Između 52,8 miligrama i 52,8 mikrograma barijuma u litru vode razlika je hiljadu puta. U prvom slučaju riječ je o vrijednosti približno 40 puta većoj od zdravstveno zasnovane preporuke Svjetske zdravstvene organizacije. U drugom, koncentracija bi iznosila 0,0528 mg/l i bila bi daleko ispod te preporuke.

Za JP „Vodokom“ Kakanj i laboratoriju „Sistem Qualitas“ sa Pala, ta razlika nastala je zbog „administrativne, odnosno štamparske greške“. Za građane Kaknja ostalo je pitanje kojem službenom dokumentu treba vjerovati.

Gerila je 29. juna objavila da je u izvještaju laboratorije „Sistem Qualitas“, nakon uzorkovanja vode sa slavine poslije postrojenja Bukovica 17. aprila 2026. godine, navedena koncentracija barijuma od 52,8 mg/l. U nalazu iz narednog mjeseca, nakon uzorkovanja 14. maja, navedeno je 11,9 mg/l. Oba uzorka proglašena su usaglašenim sa Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće.

Tri dana nakon objavljivanja teksta, Vodokom je saopštio da voda nije bila opasna i da u njoj nije bilo teških metala iznad zakonom dozvoljenih vrijednosti.

„Akreditovana laboratorija ‘Sistem Qualitas, S’ dostavila je JP Vodokom d.o.o. Kakanj službeno pisano obrazloženje u kojem potvrđuje da je prilikom izrade pojedinih izvještaja došlo do administrativne, odnosno štamparske greške prilikom unosa rezultata za parametar barijum. Greška je nastala usljed permutacije mjernih jedinica – µg/l i mg/l“, naveli su iz Vodokoma.

Prema tom saopštenju, laboratorija je dostavila korigovane izvještaje i potvrdila da svi uzorci odgovaraju domaćem pravilniku. Vodokom, međutim, nije naveo na koje se tačno izvještaje ispravke odnose, kada je greška otkrivena, ko ju je otkrio i da li je pogrešno naveden samo simbol mjerne jedinice ili je naknadno mijenjan i sam rezultat.

Nisu objasnili ni kako su dokumenti sa takvim vrijednostima prošli laboratorijsku kontrolu, dobili pečat i izjavu o usaglašenosti, a zatim bili prihvaćeni i javno objavljeni kao dokaz zdravstvene ispravnosti vode.

Gerili nisu dostavljeni ni pisano obrazloženje laboratorije ni korigovani izvještaji na koje se Vodokom poziva.

Barijum u miligramima pojavljivao se i tokom 2024. godine

Objašnjenje o zamijenjenim mjernim jedinicama dodatno komplikuju raniji, javno dostupni laboratorijski izvještaji. Oni pokazuju da barijum u nalazima „Sistem Qualitasa“ ni prije aprila 2026. godine nije bio iskazivan u mikrogramima, nego u miligramima po litru.

U izvještaju broj 499-II/24 navedeno je da je uzorak vode sa slavine poslije postrojenja Bukovica uzet i zaprimljen 19. juna 2024. godine. Analiza je obavljana od 19. juna do 5. jula, kada je izvještaj i formiran. U njemu je navedena koncentracija barijuma od 11,2 mg/l.

U istom dokumentu evidentirani su kalcijum od 102,7 mg/l, magnezijum od 16,8 mg/l i elektroprovodljivost od 503 µS/cm. Uz barijum nije navedena granična vrijednost, dok je u pratećoj izjavi ocijenjeno da voda, „u pogledu ispitanih parametara, odgovara odredbama Pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće“.

Samo šest dana nakon formiranja izvještaja, 11. jula 2024. godine, načelnik Kaknja Mirnes Bajtarević objavio ga je na svojoj zvaničnoj Facebook stranici kao dokaz da je voda ispravna za piće.

„Iznosenje lažnih informacija u političke i druge svrhe, kao i svrhe prikupljanja lajkova je krivično djelo“, navedeno je u objavi, uz poruku da će Vodokom zbog „spekulacija“ podnositi krivične prijave i tražiti naknadu štete zbog narušavanja ugleda preduzeća.

Još jedan izvještaj iste laboratorije, broj 784-II/24, pokazuje da je u uzorku vode sa slavine poslije postrojenja Bukovica od 12. decembra 2024. barijum ponovo iskazan u miligramima – ovaj put 2,2 mg/l. Ni u ovom dokumentu uz barijum nije navedena granična vrijednost.

Ako se objašnjenje o zamjeni miligrama i mikrograma odnosi i na nalaze iz 2024, onda se ne radi samo o dva izvještaja iz proljeća ove godine. Ako se, ipak, ne odnosi, ostaje neobjašnjeno zbog čega su još prije dvije godine u vodi poslije postrojenja Bukovica evidentirane vrijednosti barijuma iznad preporuke SZO.

Vodokom u saopštenju nije precizirao koliko je izvještaja korigovano niti da li su među njima nalazi iz 2024. godine.

Domaći Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće ne propisuje maksimalnu koncentraciju barijuma. Zbog toga tvrdnja da nije bilo prekoračenja „zakonom dozvoljenih vrijednosti“ formalno zaobilazi suštinu problema: za barijum u BiH zakonska vrijednost uopšte nije utvrđena.

Svjetska zdravstvena organizacija navodi zdravstveno zasnovanu preporučenu vrijednost od 1,3 mg/l, odnosno 1.300 µg/l. SZO upozorava i da voda može značajno doprinijeti ukupnoj izloženosti stanovništva kada se barijum pojavljuje u koncentracijama izraženim u miligramima po litru. Najnovije tabele SZO i dalje navode vrijednost od 1,3 mg/l.

To ne znači da je svaki rezultat iznad preporuke automatski dokaz akutne opasnosti, ali znači da zahtijeva provjeru, stručno tumačenje i transparentno informisanje javnosti – posebno kada se pojavljuje u vodi namijenjenoj svakodnevnoj upotrebi.

Klinički toksikolog dr Sandra Đuranović u razgovoru za Gerilu upozorava da se mogući zdravstveni rizik ne može pravilno procijeniti bez podatka u kojem se hemijskom obliku barijum nalazi.

Rastvorljiva jedinjenja barijuma mogu izazvati mišićnu slabost, utrnulost, poremećaje srčanog ritma, promjene krvnog pritiska i probavne tegobe. Barijum-sulfat, koji je slabo rastvorljiv i koristi se u medicinskoj dijagnostici, ne treba poistovjećivati sa rastvorljivim jedinjenjima barijuma.

„Zato je važno znati koja jedinjenja barijuma se nalaze u vodi ove rijeke. Pored toga, barijum je uvijek pratilac rude olova i cinka“, kaže Đuranović.

U dostavljenim nalazima parametri poput sulfata i ukupnog alkaliteta nisu ispitani ili su označeni crticom, zbog čega na osnovu tih dokumenata nije moguće utvrditi u kojem se obliku barijum nalazio u uzorku.

Đuranović smatra da se dilema ne može riješiti samo naknadnom promjenom jedinice na papiru.

„Dosad se nikada nisam sretala da jedna laboratorija naknadno koriguje rezultate i da izdaje nalaze čas u miligramima, čas u mikrogramima, jer se odlično zna šta jedna vrijednost znači kada se izrazi u mg/l, a šta u µg/l“, kaže ona za Gerilu.

Prema njenim riječima, potrebne su nove analize vode i sedimenta sa dna rijeke, uz jasno i pravilno iskazane mjerne jedinice.

„U tom slučaju analiza podliježe superviziji koja podrazumijeva slanje uzoraka u druge laboratorije i poređenje dobijenih rezultata. Onaj ljekar koji tumači tu vrijednost ostaje u zabludi da li je prvi objavljeni rezultat tačan, možda drugi, a možda ni jedan ni drugi“, upozorava Đuranović.

ISO/IEC 17025, standard na koji se laboratorija poziva u svojim izvještajima, treba da potvrdi da laboratorija radi kompetentno i proizvodi validne i pouzdane rezultate. Međunarodna organizacija za standardizaciju upravo pouzdanost rezultata navodi kao suštinu ovog standarda.

„Sistem Qualitas“ nikada nije odgovorio na pitanja Gerile o tome šta predstavljaju upisane vrijednosti, u kojem se hemijskom obliku barijum nalazio i na osnovu čega su uzorci proglašeni usaglašenim. Laboratorija nije odgovorila ni nakon što je Vodokom javno saopštio da je upravo ona napravila grešku.

Kompanija čiji se mogući uticaj ispituje finansiraće opremu za monitoring?!

Istog dana kada je Gerila objavila prvi tekst o barijumu, 29. juna, Vodokom je saopštio da je sa kompanijom DPMetals BH iz Vareša potpisao sporazum o donaciji i poslovno-tehničkoj saradnji.

Prema sporazumu, DPMetals će finansirati nabavku i donirati opremu za kontinuirano praćenje upravo teških metala u vodi, dok će Vodokom upravljati opremom, provoditi mjerenja, održavati sistem i objavljivati rezultate.

DPMetals BH upravlja rudarskim projektom Vareš i podzemnim rudnikom Rupice, u kojem se eksploatiše kompleksna ruda olova, cinka, barita i drugih pratećih minerala. Upravo se moguća veza rudarskih aktivnosti i promjena u kvalitetu voda na području Vareša i Kaknja nalazi u središtu javne polemike.

To što kompanija finansira opremu ne dokazuje da će rezultati biti netačni niti da će na njih uticati. Međutim, takav odnos otvara legitimna pitanja o nezavisnosti sistema kontrole: ko bira opremu i metode, ko je kalibriše, ko ima pristup izvornim podacima, ko provjerava rezultate Vodokoma i hoće li postojati nezavisni nadzor institucija i laboratorija koje nisu poslovno povezane sa operaterom rudnika.

Vodokom je u saopštenju od 2. jula najavio i angažovanje druge akreditovane laboratorije zbog, kako je navedeno, ozbiljnih posljedica koje su „netačne informacije“ izazvale po ugled preduzeća i zabrinutosti građana.

Gerili, međutim, nije zvanično odgovoreno da li je druga laboratorija angažovana, gdje i kada su uzeti kontrolni uzorci i kakvi su rezultati.

Ranije studije o projektu Rupice dodatno pokazuju zbog čega se pitanje nezavisnog monitoringa ne može svesti na povremeno uzimanje jednog uzorka.

Studija o procjeni uticaja na okoliš navodi da se prošireni istražni prostor manjim dijelom nalazi u drugoj, a većim dijelom u trećoj vodozaštitnoj zoni izvorišta Bukovica. Studija za prethodnu vodnu saglasnost takođe priznaje da se dio parcela istražnog i eksploatacionog prostora nalazi u drugoj i trećoj zoni, u kojima su određene rudarske aktivnosti zabranjene.

Istovremeno, autori studije tvrde da su planirani eksploatacioni prostor i objekti rudnika izvan treće vodozaštitne zone i da se nalaze nizvodno od vodozahvata, zbog čega navodno neće uticati na kvalitet vode na izvorištu.

Međutim, hidrogeološki dio istog dokumenta opisuje složenu strukturu sa rasjedima i „višestrukim direktnim i indirektnim vezama blokova akvifera“. Navodi se i da se područje istraživanja uglavnom drenira hidrografskom mrežom Borovičkog potoka, pritoke Bukovice, dok manji dio otiče prema Vrućem potoku i slivu Trstionice.

U dokumentu je priznato i da, zbog nedostataka u mjerenju i kratkog perioda posmatranja, nisu bile moguće pouzdane interpretacije oticanja vode. Upravo zbog tih nepoznanica pitanje mogućeg uticaja rudarskih aktivnosti zahtijeva noviju i nezavisnu hidrogeološku analizu, a ne samo oslanjanje na procjene izrađene prije početka eksploatacije.

Federalno ministarstvo okoliša i turizma potvrdilo je Gerili da sporne laboratorijske nalaze nije službeno zaprimilo.

Iz Ministarstva navode da se monitoring otpadnih voda rudarskog projekta provodi prema uslovima okolišne dozvole, dok inspekcijski nadzor ne vrši Ministarstvo nego nadležni inspekcijski organi. Eventualna uzročno-posljedična veza, poručuju, može se utvrditi samo kroz cjelovitu stručnu analizu svih relevantnih podataka.

Ministarstvo nije najavilo da će odmah zatražiti sporne i korigovane nalaze. Navelo je da će informacije razmotriti ukoliko nadležne institucije ili inspekcije utvrde potrebu za dodatnim provjerama.

Istovremeno su podsjetili da je, prema zaključku Vlade Federacije BiH od 9. aprila 2026. godine, formiran zajednički multidisciplinarni ekspertni tim sa zadatkom da sveobuhvatno analizira stanje okoliša na području opštine Vareš.

„Federalno ministarstvo okoliša i turizma smatra da je pravovremeno, tačno i potpuno informisanje javnosti o stanju okoliša jedan od osnovnih principa zaštite okoliša“, naveli su iz Ministarstva, dodajući da informacije o mogućim rizicima moraju biti zasnovane na provjerenim podacima.

Opština Kakanj je ranije svu odgovornost za rezultate analiza, njihovo tumačenje i eventualne mjere prebacila na Vodokom. Ipak, na zvaničnoj stranici načelnika isti nalazi su ranije predstavljani kao „uredni“, dok su upozorenja građana proglašavana dezinformacijama.

Na pitanja Gerile, osim Opštine i Federalnog ministarstva okoliša i turizma, većina nadležnih institucija nije odgovorila. Vodokom nikada nije dostavio zvanične odgovore, iako je upravo to preduzeće Opština označila kao nadležno. Umjesto odgovora redakciji, objavljeno je opšte saopštenje za javnost.

Tako je krug odgovornosti ponovo zatvoren: Opština upućuje na Vodokom, Vodokom se poziva na laboratoriju, laboratorija ne odgovara, a Federalno ministarstvo odgovornost prebacuje na inspekcijske organe i buduće stručne procjene.

U međuvremenu, stanovnicima Kaknja ostaju dvije verzije istih nalaza, razlika od hiljadu puta između dvije mjerne jedinice i obećanje da će buduća oprema dati pouzdanije odgovore.

Ali prije budućih mjerenja neko još mora objasniti šta se zaista nalazilo u vodi koju su građani već pili.

Dejan Rakita / GERILA

The post Barijum u vodi u Kaknju: „Greška“ od hiljadu puta i nalazi koji otvaraju nova pitanja first appeared on Gerila.info.

Novinarka BN televizije Vesna Vukmirović fizički je napadnuta jutros, 4. avgusta, u Glogovici kod Podnovlja, gdje je sa snimateljem došla da pripremi prilog o vodi iz lokalnog vodovoda, koju je Institut za javno zdravstvo Republike Srpske ocijenio kao zdravstveno neispravnu.

Istovremeno, pojedini mještani Podnovlja pozivaju se u policiju zbog bilborda kojim su od institucija i političara tražili odgovor na pitanje: „Ko gazi Vrhovni sud Republike Srpske?“

Prema nezvaničnim saznanjima Gerile, policijsko postupanje pokrenuto je nakon prijave poslanice SNSD-a Sanje Vulić, koja se nalazila među osobama prikazanim na bilbordu i koja je ranije najavila krivične prijave i građanskopravno procesuiranje osoba povezanih sa njegovim postavljanjem. Ta informacija za sada nije zvanično potvrđena.

Tako je policija, koja je ranije mještanima odgovarala da nije nadležna da zaustavlja radove na spornom zemljištu i da prvo moraju reagovati inspekcijski organi, pronašla osnov da reaguje zbog karikature i pitanja postavljenog na bilbordu.

Novinarku pozvali po izjavu, pa je napali

Ekipa BN televizije došla je na teren na poziv stanovnika zabrinutih zbog rezultata analize vode. Vukmirović je prethodno pokušala dobiti i drugu stranu priče.

Najprije je kontaktirala Gordanu Stojić, koju su joj mještani naveli kao odgovorno lice u udruženju koje upravlja lokalnim vodovodom. Stojić joj je, prema navodima novinarke, rekla da je već dvije godine u ostavci i uputila je na Slavka Brestovca.

Vukmirović je zatim telefonom pozvala Brestovca i zatražila izjavu o stanju vode. On ju je, kako kaže, pozvao da dođe do njegove kuće.

Prema izjavi novinarke, po ulasku u dvorište Brestovac je počeo vikati, vrijeđati je i prijetiti joj riječima da će je „prebiti“ ukoliko bude „bezobrazna“.

„Onda je ženska osoba skočila na mene, izgrebala mi lijevu ruku i pokušala da mi otme telefon. Vrištala sam i izašla iz dvorišta“, rekla je Vukmirović za portal Buka.

Prema njenim riječima, Brestovac je zatim izrekao i prijetnju da će ih „sve pobiti“. Snimatelj koji je bio sa njom verbalno je napadnut.

Novinarki je ukazana pomoć najprije u Hitnoj službi, a zatim i u Urgentnom centru dobojske bolnice. Nakon toga otišla je u policiju kako bi dala izjavu.

„Osim ogrebotina i modrica, dobro sam, samo sam jako uznemirena zbog svega što smo doživjeli“, rekla je Vukmirović i u razgovoru za Gerilu rekla da je strah i za sebe, ali posebno za živote svoje djece.

Novinarska ekipa BN televizije nije došla nepozvana da ulazi na privatni posjed, nego nakon što je osoba od koje je tražena izjava sama pozvala novinarku da dođe. Vukmirović je radila osnovni novinarski posao, odnosno pokušala je dobiti odgovor druge strane o pitanju od očiglednog javnog interesa.

Slučaj je prijavljen policiji, a konačnu kvalifikaciju događaja i odgovornost učesnika treba da utvrde nadležni organi.

Stefan Blagić iz udruženja Restart Srpska, koje posljednjih sedmica zajedno sa mještanima ponovo ukazuje na događaje u Podnovlju, kaže da je Vukmirović profesionalno pratila slučaj i da je napadnuta samo zato što je tražila izjavu.

„Žena je otišla samo da traži izjavu o stanju sa vodom, što je sasvim normalno. Na terenu je napadnuta, pozvana je u kuću čovjeka koji je trebalo da da izjavu o stanju sa vodom i tu je napadnuta“, rekao je Blagić.

On očekuje najstrože sankcije za odgovorne, ocjenjujući da je situacija u Podnovlju postala nepodnošljiva.

Napad na novinarku posebno je ozbiljan jer je uslijedio nakon višednevnog pritiska na stanovnike koji javno govore o projektu solarnih elektrana, vodi i nepostupanju institucija.

Mještani Podnovlja moraju u policiji zbog pitanja sa bilborda

Policija je posljednjih dana počela pozivati pojedine mještane Podnovlja na razgovore u vezi sa bilbordom koji su postavili zajedno sa Restartom Srpska.

Na bilbordu su se, uz pitanje „Ko gazi Vrhovni sud Republike Srpske?“, nalazile karikature Sanje Vulić, poslanika SNSD-a Obrena Petrovića, gradonačelnika Doboja Borisa Jerinića i vlasnika kompanije ETMAX Siniše Maksimovića.

Vulić je tvrdila da nema nikakve veze sa projektom solarnih elektrana i da joj se takvim prikazivanjem „crta meta na čelu“. Najavila je krivične prijave, utvrđivanje identiteta svih povezanih sa bilbordom i zahtjev za naknadu štete.

Iz Restarta su odgovorili da na bilbordu nije nacrtana meta, već postavljeno pitanje od javnog interesa, te da policijska zaštita političara ne može značiti i zaštitu od kritike, karikature i odgovornosti za javno djelovanje.

Jedna od mještanki koju je policija kontaktirala jeste Ana Đukić, koja mjesecima javno govori o radovima, zemljištu i strahu stanovnika za vodu i budućnost sela.

Đukić nije odbila saradnju sa policijom, ali je insistirala da bilo kakvo saslušanje ili davanje izjave bude obavljeno u prisustvu njenog advokata.

Takav zahtjev posebno dobija na težini u okolnostima u kojima se stanovnici već mjesecima osjećaju nezaštićeno pred institucijama. Kada su prijavljivali nastavak radova nakon presude Vrhovnog suda RS, odgovarano im je da policija nije nadležna i da prvo moraju postupati inspekcije. Kada je, međutim, na privatnom zemljištu osvanuo bilbord sa pitanjem o odgovornosti, policijska reakcija bila je znatno brža.

Radnici su najprije tokom dana došli sa motornim pilama kako bi uklonili konstrukciju. U tome ih je spriječio Novak Danilović, predsjednik Zemljoradničke zadruge Podnovlje, koji se kreće u invalidskim kolicima i koji je svojim tijelom stao pred radnike.

Nakon što su mu se pridružili drugi stanovnici, radnici su se povukli, a policija je sačinila zapisnik.

Ono što nije urađeno po danu, završeno je poslije ponoći. Nepoznate osobe ušle su na privatni posjed i skinule plakat sa bilborda.

Presuda postoji, radovi se nastavljaju, voda je neispravna, ali… koga briga

Cijeli slučaj počeo je oko približno 28,5 hektara nekadašnjeg poljoprivrednog zemljišta na lokalitetu Crkveno brdo. Zemljište koje je bilo evidentirano kao posjed Zemljoradničke zadruge Podnovlje upisano je na Grad Doboj, a potom prodato kompaniji ETMAX za oko milion i po maraka.

Na njemu je planirana gradnja više od stotinu formalno odvojenih solarnih elektrana, pojedinačne snage manje od 150 kilovata.

Mještani i dio stručne javnosti od početka upozoravaju da je jedinstven projekat podijeljen na veliki broj manjih elektrana kako bi se izbjegle obaveze koje prate veća energetska postrojenja, uključujući koncesione naknade i složenije postupke procjene uticaja na životnu sredinu.

Vrhovni sud Republike Srpske je 2. aprila ovd godine ukinuo raniju odluku Okružnog suda u Doboju i osporio način na koji je izvršen upis zemljišta na Grad Doboj. RUGIPP je nakon toga poništio svoj raniji zaključak i predmet vratio na ponovno odlučivanje.

Spor oko zemljišta time nije završen, nego praktično vraćen na početak.

Radovi, međutim, nisu vraćeni na početak.

Nakon presude su nastavljeni, a prema informacijama sa terena čak i ubrzani. Postavljane su metalne konstrukcije i paneli, a zatim je počelo i priključenje pojedinačnih elektrana na distributivnu mrežu.

Institucije su odgovornost prebacivale jedne na druge. Republički inspektorat upućivao je na Grad Doboj, dok je gradska urbanističko-građevinska inspekcija odgovarala da se radi o imovinsko-pravnom sporu za koji su nadležni sudovi. U takvom institucionalnom haosu investitor je nastavljao svoj posao.

Dodatnu zabrinutost izazvala je analiza vode iz lokalnog vodovoda, koju su mještani sami platili nakon što Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS nije odgovorilo na njihov raniji zahtjev.

Institut za javno zdravstvo RS – Regionalni centar Doboj utvrdio je da je uzorak uzet 23. jula na Spomen-česmi u Podnovlju zdravstveno neispravan sa aspekta ispitanih fizičko-hemijskih parametara.

Nalaz ne dokazuje da su radovi na solarnim elektranama uzrok neispravnosti vode i uppravo zbog toga stanovnici traže proširena ispitivanja, analize na druge metale i nezavisnu hidrogeološku procjenu koja bi utvrdila uzrok promjene kvaliteta vode.

Lokalnim vodovodom, prema navodima mještana, snabdijeva se oko 140 domaćinstava, kao i osnovna škola koju pohađaju 124 učenika. Stanovnici su o nalazu obavijestili ministarstva zdravlja i prosvjete, tražeći hitno postupanje.

Riječ stručnjaka: Gradonačelniče Jerinić, da li biste ovaj projekat prihvatili pored svoje kuće?

Otvoreno pismo gradonačelniku Doboja Borisu Jeriniću uputila je i prof. dr Marija Tasić, redovna profesorica Tehnološkog fakulteta Univerziteta u Nišu i članica Saveza hemijskih inženjera Srbije.

Podnovlje solari

Tasić u pismu upozorava da radovi čija se zakonitost ozbiljno osporava, uz nerazjašnjene rizike po izvorišta vode, mogu uticati na zdravlje, bezbjednost i kvalitet života stanovnika Podnovlja.

Od gradonačelnika traži da javnosti budu dostupne lokacijski uslovi, građevinske i ekološke dozvole, vodni akti, odluke o procjeni uticaja na životnu sredinu i stručne analize na osnovu kojih se tvrdi da je projekat bezbjedan.

Posebno ukazuje na nepostojanje javno dostupne procjene zajedničkog, kumulativnog uticaja više od stotinu formalno odvojenih elektrana, nastavak radova nakon presude Vrhovnog suda RS i gradnju u blizini vodozahvata i dva izvorišta koja koriste domaćinstva, škola i stočni fond.

„Svaka havarija, curenje ili neadekvatna zaštita mogu predstavljati rizik za zemljište i podzemne vode“, navodi Tasić, tražeći nezavisnu hidrogeološku provjeru i privremenu obustavu radova dok se činjenice ne razjasne.

Profesorica naglašava i da laboratorijski nalaz sam po sebi ne dokazuje da su solarne elektrane uzrok neispravnosti vode. Međutim, smatra da takav rezultat nalaže hitno i nezavisno ispitivanje, kao i jasno obavještavanje stanovništva i škole o tome da li je voda bezbjedna za piće i pripremu hrane.

Od Grada Doboja traži da objasni na kojem se pravnom osnovu radovi nastavljaju dok traje ponovljeni postupak u vezi sa upisom zemljišta i da obezbijedi poštovanje presude Vrhovnog suda RS.

Na kraju pisma gradonačelniku postavlja pitanje koje u Podnovlju već mjesecima ostaje bez odgovora:

„Da li biste prihvatili da se ovakav projekat gradi pored Vaše kuće bez potpunih odgovora na pitanja o vodi, zemljištu, zdravlju, otpadu i zakonitosti?“ž

I tako, dok se institucije bave bilbordom, ljudima koji su ga postavili i pitanjem ko je izgovorio koju riječ, stanovnici Podnovlja i dalje ne znaju šta se nalazi u vodi koju piju, ko će zaštititi njihovo izvorište i na osnovu čega se radovi nastavljaju.

A novinarka koja je pokušala dobiti odgovor druge strane završila je u Hitnoj pomoći i policiji.

„Plodno zemljište, voda i zdravlje ljudi nisu resursi koje možemo vratiti ako pogriješimo“, zaključila je profesorica Tasić.

U Podnovlju je, međutim, već odavno postavljeno više od jednog pitanja. Problem je što institucije uporno odgovaraju na neka druga.

Dejan Rakita / GERILA

The post Podnovlje pod pritiskom: Napadnuta novinarka BN TV, mještane policija poziva zbog bilborda first appeared on Gerila.info.

Rezultat je sada potvrdio najmanje ono što su, kako kažu, već mogli vidjeti golim okom, odnosno da voda iz lokalnog vodovoda nije zdravstveno ispravna.

Uzorak su 23. jula uzeli radnici Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske – Regionalnog centra Doboj, nakon što su mještani platili njihov izlazak na teren, uzorkovanje i analizu. Na posljednjoj stranici izvještaja, koji su stanovnici dostavili Gerili, uzorak je ocijenjen kao „zdravstveno neispravan“.

„Prvo smo se pismenim dopisom 9. jula obratili Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS. Do danas nam ništa nisu odgovorili, a nismo mogli čekati jer smo golim okom vidjeli da je voda mutna. Mještani sela skupili su novac i platili izlazak na teren, uzorkovanje i analizu“, navode stanovnici Podnovlja za Gerilu.

Prema njihovim riječima, u izvještaju je evidentirana vrijednost mutnoće od 9,9, kao i povećana koncentracija gvožđa. Mještani tvrde i da su im dvije ljekarke iz Instituta ukazale na masni trag u vodi, koji može upućivati na prisustvo ulja, deterdženata ili drugih hemijskih materija.

Kažu da im je zbog takvih rezultata preporučeno da hitno urade dodatnu analizu na teške metale.

„Ovo nema nikakve veze sa hlorom u vodi. Rečeno nam je da hitno uradimo analizu na teške metale. Sada ponovo skupljamo novac da platimo dolazak radnika Instituta iz Banjaluke, a za svaki pojedinačni teški metal moramo posebno platiti analizu“, poručuju mještani.

Važno je, međutim, naglasiti da dosadašnji izvještaj nije obuhvatio kompletnu analizu na teške metale i da sam po sebi ne utvrđuje uzrok neispravnosti vode. Za dalje zaključke potrebni su dodatni laboratorijski nalazi, kao i nezavisna hidrogeološka i ekološka ispitivanja.

Nalaz, ipak, potvrđuje da zabrinutost stanovnika nije mogla biti odbačena kao neosnovan strah i da nadležne institucije sada moraju utvrditi zbog čega je voda ocijenjena kao zdravstveno neispravna, da li je bezbjedna za korištenje i koje mjere treba hitno preduzeti.

Vodom se snabdijevaju domaćinstva i škola sa 124 učenika

Prema podacima mještana, lokalni vodovod koristi oko 140 domaćinstava. Istom vodom, tvrde, snabdijeva se i Osnovna škola „Dositej Obradović“, koju pohađaju 124 učenika.

Zbog toga su stanovnici 30. jula na centralnom protokolu Vlade Republike Srpske predali nove dopise Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS i Ministarstvu prosvjete i kulture RS.

Ministarstvo zdravlja ponovo su obavijestili o dešavanjima u selu i rezultatima analize, dok su Ministarstvu prosvjete ukazali na činjenicu da vodu koristi i škola.

„Obavještavamo Ministarstvo zdravlja po ko zna koji put o dešavanjima u selu, a Ministarstvo prosvjete da ovdje postoji osnovna škola sa 124 učenika koji koriste tu vodu“, kažu mještani.

Iz udruženja Restart Srpska, koje je posljednjih dana zajedno sa stanovnicima pokušalo vratiti slučaj Podnovlja u fokus javnosti, ocijenili su da je riječ o novoj dimenziji ekološko-pravne afere koja mjesecima traje bez konkretnog odgovora institucija.

„Završena su ispitivanja uzoraka vode iz Podnovlja. Institut za javno zdravstvo Republike Srpske utvrdio je da je voda iz lokalnog vodovoda zdravstveno neispravna, na šta smo i upozoravali“, saopštili su iz Restarta.

U Podnovlju se već mjesecima vode protesti i pravne borbe zbog gradnje više od stotinu solarnih elektrana kompanije ETMAX na području Crkvenog brda.

Riječ je o približno 28,5 hektara nekadašnjeg poljoprivrednog zemljišta koje je Grad Doboj upisao na sebe, a potom za oko milion i po maraka prodao kompaniji ETMAX iz Banjaluke. Zemljoradnička zadruga Podnovlje osporava takav prenos, tvrdeći da je zemljište nezakonito oduzeto Zadruzi.

Vrhovni sud Republike Srpske je 2. aprila osporio način na koji je zemljište upisano na Grad Doboj, nakon čega je Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove svoj raniji zaključak poništila i predmet vratila na ponovno odlučivanje.

Radovi, međutim, nisu zaustavljeni.

Naprotiv, u mjesecima nakon presude nastavljeno je postavljanje metalnih konstrukcija i solarnih panela, a počelo je i priključenje elektrana na distributivnu mrežu. Ranije je i ekološka inspekcija utvrdila da investitor za preko stotinu pojedinačnih solarnih elektrana nema potrebne ekološke dozvole, ali ni nakon toga nije donesena odluka o obustavi gradnje.

Mještani od početka upozoravaju da se radovi izvode blizu izvorišta vode kojim se snabdijevaju stanovnici i stočni fond. Upravo je zaštita vode, uz spor oko vlasništva nad zemljištem, bila jedan od dva glavna razloga zbog kojih su u martu počeli proteste.

Sada je prvi put zvanično utvrđeno da je uzorak vode iz lokalnog vodovoda zdravstveno neispravan.

Bilbord uklonjen, pitanja ostala

Samo nekoliko dana prije objavljivanja rezultata analize, stanovnici Podnovlja i Restart Srpska postavili su na privatnom zemljištu bilbord sa pitanjem: „Ko gazi Vrhovni sud Republike Srpske?“

Sanja Vulić, šefica Kluba poslanika SNSD-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, je nakon toga najavila krivične prijave, tvrdeći da joj se bilbordom „crta meta na čelu“. Policija je obišla lokaciju, a pojedini stanovnici pozivani su na informativne razgovore.

Radnici su zatim tokom dana pokušali ukloniti bilbord, ali ih je spriječio Novak Danilović, predsjednik Zemljoradničke zadruge Podnovlje i vlasnik parcele na kojoj se nalazi bilbord, koji se kreće u invalidskim kolicima. Pridružili su mu se i drugi mještani, nakon čega su radnici napustili lokaciju.

Ono što nije uspjelo po danu, učinjeno je nakon ponoći, kada je plakat sa bilborda skinut sa privatnog posjeda. Za sada nije poznato ko ga je uklonio.

Dok su institucije brzo reagovale na pitanje ispisano na bilbordu, sa druge strane na molbe i apale mještana Podnovlja o ispravnosti vode odgovora nije bilo.

Plakat je uklonjen preko noći, ali je ostao nalaz Instituta, a sa nalazom i dokaz da voda koju koriste mjeptani zdravstveno nije ispravna.

Mještanima sada, po svemu sudeći, preostaje da ponovo skupljaju novac, ovaj put kako bi saznali šta se nalazi u vodi koju svakodnevno piju i zbog čega je neispravna.

Odgovor koji bi morale dati institucije ponovo će platiti sami, kao što već mjesecima plaćaju i cijenu institucionalnog nemara zbog neizvršavanja presude Vrhovnog suda Republike Srpske.

The post Podnovlje: Mještani sami platili analizu, Institut utvrdio da je voda zdravstveno neispravna first appeared on Gerila.info.

Kada se obračuna PDV, ovaj posao građane Republike Srpske koštaće gotovo 600.000 maraka.

Ugovor je zaključen 14. jula 2026. godine, u izbornoj godini, nakon otvorenog postupka na koji je pristigla samo jedna ponuda. Jedini ponuđač bio je Megavision i njegova ponuda je, očekivano, proglašena najpovoljnijom.

Dokumentacija pokazuje da je Agencija vrijednost nabavke unaprijed procijenila na 512.820,51 KM bez PDV-a. Megavision je ponudio 512.582,30 KM – svega 238,21 KM manje od maksimalnog iznosa koji je ugovorni organ bio spreman da plati.

Kriterijum je bila najniža cijena, a u dokumentaciji se navodi i da je korištena elektronska aukcija. Sa samo jednom pristiglom i prihvatljivom ponudom, međutim, stvarnog cjenovnog nadmetanja nije ni moglo biti.

Planom nabavki za 2026. godinu Agencija je za ovu stavku predvidjela 512.820,51 KM, otvoreni postupak i ugovor u trajanju od godinu dana.

Od oglasa od 600 KM do ugovora od pola miliona

Posebno je zanimljivo što se ovakva nabavka, u ovom obimu i vrijednosti, ne pojavljuje u ranijim planovima Agencije.

U planu za 2023. godinu bilo je predviđeno svega 600 KM za oglašavanje u službenim i dnevnim novinama.

Godinu kasnije, za istu namjenu planirano je 1.400 KM, dok je za sprovođenje preventivnih kampanja bilo navedeno 13.000 KM, uz napomenu o nedostatku sredstava. Naknadno je planirano još 6.000 KM za preventivne kampanje i 3.000 KM za izradu video-filmova.

Tokom 2025. godine Agencija je, između ostalog, planirala 1.100 KM za promotivne video-filmove i 6.000 KM za oglašavanje na bilbordima u okviru kampanje „Alkohol“.

Dakle, pojedinačne medijske i promotivne usluge postojale su i ranije, ali su se mjerile stotinama ili sa nekoliko hiljada maraka. Jedinstvena nabavka „usluga informisanja i medija“ od više od pola miliona maraka pojavljuje se tek 2026. godine.

To je, nakon dodatnih pitanja Gerile, potvrdila i sama Agencija.

„Agencija za bezbjednost saobraćaja Republike Srpske u proteklih pet godina budžetom nije imala planirana i doznačena sredstva za ove namjene“, naveli su u odgovoru portalu Gerila.

Prvo lekcija iz marketinga, pa priznanje da novca ranije nije bilo

U prvom odgovoru na pitanja Gerile, iz Agencije nisu objasnili na osnovu kakve analize je utvrđeno da je za medijsko oglašavanje potrebno baš više od pola miliona maraka.

Umjesto toga, detaljno su nam objašnjavali šta predstavlja marketing u saobraćaju.

Naveli su da Agencija godišnje provodi više od 11 kampanja posvećenih pješacima, biciklistima, motociklistima, traktoristima, vozačima i drugim učesnicima u saobraćaju, te da je marketing jedan od vidova komunikacijskih aktivnosti.

„Marketing u saobraćaju podrazumijeva primjenu marketinških principa i komunikacijskih aktivnosti radi promjene ponašanja učesnika u saobraćaju, unapređenja bezbjednosti i dr. Cilj marketinga u saobraćaju nije prodaja proizvoda, već informisanje, edukacija i podsticanje građana da usvoje bezbjednije navike ponašanja u saobraćaju“, odgovorili su iz Agencije.

To, međutim, nije odgovor na pitanje kako je došlo do iznosa od 512.820 KM, šta će tačno biti kupljeno za taj novac i na koji način će biti izmjereni rezultati kampanje.

Nakon što smo Agenciji poslali nova pitanja i ukazali na činjenicu da u prethodnim planovima nabavki nije bilo ni približno sličnog troška, stiglo je drugačije obrazloženje.

Agencija je priznala da u proteklih pet godina nije imala planirana i doznačena sredstva za ovu namjenu, a nagli skok sa praktično nule na više od pola miliona maraka opravdala je pogoršanjem bezbjednosti saobraćaja.

„Svakako treba naglasiti da je u protekloj godini došlo do značajnog pogoršanja bezbjednosti saobraćaja, te se broj poginulih lica u Republici Srpskoj povećao za 36,2 odsto prema zvaničnim podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske“, odgovorili su iz Agencije.

Dodali su da se u bezbjednost saobraćaja iz budžeta Agencije ulagalo svega 0,50 KM po stanovniku, dok zemlje regiona, prema njihovim tvrdnjama, izdvajaju pet KM i više.

Povećanje broja poginulih svakako zahtijeva hitnu i ozbiljnu reakciju institucija. Ipak, taj podatak sam po sebi ne objašnjava zašto je kao odgovor izabrano upravo medijsko oglašavanje vrijedno više od pola miliona maraka, kako je izračunata potrebna suma i zbog čega je posao na kraju privukao samo jednog ponuđača.

U dva odgovora dostavljena Gerili Agencija nije precizirala koji će mediji biti angažovani, koliko će objava, emisija, spotova ili drugih sadržaja biti plaćeno, kakve su pojedinačne cijene usluga i na osnovu kojih pokazatelja će se utvrditi da li je gotovo 600.000 KM javnog novca proizvelo bilo kakav rezultat.

Nije objašnjeno ni da li je prije raspisivanja postupka sprovedeno istraživanje tržišta i potreba, niti zbog čega je nabavka objedinjena u ovako veliki ugovor.

„Nemoguće je da interes ima samo jedan ponuđač“

Damjan Ožegović iz Transparency Internationala u BiH smatra da izostanak konkurencije u poslu ove vrijednosti teško može biti logičan.

„Nemoguće je da u međunarodnom tenderu vrijednom više od pola miliona KM pristigne samo jedna ponuda koja zadovoljava uslove nadmetanja. Nije logično da ne postoji još ponuđača koji bi imali interes za dodjelom ugovora ovolike vrijednosti“, kaže Ožegović za Gerilu.

On podsjeća da je Agencija ranije medijske usluge nabavljala u daleko manjim iznosima.

„Nije jasno kako je Agencija zaključila da će joj biti potrebne sve ove usluge koje sada nabavlja u ovolikoj vrijednosti, jer nije dolazilo do srazmjernog povećanja nabavki tokom godina“, ističe Ožegović.

Ključno pitanje je, dodaje, da li je nabavci prethodilo stvarno ispitivanje potreba i tržišta ili je raspisana bez jasno utvrđene potrebe.

„To je sve češći slučaj u Republici Srpskoj sa ugovornim organima koji ogromne količine novca daju zatvorenom krugu od dva ili tri ponuđača, bez naknadno utvrđenih efekata ovih nabavki koje nisu od ključne važnosti za njihovo redovno funkcionisanje“, upozorava Ožegović.

Marketinška agencija bez sajta i društvenih mreža

Megavision je posljednjih godina postao jedan od najčešćih dobitnika javnih poslova za promociju, oglašavanje i medijsko predstavljanje institucija i javnih preduzeća u Republici Srpskoj.

Prema podacima koje je Gerila ranije objavila, ova firma je samo tokom 2025. godine sa javnim preduzećima i institucijama sklopila ugovore ukupne vrijednosti veće od 1,7 miliona KM bez PDV-a.

Među klijentima su bili Kabinet predsjednika Republike Srpske, HE na Drini, Elektro-Bijeljina, Grad Trebinje, Grad Prijedor, GU Zvornik, GU Derventa, HE na Trebišnjci, Željeznice RS i tako dalje,  a zajednička karakteristika brojnih tendera bila je, uglavnom, ista – Megavision se pojavljivao kao jedini ponuđač.

Ugovore vrijedne desetine i stotine hiljada maraka firma je dobijala iako je, prema podacima za 2025. godinu, imala prosječno jednog zaposlenog radnika. Za 2026. godinu još nema dostupnih podataka o broju zaposlenih.

Megavision nema sopstvenu internet stranicu niti zvanične profile na društvenim mrežama, što je neuobičajeno za firmu čija je osnovna poslovna prednost navodno upravo promocija, oglašavanje i komunikacija sa javnošću.

Kada su novinari Gerile prošle godine obišli adresu firme u Tržnom centru „Zenit“ u Banjaluci, na vratima kancelarije zatekli su običan list papira na kojem su bila odštampana imena tri firme – Megavision, KM Media i Komunikacije i Trendcode.

Prema podacima iz registara, vlasnik Megavisiona je Daliborka Miskin, koje je ujedno i direktorica ove agencije.

Njen suprug Drahmi Miskin bio je prethodni direktor tih firmi i godinama se nalazi u upravljačkim strukturama Alternativne televizije. Upravo je ATV bio raniji vlasnik Megavisiona, osnovanog 2020. godine, dok je kao kontakt ove marketinške agencije ranije navođena adresa elektronske pošte sa zvaničnog internet domena ATV-a.

Ni minimalna kadrovska struktura, ni nepostojanje javno vidljivog portfolija, sajta i društvenih mreža nisu bili prepreka da Megavision godinama dobija milionske poslove javnog sektora.

Ipak, pravi problem je što Agencija javnosti još nije objasnila kako će gotovo 600.000 KM biti potrošeno, zbog čega je baš taj iznos potreban, kako će se mjeriti efekti i zašto nijedna druga marketinška agencija ili medijska kuća nije imala interes da se takmiči za ovako vrijedan posao.

U bezbjednosti saobraćaja rezultat se ne mjeri brojem plaćenih oglasa, već valjda promjenom ponašanja i manjim brojem nesreća i poginulih. Bez jasnih ciljeva, troškovnika i javno mjerljivih rezultata, polumilionska kampanja lako može postati još jedan skupi marketinški posao od kojeg je najveću korist imao samo izabrani ponuđač.

Dejan Rakita / GERILA

The post „Pun gas“ za Megavision: Agencija za bezbjednost saobraćaja RS i tender od nule do pola miliona maraka! first appeared on Gerila.info.

Danilović, koji se kreće u invalidskim kolicima, tada je stao pred radnike, nakon čega su mu se pridružili i drugi mještani, dok je policija izašla na teren i sačinila zapisnik.

Zvaničan nalog za sječu niko nije pokazao, zbog čega vlasnici zemljišta spremaju krivične prijave, a prema saznanjima Gerile u toku jučerašnjeg dana pojedini stanovnici Podnovlja su pozvani na informativni razgovor.

Međutim, ono što nije uspjelo po danu i pred očima stanovnika, učinjeno je tokom noći, kada je plakat uklonjen bez saglasnosti vlasnika zemljišta.

Mještani su najavili da će slučaj prijaviti policiji i zatražiti utvrđivanje identiteta osoba koje su ušle na privatni posjed i skinule plakat.

Bilbord su prije nekoliko dana postavili stanovnici Podnovlja i udruženje Restart Srpska, nakon gotovo četiri mjeseca tokom kojih se radovi na spornim solarnim elektranama nastavljaju uprkos presudi Vrhovnog suda RS.

Slučaj se odnosi na 28,5 hektara nekadašnjeg poljoprivrednog zemljišta koje je Grad Doboj prodao kompaniji ETMAX za izgradnju više od stotinu solarnih elektrana.

Vrhovni sud RS je 2. aprila ove godine osporio način na koji je zemljište upisano na Grad Doboj, nakon čega je RUGIPP predmet vratio na ponovno odlučivanje, ali radovi na terenu nisu zaustavljeni.

Naprotiv, dok su institucije odgovornost prebacivale jedne na druge, postavljanje panela i priključenje elektrana na mrežu dodatno su ubrzani, iako je inspekcija ranije utvrdila i da investitor nema potrebne ekološke dozvole.

Gerila je u više navrata pisala o ovom slučaju.

Plakat je tako uklonjen brže nego što su nadležne institucije uspjele odgovoriti na pitanje koje je na njemu bilo postavljeno.

Očito da je u ovoj državi sujeta, ipak, daleko važnija od pravde.

Dejan Rakita / GERILA

The post Sadržaj bilborda u Podnovlju itekako “boli”: Pod okriljem noći skinut poziv na izvršenje presude Vrhovnog suda RS first appeared on Gerila.info.

Đukić se obratila portalu Gerila, koji mjesecima prati izgradnju više od stotinu solarnih elektrana na spornom zemljištu poznatom kao Crkveno brdo, kao i proteste stanovnika, sudske postupke, inspekcijske nalaze i nastavak radova uprkos presudi Vrhovnog suda Republike Srpske.

Na bilbordu, uz pitanje „Ko gazi Vrhovni sud Republike Srpske?“, nalaze se karikature Sanje Vulić, poslanika SNSD-a Obrena Petrovića, gradonačelnika Doboja Borisa Jerinića i vlasnika kompanije ETMAX Siniše Maksimovića.

Vulić je putem Instagrama saopštila da nema nikakve veze sa solarnim panelima niti sa odlukama na koje se bilbord odnosi, ocijenivši da je riječ o zlonamjernoj kampanji usmjerenoj na njenu diskreditaciju i ugrožavanje bezbjednosti.

„Imajući u vidu da mi je već određena policijska zaštita zbog procjene ugroženosti, ovakvim postupanjem mi se svjesno crta meta na čelu“, navela je Vulić, najavljujući da će od policije tražiti utvrđivanje identiteta i odgovornosti svih koji su učestvovali u postavljanju bilborda, njihovo krivično i građanskopravno procesuiranje, kao i naknadu štete.

Dok Vulić govori o meti koja je, kako tvrdi, nacrtana njoj, Ana Đukić pita da li se meta zapravo crta stanovnicima koji pokušavaju zaštititi zemlju za koju vjeruju da je nezakonito oduzeta Zemljoradničkoj zadruzi Podnovlje.

„Pitam Vas da li neko nama iz vlasti crta metu na čelu i zašto nas policija prebrojava kada dođemo da branimo djedovinu. Mi ne ucjenjujemo nijednog građanina. Političare ne dijelimo na vlast i opoziciju, nego molimo da nam se priključe u odbrani zemlje“, poručila je Đukić.

Ona odbacuje tvrdnje da stanovnici Podnovlja šire strah i podsjeća da su mještani, među kojima su članovi porodica poginulih boraca i ratni veterani, tokom protesta na hladnoći pokušavali zaustaviti radove dok se ne razriješe sporovi oko vlasništva, dozvola i zaštite lokalnog izvorišta vode.

„Želim da Vam odgovorim na Vaše prijetnje vezano za sijanje ‘straha’ među mještanima Podnovlja i borcima koji su dali živote svojih najmilijih i svoju mladost u rovu, da bi vlast prodala našu svetu zemlju, svetinju naših predaka“, navela je Đukić.

Poručila je da lično nema ništa protiv Vulić niti njenih stranačkih kolega, ali da se protivi političkim odlukama koje smatra štetnim za društvo i stanovnike Podnovlja.

Đukić Vulić zamjera što do sada nije došla u Podnovlje, razgovarala sa stanovnicima i vidjela kako danas izgleda nekadašnje poljoprivredno zemljište ispod Manastira Svete Trojice.

„Opet Vas pozivam da lično dođete u naše mjesto, obiđete mještane i vidite crno groblje na našem Crkvenom brdu, kao i groblje naših najmilijih koji su tamo sahranjeni“, poručila je Đukić.

Ona je podsjetila da je javno pozivala sve političke stranke i medije da dođu u Podnovlje i upoznaju se sa slučajem. Tvrdi da predstavnici vlasti pokazuju interesovanje za ovaj kraj uglavnom u vrijeme izbora, ali ne i kada stanovnici traže pomoć zbog projekta koji mijenja izgled i budućnost njihovog sela.

„Sada nemate nikakve veze sa zemljom u Podnovlju, a imate veze sa našim krajem kada su izbori i kada treba izaći u javnost i reći da ste pobijedili na svim biračkim mjestima na Vučijaku. Niste govorili da ste prodali ono što ste osvojili ‘pobjedom’“, navela je Đukić.

Restart: Krivične prijave nisu odgovor na pitanje

Na najavu Sanje Vulić reagovali su i iz udruženja Restart Srpska, čiji su članovi zajedno sa stanovnicima Podnovlja učestvovali u postavljanju bilborda i javnom okupljanju održanom 23. jula.

Iz Restarta tvrde da bilbord ne sadrži prijetnju, poziv na nasilje niti zadiranje u privatni život bilo koje osobe.

„Na bilbordu nije nacrtana meta. Postavljeno je pitanje“, poručili su iz ovog udruženja.

Navode da je riječ o pitanju od javnog interesa: ko snosi političku i institucionalnu odgovornost zbog toga što se radovi nastavljaju uprkos presudi Vrhovnog suda kojom je osporen način upisa zemljišta na Grad Doboj i naknadne prodaje privatnom investitoru.

„Poštujemo pravo svakog lica na bezbjednost, uključujući i Sanju Vulić. Međutim, policijska zaštita ne može predstavljati zaštitu od javne kritike, karikature i pitanja građana“, saopštili su iz Restarta.

Ukoliko gradske vlasti zaista nemaju veze sa projektom, dodaju, to mogu pokazati javnom podrškom izvršenju sudske odluke i zahtjevom da institucije utvrde ko je omogućio nastavak radova na zemljištu čiji je upis osporen.

„Krivične prijave nisu odgovor na pitanje sa bilborda. Odgovor su dokumenti, odluke i utvrđivanje odgovornosti“, poručili su iz Restarta, pozivajući se i na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj politička karikatura i satira uživaju posebnu zaštitu, a granice prihvatljive kritike šire su kada se ona odnosi na političare i njihovo javno djelovanje.

Sud osporio upis, inspekcija utvrdila nedostatak dozvola, ali radovi nisu zaustavljeni

Bilbord koji je izazvao reakciju Sanje Vulić postavljen je nakon višemjesečnih bezuspješnih zahtjeva stanovnika Podnovlja da institucije zaustave radove i utvrde zakonitost cijelog projekta.

Slučaj se odnosi na oko 28,5 hektara nekadašnje poljoprivredne zemlje na lokalitetu Crkveno brdo. Zemljište je bilo evidentirano kao posjed Zemljoradničke zadruge Podnovlje, ali je kasnije upisano na Grad Doboj, koji ga je kompaniji ETMAX prodao za približno milion i po maraka.

Vrhovni sud Republike Srpske je 2. aprila 2026. godine ukinuo raniju odluku Okružnog suda u Doboju i osporio način na koji je izvršen upis zemljišta u korist Grada Doboja. Nakon toga je Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove poništila svoj raniji zaključak i predmet vratila na ponovno odlučivanje, nalažući da se utvrde relevantne činjenice i omogući učešće svim strankama u postupku.

To znači da spor oko prava na zemljištu nije završen, već je praktično vraćen na početak.

Radovi, međutim, nisu vraćeni na početak niti su zaustavljeni. Naprotiv, projekat je u međuvremenu napredovao do postavljanja panela i priključenja pojedinačnih elektrana na distributivnu mrežu.

Prema dokumentima koje je ranije objavila Gerila, ekološka inspekcija Grada Doboja utvrdila je da investitor ima građevinske dozvole za 104 solarne elektrane pojedinačne snage do 149 kilovata, ali da nema potrebne ekološke dozvole. Investitoru je ostavljen rok od 30 dana da ih pribavi, ali radovi ni nakon isteka tog roka nisu obustavljeni.

Informacije sa terena u međuvremenu su govorile da je broj pojedinačnih solarnih elektrana povećan na 106, a zatim i na 118 postrojenja.

Posebnu sumnju izaziva način na koji je projekat podijeljen. Umjesto jedne velike solarne elektrane, na jedinstvenoj površini grade se desetine formalno odvojenih postrojenja snage manje od 150 kilovata. Mještani i dio stručne javnosti smatraju da je takav model izabran kako bi se izbjegle koncesione naknade i složenije procedure koje prate veće energetske projekte.

„Došlo je do parčanja zemljišta na posebne parcele kako bi se izbjeglo plaćanje koncesija i drugih taksi. Sve te elektrane biće spojene na jedan vod i to je, po našem mišljenju, totalna zloupotreba zakona“, rekao je ranije za Gerilu Slobodan Dragičević iz stručne komisije mjesne boračke organizacije Podnovlje.

Institucije su u međuvremenu odgovornost prebacivale jedne na druge. Republički inspektorat predmet je proslijedio Gradu Doboju, uz obrazloženje da je gradska urbanističko-građevinska inspekcija nadležna za objekte za koje lokalna uprava izdaje dozvole. Gradska inspekcija potom je odgovorila da se radi o imovinsko-pravnom sporu o kojem treba da odlučuju sudovi.

Tako je nastao institucionalni krug u kojem sud osporava postupak upisa, RUGIPP vraća predmet na ponovno odlučivanje, inspekcija konstatuje da nema ekoloških dozvola, ali investitor nastavlja radove.

Gerila je u više navrata slala pitanja Gradu Doboju i kompaniji ETMAX, tražeći odgovore o nastavku radova, dozvolama i postupanju nakon presude Vrhovnog suda. Odgovori na naša pitanja nisu nikada dostavljeni.

Za stanovnike Podnovlja zato bilbord nije početak kampanje nego posljedica višemjesečnog ćutanja institucija i kršenja njihovih ljudskih prava.

Ana Đukić poručuje da stanovnici ne traže sukob, već dolazak političara u Podnovlje, razgovor sa ljudima i odgovor na pitanje kako je, uprkos sudskoj odluci i utvrđenim nedostacima u dokumentaciji, nekadašnje poljoprivredno zemljište pretvoreno u kompleks solarnih elektrana.

„Pozivam sve političare, političke stranke iz vlasti i opozicije, medije, a i Vas, Sanja, da dođete. Lično ću Vas ugostiti i upoznati sa prodajom naše svetinje“, poručila je Đukić.

Dok se najavljuju krivične prijave zbog karikature i pitanja na bilbordu, odgovor na pitanje koje je na njemu postavljeno još nije stigao.

U međuvremenu su pripadnici Policijske uprave Doboj obišli sporni bilbord, a pojedine mještane su, prema saznanjima Gerile, pozivali na informativne razgovore. Ista policija je ranije, kada su stanovnici Podnovlja prijavljivali nastavak radova na solarnim elektranama uprkos presudi Vrhovnog suda Republike Srpske, odgovarala da nije nadležna i da prvo moraju reagovati gradski inspekcijski organi.

Tako su institucije, koje nisu pronašle način da zaustave sporne radove, brzo pronašle nadležnost kada se na bilbordu pojavilo pitanje ko je odgovoran za njihovo nepostupanje.

Dejan Rakita / GERILA

The post Podnovlje odgovorilo Sanji Vulić: „Na bilbordu nije meta, već pitanje ko gazi Vrhovni sud“ first appeared on Gerila.info.

Takva odluka je donesena iako je Nešićeva stranka, Demokratski narodni savez (DNS), u zvaničnom izjašnjenju pred izbornom komisijom potvrdila da je sporne riječi izgovorio upravo Nešić, uz opravdanje da nije obećavao zapošljavanje samo članovima stranke, već pomoć svim građanima Višegrada na konkursima za posao.

TI BiH je krivičnu prijavu podnio u septembru 2024. godine na temelju audio-snimka predizbornog skupa DNS-a u Višegradu, na kojem je Nešić pozvao okupljene da ostvare „dobar rezultat“ i pobijede na izborima, a potom govorio o mogućnosti zapošljavanja ljudi iz Višegrada u institucijama i policijskim agencijama na nivou BiH.

„Ne znam da li ste vidjeli, prije nekoliko dana je raspisan konkurs za Graničnu policiju, vičite ako imate nekoga da se prijavi, da konkuriše, ja ću pomoći. Ja ću dogovoriti sa svojim kolegama u Savjetu ministara da Višegrad dobije određeni broj ljudi koji će raditi u Graničnoj policiji. Takođe, ima konkurs u SIPA-i, ima konkurs u DKPT. Pričamo o bezbjednosnim agencijama gdje ja mogu da uskočim na neki način“, naveo je Nešić, ističući da ne pravi razliku između članova i aktivista SNSD-a i DNS-a.

Postupajuća tužiteljka je u aprilu 2026. godine donijela odluku o nesprovođenju istrage, uz zaključak da nije bilo moguće utvrditi da se na snimku čuje Nenad Nešić. To što tužilaštvo ne može utvrditi, utvrdila je Opštinska izborna komisija Višegrad. Ova komisija je, podsjećamo, nakon prijave TI BiH, utvrdila da je Nešić spornim obraćanjem prekršio Izborni zakon BiH zbog čega je njegova stranka, DNS, kažnjena sa 3.000 KM.

U tom postupku, DNS nije osporavao da je Nešić govornik sa snimka, već je tvrdio da njegove riječi nisu predstavljale obećanje zapošljavanja, nego ponudu pomoći svim građanima Višegrada koji ispunjavaju uslove konkursa, čime je stranka zapravo potvrdila identitet govornika i autentičnost obraćanja, osporavajući samo njegovo značenje i pravnu kvalifikaciju.

TI BiH je na odluku o nesprovođenju istrage uložio pritužbu, navodeći da su Tužilaštvu dostavljeni audio-snimak, fotografije, medijski izvještaji, objave sa društvenih mreža, odluka OIK-a i izjašnjenje DNS-a, te zatražio saslušanje Nešića i organizatora skupa. Glavna tužiteljka je pritužbu odbila, ponavljajući da nije moguće utvrditi identitet govornika ni mjesto nastanka snimka, uz napomenu da bi neovlašteno snimanje moglo biti osnov za krivično gonjenje osobe koja ga je načinila.

Takvim pristupom Tužilaštvo zanemaruje dokaze i činjenice koje su izborni organi već razmatrali prilikom utvrđivanja odgovornosti DNS-a, uz napomenu da postoji mogućnost krivičnog gonjenja osobe koja je neovlašteno snimala i dokumentovala govor na predizbornom skupu, uprkos činjenici da se radi o javnom skupu kao i postojanju javnog interesa o upozorenju na činjenje krivičnog djela, što je po zakonu dozvoljeno. Drugim riječima, tužilaštvo poručuje da je, umjesto istraživanja izbornih zloupotreba javnih funkcionera, spremno da istražuje one koji ovakve pojave prijavljuju što može djelovati odvraćajuće na građane, uzbunjivače i druge osobe koje prijavljuju izborne nepravilnosti i zloupotrebe javnih resursa.

Odluka Tužilaštva posebno zabrinjava u kontekstu nedavnog postupanja Centralne izborne komisije BiH, koja je poruke poput „onaj ko traži glasove, mora i raditi“ kao i „kod premijera je kesa“ najviših zvaničnika Republike Srpske ocijenila kao „konstatacije i šale“. Takvim odlukama šalje se poruka da ni otvorena obećanja materijalne koristi biračima neće biti djelotvorno sankcionisana.

Ovaj slučaj nije izuzetak, već dio šireg obrasca neefikasnosti pravosuđa. Prema nalazima TI BiH, više od polovine prijava za korupciju završava naredbom o nesprovođenju istrage, dok se gotovo 30 odsto pokrenutih istraga naknadno obustavi.

Kada tužilaštva odbijaju da ispitaju raspoložive dokaze, a nadležni obećanja finansirana javnim novcem svode na šalu ili neobaveznu izjavu, integritet izbornog procesa dodatno se urušava. Javnim funkcionerima tako se ostavlja prostor da radna mjesta, budžetska sredstva i druge javne resurse koriste kao instrument političke promocije, bez djelotvorne institucionalne reakcije i odvraćajućih sankcija.

transparentno.ba

The post Tužilaštvo neće provoditi istragu protiv Nešića zbog obećavanja posla u zamjenu za glas first appeared on Gerila.info.

Kada su maskirani privatni zaštitari počeli da vuku demonstranta Eduarta Subašija u Zvernecu 30. maja ove godine, malo ko je mogao da predvidi da će te scene postati početna tačka pokreta koji, 45 dana kasnije, nastavlja da okuplja stotine demonstranata svake večeri u centru Tirane.

Ono što je počelo kao reakcija protiv turističkog projekta u zaštićenom području nije ostalo samo u Zvernecu.

Kako su dani prolazili, protest je počeo da dobija novi oblik, stavljajući zaštitu životne sredine, transparentnost u donošenju odluka, upravljanje javnom imovinom i način upravljanja u centar debate. Demonstranti su ga nazvali „Revolucija flaminga“, uzevši ime ptice simbola lagune Narta, čije se stanište smatra ugroženim projektom izgradnje turističkih smještajnih objekata u zaštićenom području Zverneca.

Iako je projekat Zvernec na društvenim mrežama široko povezivan sa Džaredom Kušnerom i Ivankom Tramp – zetom i kćerkom američkog predsjednika Donalda Trampa – njihove javne izjave i dokumenti pokazuju da je njihovo interesovanje usmjereno na projekat na ostrvu Sazan, a ne direktno na Zvernec. U međuvremenu, investiciju u Zvernecu razvija kompanija „Zvërnec South Adriatic Development“, povezana sa mrežom albanskih kompanija koje se bave kupovinom nekretnina i pregovorima sa stanovnicima.

Albanska vlada podržala je projekat kao stratešku investiciju za razvoj elitnog turizma, uprkos protivljenju stanovnika, ekoloških organizacija i stručnjaka. S druge strane, dokumenti iz istrage Specijalnog tužilaštva (SPAK) podižu sumnju da su neke od nekretnina na području projekta stečene kroz sumnjivu šemu falsifikovanja dokumenata o vlasništvu, otuđenja i transakcija vrijednih više od 200 miliona evra, koje se takođe istražuju zbog sumnje na pranje novca i uglavnom su povezane sa biznismenom Arturom Šehuom.

Zvuči poznato?

Nasilje koje je izazvalo pokret

Jutro 30. maja okupilo je stanovnike, aktiviste i ekološke borce u Zvernecu, u Valoni, koji su se protivili ograđivanju dijela područja žicom, kao dijelu planiranog projekta turističkih usluga.

Demonstranti su tvrdili da ograđivanje ograničava pristup njihovom zemljištu i području od posebne prirodne vrijednosti. Flamingo, ptica koja se godinama poistovjećuje sa lagunom Narta i koja će kasnije dati ime samom protestu, takođe je bila u centru zabrinutosti.

Sukob između demonstranata i zaposlenih u privatnoj bezbjednosnoj kompaniji „Major Security“ označio je prvu prekretnicu pokreta, nakon što su ih privatni čuvari brutalno napali, vukli i prskali biber-sprejom.

Snimci Eduarta Subašija, stanovnika Zverneca sa prebivalištem u Grčkoj, brzo su dijeljeni na društvenim mrežama, emitovani u albanskim medijima i preneseni u međunarodnim, što je izazvalo široke reakcije javnosti. Događaj je takođe izazvao institucionalne reakcije, a državna policija suspendovala je direktora policije Valone, dok su dva zaposlena u „Major Securityju“ uhapšena i sudi im se zbog njihovih postupaka. Sami službenici državne policije, iako prisutni na dan protesta, nisu intervenisali da spriječe privatne čuvare da napadaju demonstrante.

U danima koji su uslijedili, protest se proširio van granica Zverneca. Aktivisti su protest premjestili u Tiranu, pretvorivši ga u svakodnevni marš.

Svake večeri građani se okupljaju na Trgu Skenderbeg i marširaju ka kancelariji premijera, gdje su jednostavan mikrofon i zvučnik postali glas protesta.

Premještanje protesta u Tiranu izazvalo je i prvu reakciju premijera Edija Rame. Odgovarajući demonstrantima, on je branio projekat u Zvernecu i tvrdio da debata nije bila povezana sa kršenjem zaštićenog područja, već sa izborom modela razvoja turizma koji Albanija treba da slijedi. Rama je izjavio da su takve investicije neophodne za povećanje kvaliteta turizma, dok nije odgovorio na pitanja o tome kako je projekat izabran i koje su procedure sprovedene.

„Premijer“ kao centar gravitacije

Početkom juna protest je počeo da dobija novi oblik, uspostavljajući osovinu protestnog pokreta između trga ispred kabineta premijera i centralnih trgova prijestonice. Proširio se u javnu debatu i više se nije ograničavao na protivljenje turističkom projektu ili zaštitu jednog prirodnog područja. Aktivisti, studenti, nastavnici, umjetnici, roditelji i građani različitih profesija podijelili su svoje priče, zabrinutosti i razloge za pridruživanje protestu. Za mnoge od njih ovo je bio prvi put da učestvuju u javnom protestu.

Kako su dani prolazili, učešće se proširilo i na druge gradove u zemlji, uglavnom u Draču, Valoni, Korči i Beratu. Pored aktivista koji se godinama bave zaštitom životne sredine, protestu se pridruživalo sve više mladih ljudi, porodica sa djecom i građana koji se ranije nisu identifikovali sa protestima ili javnim organizacijama. Njihovo prisustvo dalo je pokretu širi društveni profil, dok su svakodnevni marševi postali prostor gdje se nije raspravljalo samo o pitanjima životne sredine, već i o načinu upravljanja, transparentnosti i učešću građana u donošenju odluka.

Iz dana u dan protest je produžavao svoje trajanje, počinjući u 18 časova i završavajući se u ponoć, uz masovni odziv i više od sedam sati provedenih na ulicama glavnog grada. Protivljenje projektu Zvernec pratili su pozivi na preispitivanje politika vezanih za strateška ulaganja, zaštitu zaštićenih područja i upravljanje javnom imovinom. Ovo je takođe označilo trenutak kada se protest više nije doživljavao kao lokalna reakcija, već kao građanski pokret sa širim ciljevima.

Na trgu ispred kancelarije premijera bilo je masovno prisustvo mladih iz „generacije Z“, koji svake večeri nakon protesta nastavljaju masovni marš ulicama Tirane, povlačeći se tek kada se približi ponoć i vraćajući se na trg sljedećeg dana.

Sa ulica Tirane, dešavanja u vezi sa Zvernecom stigla su do Brisela i odrazila se i u godišnjem izvještaju Evropskog parlamenta o Albaniji, gdje su poslanici Evropskog parlamenta izrazili zabrinutost zbog intervencija u zaštićenim područjima, zatražili preispitivanje izmjena Zakona o zaštićenim područjima i pozvali na moratorijum na nove dozvole i radove dok se zakon u potpunosti ne uskladi sa evropskim standardima zaštite prirode. Ovo institucionalno interesovanje pratilo je i prisustvo grupe poslanika Evropskog parlamenta na terenu, koji su učestvovali u protestu u Tirani, a zatim posjetili Zvernec kako bi se izbliza upoznali sa situacijom i posljedicama intervencija u zaštićenom području.

Jedan protest, mnogo glasova

Kako su nedjelje prolazile, „Flamingo revolucija“ prestala je da bude samo protest građana koji se protive intervencijama u Zvernecu. Svake večeri, na Trgu Skenderbeg, oni koji uzimaju mikrofon predstavljaju sve više različitih ciljeva iz različitih gradova zemlje, ujedinjenih zajedničkim brigama o načinu upravljanja teritorijom, javnom imovinom i procesima donošenja odluka.

Među njima se svake večeri ističe Lucijana Kokaj, koja je u početku bila zvanični glas protesta, otvarajući ga i iznoseći zahtjeve demonstranata. Ona je iz sela Rjol u Velipoji i godinama živi u Italiji. Lucijana se vratila u Albaniju da zahtijeva prava nad zemljištem koje je, prema njenim riječima, njena porodica nasljeđivala generacijama i koje je pogođeno projektom turističkog odmarališta „Plavi Borgo“. Ostavila je svoje lične obaveze u Italiji i skoro svake večeri govori na protestu, povezujući cilj Rjola sa zahtjevima građana za veću transparentnost uopšte, zaštitu imovine i učešće građana u donošenju odluka.

Protestu su se pridružili i stanovnici Drača koji se mjesecima protive projektu TID Drač. Jedan od najglasnijih glasova je arhitektica Entela Koja-Spahivogli, predstavnica stanovnika koja je postala jedna od najistaknutijih ličnosti na svakodnevnim skupovima. U svojim govorima ona iznosi zabrinutost zajednice zbog nedostatka transparentnosti u vezi sa projektom i uticaja koji bi on mogao imati na grad, čineći pitanje Drača dijelom mozaika zahtjeva narodnog pokreta.

Kako dani prolaze, svakodnevni marš nastavlja da okuplja građane i aktiviste koji dolaze sa različitim ciljevima, od zaštite zaštićenih područja do pitanja vlasništva, urbanog razvoja i transparentnosti u donošenju odluka. Ovo je pretvorilo „Flamingo revoluciju“ u prostor gdje koegzistiraju različiti građanski zahtjevi, povezani zajedničkom idejom zaštite javnog interesa i zahtjevom za otvorenijim procesom donošenja odluka.

Protest sa kreativnim identitetom

Marš do kancelarije premijera postao je svakodnevni ritual, dok ga način izvođenja razlikuje od uobičajenih protesta u Albaniji po kreativnoj organizaciji i desetinama građana i turista koji se usput pridružuju talasu marša.

Svake večeri učesnici drže ručno rađene transparente, crteže, karikature i umjetničke instalacije koje se mijenjaju gotovo svakodnevno, pretvarajući protest u prostor gdje umjetnost i poruka idu paralelno. Kartonski „tepih“ služi kao improvizovani studio za djecu koja dolaze sa roditeljima i tamo satima slikaju.

Ružičasti flamingo, ptica koja je dala ime pokretu, postala je njegov najprepoznatljiviji simbol. Pojavljuje se na transparentima, crtežima, maskama i predmetima koje su sami demonstranti kreirali, predstavljajući ne samo zaštitu lagune Narta, već i ideju da su priroda i javni prostori zajedničko dobro.

Za razliku od tradicionalnih protesta, gdje politički lideri ili organizatori obično imaju riječ, u „Flamingo revoluciji“ mikrofon ostaje otvoren. Svake večeri učesnici različitih profesija i uzrasta uzimaju riječ da podijele svoje priče, brige i razloge zbog kojih biraju da budu dio protesta. Na taj način protest je postao i prostor za dijalog među njima.

Još jedan karakterističan element je učešće porodica. Roditelji koji drže djecu za ruku ili ih voze u kolicima, mladi ljudi, studenti i penzioneri marširaju jedni pored drugih, stvarajući panoramu kakva se rijetko viđala na protestima posljednjih godina. Za mnoge od njih prisustvo djece je način da pokažu da su njihovi zahtjevi povezani i sa budućnošću generacija koje žele da grade život u Albaniji.

Humor je takođe postao dio identiteta protesta.

Kroz ironiju, umjetničke kreacije i kreativne transparente, demonstranti prenose svoje poruke u obliku koji često privlači pažnju prolaznika i korisnika društvenih mreža, dajući protestu drugačiji jezik komunikacije od onog na tradicionalnim protestima.

S druge strane, premijer Edi Rama i predstavnici Vlade više puta su koristili društvene mreže da objavljuju saopštenja, fotografije i druge materijale vezane za protest. U nekim od ovih objava demonstranti su kritički prikazani, dok su poruke koje se šire imale za cilj da opovrgnu njihove tvrdnje i delegitimišu pokret, ciljajući određene ličnosti koje u njemu učestvuju.

Od odjeka preko bulevara do sukoba sa policijom

Kako su se svakodnevni marševi nastavljali u Tirani, protest je počeo da nalazi odjeka i van prijestonice. Pored noćnih skupova, organizatori su pozivali na proteste širom zemlje, dok su građani i aktivisti organizovali proteste podrške u većim gradovima širom Evrope, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Američkih Država.

Jedan od trenutaka sa najvećim učešćem bio je protest 20. dana, kada su Albanci iz dijaspore stigli u Tiranu da se pridruže maršu, dok oni koji žive u inostranstvu nastavljaju da organizuju simbolične proteste i šire poruke pokreta van granica Albanije.

Pored svakodnevnih večernjih marševa, demonstranti su organizovali proteste i ispred Parlamenta u danima kada su održavane parlamentarne sjednice, sa ciljem da svoje zahtjeve direktno iznesu institucijama koje donose odluke. Upravo na dva od ovih protesta zabilježeni su najžešći sukobi sa državnom policijom, koja je koristila suzavac i vodu pod pritiskom da bi rastjerala demonstrante, dok su neki od njih privedeni i uhapšeni.

Najveći sukob dogodio se nakon protesta 2. jula, kada je državna policija objavila hapšenje 19 demonstranata i krivično gonjenje još 12, optužujući ih za pružanje otpora policajcima, oštećenje policijskog vozila i napad na poslanike. Sud u Tirani je 4. jula pustio 19 uhapšenih iz pritvora, dok je nekima od njih izrekao blaže mjere bezbjednosti.

Hapšenja i optužbe za nasilje nad demonstrantima izazvali su reakciju 24 organizacije civilnog društva, koje su pozvale na nezavisnu, nepristrasnu i efikasnu istragu svih vjerodostojnih navoda o zlostavljanju, kao i na garantovanje prava na zaštitu i mirno okupljanje.

Organizacije su pozvale institucije da dokumentuju sve sumnjive slučajeve i da izbjegavaju izjave koje bi mogle da ugroze istrage.

Uprkos sukobima, hapšenjima i debatama koje su ih pratile, protest nije prestao. Svakodnevni marševi nastavili su se i narednih dana, dok su organizatori insistirali da će pokret ostati miran i otvoren za sve koji žele da mu se pridruže.

Uveče 44. dana protesta, jedna od tema koje su se ponavljale u govorima građana bila je nastavak pokreta. Nakon diskusija na društvenim mrežama o tome da bi protesti mogli biti obustavljeni tokom avgusta i nastavljeni u septembru, demonstranti su javno odbacili ovu mogućnost.

Jedan za drugim, građani koji su izašli ispred kabineta premijera ponavljali su istu poruku: „Protest se neće zaustaviti“, dok je „Ovaj trg je kraj Vlade“ bio još jedan od uzvika koji su se čuli među demonstrantima.

Paralelni „nevidljivi“ protest

Pored izvještavanja stotina profesionalnih medija, televizijskih stanica, novina, međunarodnih novinskih agencija i platformi za provjeru činjenica koje su dokumentovale dešavanja na terenu, protest za Zvernec pratila je paralelna kampanja dezinformacija na društvenim mrežama. Za razliku od izvještavanja zasnovanog na događajima sa protesta, ova kampanja nije imala za cilj da informiše o tome šta se dešava na trgu, već da izgradi alternativnu verziju protesta kao antizapadnog i namijenjenog publici van Albanije.

Amforina analiza pokazala je da su se na platformama poput „X-a“ širili izmišljeni narativi koji su odvajali protest od njegovog stvarnog konteksta. Protivljenje turističkom projektu u zaštićenom području Zverneca zamijenjeno je tvrdnjama da je protest povezan sa naseljavanjem izraelskih doseljenika u Albaniji, dok je u drugim slučajevima predstavljen kao dio investicija od direktnog interesa za porodicu Tramp. Ovi narativi nisu bili zasnovani na činjenicama ili provjerenim dokumentima, već na recikliranju teorija zavjere i neosnovanih tumačenja.

Meta ovih narativa nije bila albanska javnost, koja je imala priliku da prati dešavanja putem lokalnih medija i prisustvom na protestima na terenu, već međunarodni korisnici društvenih mreža. U analiziranom sadržaju posebno su se isticali narativi sa antisemitskim i antizapadnim prizvukom, koje su širili kanali iranskog i ruskog propagandnog ekosistema.

Kroz neosnovane tvrdnje o navodnom planu naseljavanja izraelskih doseljenika u Albaniji i tumačenje projekta kao dijela skrivene zapadne agende, ovi izvještaji imali su za cilj da preusmjere debatu sa protivljenja razvoju turističkog projekta na geopolitički narativ. Ove poruke nisu bile zasnovane na provjerljivim činjenicama, već su reciklirale teorije zavjere i dobro poznate dezinformacijske narative, koje često koriste mreže koje promovišu poruke u skladu sa ruskim i iranskim propagandnim interesima kako bi podstakle nepovjerenje u demokratske institucije i zapadne saveze.

Autori: Geri Emiri i Erjola Azizoli

Preuzeto sa portala amfora.al

The post „Flamingo revolucija“: Kako je jedan ekološki protest prerastao u najveći građanski pokret u Albaniji first appeared on Gerila.info.

Vrhovni sud Republike Srpske poništio je rješenje Vlade Republike Srpske kojim je kompaniji Drvoexport iz Teslića dodijeljena koncesija za istraživanje uglja na lokalitetu Bukova Kosa. Presudom je preinačena ranija odluka Okružnog suda u Banjaluci, koji je odbio tužbe Centra za životnu sredinu i mještana okupljenih u neformalnoj grupi “Sačuvajmo Potkozarje”.

Vrhovni sud Republike Srpske jasno je povezao nezakonitosti u dodjeli koncesije sa pravom građana da štite svoju životnu sredinu i osporavaju odluke koje mogu ugroziti njihovo zdravlje i imovinu.

Još važnije, sud je utvrdio da je Vlada RS koncesiju dodijelila bez obrazloženja, čime je prekršila osnovna pravila upravnog postupka i načelo transparentnosti.

U presudi se navodi da zainteresovana javnost zbog toga nije mogla na valjan način osporavati odluku o dodjeli koncesije, dok građani imaju pravo da osporavaju svaku odluku koja njihovu životnu sredinu stavlja u rizik. Sud zaključuje da su upravo zbog toga povrijeđena procesna prava javnosti i da su mještani imali legitiman pravni interes da pokrenu spor.

Prijedorski dežavu: Rudnik otvoren, presuda stigla kasnije

Paradoks ove priče, slično kao i u slučaju drugog prijedorskog rudnika (sa istim akterima) u selu Bistrica, je što presuda dolazi u trenutku kada rudnik već odavno radi, dok je za bistrički slučaj presuda o trećem ukidanju ekološke dozvole došla čak i nakon zatvaranja rudnika.

Dok su institucije godinama vodile sudske postupke, na Bukovoj Kosi su završena geološka istraživanja, otvoren je površinski kop, prošireno jalovište, a mještani tvrde da svakodnevno trpe posljedice eksploatacije.

Gerila je o ovom slučaju izvještavala još krajem 2023. godine, kada je objavljen dokumentarni film “Posljednja žetva u Bukovoj Kosi”, snimljen u vrijeme kada su građani pokušavali spriječiti dolazak rudarskih mašina. Tada su upozoravali da će završiti poput mještana Bistrice – sa rudnikom praktično u dvorištu i bez stvarnog uticaja na odluke koje se donose o njihovim životima.

Njihova predviđanja, na žalost, pokazala su se tačnim.

Kompanija Drvoexport započela je radove i prije nego što je pribavila sve potrebne dozvole, dok su se dozvole i koncesije naknadno “slagale” kroz institucije. U međuvremenu je Okružni sud dva puta poništavao ekološku dozvolu za rudnik, ali Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske svaki put izdaje novu.

Posljednja je izdata početkom februara ove godine, nakon čega je Centar za životnu sredinu ponovo pokrenuo upravni spor.

Sud: Transparentnost nije formalnost

Najznačajniji dio presude nije samo poništavanje koncesije, već obrazloženje zbog kojeg je ona poništena.

Vrhovni sud navodi da je Vlada Republike Srpske donijela odluku bez obrazloženja iz kojeg bi bilo moguće utvrditi zbog čega je upravo Drvoexport ispunio zakonske kriterijume za dobijanje koncesije.

Sud podsjeća da svako upravno rješenje mora sadržavati razloge na kojima se zasniva odluka, a da je Vlada pokušala naknadno ispraviti taj propust donošenjem posebnog rješenja koje nikada nije objavljeno u “Službenom glasniku Republike Srpske”. Zbog toga se smatra da je prvobitna odluka ostala bez obrazloženja.

Sud dalje zaključuje da je takvim postupanjem prekršeno načelo transparentnosti, ali i da je javnost onemogućena da efikasno osporava odluku koja direktno utiče na životnu sredinu.

To predstavlja jedan od najvažnijih pravnih zaključaka u dosadašnjoj sudskoj praksi kada su u pitanju koncesije u Republici Srpskoj.

Redžib Skomorac, viši pravni savjetnik Centra za životnu sredinu, kaže da ova odluka predstavlja presedan.

“Ovo predstavlja vrijedan presedan za vladavinu prava, poštovanje ljudskih prava i interes zaštite životne sredine. Sud uspostavlja bitnu vezu između nezakonite dodjele koncesije i povrede procesnih i materijalnih prava javnosti”, rekao je Skomorac.

Njegova ocjena je da će ova presuda imati značaj i za druge postupke koje Centar trenutno vodi protiv spornih koncesija širom Republike Srpske.

Advokatica Dragana Stanković, koja je zastupala mještane Bukove Kose i Centar za životnu sredinu, ističe da je Vrhovni sud praktično potvrdio da građani imaju pravo osporavati odluke Vlade kada one mogu ugroziti njihovu životnu sredinu.

“Vrhovni sud je upozorio i da je ova koncesija dodijeljena bez navođenja razloga iz kojih bi se moglo zaključiti koji su zakonski kriterijumi za dodjelu ispunjeni, te da su time i tužioci spriječeni da valjano osporavaju takvu odluku”, naglasila je ona.

Za mještane Bukove Kose ova presuda dolazi nakon godina života uz površinski kop koji je, kako tvrde, potpuno promijenio selo.

Miroslav Stakić, jedan od najglasnijih protivnika rudnika, kaže da presuda potvrđuje ono na šta su od samog početka upozoravali.

“Ovom presudom je konačno ogoljen sav besmisao i bezakonje kojem smo izloženi već tri godine. Otvaranjem ovog rudnika mještani su ostali bez vode i bez mogućnosti da udišu zdrav vazduh zbog konstantnog samozapaljenja uglja. Lokalni put više nije bezbjedan, a privatna imovina nam se bukvalno otima pred očima. Od samog početka smo potpuno isključeni iz procesa odlučivanja po pitanju Bukove Kose, nismo imali ni javne rasprave, niti pravo da kažemo ijednu riječ o sudbini naših ognjišta”, ogorčen je Stakić.

Dodaje da će se borba nastaviti bez obzira na sudsku odluku.

Njegove riječi potvrđuju i prizori koje su ekipa Gerile zabilježila na terenu nekoliko puta. Nekadašnje njive, voćnjaci i šumarci danas su pretvoreni u crne površine površinskog kopa. Kuće se nalaze na svega nekoliko desetina metara od mjesta eksploatacije, dok mještani mjesecima upozoravaju na prašinu, buku, klizišta, probleme sa vodom i česta samozapaljenja lignita zbog visokog sadržaja sumpora.

Gerila je ranije objavila i da pojedini vlasnici zemljišta tvrde kako se eksploatacija odvija na znatno većoj površini od one za koju je izdata dozvola, dok je zbog širenja kopa ugroženo i spomen-područje Jezerine, mjesto stradanja više od stotinu srpskih civila u Drugom svjetskom ratu.

Jedna presuda, više otvorenih pitanja

Iako je Vrhovni sud poništio odluku o dodjeli koncesije za istraživanje uglja, ostaje otvoreno pitanje šta će ova presuda značiti za rudnik koji već uveliko radi.

Naime, nakon istraživanja uslijedila je eksploatacija, izdavane su nove dozvole, a institucije Srpske nijednog trenutka nisu obustavile radove.

Istovremeno, upravo je ovaj rudnik postao jedan od najčešće pominjanih primjera u međunarodnim izvještajima koji govore o zaštiti životne sredine i ljudskih prava u Bosni i Hercegovini.

Specijalna izvjestiteljica Ujedinjenih nacija za branioce ljudskih prava Mary Lawlor, nakon posjete Bosni i Hercegovini 2025. godine, u izvještaju predstavljenom pred Savjetom UN-a za ljudska prava u Ženevi eksplicitno je preporučila institucijama Republike Srpske da preispitaju dozvole za rudnik Bukova Kosa i intenzivnije sarađuju sa lokalnom zajednicom. Te preporuke, naravno, ni do danas nisu provedene.

Istovremeno, pred Komitetom UN-a za usklađenost sa Aarhuskom konvencijom vodi se postupak upravo zbog načina na koji Republika Srpska dodjeljuje koncesije, nakon što je Centar za životnu sredinu ukazao da se javnost sistemski isključuje iz odlučivanja o projektima koji mogu imati ozbiljne posljedice po životnu sredinu.

Šta dalje?

Ako je koncesija bila nezakonita, šta je sa svim odlukama koje su donesene nakon nje? Da li će Vlada Republike Srpske poništiti ili preispitati sve kasnije akte koji su proizašli iz takve odluke? Hoće li Ministarstvo energetike i rudarstva pokrenuti novi postupak ili će pokušati pronaći novi pravni osnov za nastavak eksploatacije?

Još važnije, hoće li iko snositi odgovornost zbog činjenice da je rudnik praktično otvoren i stavljen u funkciju prije nego što su razriješene brojne pravne dileme na koje su mještani i organizacije civilnog društva upozoravali još 2023. godine?

Vrhovni sud Republike Srpske prvi put je jasno rekao da odluke o koncesijama nisu isključivo pitanje ekonomije i investicija, već i pitanje osnovnih ljudskih prava.

Koliko puta je potrebno reći i napisati da stanovnici ove zemlje imaju pravo da znaju zbog čega je odluka da dio nečijeg sela, šume ili izvora postane rudnik donesena? Kao i da građani moraju od početka da učestvuju u tom procesu i da je ospore ukoliko smatraju da ugrožava njihovo zdravlje, imovinu ili životnu sredinu.

Ova presuda je to, napokon, i formalno potvrdila.

Dejan Rakita / GERILA

The post Vrhovni sud RS poništio koncesiju za rudnik Bukova Kosa: Presuda koja bi mogla promijeniti pravila igre?! first appeared on Gerila.info.

Prema informacijama koje su redakciji Gerile dostavili mještani ovog dobojskog naselja, posljednjih dana počelo je priključenje solarnih elektrana na distributivnu elektroenergetsku mrežu.

Riječ je o kompleksu od 104 pojedinačne solarne elektrane, mada posljednje informacije sa terena kažu da je ta brojka sada dostigla cifru od 118 (?!) malih solarnih elektrana, koje se grade u samom centru naseljenog mjesta, između porodičnih kuća, u neposrednoj blizini Osnovne škole “Dositej Obradović”, koju pohađa 124 učenika.

Sve to dešava se uprkos činjenici da je ekološka inspekcija Grada Doboja još ranije utvrdila da investitor ne posjeduje ekološke dozvole za ovaj projekat, iako su one, prema važećim propisima, jedan od osnovnih uslova koji prethodi izdavanju građevinskih dozvola. S obzirom na to da se projekat sastoji od preko stotinu odvojenih solarnih elektrana, investitor bi morao posjedovati isto toliko pojedinačnih ekoloških dozvola. Ipak, radovi nikada nisu obustavljeni, a sada je počelo i priključenje elektrana na mrežu.

“Niko nije ni upozorio selo, nevjerovatno šta se dešava”

Stanovnica Podnovlja Ana Đukić kaže da su mještani za početak priključenja saznali tek kada su ostali bez električne energije.

„Počeli su sa priključenjem prije par dana. Slušam da još stavljaju šipove, ali strašno je to da i pored presude nastavljaju sa tim spornim projektom. Nama je zamrzivač pun mesa pustio vodu. Niko nas nije upozorio, niko u selu nije znao za to. Ovo nije normalno šta nam rade“, kaže Đukićeva za Gerilu.

Dodaje da među stanovnicima raste osjećaj nemoći.

„Ne znam možemo li reći da mi imamo pravnu državu. Većina naroda u Podnovlju je protiv ovoga, ali se boje ili ne smiju pričati. Ali ima i ljudi koji smiju, poput mene, dignuti glas. Ne znam dokle više ovo. Vjerovatno ćemo ići do Strazbura. Borba i dalje traje. Ovo sa strujom će trajati još dugo, tako se priča, nije to samo jedna trafostanica. Nevjerovatno je da se sve ovo dešava”, dodaje Ana u razgovoru za naš portal.

Od presude do priključenja

Vrhovni sud Republike Srpske 2. aprila ove godine ukinuo je raniju odluku Okružnog suda u Doboju i praktično osporio način na koji je zemljište poznato kao Crkveno brdo preneseno sa Zemljoradničke zadruge Podnovlje na Grad Doboj, a potom prodato kompaniji ETMAX.

Nakon toga RUGIPP je poništio svoj raniji zaključak i predmet vratio na ponovno odlučivanje, uz nalog da se u novom postupku utvrde sve relevantne činjenice i omogući učešće svih stranaka.

U međuvremenu je Gerila objavila i dokumente iz kojih proizlazi da je ekološka inspekcija utvrdila kako investitor ne posjeduje potrebne ekološke dozvole, ali uprkos tome nije donesena odluka o obustavi radova.

Još apsurdnije djeluje činjenica da su se institucije međusobno proglasile nenadležnim. Republički inspektorat predmet je proslijedio Gradu Doboju, dok je urbanističko-građevinska inspekcija Grada odgovorila da se radi o imovinsko-pravnom sporu i da nije nadležna za postupanje.

I tako, dok se institucije mjesecima bave pitanjem ko treba da reaguje, na terenu se projekat, u najmanju ruku, kontraverzan – polako privodi kraju.

Šta je odgovorio RUGIPP

Nakon višemjesečnog ćutanja, Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove RS odgovorila je na dio pitanja Gerile.

Iz RUGIPP-a potvrđuju da su na području katastarske opštine Podnovlje od 2024. do 2026. godine zaprimani zahtjevi za promjenu kulture i načina korišćenja zemljišta, te da su u pojedinim predmetima izvršena promjena načina korišćenja parcela u “solarne elektrane”, i to na osnovu građevinskih dozvola.

Međutim, RUGIPP nije odgovorio na ključna pitanja koja je Gerila postavila.

Izostali su odgovori o tome koliko je ukupno zahtjeva za solarne elektrane odobreno ili odbijeno u Republici Srpskoj od početka 2023. godine, da li su u ovim predmetima vršeni terenski uviđaji i stručne procjene zemljišta, kada su tačno izvršene promjene kulture zemljišta u katastarskom operatu, kao i da li su na lokalitetu Crkveno brdo evidentirane parcelacije zemljišta radi realizacije ovog projekta.

Bez odgovora su ostala i pitanja koja bi mogla rasvijetliti cijeli postupak promjene namjene zemljišta, pogotovo poljoprivrednog i pogotovo u svrhu prenamjene da bi se na tom zemljištu kasnije pravile solarne elektrane.

Grad Doboj i dalje ćuti

Gerila je prije dvije sedmice, tačnije 26. juna, ponovo zatražila odgovore od Grada Doboja. Zanimalo nas je da li je nakon presude Vrhovnog suda preduzeta bilo kakva aktivnost u vezi sa lokalitetom Crkveno brdo u Podnovlju, da li su u međuvremenu izdavane nove saglasnosti ili drugi akti koji se odnose na nastavak projekta, da li je izvršen nadzor nad radovima i da li je Grad o svemu obavijestio nadležne institucije. Zatražili smo i dokumentaciju koja bi pokazala kako je lokalna uprava postupala nakon što je najviša sudska instanca Republike Srpske osporila upis spornog zemljišta.

Odgovor ni ovog puta nije stigao.

Ćuti i kompanija ETMAX, koja ni nakon višemjesečnih upita nije odgovorila na pitanja Gerile o nastavku radova, nepostojanju ekoloških dozvola i izvođenju projekta uprkos presudi Vrhovnog suda Republike Srpske.

Upravo zbog toga ostaju otvorena brojna pitanja o zakonitosti cijelog projekta, čiji korijeni sežu mnogo prije početka radova.

Podsjetimo, cijeli slučaj vodi se oko zemljišta poznatog kao Crkveno brdo, 28,5 hektara plodne poljoprivredne zemlje koju je Grad Doboj uknjižio na sebe, a potom prodao privatnom investitoru, iako je u katastarskoj evidenciji kao posjednik i dalje bila upisana Zemljoradnička zadruga Podnovlje.

Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove (RUGIPP) dva puta je odbila zahtjev Zadruge da se postupak ponovi. Okružni sud u Doboju odbacio je tužbu, a kasnije je odluka Vrhovnog suda RS sve vratila, ili bar trebala da vrati, na početak. Međutim, na terenu i dalje nema apsolutno nikakvih naznaka izvršavanja presude Vrhovnog suda Republike Srpske.

Gerila info je ranije pisala o tome da na oko 28,5 hektara obradive površine investitor “Etmax” planira izgradnju preko stotinu pojedinačnih solarnih elektrana snage do 150 kW. 

Posebnu sumnju među mještanima izaziva i način na koji je projekat koncipiran. Umjesto jedne velike solarne elektrane, planirana je izgradnja preko stitinu pojedinačnih elektranđa snage do 150 kilovata – upravo ispod zakonskog praga iznad kojeg se plaćaju koncesione naknade.

„Došlo je do parčanja zemljišta na posebne parcele kako bi se izbjeglo plaćanje koncesija i drugih taksi. Sve te elektrane biće spojene na jedan vod i to je, po našem mišljenju, totalna zloupotreba zakona“, rekao je ranije za Gerilu Slobodan Dragičević iz stručne komisije mjesne boračke organizacije Podnovlje.

Dejan Rakita / GERILA

The post Podnovlje uprkos presudi Vrhovnog suda RS – ETMAX uveliko priključuje solarne elektrane: Mještani bez struje, institucije bez odgovora first appeared on Gerila.info.