Jedan je to od ključnih zaključaka VII konferencije Mreže za zaštitu prirode u Bosni i Hercegovini, održane od 11. do 13. septembra u Međugorju. Predstavnici organizacija civilnog društva, naučne zajednice i institucija razgovarali su o zaštiti Bune, Bunice i Bunskih kanala, posljedicama geoloških istraživanja i rudarenja, uključivanju mladih naučnika u terenski rad te budućim prioritetima Mreže.

Konferencija je počela simbolično u 11.55, „pet do dvanaest“, a završena je upozorenjem da za brojne rijeke, šume i druga vrijedna područja vrijeme za reagovanje ubrzano ističe.

Posebna pažnja posvećena je području Bune, Bunice i Bunskih kanala, za koje je pokrenuta inicijativa za uspostavljanje zaštite. Iako je riječ o jednom od najprepoznatljivijih prirodnih područja Hercegovine, učesnici konferencije upozorili su da je ono izloženo sve snažnijim i međusobno povezanim pritiscima.

Među njima su neplanska urbanizacija i širenje turističkih i ugostiteljskih sadržaja, izgradnja Koridora Vc i pripadajućih pristupnih saobraćajnica, zahvati u riječnim koritima, ali i moguće posljedice projekta „Gornji horizonti“.

Trasa Koridora Vc presijeca prostor predložen za zaštitu, zbog čega će buduće granice i režime zaštite biti potrebno uskladiti sa već planiranom infrastrukturom. Učesnici su ipak naglasili da stručno obrazloženje ne smije biti unaprijed napisan dokument kojim se samo potvrđuje politička odluka. Ono mora predstavljati nezavisnu procjenu vrijednosti područja, njegovog trenutnog stanja, ugroženosti i stvarne opravdanosti zaštite.

Najozbiljnije upozorenje iznio je hidrolog i osnivač Udruženja geografa BiH, nekadašnji dekan Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu, prof. dr Muriz Spahić. On je otvorio pitanje mogućih posljedica hidroelektrane Dabar i preusmjeravanja voda iz jednog sliva u drugi.

„Jesmo li kao društvo svjesni šta će se dogoditi kada proradi hidroelektrana Dabar i kada nestane Bune i Bunice?“, pitao je Spahić.

Podsjetio je da su Buna, Bunica i Bunski kanali još 1963. godine bili evidentirani kao zaštićeno područje, ali da registar kasnije nije obnovljen nakon prestanka rada nekadašnjeg Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa BiH.

„To kod mene izaziva nervozu, što je neusklađeno ono što nazivamo propisima sa onim što je na terenu, i onda nam sve propada. ‘Gornji horizonti’ predviđaju prevođenje voda iz Nevesinjskog prema Dabarskom polju, pa Fatničkom i Bilećkom polju. Sve ove vode preusmjeravaju se prema Trebišnjici, odnosno prema drugom slivu, i toga treba da budemo napokon svjesni“, rekao je Spahić.

On smatra da je o mogućim posljedicama trebalo mnogo ranije razgovarati na nivou vlada Federacije BiH i Republike Srpske.

„Teško je pričati o nekakvim zaštićenim područjima ako sutra te rijeke budu suva korita“, upozorio je Spahić.

Građani jesu zaustavljali štetne projekte

Predstavnici Mreže smatraju da zaštita nekog područja može uspjeti samo ako ima podršku ljudi koji u njemu žive. Zbog toga je dogovoreno da se, prilikom izbora budućih prioriteta, prednost daje područjima u kojima postoji jasna podrška lokalnog stanovništva.

Adnan Đuliman iz Omladinskog kluba „Novi Val“ iz Blagaja smatra da se u javnosti godinama stvara osjećaj kako građani ne mogu uticati na odluke o projektima koji neposredno mijenjaju njihov životni prostor.

„Mislim da ovdje u BiH postoji jedan projekat da se javnost ubijedi da građani apsolutno ništa ne mogu promijeniti na terenu. Gdje god su građani ustali protiv neke aktivnosti, mi smo pobijedili, poput priče o kamenolomu kod Blagaja ili zaštite Bunskih kanala“, rekao je Đuliman.

Problem, međutim, nije završen kada investitor jednom odustane ili privremeno obustavi radove. Đuliman upozorava da nosioci štetnih projekata često čekaju da pažnja javnosti oslabi, a otpor lokalnog stanovništva se umori.

„Ti takozvani investitori mnogih štetnih projekata u BiH sada čekaju da se bunt stanovnika smiri, čak i po nekoliko godina, pa ponovo aktiviraju te projekte. Iako su građani ove zemlje donedavno bili pasivni, ipak smo na kraju uvidjeli da ostajemo bez šume, pitke vode i hrane. Moramo biti svjesni šta se dešava, ne samo kod nas nego svugdje u svijetu“, kazao je Đuliman.

Na potrebu uključivanja stanovništva ukazala je i Sanela Popović, stručna savjetnica u Federalnom ministarstvu okoliša i turizma. Ona je podsjetila da formalno proglašenje zaštite nije kraj, nego tek početak procesa.

„Za vrijeme mandata našeg Ministarstva pokušalo se povećati površinu pod zaštićenim područjima. Međutim, zaštita područja i prostora ne znači samo konzerviranje, nego kompletnu strukturu upravljanja i zaštite, kao i finansijsku konstrukciju. Prije svega nam treba podizanje svijesti stanovništva o značaju očuvanja šumskih područja“, rekla je Popović.

Na konferenciji je upozoreno da se šume i vode više ne mogu posmatrati odvojeno. Profesor Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Dalibor Ballian podsjetio je da je samo do 24. avgusta ove godine u BiH opožareno više od 39.000 hektara šumskih površina.

„Bez šume nemamo rijeka ni vode, jer je šuma filter, a šume gubimo“, rekao je Ballian, upozoravajući da ljudi troše više prirodnih resursa nego što ih priroda može obnoviti.

Rudarenje bez podataka o početnom stanju

Drugi veliki dio konferencije bio je posvećen posljedicama geoloških istraživanja i rudarenja po životnu sredinu, zdravlje ljudi i odnose unutar lokalnih zajednica.

Učesnici su upozorili da rudarski projekti ne mijenjaju samo prostor, kvalitet vode i vazduha. Oni često dijele lokalno stanovništvo na one koji u rudniku vide radna mjesta i razvoj i one koji strahuju za zdravlje, imovinu i budućnost prostora u kojem žive. Kao jedan od primjera navedena je dolina Jadra u Srbiji, gdje je planirani rudnik doveo do duboke polarizacije lokalne zajednice.

Slična pitanja sve češće se otvaraju i u Bosni i Hercegovini. Tokom prvog dana konferencije posebno je pomenuta Krivaja, jedna od rijetkih većih rijeka bez betonskih prepreka i brana. Njene pritoke Duboštica i Tribija prolaze kroz područje na kojem kompanija „Vareški minerali“, ranije „Seven Plus“, istražuje hrom i prateće minerale.

Sekretar Udruženja građana „Fojničani“ Davor Šupuković upozorio je da bi mogući rudnik hroma predstavljao novu prijetnju slivu Krivaje. Radovi su već otvorili pitanja krčenja šume, izgradnje pristupnih puteva, bušotina izvedenih bez prethodno pribavljenih vodnih akata, pristupa koncesionom ugovoru i mogućeg uticaja teških metala na površinske i podzemne vode.

Zaključak konferencije je da se prije odobravanja rudarskih i drugih projekata sa značajnim mogućim uticajem mora utvrditi vjerodostojno „nulto stanje“ životne sredine i zdravlja stanovništva. Bez takvih podataka naknadno je gotovo nemoguće pouzdano utvrditi šta se promijenilo, kada je zagađenje nastalo i ko je za njega odgovoran.

Javno dostupni podaci o kvalitetu vazduha u Varešu iz januara 2026. godine, zaključeno je, zahtijevaju detaljniju stručnu analizu izvora i nivoa zagađenja, kao i mogućih posljedica dugotrajne izloženosti stanovništva. Posebnu pažnju potrebno je posvetiti izloženosti olovu, s obzirom na poznate rizike ovog teškog metala za zdravlje, uključujući kardiovaskularni sistem.

Istovremeno, stručnjaci upozoravaju da se mora jasno razlikovati prisustvo metala koje potiče iz prirodnog geološkog sastava tla od zagađenja izazvanog rudarenjem, preradom rude ili drugim ljudskim aktivnostima. To je moguće samo dugoročnim, stručnim i nezavisnim mjerenjima.

Upravo je nezavisnost monitoringa izdvojena kao jedan od najvećih problema. Ključna mjerenja kvaliteta vode, tla i vazduha, kao ni istraživanja zdravstvenog stanja ljudi, ne bi smjela finansijski zavisiti isključivo od investitora ili kompanije koja može biti izvor zagađenja.

Članstvo u Evropskoj uniji samo po sebi nije garancija zaštite. Primjeri iz Hrvatske, uključujući nezakonito odlaganje opasnog otpada, pokazali su da razvijeniji propisi ne znače mnogo ako nema efikasnog nadzora i njihove primjene.

U Bosni i Hercegovini, uprkos dugoj istoriji rudarenja i metalurške industrije, još ne postoje sistematska i kontinuirana istraživanja izloženosti stanovništva teškim metalima. Umjesto prevencije i stalnog stručnog praćenja, institucije najčešće reaguju tek nakon incidenta, pojedinačnim i privremenim mjerama.

Korupcijski rizici, nedovoljna transparentnost i mogući sukobi interesa dodatno slabe zaštitu životne sredine. Zbog toga su učesnici konferencije zatražili dostupnije podatke, snažniji nezavisni nadzor i stvarno uključivanje stručne i zainteresovane javnosti u postupke donošenja odluka.

Šator, Sutjeska i nova generacija istraživača

Na sastanku Mreže dogovoreno je pokretanje inicijative za zaštitu planine Šator, Šatorskog jezera i šireg područja, sa ciljem uspostavljanja nacionalnog parka.

Mreža će pripremiti i zajedničku reakciju povodom najavljene gradnje smještajnih kapaciteta na Prijevoru u Nacionalnom parku Sutjeska. UNDP-u i Globalnom fondu za životnu sredinu biće upućen zahtjev za informacije o izgradnji rezervoara za vodu na istom lokalitetu, njegovoj opravdanosti i mogućim posljedicama po zaštićeno područje.

Najavljen je i stručni razgovor o granicama postojećih zaštićenih područja. Kao primjer je navedeno Prokoško jezero, gdje su pojedini dijelovi prostora zbog trajnih promjena izgubili vrijednosti zbog kojih su nekada zaštićeni. Cilj, kako je zaključeno, nije slabljenje zaštite, nego utvrđivanje odgovarajućeg pravnog mehanizma kojim bi granice odgovarale stvarnom stanju na terenu.

Konferencija je otvorila i pitanje budućnosti mladih naučnika. Nedostatak terenskog rada tokom fakultetskog obrazovanja prepoznat je kao ozbiljan problem, dok istovremeno opada interesovanje mladih za prirodne nauke. Organizacije civilnog društva zato bi trebalo snažnije da sarađuju sa fakultetima i studentima te ih uključuju u konkretna terenska i interdisciplinarna istraživanja.

Nakon izbora i formiranja novih vlada Federacije BiH i Republike Srpske, Mreža planira zatražiti sastanke sa resornim ministarstvima. Namjera je da institucijama predstavi prioritetna područja za zaštitu i zatraži konkretnu saradnju na povećanju obuhvata zaštićenih područja u BiH.

Zaključci iz Međugorja pokazuju, međutim, da problem više nije samo u tome koliko je teritorije formalno zaštićeno. Suštinsko pitanje je šta će od tih područja zaista ostati ako propisi i institucije nastave zaostajati za projektima koji mijenjaju tokove rijeka, otvaraju planine i šume za eksploataciju te ostavljaju građanima da posljedice dokazuju tek kada šteta već postane vidljiva.

Dejan Rakita / GERILA

The post Mreža za zaštitu prirode BiH: Buna i Bunica pred nestankom, rudarenje se širi bez nezavisnog nadzora first appeared on Gerila.info.

Tom porukom mještani Bukove Kose i okolnih prijedorskih naselja opisali su zbog čega su danas izašli na Gradski trg u Prijedoru. Od nadležnih institucija ponovo su zatražili zatvaranje rudnika uglja i zaustavljanje radova za koje tvrde da im posljednje tri godine uništavaju privatnu imovinu, izvore vode i vazduh.

Mještanka Gornjeg Jelovca Bojana Knežević upozorila je da su na području rudnika formirane tri velike deponije uglja koje se, prema njenim riječima, svakodnevno samozapaljuju.

„To je ugalj sa visokim procentom sumpora i on se pali, nebitno kakva je temperatura. Oni su unazad godinu dana napravili tri velike deponije koje svakodnevno gore. Gušimo se u sumporu i svako zna šta to znači za zdravlje. Tu je ugrožen veći teren“, rekla je Knežević.

Protest je održan dan nakon što je objavljeno da je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske kompaniji „Drvo-export“ iz Teslića izdalo novu ekološku dozvolu. Prethodne dvije dozvole poništio je Okružni sud u Banjaluci.

Za mještane, međutim, nova dozvola ne daje odgovor na jedno od najvažnijih pitanja –na kojoj površini kompanija zaista izvodi radove?

Miroslav Stakić, stanovnik Bukove Kose i jedan od aktivista koji se protive rudniku, kaže za Gerilu da od osnovnog zahtjeva neće odustati.

„Mi i dalje tražimo zatvaranje rudnika na Bukovoj Kosi. Dobili su ekološku dozvolu na 9,15 hektara, a ja postavljam pitanje šta je sa dodatnih 30 hektara zemlje koju uzurpira firma Drvo-export. Kako je moguće da su legalni ako u ovom momentu rade možda i na više od 40 hektara, a dobili su dozvolu na manje od deset?“, pita Stakić.

On zahtijeva i odgovor na pitanje šta će se dogoditi sa privatnim zemljištem za koje mještani tvrde da je zahvaćeno rudarskim radovima.

„Šta je sa otimačinom privatnih posjeda, kako će Ministarstvo Bojana Vipotnika opravdati takve stvari? Zašto policija ćuti na takve anomalije, zašto ćute tužilaštva?“, kaže Stakić.

Sud poništi, Vlada donese novu odluku

Nova ekološka dozvola samo je posljednji u nizu upravnih akata i sudskih odluka koje su obilježile projekat na Bukovoj Kosi.

Vrhovni sud Republike Srpske poništio je rješenje kojim je Vlada RS kompaniji „Drvo-export“ dodijelila koncesiju za istraživanje uglja. Sud je utvrdio da odluka nije sadržavala obrazloženje iz kojeg bi se moglo zaključiti na osnovu kojih činjenica i zakonskih kriterijuma je koncesija dodijeljena upravo toj kompaniji.

Prema presudi, time nisu prekršene samo odredbe Zakona o opštem upravnom postupku već i načelo transparentnosti propisano Zakonom o koncesijama. Javnost zbog nedostatka obrazloženja nije mogla djelotvorno osporavati odluku koja može imati posljedice po životnu sredinu, zdravlje ljudi i privatnu imovinu.

Presuda, ipak, nije zaustavila rudarske mašine.

Vlada Republike Srpske je 30. jula donijela novo rješenje kojim je koncesiju za istraživanje ponovo dodijelila istoj kompaniji. U novom aktu navedeno je da je „formalni nedostatak“ otklonjen dodavanjem obrazloženja.

Problem je što se nova odluka odnosi na koncesiju za istraživanje koja je važila od oktobra 2023. do oktobra 2025. godine. Vlada je tako tokom 2026. ponovo odlučivala o već isteklom koncesionom periodu i istraživanjima koja su u međuvremenu završena.

Kompaniji je u međuvremenu dodijeljena posebna koncesija za eksploataciju uglja, koja važi do 2034. godine. Vrhovni sud nije odlučivao o toj koncesiji, nego o odluci Vlade na osnovu koje je sprovedena prethodna, istražna faza. Ostalo je, međutim, otvoreno može li se eksploatacija zasnivati na rezultatima istraživanja sprovedenih na osnovu naknadno poništenog rješenja.

Okružni sud u Banjaluci u međuvremenu je po drugi put poništio ekološku dozvolu za rudnik. Sud je, između ostalog, utvrdio da nije dostavljen odgovarajući plan rekultivacije i remedijacije – dokument kojim bi trebalo odrediti kako će biti sanirano zemljište devastirano eksploatacijom.

Nakon presude i zahtjeva Centra za životnu sredinu, republički ekološki inspektor na terenu je zatekao kompaniju bez važeće ekološke dozvole. Radovi su, prema ranije objavljenim informacijama, nastavljeni i nakon inspekcijske zabrane, sve do izdavanja nove dozvole neposredno pred protest.

Kompanija napada medije i organizatore protesta

„Drvo-export“ je u saopštenju koje je prenijela Alternativna televizija odbacio navode o nezakonitom radu. Iz kompanije tvrde da posjeduju sve potrebne dozvole i da se presuda Vrhovnog suda odnosi isključivo na istražnu fazu, koja je završena.

Poništavanje istražne koncesije opisali su kao posljedicu „sitnih administrativnih nedostataka“, a naveli su i da je elaborat o rezervama mineralnih sirovina prošao zakonske provjere, čime je, prema njihovom tumačenju, dokazana legalnost prelaska u fazu eksploatacije.

Kompanija tvrdi i da je prethodna ekološka dozvola poništena zbog upotrebe termina „remedijacija“ te da je taj nedostatak otklonjen izdavanjem nove dozvole.

U saopštenju se, međutim, nisu zadržali samo na dozvolama. Proteste su povezali sa opozicionim političkim opcijama, pojedine medije i „uvezane krugove“ optužili da imaju zadatak da blate kompaniju, a organizatore protesta doveli u vezu sa navodnim „sumnjivim radnjama“, o kojima će, kako su najavili, obavijestiti javnost i nadležne organe.

Stakić kaže da takve tvrdnje dolaze od medija i kompanije koji javnosti ne pokazuju stvarno stanje na terenu.

„Što se tiče Alternativne televizije, oni doslovno nikada nisu bili na Bukovoj Kosi, nisu nikada vidjeli stanje u našem selu, ali zato uredno prenose saopštenja kompanije Drvo-export, izjave koje se čak mogu protumačiti kao prijeteće i koje su, na kraju krajeva, netačne“, rekao je Stakić za Gerilu.

Kompanija je poručila da će nastaviti sa radom i da neće dozvoliti da „ucjene politikanata zaustave investiciju od opšteg značaja za Prijedor i Republiku Srpsku“.

Mještani, sa druge strane, pitaju u čemu se ogleda opšti interes projekta ako oni zbog njega ostaju bez čiste vode i vazduha, ako im se oštećuje privatna imovina i ako se radovi izvode na površini znatno većoj od one navedene u ekološkoj dozvoli.

Selak poziva na poštovanje presuda, ali ne odgovara ko će ih sprovesti

Samo nekoliko dana prije protesta, 9. septembra, Gerila je ministra pravde Republike Srpske Gorana Selaka pitala ko je odgovoran kada sudske presude ne mijenjaju stanje na terenu.

„Kao ministar pravde uvijek insistiram na vladavini prava i uvijek pozivam sve svoje kolege koje u svojim resorima imaju samostalne organe, kao i institucije u nadležnosti Ministarstva pravde, da poštuju svaku pravosnažnu sudsku odluku“, rekao je Selak.

Nije, međutim, konkretno odgovorio da li je presuda Vrhovnog suda suštinski izvršena kada je Vlada nakon nje donijela novo rješenje sa praktično istim ishodom. Nije se izjasnio ni o pravnim posljedicama korištenja rezultata istraživanja obavljenih na osnovu akta koji je naknadno poništen.

„U pojedinačnim slučajevima ja kao ministar pravde ne bih trebalo da komentarišem sudske odluke“, rekao je Selak, navodeći da nije upoznat sa svim činjenicama i da mu zainteresovani građani mogu dostaviti dokumentaciju.

Stakić je ranije policiji prijavio i da je rudarska mehanizacija ušla u njegovu privatnu parcelu i načinila veliku materijalnu štetu. Dežurni tužilac prijedorskog Okružnog javnog tužilaštva ocijenio je da zaštitu imovine treba da traži privatnom tužbom. Prema dokumentaciji koju je objavila Gerila, Stakiću nije dostavljena obrazložena naredba o nesprovođenju istrage sa poukom o pravu na pritužbu, nego policijsko obavještenje kojim mu je prenesen stav tužioca.

Mještani su prijavljivali štetu policiji i tužilaštvu, obraćali se inspekcijama, učestvovali u sudskim postupcima i dobijali presude. Sudovi su poništili istražnu koncesiju i dvije ekološke dozvole. Vlada i Ministarstvo potom su donosili nove akte, a eksploatacija traje, bez prekida.

Na Bukovoj Kosi, međutim, više nije dovoljno pokazati još jednu u nizu dozvola i tvrditi da je sve po zakonu. I očekivati da se institucijama može slijepo vjerovati, pogotovo ako živite u Bukovoj Kosi.

Današnjim protestom Prijedorčani su poručili da više neće ćutati dok institucije okreću glavu od onoga što se događa na Bukovoj Kosi, a što u Republici Srpskoj, izgleda, ne vide jedino Goran Selak, Bojan Vipotnik i Alternativna televizija.

Dejan Rakita / GERILA

The post „Gušimo se u sumporu, vlast izdaje dozvole, a bageri i dalje rade“: Prijedorčani traže zatvaranje rudnika na Bukovoj Kosi first appeared on Gerila.info.

Konferenciju, koja traje od 11. do 13. septembra, organizuje Udruženje građana „Fojničani“ iz Maglaja uz podršku Udruge „Dinarica“ iz Mostara.

Prof. dr. Dalibor Ballian, redovni profesor Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, upozorio je da se stanje prirodnih resursa više ne može posmatrati odvojeno, odnosno da nestanak šuma direktno utiče na količinu i kvalitet vode, ali i na sposobnost prirode da se obnovi.

„Ekološkim aktivizmom bavim se više od 20 godina. Bez šume nemamo rijeka ni vode, jer je šuma filter, a šume gubimo. Samo ove godine, do 24. avgusta, imali smo više od 39.000 hektara opožarenih šumskih površina. Posljednji požar između Tomislavgrada i Kupresa zahvatio je više od 14.000 hektara“, rekao je Ballian.

Prema njegovim riječima, priroda više ne može proizvesti dovoljno pitke vode i čistog vazduha u odnosu na količinu resursa koju ljudi troše.

„Trošimo mnogo više nego što nam priroda daje, a prirodi ne dajemo ništa. Sada smo na raskrsnici: hoćemo li nastaviti prema ponoru ili ćemo učiniti nešto da bude dobro i nama i našoj djeci“, upozorio je Ballian.

Ipak, kaže, odnos javnosti prema ekološkim problemima danas je drugačiji nego prije dvije decenije.

„Kada sam 2005. godine počeo da se borim protiv malih hidroelektrana, medije to nije interesovalo. Danas mediji i javnost prepoznaju taj problem. Imamo dovoljno mladih i obrazovanih ljudi i vjerujem da će to dati rezultate“, rekao je Ballian.

Davor Šupuković, sekretar UG „Fojničani“, kaže da su u fokusu konferencije očuvanje rijeka i posljedice rudarskih projekata, koji su posljednjih godina sve brojniji i intenzivniji.

„Rijeke su zaista na udaru, počevši od Neretve, Une i Krivaje, pa do mnogih drugih. Krivaja je jedna od rijetkih rijeka bez betonskih prepreka i brana, a danas je ugrožena mogućim otvaranjem rudnika hroma na lokalitetu Duboštica–Tribija“, rekao je Šupuković.

Iza tog upozorenja stoji konkretan projekat: pritoke Krivaje, Duboštica i Tribija, prolaze kroz područje na kojem firma „Vareški minerali“, ranije „Seven Plus“, planira istraživanje i moguću eksploataciju hroma i pratećih minerala.

Koncesija je dodijeljena još 2020. godine, a nakon što su tokom 2025. počeli krčenje šume, izgradnja pristupnih puteva i bušenja, inspekcija je utvrdila da su najmanje četiri probne bušotine izvedene bez potrebnih vodnih akata, koje je kompanija naknadno pribavila.

Projekat je u međuvremenu otvorio i sudske sporove zbog uskraćivanja pristupa koncesionom ugovoru, kao i zbog puta koji prelazi preko više od 36.000 kvadratnih metara šume i državnog šumskog zemljišta. Eko forum Zenica upozorio je i na rupe u federalnim propisima, dok stručnjaci navode da bi hrom iz rudarskih radova preko površinskih i podzemnih voda mogao dospjeti u Krivaju, a zatim i u Bosnu.

„Razmatraćemo i biodiverzitet Krivaje, jer smo kao Mreža za zaštitu prirode radili istraživanje biodiverziteta ove rijeke“, rekao je Šupuković.

Stručnjaci okupljeni u Mreži na konferenciji predstavljaju rezultate istraživanja biološke raznolikosti sliva Krivaje, kao i bogatstvo vrsta i staništa Une. Krivaja je ranije zahvaljujući protivljenju lokalnog stanovništva sačuvana od planiranih hidroelektrana, ali se sada suočava s drugačijom vrstom pritiska.

Pored Krivaje, poseban dio konferencije posvećen je zaštiti Bune, Bunice i Bunskih kanala. Mreža za zaštitu prirode priprema stručnu podlogu za proglašenje ovog područja zaštićenim, dok mu istovremeno prijete izgradnja autoputa, projekat „Gornji horizonti“, urbanizacija i zahvati u riječnim koritima.

„Ovo područje generalno se susreće s brojnim prijetnjama, kao što su izgradnja autoputa, projekat Gornji horizonti, urbanizacija i devastacija korita“, rekao je Šupuković.

Adnan Đuliman iz Omladinskog kluba „Novi Val“ iz Blagaja kaže da su Buna i Bunica prirodni biseri, ali da se zaštita ne smije ograničiti samo na pojedinačne rijeke.

„Moramo voditi računa o svim rijekama u Bosni i Hercegovini, jer smo upravo ove godine vidjeli šta se dešava s rijekama i kakve su posljedice klimatskih promjena. Borićemo se da sačuvamo naše rijeke, koje su pod ogromnim pritiskom“, rekao je Đuliman.

On upozorava da se širom Bosne i Hercegovine pripremaju veliki projekti povezani s rudarenjem, zbog čega će jedan dio konferencije biti posvećen njihovim posljedicama po prirodu, zdravlje i društvo.

„Mi u Mreži za zaštitu prirode ovaj problem shvatamo ozbiljno. Na konferenciji ćemo razgovarati o tim temama i upozoriti javnost na štetnost i rizike takvih projekata“, kazao je Đuliman.

Sanela Popović, stručna savjetnica u Federalnom ministarstvu okoliša i turizma, izrazila je nadu da će konferencija pokazati da je moguća saradnja između institucija i civilnog društva.

„Postoje mogućnosti da uskladimo zaštitu prirode s korištenjem prirodnih resursa. Želimo pokazati da prirodu želimo očuvati zajedno s Mrežom za zaštitu prirode, koja nam predstavlja veliku podršku. Nadamo se da ćemo kroz inicijative koje smo pokrenuli uspjeti da što više područja proglasimo zaštićenim i spasimo rijeke od sve veće devastacije i pritisaka kojima su izložene posljednjih 30 godina“, rekla je Popović.

Program konferencije obuhvata i panel o posljedicama geoloških istraživanja i rudarenja na životnu sredinu, zdravlje i društvo, predstavljanje arheoloških istraživanja lokaliteta Gradić na Ozrenu te razgovor o uključivanju mladih u naučnoistraživački rad.

Konferencija se održava u okviru projekta BOOST Balkans, koji provodi Evropska asocijacija za lokalnu demokratiju – ALDA, uz podršku Francuske razvojne agencije – AFD.

Dejan Rakita / GERILA

The post Rijeke pod pritiskom rudarenja: Od Bune i Bunice do Krivaje, aktivisti upozoravaju da je vrijeme za zaštitu first appeared on Gerila.info.

Govoreći 6. septembra na predizbornoj tribini SNSD-a, Minić je rekao da vlast neće dozvoliti da građani „sa kočevima ganjaju neke geometre“, ali i obećao da problema neće biti ni u Loparama ni u Jezeru.

„Tamo gdje možemo, tamo gdje imamo saglasnost vas da nešto uradimo, tamo ćemo raditi. Nismo mi protiv svog naroda. Neće niko ništa na silu raditi, to mogu reći“, poručio je Minić, aktuelni predsjednik Vlade RS i kandidat SNSD-a za predsjednika Republike Srpske.

Problem za Minića nije toliko ono što je rekao, koliko ono što iza njegove Vlade već stoji zapisano u zakonima, rješenjima ministarstava i sudskim presudama.

U julu 2024. godine Narodna skupština Republike Srpske usvojila je, na prijedlog Vlade, izmjene Zakona o geološkim istraživanjima kojima je ukinuta obaveza pribavljanja saglasnosti lokalne samouprave prije odobravanja detaljnih geoloških istraživanja. Umjesto saglasnosti, Ministarstvo od opštine sada traži tek informaciju o tome šta je za određeni prostor predviđeno planskim dokumentima.

Drugim riječima, upravo je vlast koju predvodi SNSD iz zakona izbacila ono na šta se Minić sada poziva – saglasnost lokalne zajednice.

Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu zato Minićevu izjavu smatra suprotnom svemu što njegova Vlada radi.

„Izjava gospodina Minića je kontradiktorna sa svime onim što njegova Vlada radi, kao i stranka čiji je dio, a na vlasti je zadnjih 20 godina u kontinuitetu“, kaže Topić.

Podsjeća da je saglasnost lokalnih zajednica iz zakona izbačena upravo u vrijeme sve snažnijeg protivljenja rudarskim projektima širom Republike Srpske.

„Tada su rekli da opštine i narod tih opština nema dovoljno znanja i stručnosti da odluči o projektima koji se rade na njihovom terenu. Tada su sve radili da olakšaju privatnim kompanijama, kao što su bušenje i istraživanje teritorija bez znanja stanovništva“, navodi Topić.

Kao još jedan primjer odnosa vlasti prema volji građana navodi Majevicu. Građansku inicijativu kojom je tražen moratorijum na dodjelu koncesija za istraživanje i eksploataciju litijuma i drugih sirovina potpisalo je 6.057 stanovnika Lopara, Bijeljine, Ugljevika i Zvornika. Narodna skupština Republike Srpske inicijativu je odbila.

„Da stvarno ova izjava u praksi ima neku važnost, mi danas ne bismo imali rudnike i probleme sa zagađenjem tamo gdje su se ljudi protivili, kao što je slučaj Bistrice i Bukove Kose kod Prijedora. U mnogo navrata je pogažena volja mještana, a Vlada i institucije Srpske stale su na stranu krupnog kapitala i stranih kompanija“, kaže Topić.

Zbog svega toga, dodaje, nema razloga vjerovati obećanju datom u predizbornoj kampanji.

„Jednostavno, činjenice na papiru i terenu ne dokazuju tako.“

Ozren je već rekao „ne“. Odavno

Najdirektniji odgovor na Minićevu izjavu stigao je upravo sa Ozrena.

Ministarstvo energetike i rudarstva RS donijelo je 11. marta 2026. godine rješenje kojim je kompaniji „Lykos Balkan Metals“ odobreno izvođenje detaljnih geoloških istraživanja olova, cinka, bakra, srebra, zlata i pratećih metala na istražnom prostoru „Petrovo“.

Stanovnici su za rješenje saznali nakon što je vijest objavljena na Australijskoj berzi, gdje je projekat predstavila kompanija Yugo Metals, vlasnički povezana sa firmama koje istraživanja sprovode u Republici Srpskoj.

Skupština opštine Petrovo jednoglasno se usprotivila istraživanjima, a Opština je pred Okružnim sudom u Banjaluci pokrenula upravni spor protiv Ministarstva i zatražila odgađanje izvršenja rješenja.

Na referendumu održanom 17. maja protiv istraživanja glasala su 382 od 390 izašlih mještana Sočkovca, odnosno 97,9 odsto. Kompanija je, uprkos tome, najavila početak radova za 22. maj, što je izazvalo nova okupljanja i proteste.

Kasnija inspekcijska kontrola utvrdila je da Lykos nema vlastitu licencu za izvođenje geoloških istraživanja, nego je radove povjerio firmi „Georesursi“ iz Zvornika. Licenca te firme istekla je 9. juna, dok su aktivisti i nakon toga prijavljivali obilaske potencijalnih lokacija i aktivnosti povezane sa projektom.

Zoran Poljašević iz udruženja „Ozrenski studenac“ kaže da su aktivisti ostali bez riječi nakon Minićeve izjave.

„Prije samo šest mjeseci, u martu ove godine, upravo je aktuelna Vlada sa Minićem na čelu izdala novo rješenje za detaljna geološka istraživanja na području opštine Petrovo. Uzalud su bili svi naši apeli, protesti, peticije i dopisi resornom ministarstvu“, kaže Poljašević.

Minić sada, dodaje, na Ozren dolazi u ulozi kandidata vladajuće stranke i priča potpuno drugačiju priču.

„Jadno da jadnije ne može da bude“, zaključuje Poljašević.

U Jezeru ni dvije sudske presude nisu bile dovoljne

Sličnu poruku Miniću šalje i Suzana Rajković, aktivistkinja iz Mrkonjić Grada koja se godinama protivi geološkim istraživanjima na Sinjakovu i u Jezeru.

„Izjava premijera Save Minića na predizbornom skupu je čisto političko licemjerje. Vlada na čijem je on čelu i Ministarstvo energetike i rudarstva izdaju rješenja za geološka istraživanja na području opština Jezero, Mrkonjić Grad i Šipovo. Građani se godinama bune protiv ovog štetnog projekta“, kaže Rajković.

Na ovom području postoje dva susjedna istražna prostora iste kompanije – „Sinjakovo“ i „Jezero“. Kompanija ih pred investitorima predstavlja kao jedinstven projekat površine oko 80,8 kvadratnih kilometara, iako se u Republici Srpskoj vode kao dva odvojena prostora sa različitim rješenjima.

Istražni prostor „Jezero“ površine je 30,82 kvadratna kilometra i nalazi se u neposrednom slivu Plive, dok „Sinjakovo“ obuhvata dijelove opština Mrkonjić Grad, Šipovo i Jezero. U blizini istražnih lokacija nalaze se rijeka Pliva, Jošavka te jezera Mali i Veliki Đol.

Građani se istraživanjima protive godinama. Skupština opštine Jezero jednoglasno je odbila njihov nastavak, održani su protesti, a Okružni sud u Banjaluci dva puta je poništavao rješenja Ministarstva.

To, međutim, nije značilo i kraj istraživanja.

Početkom 2026. godine aktivisti su na terenu ponovo zatekli radnike, bušilicu i pumpu kojom je voda izvlačena iz Jošavke. Nezadovoljstvo je kulminiralo 16. aprila, kada je u Jezeru održan protest „Pliva za život – ne za profit“, sa kojeg su građani još jednom zatražili obustavljanje geoloških istraživanja i zaštitu doline Plive.

Ministarstvo energetike i rudarstva je, međutim, 10. juna donijelo novo rješenje kojim je kompaniji „SNK Metali“ produžilo istražni rok do 4. marta 2028. godine. U obrazloženju je navedeno da je kompanija završila 84,60 odsto radova predviđenih prvobitnim projektom, dok su kao preostali poslovi navedeni jedna bušotina dubine 150 metara, kartiranje 300 metara jezgra i 150 hemijskih analiza. Rješenjem je ograničena količina materijala za ispitivanje na 200 kubnih metara, zabranjeni su radovi bliže od 100 metara od stambenih objekata i propisana obaveza sanacije zemljišta.

Manje od mjesec dana kasnije, 6. jula, isto ministarstvo donijelo je drugo rješenje. Njime rok nije ponovo produžen, već su odobrene prve izmjene i dopune projekta istraživanja na površini od 30,82 kvadratna kilometra. Izmijenjeni projekat predviđa tri bušotine ukupne dubine 600 metara, 430 metara istražnih raskopa, kartiranje 600 metara jezgra te ukupno 620 hemijskih analiza. Vrijednost novih radova procijenjena je na 411.000 maraka.

Tako je obim istraživanja od jedne preostale bušotine dubine 150 metara, navedene u junskom rješenju, već u julu proširen na tri bušotine ukupne dubine 600 metara i dodatne istražne radove. Ministarstvo je to odobrilo iako u istom rješenju navodi da ga je Opština Jezero još 30. januara 2025. obavijestila da predloženi istražni prostor nije obuhvaćen njenom prostorno-planskom dokumentacijom. Kompanija je u avgustu obavijestila Opštinu o početku, odnosno nastavku radova.

Suzana Rajković u razgovoru za Gerilu podsjeća na jednoglasnu odluku lokalne skupštine, proteste i sudske postupke kojima su građani osporavali odluke Ministarstva.

„Samo prije nekih mjesec dana izdato je novo rješenje, a Savo Minić javno govori kako neće ništa na silu. Evo, ovim putem ga pitam: Pa šta je onda ovo, ako nije ‘na silu’ i protiv čega se mi borimo zadnje četiri godine?“

Rajković kaže da vlast ne može istovremeno izdavati dozvole za projekte kojima se lokalno stanovništvo protivi i predstavljati se kao zaštitnik prirode.

„Oni bi u isto vrijeme rasprodavali naša prirodna bogatstva i bili zaštitnici prirode. To ne može, jer narod nije ni slijep ni lud”, dodala je Rajković u razgovoru za Gerilu.

Bukova Kosa pokazuje šta se događa kada istraživanje postane rudnik

Dok se na Ozrenu i u Jezeru još govori o istraživanjima i mogućoj eksploataciji, stanovnici Bukove Kose kod Prijedora već žive pored aktivnog rudnika uglja.

Vrhovni sud Republike Srpske poništio je odluku Vlade kojom je kompaniji „Drvo-export“ dodijeljena koncesija za istraživanje uglja. Sud je utvrdio da rješenje nije sadržavalo obrazloženje na osnovu kojeg bi javnost mogla zaključiti zašto je koncesija dodijeljena upravo toj kompaniji.

Vlada je 30. jula donijela novo rješenje i koncesiju ponovo dodijelila „Drvo-exportu“, navodeći da je otklonila „formalni nedostatak“ tako što je odluci dodala obrazloženje. Nova odluka donesena je iako se odnosila na istražni period od oktobra 2023. do oktobra 2025. godine, koji je već bio završen.

U međuvremenu je istoj kompaniji dodijeljena posebna koncesija za eksploataciju uglja koja važi do 2034. godine.

Okružni sud u Banjaluci dva puta je poništio i ekološku dozvolu za rudnik, a republički ekološki inspektor je 25. avgusta zabranio eksploataciju jer kompanija nije imala važeću ekološku dozvolu. Međutim stanovnici Bukoce Kose i okolnih sela svjedoče da su radovi nastavljeni i nakon zabrane.

Mještanin Bukove Kose Miroslav Stakić zato Minićevu izjavu naziva još jednom predstavom za javnost.

„Puna su mu usta priča kako se navodno ‘neće ništa na silu’ i kako on, zaboga, ne radi ništa protiv naroda. Vidimo svi kako ‘neće’“, kaže Stakić.

On pita da li Minić istu poruku upućuje ljudima koji tvrde da su zbog rudnika ostali bez zdrave vode, čija je imovina oštećena i koji zaštitu svojih prava godinama traže pred policijom, tužilaštvima, inspekcijama i sudovima.

„Dosta je više licemjerja. Narod je odavno prozreo vaše fraze. Nije vas briga ni za vodu, ni za imovinu, ni za opstanak ljudi na ovim prostorima“, poručuje Stakić.

Slučaj Bukove Kose pokazuje i da otpor građana ponekad nije dovoljan čak ni kada dobije potvrdu sudova.

Ministar pravde Republike Srpske Goran Selak rekao je juče, 9. septembra, odgovarajući na pitanja novinara GERILE da insistira na vladavini prava i poštovanju pravosnažnih sudskih odluka.

„Kao ministar pravde uvijek insistiram na vladavini prava i uvijek pozivam sve svoje kolege koje u svojim resorima imaju samostalne organe, kao i institucije u nadležnosti Ministarstva pravde, da poštuju svaku pravosnažnu sudsku odluku“, rekao je Selak.

Ipak, nije odgovorio ko treba da obezbijedi da sudske presude proizvedu stvarne posljedice na terenu. Nije želio ni da ocijeni može li se presuda smatrati izvršenom ako Vlada poništenu odluku zamijeni novom sa gotovo istim ishodom.

Građanima je ponovo preporučio da koriste pravne mehanizme i obraćaju se nadležnim institucijama.

U upravo u tome i leži apsurd ove priče. Građani Bukove Kose već su se obraćali institucijama. Pokretali su postupke, podnosili prijave i dobijali presude. Problem nije u tome što nisu koristili pravne mehanizme, nego u tome što ni pravosnažne odluke nisu zaustavile rudarske mašine.

Gerila info je 8. septembra Kabinetu predsjednika Vlade i Ministarstvu energetike i rudarstva RS uputila pitanja o Minićevoj izjavi. Pitali smo da li Vlada planira ponovo promijeniti zakon i lokalnim zajednicama vratiti pravo odlučivanja, hoće li preispitati ili obustaviti dozvolu za Ozren, ponovo razmotriti rješenja za Jezero i Sinjakovo te odbiti zahtjev za eksploataciju litijuma na Majevici.

Do zaključenja ovog teksta nisu odgovorili ni Kabinet premijera ni Ministarstvo.

Minićevo obećanje zato će se mnogo manje mjeriti onim što je izgovorio u predizbornoj kampanji, a mnogo više onim što će njegova Vlada konkretno uraditi.

Može predložiti vraćanje saglasnosti lokalnih zajednica u zakon. Može obustaviti istraživanja na Ozrenu nakon gotovo jednoglasnog referenduma. Može poštovati odluke građana Jezera i sudske presude. Može odbiti koncesiju za rudnik litijuma u Loparama. Može obezbijediti da se zabrana na Bukovoj Kosi zaista provede.

Dok se to ne dogodi, rečenica da „niko ništa neće raditi na silu“ ostaje samo predizborno obećanje izgovoreno pred ljudima koji već godinama gledaju kako se odluke o njihovoj zemlji, vodi i budućnosti donose bez njih.

Dejan Rakita / GERILA

The post Minić obećava da neće „na silu“, aktivisti odgovaraju: Šta su onda Ozren, Jezero i Bukova Kosa? first appeared on Gerila.info.

Kovačević u podkastu našeg portala kaže kako danas, osam godina nakon napada, ne osjeća nikakve fizičke posljedice. Nema glavobolja, ne „osjeti“ vrijeme, ne pati od nesanica.

„Kako je moglo biti – sve je prošlo dosta dobro. Nije bilo nekih trajnih povreda i trajnih posljedica. Imam još neke šavove i vidljivi su ožiljci. Kada čovjek zna da cijeli grad zna šta se desilo, onda je i izlazak u taj grad i šetnja među tim ljudima drugačija. Iako od toga nemamo nikakve koristi“, istakao je Kovačević.

On dodaje da povremene sredne i one koji su ga napali, ali i one za koje sumnja da iza napada stoje. Nikada se ništa nije desilo i Kovačević se nada da će tako i da ostane. Novinar Vladimir Šušak kaže kako su novinari te 2018. godine zaista bili pred jednim velikim izazovom izvještavajući o Pravdi za Davida.

„Gledali smo nasilje policije i morali smo izostaviti sve emocije prilikom izvještavanja. I to je u nama izazivalo žestoku anksioznost i žestok poriv da nešto lično uradimo, a profesija nam ne dozvoljava da budemo suviše lični nego da objektivno predstavimo stvari kakve jesu“, istakao je Šušak.

Kovačević kaže kako napad nema toliko veze sa njegovim izvještavanjem sa Trga Krajine koliko ima sa slanjem poruke široj medijskoj zajednici o onome šta se može desiti onima koji „previše izvještavaju“.

„Dobio sam informacije da su određeni ljudi odlučili da mi se osvete i da su dugo čekali na to zbog nekih mojih ranijih radova i sa Slobodanom Vaskovićem, ali i pojedinačnih tekstova o kriminalu i korupciji. Ti tekstovi su napisani 2013, 2014. i 2015 godine. Ne mogu da stavim ruku u vatru, ali sam poprilično siguran da znam ko stoji iza svega“, rekao je Kovačević.

Za Šuška nije iznenađenje to što se i dalje ne znaju nalogodavci napada. On podsjeća da nemamo epiloge ni za neke druge velike korupcionaške afere, za ubistva, za kriminalne radnje. Šušak kaže da ne obećava ni podatak da je u središtu ovog napada – novinar.

The post GERILA PODKAST Osam godina od pokušaja ubistva Vladimira Kovačevića (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Jedan se odnosi na bilbord kojim su mještani i Restart Srpska javno pitali ko „gazi“ presudu Vrhovnog suda Republike Srpske, a drugi na ono zbog čega je bilbord uopšte postavljen – 28,5 hektara spornog zemljišta, njegov upis na Grad Doboj, prodaju privatnom investitoru i izgradnju više od stotinu solarnih elektrana.

Još važnije, Okružno tužilaštvo  u Doboju je potvrdilo Gerili da postupa po krivičnoj prijavi Zemljoradničke zadruge „Podnovlje“ protiv Grada Doboja i drugih zbog postojanja osnova sumnje da je počinjeno krivično djelo zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja prilikom preknjižavanja zemljišta na Grad Doboj i njegove kasnije prodaje trećim licima.

To proizlazi iz odgovora Okružnog javnog tužilaštva Doboj od 14. avgusta, u koji je Gerila imala uvid.

Bilbord ekspresno dobio svoj predmet

Prvi predmet formiran je nakon što je Policijska uprava Doboj Tužilaštvu dostavila izvještaj o „preduzetim mjerama i radnjama“ u vezi sa postavljanjem bilborda neformalne grupe stanovnika Podnovlja, kojim su protestovali zbog izgradnje solarnih elektrana.

„Na osnovu dostavljenog izvještaja formiran je predmet, te je u istom upućen zahtjev PU Doboj za prikupljanje potrebnih obavještenja radi utvrđivanja svih okolnosti predmetnog slučaja“, navode iz Tužilaštva.

Tek nakon što policija dostavi izvještaj o prikupljenim informacijama, biće odlučeno o daljem toku postupka i eventualnoj tužilačkoj odluci.

Ono što iz odgovora nije jasno jeste u kom svojstvu je 11. avgusta u dobojskoj policiji saslušan Stefan Blagić iz Restart Srpska. Upravo je to bilo jedno od postavljenih pitanja, ali Tužilaštvo nije preciziralo da li je Blagić saslušan kao svjedok, prijavljeno lice ili u nekom drugom svojstvu.

Blagić je tog dana, prilikom postavljanja novog bilborda u Podnovlju, javno rekao da policija već danima poziva stanovnike sela zbog prethodnog bilborda.

„Na ove ljude u Podnovlju se vrši veliki pritisak od strane Okružnog javnog tužilaštva u Doboju. Oni konstantno bivaju pozivani u Policijsku upravu Doboj da daju neke izjave na temu ovog bilborda. Ja samo želim da im poručim, jasno i glasno: ja sam odgovoran za to. Prestanite da maltretirate ove ljude, šta god imate – riješite to sa mnom“, rekao je tada Blagić.

Među pozvanim stanovnicima bila je i Ana Đukić, koja za Gerilu mjesecima govori o spornom zemljištu, protestima i problemima sa vodom.

„Juče sam baš išla u policiju da odgovorim na neka pitanja vezano za prethodni bilbord, a zvali su i još neke moje komšije. Sve se to odvija onako kako smo i očekivali budući da nam je prijavom zaprijetila Sanja Vulić“, rekla je Đukić 11. avgusta.

Poslanica SNSD-a Sanja Vulić ranije je javno najavila krivične prijave protiv osoba povezanih sa postavljanjem prvog bilborda, tvrdeći da nema nikakve veze sa projektom solarnih elektrana i da joj se karikaturom i njenim imenom na bilbordu „crta meta na čelu“.

Gerila je ranije nezvanično saznala da su policijski pozivi mještanima uslijedili nakon njene prijave, ali odgovor Tužilaštva koji sada imamo to niti potvrđuje niti demantuje.

Tužilaštvo ipak ispituje i ono što je iza bilborda

Mnogo značajniji dio odgovora Okružnog javnog tužilaštva odnosi se, međutim, na samo zemljište.

Tužilaštvo navodi da je, na osnovu više zaprimljenih podnesaka i prijava u vezi sa spornim zemljištem u Podnovlju, izgradnjom solarnih elektrana i zahtjevima za hitno postupanje nakon presude Vrhovnog suda RS od 2. aprila 2026. godine, formiralo poseban predmet.

Od Policijske uprave Doboj zatraženo je prikupljanje potrebnih obavještenja, a policiji je, prema navodima Tužilaštva, naloženo i hitno postupanje i dostavljanje izvještaja.

„Napominjemo da Tužilaštvo postupa po krivičnoj prijavi ZZ ‘Podnovlje’ protiv Grada Doboja i drugih zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivično djelo Zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja prilikom preknjižavanja zemljišta ZZ ‘Podnovlje’ na Grad Doboj i prodaju tog zemljišta trećim licima, te će u navedenim predmetima biti donesena tužilačka odluka“, naveli su iz Okružnog javnog tužilaštva Doboj.

To je prvi put da jedna pravosudna institucija javno potvrđuje da se upravo način preknjižavanja i kasnije prodaje zemljišta u Podnovlju ispituje i kroz mogućnost krivične odgovornosti.

I upravo je to pitanje koje stanovnici sela postavljaju mjesecima – Kako je zemljište koje je decenijama bilo evidentirano kao posjed Zemljoradničke zadruge Podnovlje završilo na Gradu Doboju, a potom u vlasništvu privatnog investitora?

Kako je nastao slučaj Podnovlje

U centru priče je oko 28,5 hektara nekadašnjeg poljoprivrednog zemljišta na Crkvenom brdu koje je Grad Doboj upisao na sebe, a potom za oko milion i po maraka prodao kompaniji ETMAX za projekat više od stotinu solarnih elektrana.

Zemljoradnička zadruga „Podnovlje“ osporila je takav prenos, a Vrhovni sud Republike Srpske je 2. aprila ukinuo raniju odluku Okružnog suda u Doboju i doveo u pitanje postupak upisa zemljišta.

RUGIPP je potom svoj raniji zaključak poništio i predmet vratio na ponovno odlučivanje, ali radovi na terenu nisu zaustavljeni.

Naprotiv, nastavilo se postavljanje konstrukcija i panela, dok su posljednje informacije mještana govorile o čak 118 pojedinačnih elektrana.

Gradska ekološka inspekcija ranije je utvrdila da investitor za 104 elektrane nema potrebne ekološke dozvole, ali ni tada gradnja nije obustavljena.

Mještani i Restart Srpska zato su krajem jula postavili bilbord sa pitanjem „Ko gazi Vrhovni sud Republike Srpske?“, koji je kasnije tokom noći uklonjen sa privatnog zemljišta od strane nepoznatih počinilaca.

Novi bilbord postavljen je 11. avgusta, dok su pojedini stanovnici u međuvremenu pozivani u policiju na razgovore upravo zbog njegovog postavljanja.

Sada je, prema odgovoru Okružnog javnog tužilaštva Doboj, jedan predmet formiran zbog bilborda, a drugi zbog zemljišta, solarnih elektrana i zahtjeva za postupanje nakon presude Vrhovnog suda RS.

Tužilaštvo dodatno potvrđuje da postupa po krivičnoj prijavi Zadruge protiv Grada Doboja i drugih zbog sumnje na zloupotrebu službenog položaja prilikom preknjižavanja i prodaje zemljišta.

Tužilačka odluka tek treba da pokaže hoće li se, nakon mjeseci sporova i prebacivanja odgovornosti, konačno utvrđivati i krivična odgovornost za ono zbog čega je cijela priča u Podnovlju počela.

Dejan Rakita / GERILA

The post Gerila saznaje: Tužilaštvo Doboj ispituje bilbord i moguću zloupotrebu sa zemljištem u Podnovlju first appeared on Gerila.info.

U programu manifestacije, objavljenom 11. avgusta, navedeno je da će u nedjelju, 23. avgusta, od 15 časova, sa bine kod poslastičarnice „Sidnej“ biti emitovano „Nedjeljno popodne“ BN televizije.

Opština Pale je tek tri dana kasnije, 14. avgusta, na Portalu javnih nabavki Bosne i Hercegovine objavila poziv za dostavljanje ponuda za „medijsko predstavljanje opštine Pale“. Procijenjena vrijednost posla iznosi 21.367,52 KM bez PDV-a, odnosno 25.000 KM sa porezom.

Rok za dostavljanje ponuda ističe 24. avgusta u 11 časova, odnosno dan nakon emitovanja emisije koja je već uvrštena u program Gospojinskih svečanosti?!

Iz Opštine Pale u telefonskom razgovoru potvrdili su Gerili da se javni poziv odnosi upravo na Gospojinske svečanosti. Naveli su, međutim, da nabavka podrazumijeva snimanje, odnosno praćenje više aktivnosti u okviru manifestacije.

Na pitanje zbog čega se onda predmet nabavke u dokumentaciji konkretno definiše kao „nabavka usluge snimanja uživo i emitovanja emisije kulturno-zabavno-kolažnog tipa“ u trajanju od tri i po do četiri časa, nisu imali odgovor.

Odgovor nismo dobili ni na pitanje kako je emisija BN televizije mogla biti uvrštena u program manifestacije prije objavljivanja javnog poziva i izbora najpovoljnijeg ponuđača.

Gerila je pitanja dostavila Opštini Pale i elektronskom poštom, ali odgovori do zaključenja ovog teksta nisu stigli.

Šta se zapravo nabavlja?

Prema dokumentaciji, predmet nabavke je snimanje uživo i emitovanje kulturno-zabavne emisije kolažnog tipa sa teritorije opštine Pale. Usluga bi trebalo da bude izvršena tokom avgusta, u naknadno dogovorenom terminu, dok je trajanje programa određeno na najmanje tri i po, a najviše četiri časa.

Na Portalu javnih nabavki navedeno je da ugovor traje tri dana i da se usluga nabavlja od jednog ponuđača. Kriterijum za dodjelu ugovora je najniža cijena među ponudama koje ispune postavljene uslove.

U dokumentaciji, međutim, nisu posebno navedene aktivnosti koje bi izabrana televizija trebalo da snima tokom više dana, broj priloga, termini emitovanja niti obim izvještavanja sa pojedinačnih događaja Gospojinskih svečanosti. Pisani predmet nabavke odnosi se konkretno na jednu emisiju uživo, određene vrste i trajanja. 

Ukoliko se nabavka zaista odnosi na praćenje više događaja, kako su Gerili usmeno objasnili iz Opštine, ostaje nejasno zašto te obaveze nisu precizno navedene u tehničkoj specifikaciji. Od toga zavisi i procjena da li je planiranih 25.000 KM cijena jedne višesatne emisije ili šireg paketa medijskih usluga.

Ako se posmatra isključivo ono što piše u dokumentaciji, Opština za program u trajanju od tri i po do četiri časa planira izdvojiti između 6.250 i približno 7.140 KM po satu, sa uračunatim PDV-om. U cijenu, naravno, ulaze troškovi produkcije, tehničke opreme, vozila i angažovanja televizijske ekipe.

Riječ je o nabavci usluga iz Aneksa II Zakona o javnim nabavkama, koji ugovornom organu omogućava jednostavniji i fleksibilniji postupak od standardnog otvorenog postupka. Takva procedura, ipak, ne ukida obavezu transparentnosti, jednakog tretmana ponuđača i obezbjeđivanja stvarne konkurencije.

Posebno je neobično to što rok za dostavljanje ponuda ističe nakon termina emisije navedene u programu manifestacije. Ukoliko je riječ o istom poslu, postavlja se pitanje kako će Opština ocijeniti ponude i izabrati pružaoca usluge nakon planiranog emitovanja. Ukoliko nije riječ o istom poslu, Opština nije objasnila koja druga emisija ili termin predstavljaju predmet nabavke.

Tehnički uslovi sužavaju krug ponuđača

Od zainteresovanih televizijskih kuća traži se da posjeduju dozvolu Regulatorne agencije za komunikacije BiH za pristup otvorenom Multipleksu D u svih devet digitalnih regija, kao i dozvolu za televizijsko emitovanje putem drugih elektronskih komunikacionih mreža.

Emisija mora biti emitovana uživo putem zemaljskog i satelitskog kanala, što dodatno sužava krug televizija koje mogu ispuniti uslove.

Među televizijskim kućama koje raspolažu takvom distribucijom nalazi se BN televizija, čiji se program emituje putem Multipleksa D, kablovskih i drugih elektronskih mreža, kao i putem satelitskog kanala BN SAT.

Podudara se i opis traženog sadržaja. „Nedjeljno popodne“ je kulturno-zabavna emisija kolažnog tipa koja se emituje uživo iz gradova i opština, uglavnom nedjeljom od 15 časova, predstavljajući lokalne ljude, turističke potencijale, kulturno nasljeđe i javne ličnosti. Sličan program BN televizija je i ranije realizovala iz Pala.

Te činjenice, same po sebi, ne dokazuju da je javni poziv prilagođen određenoj televiziji niti da je postojao prethodni dogovor. Ipak, kada se posmatraju zajedno sa ranije objavljenim programom Gospojinskih svečanosti i rokom za ponude, otvaraju legitimna pitanja o tome kada je televizijski prenos dogovoren i koliko je postupak zaista otvoren za druge ponuđače.

Damjan Ožegović iz Transparency Internationala u BiH upozorava da zakonski okvir ne dozvoljava prilagođavanje javne nabavke unaprijed određenom ponuđaču.

„Prilagođavanje predmeta ugovora, konkursnih uslova, tehničke specifikacije ili drugih elemenata javnog poziva konkretnom ponuđaču strogo je zabranjeno, a propisane su kazne i za nedozvoljeno dogovaranje ugovornog organa sa ponuđačima ili između ponuđača“, kaže Ožegović za Gerilu.

On ukazuje i na mogućnost da na poziv pristigne više ponuda ili da neki od zainteresovanih ponuđača ospori postupak.

„Ako je u programu svečanosti već najavljeno putem koje televizije će biti emitovano predstavljanje, biće zanimljivo ispratiti šta će se desiti u slučaju da pristigne više od jedne ponude i da eventualno bude izjavljenih žalbi“, navodi Ožegović.

Sistem javnih nabavki, objašnjava, omogućava podnošenje žalbi zainteresovanim ponuđačima koji imaju interes da im bude dodijeljen konkretan ugovor. Iako su žalbe u ovakvim postupcima rijetke, svaka izjavljena žalba odgađa postupak, zbog čega se postavlja pitanje da li je ugovorni organ prilikom određivanja rokova računao i na takvu mogućnost.

„Ovakvi tenderi u posljednji čas, za koje se ili zna ili pretpostavlja izvršilac, neodoljivo podsjećaju na javne nabavke u gradu Banjaluci“, zaključuje Ožegović.

Medijsko predstavljanje pred izbore?

Dodatni kontekst predstavlja činjenica da se posao ugovara neposredno pred početak izborne kampanje. Opšti izbori u Bosni i Hercegovini biće održani 4. oktobra, dok zvanična kampanja počinje 4. septembra.

Načelnik Pala Dejan Kojić jedan je od osnivača i potpredsjednik Pokreta Sigurna Srpska, političkog projekta koji predvodi gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković. Kojić je na izborima za načelnika pobijedio kao član DEMOS-a, uz podršku dijela opozicije, a potom je napustio tu stranku i priključio se Stanivukovićevom pokretu.

I Kojić i Stanivuković pojavljuju se u programu BN televizije. Kojić je za ovu televiziju govorio da je Stanivuković „sposoban da sastavi Vladu Republike Srpske“, dok je predsjednik PSS-a gostovao u političkim, ali i zabavnim sadržajima, uključujući emisiju „Nedjeljno popodne“.

Gostovanja političara na televiziji sama po sebi nisu sporna, niti je moguće unaprijed tvrditi da će emisija iz Pala predstavljati dio izborne promocije. Ipak, kada lokalna uprava neposredno pred izbore budžetskim novcem finansira višesatno medijsko predstavljanje, način izbora televizije, sadržaj emisije i prostor koji će dobiti lokalni funkcioneri postaju pitanja od jasnog javnog interesa.

Gerila je i ranije pisala o velikim iznosima koje javna preduzeća i institucije u Republici Srpskoj izdvajaju za medijsko oglašavanje i predstavljanje. Takve nabavke često prate samo jedna pristigla ponuda, uslovi koje može ispuniti ograničen broj ponuđača i nedovoljno jasno definisana korist za građane koji ih finansiraju.

Slučaj u Palama pokazuje da ovakav model trošenja javnog novca nije rezervisan samo za vlasti u Srpskoj. Barem kada je riječ o medijskoj promociji budžetskim novcem, razlika između vlasti i opozicije sve je teže uočljiva.

Dejan Rakita / GERILA

The post Javna nabavka Opštine Pale: 25.000 KM za medijsko predstavljanje, rok za ponude nakon najavljene TV emisije?! first appeared on Gerila.info.

U dopisu Policijske stanice Prijedor 2, dostavljenom Stakiću 6. avgusta, navodi se da su policijski službenici, nakon kompletiranja predmeta formiranog po njegovoj prijavi od 12. juna 2025. godine, Okružnom javnom tužilaštvu Prijedor dostavili izvještaj o preduzetim mjerama i radnjama. Za informacije o daljem postupanju upućen je na nadležno tužilaštvo.

Međutim, u vezi sa drugom prijavom, koju je podnio 6. februara ove godine, policija navodi da je dežurni kriminalistički inspektor kontaktirao dežurnog tužioca OJT Prijedor, koji se izjasnio da Stakića treba uputiti da „privatnom tužbom traži prava za svoju imovinu zbog uzurpacije zemljišta i nastale štete“.

U dokumentu se ne navodi da je tužilaštvo donijelo naredbu o nesprovođenju istrage, šta je konkretno provjeravano niti zbog čega u uništenju privatne imovine nisu prepoznati osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo. Stakić je dobio samo policijsko obavještenje da svoja prava dalje traži u privatnoj parnici.

Za čovjeka koji već tri godine gleda kako se površinski kop širi u blizini kuće, takav odgovor znači da bi, pored borbe sa rudnikom i institucijama, sada godinama morao voditi i skupu privatnu parnicu kako bi zaštitio ono što je, prema njegovim tvrdnjama, pred očima nadležnih uništeno rudarskim radovima.

„Nedopustivo je da u uređenom društvu pojedinac bude iznad zakona, a da državne institucije svojim nečinjenjem direktno štite i podržavaju klasično bezakonje na terenu. Potpuno je porazno da uništenje voćnih kultura, devastacija njive površine preko 10.000 kvadratnih metara, kao i uništenje tek novoizgrađene, a još nepuštene u funkciju vodovodne infrastrukture, za nadležnu policiju i tužilaštvo ne predstavljaju krivično djelo”, kaže Stakić za Gerilu.

Dodaje da ovakve, kako ističe, skandalozne odluke “šalju opasnu poruku da je privatna imovina potpuno nezaštićena i da otimači mogu nekažnjeno da sprovode silu”.

“Ne mogu prihvatiti da se žrtve uzurpacije i očiglednog kriminala upućuju na iscrpljujuće privatne parnice koje traju po nekoliko godina, dok institucije okreću glavu od očiglednih dokaza. Zato ću nastaviti beskompromisnu borbu protiv ove institucionalne inercije i zaštititi pravo na dostojanstven život i imovinu na Bukovoj Kosi“, dodaje Stakić za naš portal.

Gdje je odluka tužilaštva?

Advokatica Dragana Stanković, koja Miroslava Stakića zastupa u drugim postupcima povezanim sa eksploatacijom uglja na Bukovoj Kosi, kaže da ju je Stakić obavijestio o prijavama koje je podnosio zbog sumnje na krivična djela povezana sa uništavanjem imovine i štetom po životnu sredinu.

„Od MUP-a je dobio podnesak kojim ga obavještavaju da su kontaktirali dežurnog okružnog javnog tužioca, koji se izjasnio da se prijavitelj uputi na privatnu tužbu radi zaštite svojih prava“, kaže Stanković za Gerilu.

Međutim, ona upozorava da Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske jasno propisuje proceduru nakon podnošenja prijave. Ukoliko je prijava podnesena ovlašćenom službenom licu, ono je dužno da je primi i odmah dostavi tužiocu. Ako tužilac utvrdi da nema osnova za sprovođenje istrage, mora donijeti naredbu o nesprovođenju istrage i navesti razloge za takvu odluku.

O tome je dužan da u roku od tri dana obavijesti oštećenog i podnosioca prijave, koji potom imaju pravo da u roku od osam dana podnesu pritužbu glavnom okružnom tužiocu.

„S obzirom na to da naredba o nesprovođenju istrage nije dostavljena podnosiocu prijave Miroslavu Stakiću, nejasan je status dokumenta MUP-a koji mu je dostavljen umjesto akta nadležnog okružnog javnog tužioca“, ističe Stanković.

Problem, dakle, nije samo u tome što je Stakić upućen na privatnu parnicu. Ukoliko tužilaštvo smatra da nema osnova za istragu, trebalo bi da donese obrazloženu naredbu i dostavi je podnosiocu prijave. Time bi Stakić saznao zbog čega istraga neće biti sprovedena i dobio mogućnost da takvu odluku ospori pred glavnim okružnim tužiocem.

Stanković smatra da informacije koje su iznošene u drugim postupcima, kao i tvrdnje mještana Bukove Kose o zagađenju vazduha, ostajanju bez vode i šteti na njihovoj nepokretnoj imovini, daju dovoljno razloga da tužilaštvo najmanje provjeri postoji li krivična odgovornost.

„Smatram da postoje indicije da nadležno tužilaštvo preduzme istražne radnje kako bi ispitalo da li su na Bukovoj Kosi izvršena krivična djela protiv životne sredine i protiv imovine“, kaže Stanković.

Ona podsjeća da tužilac, prema Zakonu o krivičnom postupku, ima pravo i dužnost da odmah nakon saznanja da postoje osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo preduzme mjere potrebne za njegovo otkrivanje i sprovođenje istrage.

Policijsko obavještenje koje je dobio Stakić ne sadrži ni razloge zbog kojih istraga neće biti sprovedena ni pouku o mogućnosti podnošenja pritužbe. Umjesto formalne odluke tužilaštva, dobio je preneseno telefonsko izjašnjenje dežurnog tužioca i uputstvo da zaštitu svoje imovine traži u privatnoj parnici.

Sudovi poništavaju, institucije ponovo izdaju dozvole

Ovakvo postupanje nije izolovan detalj u slučaju Bukove Kose. Ono se uklapa u obrazac u kojem sudovi poništavaju odluke, dok izvršna vlast i nadležna ministarstva donose nove akte, a rudarske mašine nijednog trenutka ne prestaju da rade.

Vrhovni sud Republike Srpske početkom jula poništio je odluku Vlade RS kojom je kompaniji „Drvo Export“ iz Teslića dodijeljena koncesija za istraživanje uglja. Sud je utvrdio da Vlada nije navela razloge iz kojih bi se moglo zaključiti da su ispunjeni zakonski kriterijumi za dodjelu koncesije, čime su povrijeđeni transparentnost postupka i pravo javnosti da takvu odluku djelotvorno ospori.

Presuda je bila važna jer je najviši sud u Republici Srpskoj jasno povezao dodjelu koncesija sa pravom građana na zaštitu životne sredine, imovine i učešće u odlučivanju. Na terenu, međutim, nije promijenila gotovo ništa.

Nije prošlo ni mjesec dana, a Vlada Republike Srpske 30. jula donosi novu odluku i koncesiju za istraživanje ponovo dodijelila istoj kompaniji, smatrajući da je naknadnim obrazloženjem otklonila nedostatak na koji je ukazao Vrhovni sud.

„Ovim rješenjem se u potpunosti otklanja formalni nedostatak, utvrđen predmetnom presudom, na način da sadrži zakonom propisano obrazloženje“, navodi se u odluci Vlade.

Još je neobičnije što je riječ o koncesiji za istraživanje koja je važila od oktobra 2023. do oktobra 2025. godine i već je istekla. Vlada je novu odluku praktično donijela za period koji je već prošao, uz obrazloženje da je investitor „u dobroj vjeri“ ispunio ugovorne obaveze, a da je raniji propust bio isključivo tehničke prirode.

U međuvremenu je „Drvo Export“ dobio posebnu koncesiju za eksploataciju uglja, koja traje do 2034. godine. Tako je poništena odluka o istraživanju na kojem je zasnovan dalji razvoj projekta, ali je kopanje nastavljeno na osnovu kasnije dodijeljene koncesije.

Nekoliko dana poslije odluke Vrhovnog suda, Okružni sud u Banjaluci po drugi put je poništio i ekološku dozvolu za rudnik Bukova Kosa. Ključni razlog bio je izostanak Plana rekultivacije i remedijacije – dokumenta koji treba da odredi kako će devastirano zemljište biti sanirano i ozelenjeno nakon završetka eksploatacije.

Sud je utvrdio i da javnosti taj dokument nije bio dostupan, zbog čega građani ponovo nisu mogli ravnopravno učestvovati u odlučivanju. Presuda je proslijeđena Republičkom inspektoratu sa zahtjevom za vanredni nadzor i preduzimanje hitnih mjera, ali je eksploatacija nastavljena.

Mještani tvrde da žive uz prašinu, buku, klizišta i česta samozapaljenja uglja, da su ostali bez vode i bez bezbjednog prilaza pojedinim kućama, te da se kop i jalovište šire prema njihovim imanjima.

Republički inspektorat ranije je tvrdio da se eksploatacija odvija unutar odobrenog polja površine 46 hektara i u skladu sa projektom.

Gerila je još krajem 2023. godine, u dokumentarnom filmu „Posljednja žetva u Bukovoj Kosi“, zabilježila strah mještana da će proći kao stanovnici obližnje Bistrice – da će mašine prvo ući na njive, a da će dozvole stizati naknadno. Upravo to se u velikoj mjeri i dogodilo.

Slučaj Bukove Kose stigao je i do Savjeta UN-a za ljudska prava. Specijalna izvjestiteljka Ujedinjenih nacija za branioce ljudskih prava Meri Lolor preporučila je institucijama Republike Srpske da preispitaju dozvole za ovaj rudnik i sarađuju sa pogođenom lokalnom zajednicom. Ni te preporuke do danas nisu donijele vidljive promjene na terenu.

Dok Vlada Srpske sudski utvrđene nezakonitosti naziva formalnim ili tehničkim propustima, a tužilaštvo mještanina čija je imovina uništena upućuje na privatnu parnicu, bageri nastavljaju da rade.

Time se građanima Bukove Kose praktično poručuje da mogu dobiti presudu, mogu prijaviti štetu i mogu godinama dokazivati da su bili u pravu, ali da ništa od toga ne mora zaustaviti rudnik niti natjerati institucije da ih zaštite.

Dejan Rakita / GERILA

The post Bukova Kosa: Sudovi poništavaju dozvole, bageri kopaju, a prijave policiji ne pokreću istragu first appeared on Gerila.info.

Mještani ovog dobojskog naselja i aktivisti organizacije Restart Srpska postavili su danas bilbord uz magistralni put na istoj lokaciji, oko 200 metara od benzinske pumpe „Slavuljica“, nastavljajući kampanju kojom traže izvršenje presude Vrhovnog suda RS u slučaju 28,5 hektara nekadašnjeg poljoprivrednog zemljišta na kojem je kompanija ETMAX izgradila više od stotinu solarnih elektrana.

Prethodni bilbord, postavljen na privatnom zemljištu, uklonjen je tokom noći 26.jula nakon što je nekoliko sati ranije spriječen pokušaj njegovog rušenja.

Stefan Blagić iz Restart Srpska tvrdi da su bilbord nelegalno uklonile osobe povezane sa Dobojem, koje je nazvao „kriminalcima“, i poručuje da će svaki uklonjeni bilbord biti zamijenjen novim.

„Nažalost, morali smo ponovo da dođemo u Podnovlje ovim povodom, zato što su kriminalci iz grada Doboja nelegalno uništili ovaj bilbord koji se nalazi na privatnom zemljištu, jer su tokom noći došli i uništili ga. Rekli smo da ćemo i nadalje praviti nove bilborde. Koliko god puta oni budu uništavali bilborde, mi ćemo postavljati nove“, rekao je Blagić.

Okupljanje je počelo simboličnim presijecanjem crne vrpce.

„Ljudi koji stoje iza mene žele samo jedno, a to je da se izvrši presuda Vrhovnog suda Republike Srpske. Danas smo dan započeli presijecanjem crne vrpce i proglašavamo otvorenim propast pravosudnog sistema Republike Srpske“, poručio je Blagić.

Policija je bila u blizini okupljanja, ali nije prilazila učesnicima. Svega 15 minuta nakon što su se aktivisti i dio mještana razišli, Novaku Daniloviću iz Zemljoradničke zadruge Podnovlje prišao je republički inspektor, navodeći da bilbord mora biti pomjeren deset metara od magistralnog puta.

Tako se oko bilborda ponovo pojavila institucija spremna da utvrđuje šta je dozvoljeno, a šta nije.

Problem zbog kojeg je bilbord uopšte postavljen, međutim, traje već mjesecima i to, očito, nije ničiji problem. Za razliku od sadržaja bilborda.

„Prestanite da maltretirate ove ljude“

Posljednjih dana pojedini stanovnici Podnovlja pozivani su i u Policijsku upravu Doboj zbog prethodnog bilborda.

Blagić tvrdi da je riječ o pritisku na ljude koji su se uključili u proteste i javno govore o slučaju.

„Na ove ljude u Podnovlju se vrši veliki pritisak od strane Okružnog javnog tužilaštva u Doboju. Oni konstantno bivaju pozivani u Policijsku upravu Doboj da daju neke izjave na temu ovog bilborda. Ja samo želim da im poručim, jasno i glasno: ja sam odgovoran za to. Prestanite da maltretirate ove ljude. Šta god imate – riješite to sa mnom, a i ja ću da rješavam sa vama“, rekao je Blagić.

Gerila je ranije objavila da su policijski pozivi uslijedili nakon što je poslanica SNSD-a Sanja Vulić najavila krivične prijave zbog bilborda na kojem se, uz njen lik, nalaze karikature poslanika Obrena Petrovića, gradonačelnika Doboja Borisa Jerinića i vlasnika ETMAX-a Siniše Maksimovića.

Vulić je tada tvrdila da nema nikakve veze sa solarnim elektranama niti odlukama vezanim za projekat, te da joj se bilbordom „crta meta na čelu“.

Jedna od osoba koje je policija pozvala je Ana Đukić, mještanka Podnovlja koja od početka protesta javno govori o spornom zemljištu, vodi i odnosu institucija prema stanovnicima.

„Juče sam baš išla u policiju da odgovorim na neka pitanja vezano za prethodni bilbord, a zvali su i još neke moje komšije. Sve se to odvija onako kako smo i očekivali, budući da nam je prijavom zaprijetila Sanja Vulić“, kaže Đukić.

Ona poručuje da policijski razgovori neće promijeniti njen stav.

„Ja lično ne odustajem od svoje djedovine i svoje borbe, ostaću posljednja u borbi ako treba. Tražimo da se ispoštuje presuda Vrhovnog suda RS, samo to tražimo. Nikome ne prijetimo, tražimo pravdu. Znamo mi vrlo dobro zašto nas policija stalno popisuje i poziva na razgovore, ali to nas neće zaustaviti. Borićemo se“, rekla je Đukić.

Upravo odnos policije prema cijelom slučaju mještani vide kao još jedan od apsurda Podnovlja.

Kada su ranije prijavljivali nastavak radova na solarnim elektranama, uključujući period nakon presude Vrhovnog suda RS, policija ih je, prema njihovim tvrdnjama, upućivala na nadležne inspekcijske organe, uz obrazloženje da ona nije nadležna da zaustavlja radove.

Kada se, međutim, na privatnoj zemlji pojavio bilbord sa pitanjem ko je odgovoran za nepoštovanje sudske odluke, uslijedili su policijski pozivi.

„Radimo ovo zbog svoje djece“

Među okupljenima je bio i mještanin Dražen Gavrić i za njega, kako kaže za Gerilu, ovo nije politička niti stranačka borba.

„Moja poruka, a i poruka ovih ljudi ovdje, jeste da ćemo se svi boriti do zadnjeg. Imam i malu djecu, ali nije me strah i to radim upravo zbog njih, jer oni sutra ovdje treba da žive, kao i djeca svih mještana koji ovdje sada žive. Nisam ni u jednoj stranci i ne bojim se. Borićemo se za pravdu do kraja“, rekao je Gavrić.

Sličnu poruku šalje i Ana Đukić.

„Nema straha, nema bojanja, nema odustajanja. Idemo dalje. I svaki dan, ako treba, izlazićemo i borićemo se. Borimo se da naša djeca ovdje opstanu, a ne da i mi moramo odavde da idemo“, poručila je.

Podsjećamo, Institut za javno zdravstvo Republike Srpske nedavno je uzorak vode iz lokalnog vodovoda ocijenio kao zdravstveno neispravan sa aspekta ispitanih fizičko-hemijskih parametara. Analizu su, nakon što od institucija nisu dobili reakciju kakvu su očekivali, platili sami stanovnici.

Iako to, samo po sebi,ne dokazuje da su solarne elektrane ili radovi na Crkvenom brdu uzrok neispravnosti vode, ali svakako dodatno pojačava argumente in apele mještana za detaljnim ispitivanjima i utvrđivanjem eventualnog uticaja radova na lokalna izvorišta.

Vodovod, prema podacima mještana, koristi oko 140 domaćinstava, kao i osnovna škola u Podnovlju koju pohađaju 124 učenika.

Presuda od 2. aprila, radovi traju li traju

U središtu cijelog slučaja nalazi se oko 28,5 hektara zemljišta poznatog kao Crkveno brdo, koje je bilo evidentirano kao posjed Zemljoradničke zadruge „Podnovlje“ upisano je na Grad Doboj, koji ga je potom za oko milion i po maraka prodao banjalučkoj kompaniji ETMAX.

Vrhovni sud Republike Srpske je 2. aprila 2026. godine ukinuo raniju odluku Okružnog suda u Doboju i osporio način na koji je izvršen upis zemljišta. Nakon presude, Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove poništila je svoj raniji zaključak i predmet vratila na ponovno odlučivanje.

Drugim riječima, spor oko prava na zemljištu vraćen je na početak.

Ipak, mjesecima nakon presude nastavljeno je postavljanje konstrukcija i panela, a potom i priprema za priključivanje solarnih elektrana na distributivnu mrežu.

Na zemljištu je prvobitno bilo planirano 92, potom 104 pojedinačne elektrane, dok su posljednje informacije sa terena govorile o čak 118 postrojenja.

Svako od njih pojedinačno je snage manje od 150 kilovata, što je od početka izazivalo sumnju stanovnika i dijela stručne javnosti da je veliki projekat formalno podijeljen na veliki broj manjih kako bi se izbjegle određene koncesione obaveze i složenije procedure.

Ekološka inspekcija Grada Doboja ranije je utvrdila i da investitor za 104 solarne elektrane nema potrebne ekološke dozvole. Investitoru je ostavljen rok da ih pribavi, ali radovi ni tada nisu obustavljeni.

Uslijedilo je prebacivanje odgovornosti između institucija. Republički inspektorat uputio je predmet Gradu Doboju, dok je gradska urbanističko-građevinska inspekcija navela da je riječ o imovinsko-pravnom sporu o kojem treba da odlučuju sudovi.

Gerila je mjesecima pokušavala dobiti odgovore Grada Doboja i kompanije ETMAX o nastavku radova, dozvolama i postupanju nakon presude Vrhovnog suda, ali odgovore na pitanja nikako nismo dobili.

Stefan Blagić je tokom okupljanja otvorio i novo pitanje, tražeći odgovor da li iza pojedinih kompanija uključenih u projekat solarnih elektrana stoji kapital ili firme iz Hrvatske.

„Postavljam pitanje ‘vlasnicima’ grada Doboja – da li je tačno da iza ovih solarnih panela stoje firme iz Hrvatske i, ako jeste, zašto se to krije? Nastavićemo podržavati ljude iz Podnovlja sve dok se ne izvrši presuda Vrhovnog suda RS“, rekao je.

Danas, više od četiri mjeseca nakon presude Vrhovnog suda RS, radovi na elektranama napredovuju, prvi bilbord je uništen tokom noći, mještani su počeli dobijati pozive na informativne razgovore u policiju, a danas je republički inspektor stigao da provjerava udaljenost novog bilborda od magistralnog puta.

Možda pitanje sa bilborda više ne treba da glasi „Ko gazi Vrhovni sud Republike Srpske?“, nego „Zašto se gazi Vrhovni sud Republike Srpske?“ I koji to „debeli“ razlozi stoje iza toga da institucije, gotovo koordinisano i složno, mjesecima ne zaustavljaju projekat u Podnovlju koji je, nakon presude najviše sudske instance u Republici Srpskoj, odavno morao biti ozbiljno preispitan – ako ne i zaustavljen.

Dejan Rakita / GERILA

The post Nakon uništavanja prvog, u Podnovlju postavljen novi bilbord: „Ko gazi Vrhovni sud RS?“ first appeared on Gerila.info.

Između 52,8 miligrama i 52,8 mikrograma barijuma u litru vode razlika je hiljadu puta. U prvom slučaju riječ je o vrijednosti približno 40 puta većoj od zdravstveno zasnovane preporuke Svjetske zdravstvene organizacije. U drugom, koncentracija bi iznosila 0,0528 mg/l i bila bi daleko ispod te preporuke.

Za JP „Vodokom“ Kakanj i laboratoriju „Sistem Qualitas“ sa Pala, ta razlika nastala je zbog „administrativne, odnosno štamparske greške“. Za građane Kaknja ostalo je pitanje kojem službenom dokumentu treba vjerovati.

Gerila je 29. juna objavila da je u izvještaju laboratorije „Sistem Qualitas“, nakon uzorkovanja vode sa slavine poslije postrojenja Bukovica 17. aprila 2026. godine, navedena koncentracija barijuma od 52,8 mg/l. U nalazu iz narednog mjeseca, nakon uzorkovanja 14. maja, navedeno je 11,9 mg/l. Oba uzorka proglašena su usaglašenim sa Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće.

Tri dana nakon objavljivanja teksta, Vodokom je saopštio da voda nije bila opasna i da u njoj nije bilo teških metala iznad zakonom dozvoljenih vrijednosti.

„Akreditovana laboratorija ‘Sistem Qualitas, S’ dostavila je JP Vodokom d.o.o. Kakanj službeno pisano obrazloženje u kojem potvrđuje da je prilikom izrade pojedinih izvještaja došlo do administrativne, odnosno štamparske greške prilikom unosa rezultata za parametar barijum. Greška je nastala usljed permutacije mjernih jedinica – µg/l i mg/l“, naveli su iz Vodokoma.

Prema tom saopštenju, laboratorija je dostavila korigovane izvještaje i potvrdila da svi uzorci odgovaraju domaćem pravilniku. Vodokom, međutim, nije naveo na koje se tačno izvještaje ispravke odnose, kada je greška otkrivena, ko ju je otkrio i da li je pogrešno naveden samo simbol mjerne jedinice ili je naknadno mijenjan i sam rezultat.

Nisu objasnili ni kako su dokumenti sa takvim vrijednostima prošli laboratorijsku kontrolu, dobili pečat i izjavu o usaglašenosti, a zatim bili prihvaćeni i javno objavljeni kao dokaz zdravstvene ispravnosti vode.

Gerili nisu dostavljeni ni pisano obrazloženje laboratorije ni korigovani izvještaji na koje se Vodokom poziva.

Barijum u miligramima pojavljivao se i tokom 2024. godine

Objašnjenje o zamijenjenim mjernim jedinicama dodatno komplikuju raniji, javno dostupni laboratorijski izvještaji. Oni pokazuju da barijum u nalazima „Sistem Qualitasa“ ni prije aprila 2026. godine nije bio iskazivan u mikrogramima, nego u miligramima po litru.

U izvještaju broj 499-II/24 navedeno je da je uzorak vode sa slavine poslije postrojenja Bukovica uzet i zaprimljen 19. juna 2024. godine. Analiza je obavljana od 19. juna do 5. jula, kada je izvještaj i formiran. U njemu je navedena koncentracija barijuma od 11,2 mg/l.

U istom dokumentu evidentirani su kalcijum od 102,7 mg/l, magnezijum od 16,8 mg/l i elektroprovodljivost od 503 µS/cm. Uz barijum nije navedena granična vrijednost, dok je u pratećoj izjavi ocijenjeno da voda, „u pogledu ispitanih parametara, odgovara odredbama Pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće“.

Samo šest dana nakon formiranja izvještaja, 11. jula 2024. godine, načelnik Kaknja Mirnes Bajtarević objavio ga je na svojoj zvaničnoj Facebook stranici kao dokaz da je voda ispravna za piće.

„Iznosenje lažnih informacija u političke i druge svrhe, kao i svrhe prikupljanja lajkova je krivično djelo“, navedeno je u objavi, uz poruku da će Vodokom zbog „spekulacija“ podnositi krivične prijave i tražiti naknadu štete zbog narušavanja ugleda preduzeća.

Još jedan izvještaj iste laboratorije, broj 784-II/24, pokazuje da je u uzorku vode sa slavine poslije postrojenja Bukovica od 12. decembra 2024. barijum ponovo iskazan u miligramima – ovaj put 2,2 mg/l. Ni u ovom dokumentu uz barijum nije navedena granična vrijednost.

Ako se objašnjenje o zamjeni miligrama i mikrograma odnosi i na nalaze iz 2024, onda se ne radi samo o dva izvještaja iz proljeća ove godine. Ako se, ipak, ne odnosi, ostaje neobjašnjeno zbog čega su još prije dvije godine u vodi poslije postrojenja Bukovica evidentirane vrijednosti barijuma iznad preporuke SZO.

Vodokom u saopštenju nije precizirao koliko je izvještaja korigovano niti da li su među njima nalazi iz 2024. godine.

Domaći Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće ne propisuje maksimalnu koncentraciju barijuma. Zbog toga tvrdnja da nije bilo prekoračenja „zakonom dozvoljenih vrijednosti“ formalno zaobilazi suštinu problema: za barijum u BiH zakonska vrijednost uopšte nije utvrđena.

Svjetska zdravstvena organizacija navodi zdravstveno zasnovanu preporučenu vrijednost od 1,3 mg/l, odnosno 1.300 µg/l. SZO upozorava i da voda može značajno doprinijeti ukupnoj izloženosti stanovništva kada se barijum pojavljuje u koncentracijama izraženim u miligramima po litru. Najnovije tabele SZO i dalje navode vrijednost od 1,3 mg/l.

To ne znači da je svaki rezultat iznad preporuke automatski dokaz akutne opasnosti, ali znači da zahtijeva provjeru, stručno tumačenje i transparentno informisanje javnosti – posebno kada se pojavljuje u vodi namijenjenoj svakodnevnoj upotrebi.

Klinički toksikolog dr Sandra Đuranović u razgovoru za Gerilu upozorava da se mogući zdravstveni rizik ne može pravilno procijeniti bez podatka u kojem se hemijskom obliku barijum nalazi.

Rastvorljiva jedinjenja barijuma mogu izazvati mišićnu slabost, utrnulost, poremećaje srčanog ritma, promjene krvnog pritiska i probavne tegobe. Barijum-sulfat, koji je slabo rastvorljiv i koristi se u medicinskoj dijagnostici, ne treba poistovjećivati sa rastvorljivim jedinjenjima barijuma.

„Zato je važno znati koja jedinjenja barijuma se nalaze u vodi ove rijeke. Pored toga, barijum je uvijek pratilac rude olova i cinka“, kaže Đuranović.

U dostavljenim nalazima parametri poput sulfata i ukupnog alkaliteta nisu ispitani ili su označeni crticom, zbog čega na osnovu tih dokumenata nije moguće utvrditi u kojem se obliku barijum nalazio u uzorku.

Đuranović smatra da se dilema ne može riješiti samo naknadnom promjenom jedinice na papiru.

„Dosad se nikada nisam sretala da jedna laboratorija naknadno koriguje rezultate i da izdaje nalaze čas u miligramima, čas u mikrogramima, jer se odlično zna šta jedna vrijednost znači kada se izrazi u mg/l, a šta u µg/l“, kaže ona za Gerilu.

Prema njenim riječima, potrebne su nove analize vode i sedimenta sa dna rijeke, uz jasno i pravilno iskazane mjerne jedinice.

„U tom slučaju analiza podliježe superviziji koja podrazumijeva slanje uzoraka u druge laboratorije i poređenje dobijenih rezultata. Onaj ljekar koji tumači tu vrijednost ostaje u zabludi da li je prvi objavljeni rezultat tačan, možda drugi, a možda ni jedan ni drugi“, upozorava Đuranović.

ISO/IEC 17025, standard na koji se laboratorija poziva u svojim izvještajima, treba da potvrdi da laboratorija radi kompetentno i proizvodi validne i pouzdane rezultate. Međunarodna organizacija za standardizaciju upravo pouzdanost rezultata navodi kao suštinu ovog standarda.

„Sistem Qualitas“ nikada nije odgovorio na pitanja Gerile o tome šta predstavljaju upisane vrijednosti, u kojem se hemijskom obliku barijum nalazio i na osnovu čega su uzorci proglašeni usaglašenim. Laboratorija nije odgovorila ni nakon što je Vodokom javno saopštio da je upravo ona napravila grešku.

Kompanija čiji se mogući uticaj ispituje finansiraće opremu za monitoring?!

Istog dana kada je Gerila objavila prvi tekst o barijumu, 29. juna, Vodokom je saopštio da je sa kompanijom DPMetals BH iz Vareša potpisao sporazum o donaciji i poslovno-tehničkoj saradnji.

Prema sporazumu, DPMetals će finansirati nabavku i donirati opremu za kontinuirano praćenje upravo teških metala u vodi, dok će Vodokom upravljati opremom, provoditi mjerenja, održavati sistem i objavljivati rezultate.

DPMetals BH upravlja rudarskim projektom Vareš i podzemnim rudnikom Rupice, u kojem se eksploatiše kompleksna ruda olova, cinka, barita i drugih pratećih minerala. Upravo se moguća veza rudarskih aktivnosti i promjena u kvalitetu voda na području Vareša i Kaknja nalazi u središtu javne polemike.

To što kompanija finansira opremu ne dokazuje da će rezultati biti netačni niti da će na njih uticati. Međutim, takav odnos otvara legitimna pitanja o nezavisnosti sistema kontrole: ko bira opremu i metode, ko je kalibriše, ko ima pristup izvornim podacima, ko provjerava rezultate Vodokoma i hoće li postojati nezavisni nadzor institucija i laboratorija koje nisu poslovno povezane sa operaterom rudnika.

Vodokom je u saopštenju od 2. jula najavio i angažovanje druge akreditovane laboratorije zbog, kako je navedeno, ozbiljnih posljedica koje su „netačne informacije“ izazvale po ugled preduzeća i zabrinutosti građana.

Gerili, međutim, nije zvanično odgovoreno da li je druga laboratorija angažovana, gdje i kada su uzeti kontrolni uzorci i kakvi su rezultati.

Ranije studije o projektu Rupice dodatno pokazuju zbog čega se pitanje nezavisnog monitoringa ne može svesti na povremeno uzimanje jednog uzorka.

Studija o procjeni uticaja na okoliš navodi da se prošireni istražni prostor manjim dijelom nalazi u drugoj, a većim dijelom u trećoj vodozaštitnoj zoni izvorišta Bukovica. Studija za prethodnu vodnu saglasnost takođe priznaje da se dio parcela istražnog i eksploatacionog prostora nalazi u drugoj i trećoj zoni, u kojima su određene rudarske aktivnosti zabranjene.

Istovremeno, autori studije tvrde da su planirani eksploatacioni prostor i objekti rudnika izvan treće vodozaštitne zone i da se nalaze nizvodno od vodozahvata, zbog čega navodno neće uticati na kvalitet vode na izvorištu.

Međutim, hidrogeološki dio istog dokumenta opisuje složenu strukturu sa rasjedima i „višestrukim direktnim i indirektnim vezama blokova akvifera“. Navodi se i da se područje istraživanja uglavnom drenira hidrografskom mrežom Borovičkog potoka, pritoke Bukovice, dok manji dio otiče prema Vrućem potoku i slivu Trstionice.

U dokumentu je priznato i da, zbog nedostataka u mjerenju i kratkog perioda posmatranja, nisu bile moguće pouzdane interpretacije oticanja vode. Upravo zbog tih nepoznanica pitanje mogućeg uticaja rudarskih aktivnosti zahtijeva noviju i nezavisnu hidrogeološku analizu, a ne samo oslanjanje na procjene izrađene prije početka eksploatacije.

Federalno ministarstvo okoliša i turizma potvrdilo je Gerili da sporne laboratorijske nalaze nije službeno zaprimilo.

Iz Ministarstva navode da se monitoring otpadnih voda rudarskog projekta provodi prema uslovima okolišne dozvole, dok inspekcijski nadzor ne vrši Ministarstvo nego nadležni inspekcijski organi. Eventualna uzročno-posljedična veza, poručuju, može se utvrditi samo kroz cjelovitu stručnu analizu svih relevantnih podataka.

Ministarstvo nije najavilo da će odmah zatražiti sporne i korigovane nalaze. Navelo je da će informacije razmotriti ukoliko nadležne institucije ili inspekcije utvrde potrebu za dodatnim provjerama.

Istovremeno su podsjetili da je, prema zaključku Vlade Federacije BiH od 9. aprila 2026. godine, formiran zajednički multidisciplinarni ekspertni tim sa zadatkom da sveobuhvatno analizira stanje okoliša na području opštine Vareš.

„Federalno ministarstvo okoliša i turizma smatra da je pravovremeno, tačno i potpuno informisanje javnosti o stanju okoliša jedan od osnovnih principa zaštite okoliša“, naveli su iz Ministarstva, dodajući da informacije o mogućim rizicima moraju biti zasnovane na provjerenim podacima.

Opština Kakanj je ranije svu odgovornost za rezultate analiza, njihovo tumačenje i eventualne mjere prebacila na Vodokom. Ipak, na zvaničnoj stranici načelnika isti nalazi su ranije predstavljani kao „uredni“, dok su upozorenja građana proglašavana dezinformacijama.

Na pitanja Gerile, osim Opštine i Federalnog ministarstva okoliša i turizma, većina nadležnih institucija nije odgovorila. Vodokom nikada nije dostavio zvanične odgovore, iako je upravo to preduzeće Opština označila kao nadležno. Umjesto odgovora redakciji, objavljeno je opšte saopštenje za javnost.

Tako je krug odgovornosti ponovo zatvoren: Opština upućuje na Vodokom, Vodokom se poziva na laboratoriju, laboratorija ne odgovara, a Federalno ministarstvo odgovornost prebacuje na inspekcijske organe i buduće stručne procjene.

U međuvremenu, stanovnicima Kaknja ostaju dvije verzije istih nalaza, razlika od hiljadu puta između dvije mjerne jedinice i obećanje da će buduća oprema dati pouzdanije odgovore.

Ali prije budućih mjerenja neko još mora objasniti šta se zaista nalazilo u vodi koju su građani već pili.

Dejan Rakita / GERILA

The post Barijum u vodi u Kaknju: „Greška“ od hiljadu puta i nalazi koji otvaraju nova pitanja first appeared on Gerila.info.