.

Između rijeke i papira

Dvadeset godina nakon prve koncesije, projekat mHE „Jovići“ i dalje postoji više na papiru nego u stvarnosti. Sud je dva puta poništio dozvole, lokalna zajednica je jasno rekla „ne“, a zakonske mogućnosti za raskid ugovora bez finansijskih posljedica po budžet Republike Srpske i dalje stoje otvorene. Ipak, treća ekološka dozvola pokazuje da administrativna upornost investitora i institucija ne jenjava.

U središtu cijelog slučaja ostaje pitanje – šta je javni interes? Da li je to formalno održavanje starog koncesionog ugovora ili očuvanje rijeke čiji kvalitet vode, biodiverzitet i turistički potencijal već danas predstavljaju razvojnu šansu za lokalnu zajednicu?

Pliva još uvijek teče bistro i snažno, kroz selo Pljevu i nizvodno prema Šipovu pa sev do ušća u Vrbas u Jajcu, noseći sa sobom više od vode – identitet, ekonomiju, istoriju ali i budućnost i živto jednog kraja. Ako odluka institucija ponovo prevagne u korist projekta, to neće biti samo tehničko pitanje jedne male hidroelektrane.

Biće to test odnosa vlasti prema javnom dobru – i odgovor na pitanje da li rijeke u Republici Srpskoj zaista teku u interesu ljudi i prirode ili po inerciji, sada već bajatih, koncesionih ugovora.

Dejan Rakita / GERILA

This article was produced within the framework of MOST – Media Organisations for Stronger Transnational Journalism, a Journalism Partnership funded by the Creative Europe programme that supports independent media specializing in international reporting.

The post Kada rijeka postane meta: Pliva na udaru investitora, institucija i minihidrocentrala first appeared on Gerila.info.

Sud je presudom poništio akt ministasrtva saobraćaja kojim je odbijen zahtjev Centra za životnu sredinu, Osporenim aktom ministarstva, inače, odbijen je zahtjev Centra za pristup informacijama a kojim je zahtjevana dostava kopije Priloga 23 (finansijski model) koji je sastavni dio Ugovora o koncesiji za izgradnju autoputa Banjaluka-Prijedor-Novi Grad. Ranijom presudom Okružnog suda ministarstvu je naloženo da ponovi upravni postupak i donese novi akt a što nije učinjeno već je doneseno isto rješenje kao u prethodnom postupku.

Pred istim sudom vođeno je već šest istih postupaka i svi su okončani u korist tužioca a na štetu tuženog ministarstva saobraćaja.

Vidljivo je da Vlada Republike Srpske godinama odbija da izvrši presude Suda i javnosti da na uvid kompletan ugovor zaključen sa kineksom kompanijom Shandong.

Gerila info je ranije u nekoliko navrata pisala o tome kako ekonomisti sumnjaju da postoji ekonomska opravdanost za izgradnju autoputa Banjaluka- Prijedor. Pisali smo i o tome kako Vlada odbija da javnosti na uvid da koncesioni ugovor. Predsjednik Vlade Radovan Višković je izjavio kako objavu ugovora ne dozvoljava kineski partner.

Uvid u ugovor tražio je i Transaparency international BiH ali ni njima to nije dozvoljeno. I oni su zbog toga vodili sudski spor koji su dobili ali za sada, ipak, ne uspijevaju da pročitaju sporni ugovor.

U januaru je kineska kompanija zatražila povećanje cijene izgradnje u iznosu gotovo 90 miliona evra. Tako cijena sada raste, budući da je Vlada odobrila povećanje iznosa, na vrtoglavih 388 miliona evra.

Kako Vlada odbija da objavi ugovor u potpunosti nije poznato na šta se sve Republika Srpska obavezala kineskom investitoru. Bivši predsjednik Vlade Radovan Višković je, u više navrata, tvrdio da se radi o koncesionom ugovoru na 30 godina dok su ekonomski stručnjaci tvrdili da se radi o javno privatnom partnerstvu.

Višković je tvrdo da Vlada ništa ne garantuje kineskom investitoru ali je priznao i da će Republika Srpska plaćati naknadu za raspoloživost autoputem 30 miliona maraka godišnje.

Aktuelni ministar saobraćaja i veza u Vladi Republike Srpske Zoran Stevanović danas je, odgovarajući na pitanje novinara Gerila info, rekao da on nema problem da ugovor bude u potpunosti objavljen ali da mora da provjeri da li na ugovoru ima oznaka tajnosti jer to, kako je rekao, može biti slučaj kada su ovakvi ugovori u pitanju. U prevodu, Stevanović na drugačiji način ponavlja ono što je govorio Višković. Ugovor ne može biti objavljen jer ne dozvoljavaju Kinezi iako se radi o novcu građana Republike Srpske.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Nova presuda u korist javnosti u slučaju autoputa Banjaluka-Prijedor first appeared on Gerila.info.

Geološka istraživanja tla na području Jezera izvodila je kompanija Yugo Metals, ranije Lyukos Balkans na osnovu Rješenja koje je izdalo Ministarstvo energetike i rudarstva Republike Srpske. To rješenje poništio je banjaučki Okružni sud nakon tužbe Centra za životnu sredinu iz Banjaluke. Istraživanja su, međutim, tvrde u Centru nastavljena iako nema informacija da je data nova dozvola.

“Utvrdili smo da kompanija svih ovih dana vrđi radove u dolini Plive, a da im je rješenje poništeno odlukom suda dva puta, zadnji put sredinom decembra. Tada su radovi stali a sada se nastavili i jasno postavljamo pitanje da li su ilegalni i zašto još nema reakcije.
Alarmantna je situacija jer se uzima voda i vjerovatno tokom radova vraca iskoristena, a prosli put je Josavka bila zagađena i nije bilo reakcije, a uz to se vrši bušenje. Jos prosle sedmice smo zvali hitnan izlazak inspekcija i to republičke vodne i tehničke ali i inspekcije opština Mrkonjić grad i Jezero. Da obični građanin radi ovako odmah bi ga zaustavili. Ali mi svjedočimo radovima na terenu. Mi smo dali na uvid javnosti odluku suda o ukidanju rješenja za istraživanje, a kompanija ne daje javnosti rješenje za istraživanje ruda iako se predstavlja odgovornom“, rekao je, za Gerila info, Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu.

U Centru za životnu sredinu su na mjestu gdje se vrše geološka istraživanja bili prije tri dana i tada su zatekli radnike i mašine u radu. Oni su pozvali nadležne inspekcije da reaguju. Pitanja u vezi sa tvrdnjama da rade iako nemaju poretbne važeće dozvole poslali smo kompaniji Yugo Metals. Odgovore ćemo objaviti kada i ukoliko ih dobijemo.

Pitanja u vezi tvrdnji da se na području njihove opštine odvijaju nelegalni istražni radovi uputili smo i na adresu opštine Jezero. I njihov odgovor ćemo objaviti kada i ukoliko ga dobijemo. Inače, načelnica Jezera Snežana Ružičić (SNSD) ranije je odbila da odgovori na naša pitanja u vezi tvrdnji pojedinih aktivista da se opština obračunava sa mještanima Jezera koji se protive istraživanjima i namjeri da se u Jezeru otvori rudnik. Ružićić je neko ko je jedan od najvećih zagovornika geoloških istraživanja na području te opštine a aktivnosti oko toga, ranije je, promovisala na režimskim beogradskim medijima.

“Kompanija Yugo Metals Limited je nastavila geološka istraživanja na području opštine Jezero, uprkos presudi Okružnog suda u Banjoj Luci kojom je poništeno Rješenje za geološka istraživanja na području opština Mrkonjić Grad, Šipovo i Jezero sredinom decembra prethodne godine. Prema navodima Ministarstva energetike i rudarstva nije izdato novo Rješenje i čeka se odluka suda. Rješenje nije objavljeno u Službenom glasniku, niti na zvaničnom sajtu Ministarstva energetike i rudarstva niti opštine Jezero. Osim toga stanovništvo nije obavješteno o nastavku radova. U petak smo zajedno sa Centrom za životnu sredinu obišli bušotinu i ustanovili da se radovi odvijaju, jer smo zatekli radnike, mašinu koja buši i pumpu za vodu koja iz rijeke Jošavke izvlači vodu. Pozvali smo sve nadležne inspekcije da hitno izađu na teren. Pomno pratimo situaciju na terenu i čekamo reakciju inspekcije“, kaže, za naš portal, Suzana Rajković iz udruženja “Dolina Plive”.

Banjalučki Okružni sud je prvu dozvolu za geološka istraživanja u Jezeru poništio u maju prošle godine. Sud je tada jasno ukazao da Ministarstvo nije poštovalo zakon – u poništenom rješenju nedostajali su ključni elementi, među kojima i naziv projekta, koordinate, ograničenja eksploatacije, te obaveze koje investitor mora ispuniti nakon istraživanja. Takođe, ni tvrdnje o stepenu realizacije prethodnih radova nisu bile dokazane. Nakon toga resorno ministarstvo na čelu sa Petrom Đokićem izdalo je novu koju je isti sud ponovo poništio.

Firma SNK Metali je, uprkos protivljenju lokalne zajednice i odbornika SO Jezero, u januaru 2025. dobila produženje istražnog roka do 2028. godine. Odluka je donesena 15 dana nakon što je firma uputila zahtjev, bez ikakvog javnog uvida ili konsultacije s lokalnom zajednicom.

Zanimljivo je da su odbornici SO Jezero još u junu 2023. jednoglasno glasali protiv nastavka istraživanja, a mjesecima ranije, u januaru iste godine, održani su i masovni protesti građana, eko-aktivista i organizacija iz cijele BiH.

Portal Gerila.info u više navrata je izvještavao o ovom slučaju, među prvima otkrivajući vezu između firme SNK Metali i australsko-mađarske kompanije Lykos Balkan Metals, kao i o pokušajima lobiranja načelnice opštine Jezero Snježane Ružičić, članice SNSD-a, da zaobiđe volju odbornika i građana. I pored otpora, istraživanja su nastavljena, a lokalni eko-aktivisti i opozicioni odbornici redovno su izloženi pritiscima.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Ko kopa po Jezeru? first appeared on Gerila.info.

Aleksandar Džombić je optužen da je kao tadašnji predsjednik Vlade RS i predsjednik Kreditnog odbora Skupštine akcionara IRB-a počinio krivično djelo zloupotreba položaja, odnosno da je vršio uticaj na druge članove da se Energoliniji dodjeli sporni kredit.

Iz Republičkog javnog tužilaštva ranije je, nakon podizanja optužnice, saopšteno da je optužnica protiv Džombića podignuta u vezi sa nezakonitom dodjelom kredita Investiciono-razvojne banke Republike Srpske preduzeću “Energolinija” Zvornik 2012. godine u iznosu od 19,4 miliona KM.

Optužnicu je podiglo Posebno odjeljenje Republičkog javnog tužilaštva za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala.

Optužnica Džombića tereti da je “urgirao” kod rukovodstva IRB-a da “Energoliniji” bude odobren kredit od 19,4 miliona maraka iako je to preduzeće bilo prezaduženo. On je u toku suđenja negirao da je vršio pritisak na IRB kako bi kredit bio odobren.

Do otvaranja stečaja u “Energoliniji” naplaćen je dug u iznosu 518.477 maraka.

Suđenje Aleksandru Džombiću počelo je u martu 2022. godine.

Prema navodima optužnice, Džombić je učestovao u  nezakonitoj dodjeli kredita Investiciono- razvojne banke RS,  preduzeću “Energolinija” iz Zvornika.

Banka je 2012. godine toj firmi dodijelila 19 miliona i 400 hiljada maraca kreditnih sredstava, a Džombića terete da je bio svjestan da je korisnik kreditno nesposoban i da neće moći vraćati kreditna sredstva.

Prema navodima optužnice, Kreditni odbor Investiciono-razvojne banke Republike Srpske je 10. novembra 2011. godine donio odluku kojom se odbija zahtjev „Energolinije“ d. o. o. Zvornik za dodjelu kredita zbog toga što je preduzeće bilo prezaduženo i imalo je problema u izvršavanju obaveza prema povjeriocima.

Ukupne obaveze preduzeća na dan 30. septembra 2011. godine iznosile su 35.559.623 KM.

Tužilac Radenko Janković je, prilikom čitanja optužnice na početku suđenja, naveo da je nakon toga, optuženi, kao predsjednik Vlade Republike Srpske pozvao direktora Investiciono razvojne banke Republike Srpske Milenka Pavlovića  radi ubjeđivanja da zahtjev za kredit „Energolinije“ d. o. o. Zvornik treba prihvatiti, na šta Pavlović nije želio da pristane, već je podnio ostavku na mjesto direktora pomenute banke.

„Nakon čega je „Energolinija“ d. o. o. Zvornik 18. januara 2012. godine ponovo podnijela zahtjev za kredit Investiciono-razvojnoj banci Republike Srpske a. d. Banjaluka u iznosu od 19.476.650,00 KM, da bi optuženi Aleksandar Džombić u svojstvu predsjednika Vlade Republike Srpske 26. januara 2012. godine potpisao Zaključak Vlade Republike Srpske broj 04/1-012-2-106/12 kojim se zadužuje Investiciono-razvojna banka Republike Srpske da ponovo obradi zahtjev za kredit „Energolinije“ d. o. o. Zvornik i da se on uputi u proces odlučivanja, što je bio pritisak da se zahtjev za kredit „Energolinije“ d. o. o. Zvornik koji je prethodno osnovano odbijen ponovo razmatra i usvoji, što je i učinjeno“, pročitao je tužilac Janković u martu 2022. godine u sudnici Okružnog suda u Banjaluci.

U optužnici se navodilo i da je Odjeljenje za plasmane pravnim licima u IRB-u RS u svojoj analizi dalo mišljenje po kome se Energoliniji može odobriti kredit od dva miliona KM, nakon čega je Kreditni odbor IRB-a donio prijedlog da se ovom preduzeću dodjeli kredit od maksinmalno  6,24 miliona KM.

„U namjeri da „Energoliniji“ d. o. o. Zvornik i njenim vlasnicima pribavi imovinsku korist iskoristio svoj položaj i ovlašćenja kršeći odredbu člana 9. stav 3. Uputstva o direktnom plasmanu sredstava Projekta kreditiranja malih i srednjih preduzeća iz sredstava zajma Evropske investicione banke koje je donijela Uprava Investiciono-razvojne banke Republike Srpske 13. maja 2011. godine po kojoj je Investiciono-razvojna banka Republike Srpske jedina ovlaštena da u skladu sa svojom poslovnom politikom vrši ocjenu kreditne sposobnosti podnosioca zahtjeva za kredit i procjenu zahtjeva za kredit“, pisalo je u optužnici protiv Džombića.

Navedeno je i da je Džombić potpisao odluku koju je donio Kreditni odbor Skupštine akcionara IRB-a RS, kojom se Energoliniji odobrava kredit u iznosu od 19.400.000,00 KM, pri čemu je bio svjestan da je korisnik kredita kreditno nesposoban i da neće moći vraćati kreditna sredstva.

Navedena sredstva, dodaje tužilac, djelimično su bila upotrebljena za investiciju za koja su tražena, u iznosu nešto većem od 10 milion maraka, a dio sredstava je različitim kanalima iznesen iz BiH.

Energolinija je kredit otplaćivala do novembra 2012.godine, nakon čega je obavezu vraćanja kredita peruzelo preduzeće Alumina koje je bilo jedan od jemaca za kredit, ali koje je prestalo sa isplatom kredita 31.decembra 2014.godine.

S obzirom da u navedenom momentu, nije ni počelo vraćanje glavnice, na taj način je IRB-u RS nanesena šteta od 19,4 miliona maraka.

Nakon što je Okružni sud presudom 2023. godine oslobodio Aleksandra Džombića njegov advokat Zoran Bubić rekao je da je presuda očekivana.

Sudija Draga Uletilović rekao je tokom čitanja presude da je optuženi postupao u dobroj namjeri da udovolji zahtjevu Energolinije, te da je Sudsko vijeće utvrdilo da su neutemeljeni navodi optužnice.

„Ovdje nema individualne odgovornosti optuženog, nema umišljaja i namjere da se pričini šteta. Taokđe, neutemeljeni su i navodi, a i nije dokazano da je optuženi vršio pritisak na bivšeg direktora IRB-a Milenka Pavlovića“, rekao je Uletilović.

Nakon odluke Vrhovnog suda trebalo bi da uslijedi ponovljeno suđenje.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Vrhovni sud ukinuo oslobađajuću presudu Aleksandru Džombiću! first appeared on Gerila.info.