Upravo zbog toga neformalna grupa građana „Za Plan“ pokrenula je projekat čiji je cilj da građani i stručna javnost budu uključeni mnogo ranije u procese planiranja i uređenja javnih prostora u Banjaluci. Kao jedno od mogućih rješenja predložiće Gradu uvođenje obaveznih javnih konkursa za idejna rješenja svih većih zahvata na zelenim i javnim površinama, uz prethodne konsultacije sa građanima.

„Sada smo svjedoci da građani saznaju za neki projekat tek kada bageri budu na gradilištu ili čak kada čitav projekat bude priveden kraju. Tada više nema prostora za razgovor da li postoje bolja rješenja, niti mogućnosti da se sagledaju različiti prijedlozi i stručna mišljenja“, rekla je Tijana Grujić predstavljajući projekat.

Prema njenim riječima, građani najbolje poznaju potrebe naselja u kojima žive, dok stručnjaci raspolažu znanjem neophodnim za kvalitetna urbanistička rješenja, zbog čega bi odluke morale biti rezultat dijaloga, a ne gotovih projekata predstavljenih javnosti tek pred početak radova.

Predstavnici inicijative posebno upozoravaju da Banjaluka godinama čeka novi Urbanistički plan, ključni dokument koji bi trebalo da definiše dugoročni razvoj grada.

„Posljednja informacija jeste da je Urbanistički plan Banjaluke u proceduri, ali mi ne znamo kada će da dođe na red. Tačno je da idu ubrzane procedure regulacionih planova i upravo kroz te intervencije tretira se i javni prostor. Sigurno je da se svjesno razvlači donošenje Urbanističkog plana“, smatra Grujićeva.

Dodaje da upravo zbog toga građanske inicijative ne mogu čekati završetak administrativnih procedura dok se istovremeno mijenjaju parkovi, trgovi, zelene površine i drugi javni prostori.

Sanda Vukojević podsjetila je da pitanje javnog prostora nije samo pitanje izgleda grada, već i kvaliteta života građana.

„Javni prostor predstavlja pitanje kvaliteta života, javnog interesa i odnosa institucija prema građanima. Građani traže pravo da učestvuju u donošenju odluka koje direktno utiču na prostor u kojem žive“, rekla je Vukojevićeva.

Da se o zajedničkom prostoru često odlučuje bez šire javnosti smatra i Aleksandar Žolja, koji upozorava da građani uglavnom reaguju tek kada promjene dođu pred njihova vrata.

„Vidjeli smo da građani reaguju tek kada te promjene dođu do njihovog dvorišta. Međutim, time dajemo mogućnost samo maloj grupi ljudi, poput gradonačelnika i ljudi oko njega, da to uređuju“, rekao je Žolja.

On smatra da projekti koji trajno mijenjaju izgled grada ne bi smjeli biti predmet brzih odluka.

„Zašto ne bismo dali godinu dana da prvo građani kažu svoje prijedloge, pa onda struka, pa nakon toga konkurs? Tada bismo svi bili uključeni u taj proces“, poručio je Žolja.

U okviru projekta biće organizovani javni forumi, radionice i konsultacije sa građanima, organizacijama civilnog društva i stručnjacima, a planirana je i izrada prijedloga za izmjene postojećih procedura koje regulišu planiranje i uređenje javnih prostora.

Iz inicijative „Za Plan“ poručuju da se prilikom uređenja javnih površina ne odlučuje samo o tome kako će grad izgledati, već i o tome kako će njegovi stanovnici živjeti, koristiti zajedničke sadržaje i kakav će kvalitet života imati u godinama koje dolaze.

Dejan Rakita / GERILA

The post Građani za projekte u Banjaluci saznaju tek kada stignu bageri: Inicijativa „Za Plan“ traži obavezno uključivanje javnosti u uređenje grada first appeared on Gerila.info.

Cilj istraživanja je prikupljanje naučnih podataka koji bi mogli poslužiti kao dodatni argument za zaštitu cijelog riječnog sistema Une. Riječ je o inicijativi koju predvodi međunarodna organizacija Riverwatch, sa vizijom da Una, zajedno sa svojim najvažnijim pritokama, bude zaštićena od izvora do ušća.

Takav model već je primijenjen na rijeci Vjosi u Albaniji, prvom evropskom nacionalnom parku koji štiti kompletan tok jedne divlje rijeke. Organizatori vjeruju da bi rezultati istraživanja mogli predstavljati važan korak ka proglašenju Nacionalnog parka „Divlje rijeke Una“ i dugoročnijoj zaštiti ovog jedinstvenog prirodnog bogatstva.

Una, koja izvire kod Donje Suvaje u Hrvatskoj, kroz Bosnu i Hercegovinu protiče više od 200 kilometara prije nego što se ponovo vrati u Hrvatsku i ulije u Savu. Njene sedrene barijere, vodopadi, brojne pritoke i bogat biljni i životinjski svijet već decenijama privlače pažnju biologa, ekologa i istraživača iz cijelog svijeta.

„Rijeka Una sa svim svojim pritokama je i dalje očuvana rijeka. I dalje je tu većinski slobodna konekcija, bez bilo kakvih vještačkih pregrada i to je toliko rijetko u Evropi, da nema brana na rijeci. I mi ovdje, i sa ovom Sedmicom nauke, sačuvamo taj status ove rijeke. Ljudi takođe vole Unu, ali njoj prijete mnoge prijetnje i rizici, poput masovnog turizma i betonizacije obala, zagađenje, i uobičajene stvari koje se dešavaju sa svim rijekama odnosno sa prirodom uopšte. Mi ćemo izgubiti Unu, takvu kakvu je znamo, ukoliko ne reagujemo. Zato mi ovdje želimo da napravimo istraživanja koja će otvoriti oči da zaštitimo Unu, ali i njene pritoke – Klokot, Krušnica, Japra i ostale rijeke“, rekao je Ulrich Eichelmann iz međunarodne organizacije Riverwatch za Gerilu.

Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu za Gerilu kaže da je Una ugrožena prvenstveno što se neplanski upravlja sa ovom rijekom.

“Imamo nekoliko dionica koje su zaštićene ali dobar dio Une nije zaštićen. Međutim, čak i taj zaštićeni dio trpi od posljedica ilegalne gradnje, od posljedica neplanske gradnje, problem je tu i sa otpadnim vodama, a važno je i napomenuti problem sa planiranim odlaganjem nuklearnog otpada na Trgovskoj gori u granici sa BiH i u neposrednoj blizini same rijeke Une. Niz problema se veže za Unu, ali prvenstveno je tu problem nepostojanje vizije upravljanja i zaštite rijeke Une”, ističe Topić.

On ipak dodaje da postoji jedinstvo zaštite rijeke Une, ali ne postiji jedinstvo da se problemi sistematski riješe.

“Una je jedna od naših najznačajnijih rijeka i to i jeste razlog zašto se baš na njoj javlja veliki broj što privatnih, što ugostiteljskih objekata, ali ono što je problematično jeste nepostojanje definisane sankcije tj. reperkusije za ilegalno sagrađene objekte na Unu”, ističe Topić.

Već prvog dana istraživanja naučni timovi zabilježili su nekoliko značajnih nalaza. Nekoliko kilometara nizvodno od istraživačkog kampa pronađeni su tragovi aktivnosti dabrova, uključujući tragove ishrane i kretanja, dok su istraživanja kopnenih ekosistema potvrdila prisustvo aktivnih populacija trčaka, grupe tvrdokrilaca čije prisustvo ukazuje na očuvanost prirodnih staništa.

Posebnu pažnju istraživači posvećuju mladici, jednoj od najznačajnijih ribljih vrsta u slivu Une. Ihtiološki timovi tragaju za mladim jedinkama kako bi identifikovali ključna mrijestilišta i prikupili podatke koji bi mogli pomoći u zaštiti ove vrste i njenog staništa.

Paralelno s tim, timovi za riječnu ekologiju mapiraju riječna ostrva i ade, analiziraju vegetaciju i procjenjuju kako promjene vodostaja utiču na njihovo funkcionisanje. Istraživanja će obuhvatiti približno 200 kilometara riječnog toka, od Martin Broda do ušća Une u Savu.

Za profesora Gabriela Singera sa Univerziteta u Innsbrucku, koji predvodi naučni dio ekspedicije, Una predstavlja jedan od najvrjednijih riječnih sistema na evropskom kontinentu.

„Una je izuzetan riječni sistem na evropskom nivou. Ako dođete ovdje kao naučnik, možete raditi decenijama zbog raznolikosti biodiverziteta ovog područja. U razgovoru sa svojim studentima rekao sam im da bih, kada bih bio riba, volio da živim u Uni. Potencijal koji Una ima je izuzetan ne samo za istraživače i naučnike, već i za snimatelje i novinare, jer se ovdje zaista može vidjeti kako izgleda zdrava rijeka“, rekao je Singer.

Naučnici će tokom sedmice istraživati i grupe organizama koje predstavljaju važne pokazatelje kvaliteta vode, poput jednodnevki, tulara i kamenjarki, dok će posebni timovi analizirati stanje pećinskih i kopnenih ekosistema.

Slična istraživanja već su sprovedena na Neretvi, gdje su naučnici pronašli vrste koje do tada nisu bile poznate nauci.

„Na Neretvi smo našli nove vrste za znanost koje nikad prije nisu bile nađene i sada su u opisu. To su vrste koje su nađene samo tamo i nigdje drugdje na svijetu“, rekla je Maja Zagmeister, profesorica na Biotehničkom fakultetu Univerziteta u Ljubljani.

Iako se Una smatra jednom od najočuvanijih rijeka u Evropi, stručnjaci upozoravaju da nije pošteđena pritisaka.

„Neobično je vidjeti ovakve rijeke da postoje u Evropi, ovako zdrave i očuvane. Sama rijeka, iako je ovakva kakva jeste, pod velikom je prijetnjom i udarom, prije svega zbog nelegalne gradnje na obali, ribljih farmi, a tu je prijetnja i od nuklearnog otpada, to je priča oko Trgovske gore“, upozorio je Eichelmann.

Za Azru Berbić iz Fondacije ACT, Sedmica nauke predstavlja početak novog poglavlja u borbi za očuvanje Une.

„Kako bismo Unu sačuvali za nas i buduće generacije, moramo zajedno raditi na koracima koji će eliminisati prijetnje s kojima se suočava i osigurati da Una i njene pritoke slobodno i zdravo teku. Kada kažem svi, mislim na naučnike, medije i aktiviste koji su ovdje, ali isto tako i lokalno stanovništvo, vlasti na svim nivoima, neovisno o političkim podjelama te administrativnim i državnim granicama, jer Una je tu da nas spaja“, poručila je Berbić.

Organizatori očekuju da će rezultati istraživanja poslužiti kao dodatna stručna osnova za inicijativu proglašenja Nacionalnog parka „Divlje rijeke Una“. Ukoliko bude realizovana, riječ je o projektu koji bi mogao predstavljati jedan od najvećih poduhvata zaštite prirode u Bosni i Hercegovini i regionu.

GERILA

The post Više od 75 naučnika u Bosanskoj Krupi: Može li Una, jedna od posljednjih divljih rijeka Evrope, dobiti najveću zaštitu? first appeared on Gerila.info.

Film autora Dejana Rakite i Vladimira Kovačevića, nastao u produkciji portala Gerila.info, prati višegodišnje borbe građana, aktivista, stručnjaka i lokalnih zajednica za očuvanje rijeka koje predstavljaju jedan od najvrijednijih prirodnih resursa Bosne i Hercegovine.

Kroz sedam različitih priča – sa Plive, Duboke, Neretve, Kasindolske rijeke, Neretvice, Ugra i Kruščice – dokumentarac prikazuje kako se širom zemlje ponavljaju gotovo identični obrasci: dodjela koncesija, osporavane dozvole, dugotrajni sudski procesi, pritisci na lokalne zajednice i uporna borba građana da sačuvaju rijeke od pretvaranja u cjevovode.

Posebnu vrijednost filmu daju autentična svjedočenja ljudi koji su godinama bili na prvoj liniji odbrane rijeka. U filmu govore aktivisti, mještani, ribočuvari, naučnici, novinari i predstavnici organizacija za zaštitu životne sredine, koji iz vlastitog iskustva svjedoče o posljedicama izgradnje mini hidroelektrana i borbi za očuvanje prirode.

Za razliku od klasičnih dokumentaraca, film je sniman bez naratora. Priču nose glasovi ljudi sa terena – onih koji su protestovali, blokirali bagere, organizovali pravne bitke i mjesecima ili godinama dežurali uz rijeke koje su željeli zaštititi.

Film donosi i širu sliku problema upravljanja prirodnim resursima u Bosni i Hercegovini. Kroz konkretne primjere otvara pitanje odnosa institucija prema javnom interesu, zaštiti životne sredine i ulozi građana u donošenju odluka koje direktno utiču na njihove zajednice.

„Rijeke na ivici“ ne govori samo o ekologiji. Ovo je priča o vodi, ljudima i pravu zajednica da odlučuju o prostoru u kojem žive. Istovremeno, film postavlja pitanje koliko je jedno društvo spremno da žrtvuje zarad energetskih projekata i ekonomskih interesa.

Dok su neke rijeke već nepovratno promijenjene, druge se još uvijek mogu odbraniti. Upravo zato autori kroz ovaj film žele otvoriti javnu raspravu o budućnosti rijeka u Bosni i Hercegovini i značaju njihovog očuvanja za buduće generacije.

Film je realizovan u okviru programa „Innovation. Media. Minds: EU Support to Public Service Journalism in the Western Balkans“, koji finansira Evropska unija, a sprovodi Goethe-Institut u ime Evropske komisije u saradnji sa implementacionim partnerom DW Akademie.

Sadržaj filma isključiva je odgovornost redakcije Gerila.info i ne odražava nužno stavove Evropske unije.

The post Pogledajte dokumentarni film „Rijeke na ivici“: Priča o borbi za vodu i posljednje slobodne rijeke BiH first appeared on Gerila.info.

Na premijeri dokumentarnog filma „Odbranimo prirodu Balkana“, održanoj u organizaciji udruženja Eko put iz Bijeljine i Fondacije Atelje za društvene promjene – ACT, okupili su se aktivisti i građani koji godinama upozoravaju da se odluke o korištenju prirodnih resursa prečesto donose bez učešća lokalnih zajednica.

Film autora Dragana Stanimirovića i Svjetlane Panić donosi priče ljudi koji su odlučili da se suprotstave projektima za koje vjeruju da ugrožavaju rijeke, šume, biodiverzitet i kvalitet života. U fokusu su zajednice koje se bore protiv izgradnje malih hidroelektrana, nekontrolisane eksploatacije šljunka, devastacije šuma i širenja rudarskih projekata širom regiona.

U jednosatnom dokumentarcu prikazano je djelovanje organizacija i inicijativa okupljenih u regionalni savez „Odbranimo prirodu Balkana“, mrežu koja danas povezuje tridesetak organizacija iz zemalja bivše Jugoslavije.

U vremenu kada se građani u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i drugim državama regiona suočavaju sa sličnim problemima, od planiranih rudnika litijuma i drugih metala do hidroenergetskih zahvata i sječe šuma, regionalno povezivanje postaje jedno od najvažnijih oruđa otpora.

Na to je ukazala i Snežana Jagodić Vujić iz udruženja Eko put, podsjećajući da je film nastajao kroz zajednički rad ljudi iz različitih krajeva Balkana.

„Ovaj dokumentarni film nije nastao za jedan dan ni na jednom mestu. Snimanje je krenulo od Bijeljine, prošle godine, krajem oktobra meseca kada je ovdje održan sastanak većeg broja predstavnika raznih udruženja, od Makedonije do Slovenije. Kako naša borba za zdravu prirodu i životnu sredinu obuhvata više oblasti – zagađenje vazduha, vode, zemljišta, rudarenje i druge štetne projekte – Savez je postao ‘Odbranimo prirodu Balkana’ i povezuje različite ljude iz različitih krajeva u istoj borbi za istu stvar, a to je upravo ono što svi želimo – zdrava priroda i zdravi ljudi“, rekla je Jagodić Vujić.

Njene riječi oslikavaju širu promjenu koja se posljednjih godina dešava širom regiona. Lokalne inicijative koje su nekada vodile izolovane bitke danas sve češće razmjenjuju iskustva, pružaju podršku jedne drugima i zajednički nastupaju prema institucijama i investitorima.

Organizatori smatraju da je upravo takva saradnja ključna za uspjeh budućih ekoloških borbi.

„Ovaj savez je možda i najuspješniji mirovni pokret u regiji jer ponovo spaja ljude u borbi za ono što je najvažnije – prirodu, zajednička dobra i održiv način života. Solidarni i ujedinjeni šaljemo poruku da ne pristajemo na lažne zelene projekte iza kojih se kriju želja za profitom i ekološka devastacija“, poručila je Aida Kapetanović iz Fondacije ACT.

Premijera u Bijeljini samo je početak regionalne turneje filma. Već naredne sedmice dokumentarac će biti prikazan u Srbiji, u Kulturnom centru Novi Pazar, u okviru Mikser festivala, nakon čega su planirane projekcije i u drugim državama regiona.

Autori i organizatori pozivaju građane, organizacije civilnog društva, akademsku zajednicu i kulturne radnike da se pridruže mreži „Odbranimo prirodu Balkana“, uvjereni da će budućnost rijeka, šuma i prirodnih bogatstava zavisiti upravo od spremnosti ljudi da ih brane.

Jer, kako pokazuje i sam film, najveće ekološke pobjede na Balkanu nisu izvojevale institucije, već zajednice koje su odbile da odustanu.

GERILA

The post Premijera filma „Odbranimo prirodu Balkana“: Ljudi protiv profita u borbi za rijeke, šume i život first appeared on Gerila.info.

Gerila je pozvala jedan od kontakt brojeva navedenih u oglasima za angažman radnika na projektu solarnih elektrana u Podnovlju. U telefonskom razgovoru potvrđeno nam je da se radovi odvijaju punim intenzitetom i da firma aktivno traži nove montere solarnih panela.

„Dnevnica je 120 maraka. Uveliko se već radi, a tek će se raditi udarnički od utorka i ima posla narednih četiri-pet mjeseci sigurno. Ekipa iz Banjaluke je već formirana, oni već dolaze, a mi iz Modriče tek treba da napravimo ekipu, trebaju nam još tri čovjeka da zaokružimo ekipu“, rekao je sagovornik Gerile.

Dodaje da je organizovan i prevoz za radnike, te da je riječ o „sigurnoj firmi“.

„U pitanju je Etmax iz Ramića, postoji već 14 godina, sigurna je firma“, kaže naš sagovornik.

Na pitanje da li radnici dobijaju ugovore o radu, sagovornik nerado odgovara:

„Plata se isplaćuje na ruke, nema ugovora.“

Sve to dešava se u trenutku kada se oko projekta u Podnovlju vodi nekoliko paralelnih sporova i postupaka. Vrhovni sud Republike Srpske ukinuo je raniju odluku Okružnog suda u Doboju i praktično otvorio put za novo odlučivanje o zemljištu poznatom kao Crkveno brdo — oko 28,5 hektara plodne zemlje koje je Grad Doboj prebacio na sebe, a potom prodao kompaniji “Etmax”.

Istovremeno, ekološka inspekcija Grada Doboja ranije je utvrdila da investitor nema ekološku dozvolu za projekat, iako je riječ o osnovnom zakonskom uslovu za realizaciju ovakvih zahvata. Uprkos tome, radovi nisu obustavljeni.

Stanovnici Podnovlja već mjesecima upozoravaju da se solarni paneli postavljaju u neposrednoj blizini kuća i izvorišta vode iz kojeg se snabdijeva lokalno stanovništvo, dok dio njih tvrdi da su zbog protesta i obraćanja institucijama bili izloženi pritiscima i pozivima na informativne razgovore u policiji.

Iz kompanije “Etmax” ni ovaj put nisu odgovorili na pitanja Gerile, iako smo ih ponovo kontaktirali povodom novih okolnosti, uključujući nastavak radova uprkos presudi Vrhovnog suda Republike Srpske, kao i informacije o angažovanju radnika.

Mještani Podnovlja tvrde da od nadležnih institucija ne mogu dobiti odgovor šta se dešava sa provođenjem presude Vrhovnog suda Republike Srpske i zbog čega se radovi nesmetano nastavljaju.

Prije nekoliko dana je na lokaciju u Podnovlju izašla i policija, nakon prijave stanovnika Podnovlja. Međutim, prema riječima mještana, policijski službenici su sačinili zapisnik i poručili da za dalje postupanje prvo moraju reagovati nadležne inspekcije.

Damjan Ožegović iz Transparency International u Bosni i Hercegovini kaže za Gerilu da cijeli slučaj pokazuje ozbiljan odnos institucija prema građanima i javnom interesu.

„Ovaj slučaj pokazuje na očigledan nemar nadležnih organa prema mještanima koji strahuju za svoju neposrednu okolinu. Nemar se prvo vidi pri samom odabiru lokacije za ovakve projekte bez konsultacija lokalne zajednice, ali se ponajbolje vidi u daljem istrajavanju uprkos protestnom negodovanju mještana. Obnovljivi izvori energije jesu primamljivi za investiranje, ali se to ne smije raditi na štetu mještana niti na štetu javnog interesa“, rekao je Ožegović.

Posebnu pažnju javnosti ranije je izazvao i način na koji je projekat organizovan. Umjesto jedne velike solarne elektrane, planirana je izgradnja više od stotinu pojedinačnih elektrana snage do 150 kilovata — upravo na granici koja u Republici Srpskoj omogućava ostvarivanje prava na podsticaje za obnovljive izvore energije, ali i izbjegavanje određenih koncesionih obaveza za veće energetske projekte. 

Dok se u Podnovlju nastavljaju radovi, iz Regulatorna komisija za energetiku Republike Srpske juče je stiglo novo saopštenje koje pokazuje koliko je tržište solarne energije u Republici Srpskoj postalo unosan i prenatrpan prostor.

„Obavještavamo javnost da su količine za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora utvrđene Programom o korišćenju obnovljivih izvora energije za cjelokupan period 2022-2030. godina raspoređene rješenjima Regulatorne komisije“, naveli su iz RERS-a.

Dodali su i da će svi novi zahtjevi za podsticaje biti odbijani jer više nema raspoloživih količina električne energije za podsticanje.

Takav rasplet nije iznenađenje ako se uzme u obzir ogromna ekspanzija solarnih projekata u Republici Srpskoj posljednjih godina i veliki broj investitora koji su tražili pravo na podsticaje za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora.

Prema informacijama do kojih je došla Gerila, situacija bi se uskoro mogla ponovo promijeniti upravo zbog ogromnog interesa za solarne elektrane i subvencije koje prate ovaj biznis.

Na moguće političko-ekonomske veze u sektoru solarne energije nedavno je na sjednici Narodne skupštine RS upozorio i narodni poslanik Nebojša Vukanović tokom rasprave o izmjenama Zakona o električnoj energiji Republike Srpske.

„Tokom diskusije o izmjenama Zakona o električnoj energiji u Republici Srpskoj, koji predviđa uvođenje mogućnosti skladištenja električne energije iz solarnih elektrana kroz velike baterije, govorio sam o unosnom biznisu političara vlasti, poslanika i funkcionera SNSD-a sa solarama, u koji su ušli zahvaljujući političkim vezama i trgovini interesima, bliskosti sa čelnicima Elektroprivrede Republike Srpske i Regulatorne komisije za energetiku, a neki sa ciljem pranja prljavog novca i ulaska u legalne tokove“, napisao je Vukanović na svom blogu.

I tako. Institucije ćute, sudski postupci traju, a političke optužbe postaju sve glasnije, a radovi u Podnovlju ne staju.

Na zemljištu koje je predmet višestrukih sporova svakodnevno niču novi redovi metalnih konstrukcija i solarnih panela, dok se istovremeno traže nove ekipe radnika za naredne mjesece intenzivne gradnje.

Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske za sada, očigledno, nije promijenila ništa, osim što je još jednom pokazala koliko malo u praksi znače zakoni i sudske odluke kada radovi i interesi investitora, očito, ne smiju stati.

Dejan Rakita / GERILA

The post Radovi ne staju uprkos presudi: Etmax traži nove radnike za solarne elektrane u Podnovlju, dnevnice 120 KM i „plata na ruke“ first appeared on Gerila.info.

U ekskluzivnim odgovorima za Gerilu, hrvatski Fond za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva NE Krško (Fond NEK) tvrdi da je postupak procjene uticaja na okoliš za Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na Čerkezovcu formalno počeo tek ove godine i da će Bosna i Hercegovina “uskoro” dobiti zvaničnu notifikaciju prema Espoo konvenciji.

Iz Fonda NEK navode da je zahtjev za pokretanje postupka predat 2. aprila 2026. godine, dok je Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije Hrvatske 7. maja formalno objavilo početak postupka procjene uticaja na okoliš.

“Bosni i Hercegovini uskoro će biti upućena službena obavijest o početku postupka procjene utjecaja na okoliš, uz poziv da se očituje želi li sudjelovati u postupku procjene utjecaja na okoliš”, naveli su iz Fonda NEK za Gerilu.

Hrvatska strana tvrdi i da konačna odluka o prihvatljivosti Centra za okoliš još nije donesena, te da je “postupak tek započeo”.

Međutim, upravo ta formulacija izazvala je burne reakcije u BiH, posebno nakon što je hrvatski Fond NEK objavio izvještaj o realizaciji programa rada i finansijski izvještaj za 2025. godinu, iz kojeg je vidljivo da su brojni tehnički i sigurnosni segmenti projekta već ranije završavani.

Predsjednik Udruženja “Green Team” iz Novog Grada Mario Crnković tvrdi da taj dokument ruši ključnu argumentaciju hrvatske strane iznesenu u Ženevi.

“Riječ je o zvaničnom izvještaju o realizaciji programa rada i finansijskom izvještaju za 2025. godinu, koji nedvosmisleno potvrđuje da je projekat na Čerkezovcu već do kraja 2025. godine daleko odmakao. Dok su u Ženevi neuspješno pokušavali sve uvjeravati da će BiH biti uključena ‘dovoljno rano’, njihov sopstveni dokument pokazuje da je ključne faze projekta Hrvatska već odavno gurala iza zatvorenih vrata, bez stvarnog i pravovremenog uključivanja BiH”, rekao je Crnković za Gerilu.

On tvrdi da se iz samog izvještaja vidi da je Studija uticaja na okoliš već bila završena i poslata na završnu recenziju, da su sigurnosne analize pregledali stručnjaci Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), te da su na lokaciji već uklanjani objekti i vršene pripreme za budući transport i skladištenje radioaktivnog otpada.

“To znači da ovo više nije bio ‘projekat u početnoj fazi’, nego projekat koji je faktički već bio pripremljen za realizaciju”, upozorava Crnković.

Dok Hrvatska insistira da je Bosna i Hercegovina uključena u skladu sa međunarodnim procedurama, iz BiH dolaze potpuno drugačije interpretacije.

Zamjenik direktora Državne regulatorne agencije za radijacijsku i nuklearnu sigurnost BiH i predsjedavajući Ekspertskog tima BiH za Trgovsku goru Emir Dizdarević kaže da ostaje nejasno kako Hrvatska danas tvrdi da postupak tek počinje, ako je još početkom 2023. godine BiH zvanično dostavljen sadržaj Studije uticaja na okoliš.

“Nije mi jasno šta je onda bilo u februaru 2023. godine kada su nam poslali oficijelno preko diplomatskih kanala sadržaj Studije uticaja na okolinu i pitali nas da izrazimo, formalno-pravno, ako želimo da učestvujemo u procesu izdavanja Okolinske dozvole kao zainteresovana strana”, rekao je Dizdarević za Gerilu.

On otkriva i detalj sa sastanka u Ženevi koji dodatno komplikuje cijelu priču.

“BiH strana je pitala da li će Republika Hrvatska staviti u Komisiju koja provodi navedeni postupak predstavnika BiH kojeg BiH predloži, na šta je odmah odgovoreno da to ne može po zakonu Republike Hrvatske”, naveo je Dizdarević.

Hrvatska strana u odgovorima Gerili insistira i na tome da je BiH imala mogućnost da bude uključena u istraživačke radove na Trgovskoj gori, ali da tu mogućnost nije iskoristila na vrijeme.

“Odboru je pojašnjeno i da je od 2021. do 2024. održano šest neformalnih sastanaka predstavnika Fonda i stručnjaka iz BiH, mimo postupka Espoo konvencije. Mogućnost uključivanja stručnjaka iz BiH u provođenje istraživačkih radova dogovorena je na prvom održanom sastanku, ali BiH tu mogućnost nije iskoristila, jer je zahtjev podnesen tek po završetku istraživačkih radova”, navode iz Fonda NEK.

Dizdarević na to odgovara da BiH posjeduje kompletnu dokumentaciju o komunikaciji između dvije strane.

“Imamo dopise koje je Republika Hrvatska zaprimila i odgovor. Vjerovatno onaj koji te informacije plasira nije u potpunosti informisan”, rekao je Dizdarević.

U cijeloj priči posebno je važno pitanje šta će zapravo biti predmet daljeg razmatranja pred međunarodnim tijelima.

Dizdarević smatra da će Implementacioni komitet Espoo konvencije prije svega posmatrati formalnu komunikaciju i poštovanje međunarodnih procedura.

“Ipak, veoma je značajno što je prvi put BiH ozbiljno o ovom pitanju razgovarala pred trećom stranom i to Implementacionim komitetom Espoo konvencije”, kaže Dizdarević.

Dodaje da će ključni dokument biti izvještaj i preporuke koje bi Espoo komitet trebalo da pripremi do septembra ove godine.

“Preporuke su jako važne”, naglašava on.

Da je slučaj Trgovska gora daleko više od tehničkog pitanja smatra i Mario Crnković.

“Ne znam šta je gore, to što se nizaju pokušaji iz Hrvatske da se ozbiljan međunarodni problem koji su stvorili svedu na tehničko pitanje ili to što uz sav trud i sav novac nikako da uspiju”, kaže Crnković.

On upozorava da Hrvatska pokušava neformalnim sastancima i parcijalnom komunikacijom zamijeniti ono što su formalne međunarodne obaveze prema Bosni i Hercegovini.

“Ni po koju cijenu niti možemo niti smijemo dozvoliti da se BiH kao zemlju tretira kao statistu, da tu budemo za ukras projektu koji je neko trasirao političkom odlukom kasnih devedesetih. To je ponižavajući odnos, upakovan u hrpe floskula koje trebaju zamagliti suštinu”, kaže Crnković.

Prema njegovim riječima, ključni problem je upravo pitanje trenutka kada je BiH zaista trebala biti uključena.

“Kada kažemo rana faza projekta, to je proces dok su opcije još bile stvarno otvorene, dok lokacija nije bila faktički unaprijed određena, a Bosna i Hercegovina te riječi čuje nakon 26 godina od ključne političke odluke koja je izglasana u Saboru Hrvatske”, upozorava Crnković.

S druge strane, Hrvatska u odgovorima Gerili insistira da će BiH i njena javnost imati mogućnost dostavljanja mišljenja i podataka tokom postupka procjene uticaja na okoliš, te da konačna odluka još nije donesena.

Istovremeno, Provedbeni odbor Espoo konvencije zatražio je dodatnu dokumentaciju, prevode određenih dijelova studije i pojašnjenja hrvatskih propisa koji su citirani tokom sastanka u Ženevi.

Dizdarević smatra da upravo taj detalj pokazuje da slučaj Trgovska gora ulazi u novu, ozbiljniju međunarodnu fazu.

Prema njegovim riječima, pravni tim BiH već priprema nove međunarodne korake.

“Spremna je dokumentacija za traženje sučeljavanja pred Aarhus konvencijom kao i drugim međunarodnim dokumentima i EURATOM sporazumom”, rekao je Dizdarević.

Dok Hrvatska pokušava dokazati da je riječ o proceduri koja se odvija u skladu sa zakonima i međunarodnim pravilima, u BiH raste uvjerenje da je suštinska odluka o Trgovskoj gori donesena mnogo ranije i da se sada vodi bitka da se taj proces međunarodno ospori.

A upravo bi zaključci Espoo odbora mogli postati prvi ozbiljan međunarodni test cijelog projekta na Čerkezovcu. I ogroman problem za Hrvatsku jer je upravo za Gerilu, direktor Fonda NEK Josip Lebegner rekao da Hrvatska praktično nema alternativno rješenje ukoliko Trgovska gora ne bude realizovana.

„Neću vam lagati, Hrvatska nema plan B ukoliko iz bilo kog razloga Trgovska gora ne bude mogla primiti NSRAO“, rekao je Lebegner naglašavajući da bi se tek u tom slučaju otvarala pitanja daljih opcija.

Hrvatska je međunarodnim ugovorom sa Slovenijom obavezna da preuzme i zbrine polovinu nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško. Taj proces mora početi najkasnije do 2028. godine.

Ali kako se međunarodni pritisci budu pojačavali, a spor oko Trgovske gore ulazio u sve ozbiljnije pravne i političke sukobe, ostaje pitanje – da li će ovaj projekat na kraju postati veći problem za samu Hrvatsku nego za Bosnu i Hercegovinu?

Dejan Rakita / GERILA

The post Trgovska gora i radioaktivni otpad: Nema više bijelih rukavica — BiH i Hrvatska u otvorenom sukobu! first appeared on Gerila.info.

Upravo zbog toga je neformalna grupa građana “Za Plan” organizovala fokus grupu sa predstavnicima stručne javnosti, univerzitetskim profesorima, organizacijama civilnog društva i građanima, pokušavajući otvoriti pitanje kako danas izgleda urbanističko planiranje u Banjaluci i ko zapravo odlučuje o prostoru u kojem građani žive.

Tokom razgovora učesnici su ukazali na posljedice dugogodišnjeg neusvajanja novog Urbanističkog plana, od nekontrolisane gradnje i nestanka zelenih površina do sve izraženijeg osjećaja da se odluke donose iza zatvorenih vrata, bez stvarnog uključivanja javnosti i struke.

Posebno je naglašeno da javni prostor ne smije postati isključivo prostor profita.

“Zaključeno je da javni prostor mora ostati prostor javnog interesa, te da njegovo planiranje i uređenje zahtijeva odgovoran, transparentan i participativan pristup”, poručili su iz inicijative “Za Plan”.

Kao jedno od mogućih rješenja predložena je izmjena gradske Odluke o uređenju gradskog građevinskog zemljišta, kako bi buduće uređenje zelenih i javnih površina obavezno podrazumijevalo javne konkurse za idejna rješenja i uključivanje stručne javnosti u izbor najboljih projekata.

Građanska inicijativa “Za Plan” od odbornika Skupštine grada već duže vrijeme traži da se obustave donošenja novih regulacionih planova dok ne bude usvojen novi Urbanistički plan Banjaluke.

Iz “Za Plan” podsjećaju da važeći Urbanistički plan datira još iz 1975. godine, te upozoravaju da donošenje novih regulacionih planova bez dokumenta višeg reda predstavlja ozbiljan pravni i urbanistički problem.

“Grad ne treba da se gradi ‘od slučaja do slučaja’ — već na osnovu jasne i javne vizije budućnosti”, poručuju iz inicijative.

Uprkos tome, skupštinska većina je u martu ove godine usvojila izmjene još 22 regulaciona plana u gradu. Vlast je takve poteze predstavljala kao nastavak razvoja Banjaluke, dok struka i stanovnici Banjaluke upozoravaju da se zapravo radi o ubrzanom popunjavanju posljednjih slobodnih prostora u već formiranim naseljima.

Jedan od ključnih glasova struke posljednjih mjeseci je redovna profesorica na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu u Banjaluci Brankica Milojević, koja upozorava da se urbani razvoj grada praktično tri decenije odvija bez strateškog plana.

Podsjeća da je posljednji ozbiljan pokušaj izrade Urbanističkog plana za period 2020–2040 zaustavljen nakon javnog uvida početkom 2022. godine, nakon čega je uslijedilo intenzivno usvajanje pojedinačnih regulacionih planova.

“Štetne posljedice ovakvog razvoja su već sada vidljive i ogledaju se u nekontrolisanoj ekspanziji stambene izgradnje, potpuno prepuštenoj zahtjevima tržišta i investitora, smanjenju zelenih površina, posebno u stambenim blokovima, nedostatku dječijih igrališta i sportskih terena, dječijih vrtića, osnovnih škola, nedostatku javnih prostora i sadržaja, ugrožavanju obale Vrbasa”, rekla je profesorica Milojević.

Građani koji se godinama protive novim gradilištima u naseljima poput Obilićeva-Mejdana, Rosulja ili Starčevice upozoravaju da infrastruktura više ne može pratiti tempo gradnje. Ulice su zakrčene, parking mjesta nestaju, zelene površine se smanjuju, a dječija igrališta postaju potencijalne građevinske parcele.

Istovremeno, iz inicijative “Za Plan” tvrde da institucije mjesecima izbjegavaju da jasno odgovore na pitanje zakonitosti usvajanja regulacionih planova bez Urbanističkog plana. Zbog toga su protiv gradonačelnika Draška Stanivukovića i načelnika Odjeljenja za prostorno uređenje Vuka Višekrune podnijeli i krivičnu prijavu, tvrdeći da je višegodišnjim usvajanjem spornih planova nanesena šteta javnom interesu i otvoren prostor za korist privatnih investitora.

NGG „Za Plan“ najavila je da će u narednom periodu nastaviti aktivnosti usmjerene ka zagovaranju institucionalnih promjena koje bi omogućile veće učešće građana i stručne javnosti u procesima urbanog planiranja u Banjaluci.

Dejan Rakita / GERILA

The post “Za Plan” okupio struku i građane: Banjaluka ne može dalje bez Urbanističkog plana first appeared on Gerila.info.

Presuda je donesena 2. aprila ove godine, a pravni zastupnik Zadruge zaprimio ju je krajem aprila. Njome je ukinuta ranija odluka Okružnog suda u Doboju i otvoren prostor za novi postupak oko zemljišta poznatog kao Crkveno brdo — oko 28,5 hektara plodne poljoprivredne zemlje na kojoj se već mjesecima izvode radovi na izgradnji kompleksa solarnih elektrana.

Uprkos tome, u Podnovlju se uveliko postavljaju šipovi i paneli.

Zbog nastavka radova danas je na lokaciju izašla i policija, nakon prijave stanovnika Podnovlja. Međutim, prema riječima mještana, policijski službenici su sačinili zapisnik i poručili da za dalje postupanje prvo moraju reagovati nadležne inspekcije.

Ana Đukić, stanovnica Podnovlja, kaže za Gerilu da je razočarana odnosom institucija prema građanima koji mjesecima pokušavaju da dobiju odgovore.

„Ljudi iz Etmaxa su ušli u posjed i pored pravosnažne presude, pri tome niko ništa nam ne govori niti nas obavještava, kao da se nas koji ovdje živimo sve ovo ne tiče. Nema reakcije ni od jedne institucije, niko nam nije odgovorio na mnogobrojne upite koje šaljemo već mjesecima. Policija je maloprije došla u Podnovlje i napravila zapisnik, ali su rekli da to nije u njihovoj nadležnosti, odnosno da mora nadležna inspekcija da dođe i utvrdi stanje i da tek tada oni mogu zatvoriti gradilište. Ovo je katastrofa i evidentno je da mi živimo u državi bezakonja“, rekla je Đukićeva.

Slučaj Podnovlje već mjesecima izaziva ozbiljna pitanja o načinu na koji se raspolaže poljoprivrednim zemljištem, ali i o tome kako funkcionišu institucije kada se interesi građana sudare sa interesima investitora.

Grad Doboj je zemljište prepisao na sebe, iako je u katastru kao posjednik i dalje bila evidentirana Zemljoradnička zadruga Podnovlje. Nakon toga zemljište je prodato kompaniji “Etmax”. RUGIP je dva puta odbio zahtjev Zadruge za ponavljanje postupka, a Okružni sud u Doboju prethodno je odbacio njihovu tužbu. Tek je Vrhovni sud Republike Srpske ukinuo takvu odluku i naložio novo odlučivanje.

Paralelno sa sudskim sporovima, otvorena su i pitanja zakonitosti samog projekta.

Ekološka inspekcija Grada Doboja utvrdila je ranije da investitor nema ekološku dozvolu za projekat u Podnovlju, iako je riječ o osnovnom zakonskom uslovu za realizaciju ovakvih zahvata. Investitoru je naloženo da u roku od 30 dana pribavi potrebne dozvole, ali na terenu nije zabilježeno obustavljanje radova.

Stanovnici tvrde da su tokom protesta i obraćanja institucijama nailazili na ćutanje, a dio njih i na pritiske.

„Ovakvim projektima se uništava poljoprivredno zemljište ali i omogućava privatnicima da struju prodaju tržištima gdje oni žele i isti se ne obavezuju da tu struju ostave u našoj zemlji“, upozorio je ranije za Gerilu Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu.

Ekonomista Damir Miljević kaže da je problem dodatno ozbiljan jer se projekat realizuje na vrijednom obradivom zemljištu.

„Sa stanovišta društva, poljoprivredno zemljište je jedan od najvrijednijih prirodnih resursa i u tom kontekstu postavljanje solarnih panela i bilo koja druga djelatnost, kad su u pitanju koncesije koja će upropastiti poljoprivredno zemljište, ne bi se trebala dozvoliti“, rekao je Miljević.

Posebnu sumnju među mještanima izaziva i način na koji je projekat koncipiran. Umjesto jedne velike solarne elektrane, planirana je izgradnja 104 pojedinačne elektrane snage do 150 kilovata — upravo ispod zakonskog praga iznad kojeg se plaćaju koncesione naknade.

„Došlo je do parčanja zemljišta na 104 posebne parcele kako bi se izbjeglo plaćanje koncesija i drugih taksi. Sve te elektrane biće spojene na jedan vod i to je, po našem mišljenju, totalna zloupotreba zakona“, rekao je ranije za Gerilu Slobodan Dragičević iz stručne komisije mjesne boračke organizacije Podnovlje.

Dodatnu zabrinutost izaziva i sama lokacija projekta. Prema navodima Aarhus centra, solarni paneli planirani su „u samom centru naseljenog mjesta, između porodičnih kuća, u neposrednoj blizini osnovne škole, te unutar uže zone eko-sanitarne zaštite“, na prostoru gdje se nalaze izvorišta pitke vode za oko 140 domaćinstava.

U međuvremenu, juče, u nedjelju 17.maja, na teritoriji grada Doboja, a samim tim i u Podnovlju su održani i izbori za savjete mjesnih zajednica. Sagovornici Gerile tvrde da veliki broj stanovnika nije ni znao da se izbori održavaju, te da u samom Podnovlju gotovo nije bilo nikakvog obavještenja.

„Nismo znali za izbore mjesnih zajednica. Ja sam lično tražila da mi naprave zapisnik. Sve je ovo u organizaciji SNSD-a, biraju se između sebe, a niko od stanovnika o tome ništa ne zna. Nikakvog obavještanja, sve u tajnosti“, kaže Ana Đukić.

I drugi mještani sa kojima smo razgovarali tvrde da na oglasnoj tabli mjesne zajednice nije bilo nikakvog obavještenja o izborima. Sve to, kako ističu, budi sumnju u povezanost sa projektom solarnih elektrana u Podnovlju.

Dok institucije ćute, a sudski postupci traju, u Podnovlju se danas direktno sudaraju presuda Vrhovnog suda Republike Srpske i očigledno ignorisanje te odluke od strane gradskih vlasti u Doboju, predvođenih gradonačelnikom Borisom Jerinićem.

Na zemljištu na kojem su se nekada nalazili objekti za uzgoj stoke i skladištenje žitarica danas stoje redovi metalnih nosača i i sve veći broj solarnih panela čiji se broj, iz dana u dan, povećava.

Grad Doboj i kompanija “Etmax” ni nakon višestrukih upita Gerile nisu odgovorili na pitanja o pravnom osnovu prenosa zemljišta, procesu licitacije, ekološkim dozvolama i nastavku radova uprkos presudi Vrhovnog suda Republike Srpske.

Dejan Rakita / GERILA

The post Podnovlje uprkos presudi Vrhovnog suda RS: Šipovi i paneli niču dok institucije ćute, policija nemoćna, mještani ogorčeni first appeared on Gerila.info.

To se navodi u dopisu koji je ova kompanija 12. maja uputila Opštini Petrovo, načelniku opštine i nadležnom odjeljenju za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove, a dopis je u Opštini Petrovo zaprimljen narednog dana.

U dokumentu koji potpisuje direktor Mladen Lujić, Lykos navodi da je nosilac prava na istraživanje po rješenju Ministarstva energetike i rudarstva Republike Srpske broj 05.04/310-638-5/24 od 11. marta 2026. godine.

„U skladu sa Zakonom o geološkim istraživanjima Republike Srpske i tačkom 7. Rješenja Ministarstva energetike i rudarstva Republike Srpske broj 05.04/310-638-5/24 od 11.03.2026. godine ovim putem Vas obavještavamo da od 22.05.2026. godine počinjemo sa izvođenjem radova“, navodi se u dopisu kompanije.

Ta najava stigla je u trenutku kada je protiv istog rješenja već pokrenut sudski postupak. Prema dokumentu koji je objavio predsjednik Mjesne zajednice Sočkovac Slobodan Sarić, Opština Petrovo je pred Okružnim sudom u Banjaluci podnijela tužbu protiv Ministarstva energetike i rudarstva RS, sa prijedlogom odgađanja izvršenja, radi poništenja rješenja kojim je Lykosu odobreno izvođenje detaljnih geoloških istraživanja.

Drugim riječima, dok se pred sudom osporava zakonitost rješenja, kompanija lokalnu zajednicu obavještava da namjerava početi radove.

Za Sarića, ali i veliki dio mještana Sočkovca, Kakmuža i okolnih ozrenskih sela, to nije samo pravno pitanje, već pitanje opstanka, povjerenja i elementarnog prava lokalnog stanovništva da odlučuje o prostoru u kojem živi i u kakvom orkuženju će ubuduće da živi.

„Sva naša dosadašnja pravna borba u cilju obustavljanja ovog nakaradnog “ projekta”, nije bila dovoljna da pomenuta kompanija konačno shvati da narod ovog kraja ne želi i ne odobrava njihove aktivnosti. Ovu borbu za svoja ljudska prava nismo mi željeli ,ona nam je nažalost nametnuta i nije pitanje više hoćemo li ili necemo da se borimo vec hoćemo li ili nećemo da postojimo“, napisao je Sarić.

Sarić je naveo da kompanija, najavom početka radova, ignoriše volju građana, proteste i javne skupove, jednoglasnu odluku Skupštine opštine Petrovo od 15. aprila 2026. godine kojom je izraženo protivljenje geološkim istraživanjima, kao i činjenicu da je raspisan referendum za 17. maj.

Priča je počela krajem marta, kada je australijska kompanija Yugo Metals LTD, registrovana u Pertu, objavila na Australijskoj berzi hartija od vrijednosti da joj je Ministarstvo energetike i rudarstva RS dodijelilo prava na projekat geoloških istraživanja metala na području Sočkovca. Tako da su ovu, za njih jako važnu informaciju, stanovnici Ozrena saznali su ne od institucija Republike Srpske, nego sa berzanske objave jedne strane kompanije, na internetu.

Uslijedili su sastanci u Petrovu, zahtjevi Ministarstvu da potvrdi ili demantuje informaciju, javni skup u Sočkovcu i sve jasnije protivljenje mještana. Na skupu održanom 4. aprila u Domu kulture u Sočkovcu, u organizaciji Ekološkog udruženja „Ozrenski studenac“, građani Kakmuža, Sočkovca i Karanovca poručili su da neće dozvoliti devastaciju Ozrena i da se protive bilo kakvim geološkim istraživanjima koja bi mogla voditi ka otvaranju rudnika.

„Neće o nama odlučivati Banjaluka i to iza zatvorenih vrata, krijući od nas, koji smo krvarili za ovaj Ozren“, bila je jedna od poruka sa tog skupa.

Ekološki aktivista Zoran Poljašević tada je upozorio da se priča o „samo geološkim istraživanjima“ ne može posmatrati odvojeno od potencijalne eksploatacije. Kompanije koje svoje projekte predstavljaju investitorima na berzi, kako je naveo, ne prikupljaju kapital zbog pukog istraživanja, nego zbog mogućnosti da jednog dana istražni prostor postane rudnik.

Upravo zato je izjava ministra energetike i rudarstva RS Petra Đokića, data na SET-u u Trebinju, dodatno uznemirila mještane. Đokić je tada rekao da Vlada RS podržava geološka istraživanja i da je pitanje eventualnog razvoja ležišta „drugo pitanje“.

„Ne ministre Petre Đokiću, to nije drugo pitanje, to je isto pitanje. I ključno pitanje“, odgovorio je Poljašević sa skupa na Ozrenu.

Za lokalnu zajednicu, najava Lykosa sada potvrđuje ono od čega su strahovali, odnosno da institucije i kompanija nastavljaju proceduru uprkos protivljenju Ozrenaca, i čak uprkos političkom stavu lokalne skupštine i uprkos tužbi koju je sama Opština Petrovo pokrenula protiv Ministarstva. Stav pobunjenih Ozrenaca podržao je i sam načelnik opštine Petrovo Ozren Petković, koji i sam pripada vladajućoj stranci u Srpskoj, odnosno SNSD-u, što samo po sebi, dovoljno govori.

Posebno je važno da se istražni prostor više ne predstavlja samo kao Sočkovac, već kao „Petrovo“. Aktivisti su i ranije upozoravali da promjena imena projekta, smanjenje ili redefinisanje obuhvata i korišćenje različitih pravnih subjekata mogu služiti kao način da se projekat koji je već izazvao otpor lokalnog stanovništva vrati u izmijenjenom obliku.

Yugo Metals je, prema ranijim objavama i dostupnim informacijama, faktički nastavio projekte koji su ranije povezivani sa Lykos Balkan Metalsom. Aktivisti tvrde da je riječ o pregrupisavanju istih interesa i istih rudarskih ambicija, sada prilagođenih berzanskoj komunikaciji i novim zakonskim okolnostima u Republici Srpskoj.

Za sada je jasno samo jedno: Lykos je najavio 22. maj kao datum početka radova. Opština Petrovo je tužila Ministarstvo. Građani su rekli da neće pristati. A Ozren, planina koja je već jednom natjerala institucije i investitore na povlačenje, ponovo ulazi u dane u kojima će se mjeriti stvarna snaga lokalne zajednice.

Dejan Rakita / GERILA

The post Lykos najavio početak radova na Ozrenu: Opština Petrovo tužila Đokićevo Ministarstvo, Ozrenci poručuju – “Dosta je bilo!” first appeared on Gerila.info.

Kroz sedam rijeka – Plivu, Duboku, Neretvu, Kasindolsku rijeku, Neretvicu, Ugar i Kruščicu – film prati višegodišnje borbe lokalnih zajednica protiv izgradnje mini hidroelektrana i drugih zahvata koji mijenjaju prirodna korita rijeka i ugrožavaju životnu sredinu.

U centru priče nisu samo rijeke, već ljudi koji uz njih žive. Aktivisti, mještani, ekolozi, stručnjaci i novinari kroz vlastita svjedočenja govore o pritiscima, protestima, sudskim procesima i pokušajima da sačuvaju ono što mnogi u Bosni i Hercegovini još uvijek smatraju zajedničkim dobrom.

Film je sniman bez klasične naracije. Umjesto naratora, priču nose autentični glasovi ljudi sa terena – onih koji su godinama blokirali bagere, protestovali ispred institucija ili završavali na sudovima zbog borbe za rijeke.

Kroz njihove ispovijesti otvara se mnogo šira slika: sistem u kojem prirodni resursi često postaju predmet privatnih interesa, dok posljedice snose lokalne zajednice.

„Rijeke na ivici“ ne pokušava ponuditi jednostavne odgovore, već postavlja pitanje koliko daleko društvo može otići u ime profita i energetskih projekata prije nego što izgubi ono najvrijednije – pitku vodu i netaknutu prirodu.

Autori filma su Dejan Rakita i Vladimir Kovačević, a film je nastao u produkciji portala Gerila.info.

Dokumentarac će premijerno biti emitovan na BHRT u subotu, 9. maja 2026. godine u 16:15 časova, dok je reprizno emitovanje zakazano za 14. maj u 12:30.

Premijera na FTV planirana je za 21. maj u 20:20, uz reprizna emitovanja 22. maja u 15:10 i 25. maja oko ponoći.

Film je realizovan u okviru programa „Innovation. Media. Minds: EU Support to Public Service Journalism in the Western Balkans“, koji finansira Evropska unija, a sprovodi Goethe-Institut u ime Evropske komisije u saradnji sa implementacionim partnerom DW Akademie.

Sadržaj filma isključiva je odgovornost redakcije Gerila.info i ne odražava nužno stavove Evropske unije.

The post Premijera dokumentarca „Rijeke na ivici“: Priča o rijekama BiH koje nestaju pod pritiskom mini hidroelektrana first appeared on Gerila.info.