Gotovo punih 12 mjeseci institucije i policijske agencije u Bosni i Hercegovini, MUP RS, Agencija za istrage i zaštitu BiH (SIPA), Okružno javno tužilaštvo (OJT) Banja Luka, Tužilaštvo BiH, na kraju Uprava za indirektno oporezivanje BiH (državne carine), nisu učinili doslovno ništa da makar po službenoj dužnosti provjere ozbiljne optužbe i pisane izjave o umiješanosti visokopozicioniranih službenika i funkcionera UIO u organizirani kriminal i korupciju na Graničnom prijelazu (GP) Gradiška.

Naime, u januaru 2026. nastupiće tačno godina otkako je Dragoslav Stjepanović, tadašnji vođa smjene na GP Gradiška, dao pisanu izjavu u Policijskoj stranici (PS) Gradiška, u kojoj je naveo imena te opisao načine uzimanja i davanja mita, otkrio kako su ga i na koji način pretpostavljeni pokušali primorati da učestvuje u organiziranoj korupciji, ali i metode šverca preko GP i CI Gradiška.

Prema Stjepanovićevom svjedočenju i pisanoj izjavi, koju je dao i kasnije proslijedio svim nabrojanim institucijama, šef referata GP Gradiška Miroslav Radanović ga je pokušao primorati da na kraju svake smjene za njega izdvaja 200 do 300 eura, a za Gorana Marinkovića, šefa Odsjeka za carinske poslove u RC Banja Luka (inače desne ruke i po određenim svjedočenjima kuma Zorana Tegeltije, direktora UIO BiH), 500 eura. Sve je navedeno u dokumentima koje na više mjesta u tekstu ekskluzivno objavljujemo. 

No, umjesto ozbiljne akcije pravne države, ili barem postupanja po službenoj dužnosti institucija koje postoje i primaju sredstva iz budžeta upravo da bi se borile protiv organiziranog i svakog drugog kriminala, Stjepanović je u međuvremenu disciplinski gonjen, mobingovan, i na kraju uhapšen.

Ovo nije priča o karakternim osobinama Dragoslava Stjepanovića ili onome što je radio ili nije radio tokom dvije i po decenije u UIO (iako ćemo tokom istraživanja priče čuti da nije imao niti jednu prijavu niti prekršaj za 25 godina staža), ovo je priča o državi koja postoji samo na papiru i pojedincima koje proguta mrak i duboka država ukoliko se usude suprotstaviti organiziranom kriminalu i korupciji kojima svjedoče.

MALTRETIRANJE POČELO NAKON ODBIJANJA DA SKUPLJA I PREDAJE MITO

Prema obimnoj dokumentaciji u posjedu Valtera, maltretiranje i progon Dragoslava Stjepanovića počelo je u januaru ove godine nakon što je odbio da prikuplja i predaje mito svojim nadređenim s kojima je potom došao u sukob. Neugodni svjedok kasnije je pomjeren sa GP Gradiška, a na incijativu Gorana Marinkovića protiv Stjepanovića su pokrenuta dva disciplinska postupka.

Stjepanović je u više navrata sve ovo prijavljivao pismeno kabinetu direktora Tegeltije, a u maju ove godine Odsjeku za profesionalne standarde UIO BiH, međutim ništa nije poduzeto. Jednako kao što iz kabineta direktora, odnosno UIO, nije odgovoreno na pitanja Valtera koja smo im uputili 30. novembra.

Koliko su u ovoj državi vrijednosti prava i pravde devalvirane svjedoči i to što je Stjepanović u januaru u PS Gradiška zapravo ispitan u svojstvu okrivljenog jer je u lokalnom kafiću Upitnik „verbalno prijetio Radanoviću, Marinkoviću i Radovanu Đuriću (šef Carinske ispostave Gradiška, op.a.)“, nakon čega su se oni osjetili „ugroženim“. Policiju, naime, nije previše uzbunilo ni zanimalo to što je Stjepanović u svojstvu „okrivljenog“, dajući izjavu, do u detalje pojasio šta se zbilo i na koji je način od njega traženo da učestvuje u sistemskoj korupciji unutar državnih carina.

Iz zapisnika, koji je u posjedu Valtera, izdvajamo (izvorno) najzanimljiviji dio:

„Dana 28.1.20205., oko 09.00 časova pio sam kafu u kafiću ‘Upitnik’ gdje sam došao svojim privatnim vozilom i isti parkirao desno pored kafića. Oko 09.45 u kafić dolazi vođa referata GP Gradiška, Radanović Miroslav, sjeda pored mene, naručuje piće i zamoljava me da sjednemo u separe koji se nalazi pored toaleta. U tom momentu sam pitao u čemu je problem, na šta sam istom odgovorio da ne vidim problem u sebi, već u njima, misleći na radnje koje obavljaju na GP Gradiška, a koje nisam htio da prihvatam na njegov nagovor. Radanović Miroslav mi saopštava da svaku smjenu moram da dam 200 do 300 eura njemu i 500 eura šefu regionalnog centra Banja Luka, Marinković Goranu. Ja sam mu tada objasnio da ja nisam iz te priče, da nikada od mene to neće dobiti, niti ja želim da se bavim takvim poslovima, a ovaj posao radim po pozitivnim carinskim propisima“, napisao je, između ostalog, Stjepanović u službenoj izjavi policiji u Gradišci, navodeći da je „čista laž da je Radanoviću ili bilo kome drugom prijetio ubistvom“, posebno naglašavajući da se „za 25 godina radnog staža nije načinio nikakav prekršaj, niti bilo kada davao izjavu policijskim agencijama u svojstvu osumnjičenog“.

No, policija u Gradišci, MUP RS, SIPA, tužilaštva na entitetskom i državom nivou, a posebno direktor UIO Tegeltija te unutrašnja kontrola državnih carina gdje Stjepanović, Radanović i Marinković rade, nisu smatrali za shodno da – makar po službenoj dužnosti – provjere ove ozbiljne navode i optužbe o organiziranom kriminalu i organiziranoj korupciji na GP Gradiška, inače najfrekfentnijem graničnom prijelazu u BiH gdje se već godinama dešavaju ozbiljne kriminalne radnje, a o čemu je prije godinu i po Valter uradio veliku istraživačku priču.

TEGELTIJA NE ŽELI DA REMETI RUTINU KORUPCIJE NA GP GRADIŠKA

Nakon ovih događaja Stjepanović je, kao „neugodni svjedok“, skonjen sa GP Gradiška, mobingovan i faktički degradiran, a protiv njega su rješenjima direktora Zorana Tegeltije u martu i aprilu ove godine pokrenuta dva disciplinska postupka jer je „prijetio“ nadređenim koji su ga pokušali uvući u mito, po svim dokumentima koje posjedujemo – očito dobro organiziranom, pokrivenom i premreženom dubokom državom.

U maju ove godine Stjepanović se obratio pismeno direktno u kabinet direktora Tegeltije, navodeći u svom „zahtjevu za razmatranje cijele situacije“ pojedine uistinu frapantne informacije, uključujući imena carinika koji učestvuju u organiziranoj korupciji i kriminalu i metode šverca robe na GP i CI Gradiška. U uvodu pojašnjava da su od nekih njegovih kolega iznuđene izjave kako bi protiv njega bio pokrenut disciplinski postupak, te odmah potom navodi.

„Moram navesti i naglasiti da nisam remetio rad vozača i putnika, niti sam slikao i snimao bilo šta i bilo koga na GP Gradiška, što se može utvrditi i vještačenjem telefona. Sav spor je nastao zbog narušenih radnih odnosa neradom i nezakonitim aktivnostima radnika Zrilić Dragana, Praštala Aleksandra (nedavno uhapšen u akciji SIPA-e koja je kod njega pronašla 130.000 KM, op.a.) i pokušajem reketiranja mene od strane šefa prelaza Radanović Miroslava. Došlo je do sukoba nakon što mi je Radanović Miroslav, dok sam sjedio u kafiću, prišao i rekao da ću morati na kraju svake smjene u kojoj radim obezbijediti i donijeti 200 do 300 eura za njega lično, i još 500 eura za Marinković Gorana“, navodi Stjepanović u pismu Tegeltiji te naglašava da mu je, nakon što nije pristao na to i rekao da će sve prijaviti nadležnim organima ukoliko se nastave pritisci na njega, Radanović ljutito odgovorio da će biti smijenjen i premješten na druge poslove.

„Ostali carinski službenici i vođe smjene Praštalo Aleksandar i Zrilić Dragan po nalozima i zahtjevima Radanović Miroslava nalažu svojim carinicima u smjeni kojom rukovode da u svakoj smjeni za dogovorenu novčanu naknadu puste barem po dva kamiona rabljene i polovne robe u carinsko područje BiH bez carinskog nadzora i kontrole (tekstil, bijelu tehniku, milka čokolade, nutelu i drugu raznu robu), čime se izbjegava plaćanje uvoznih dadžbina i omogućava krijumčarenje robe, za novčanu naknadu prijavljuju uvezena auta iz unutrašnjosti koja nisu prijavljena za carinjenje prilikom ulaska u carinsko područje BiH, za naknadu sačinjavaju lažne uvozne fakture, razdužuju fiktivno i lažno robu na izlazu iz BiH iako je roba ostala u BiH“, iznosi dalje Stjepanović frapantne podatke o organiziranom kriminalu, korupciji i činjenu velike štete državnom budžetu.

Čitajući ove izvještaje i svjedočenja čini se da je samo strašnije od svih navoda o kriminalu činjenica da direktor Tegeltija apsolutno ništa nije poduzeo da provjeri svjedočenje šefa smjene sa GP Gradiška, kao što kasnije nisu ništa poduzele niti jedna policijska agencija ili pravosudna institucija.

STJEPANOVIĆA TEŠKO PRETUKLI MARINKOVIĆ I SINOVI

Nakon mjeseci agonije Stjepanović je, prema vlastitom svjedočenju, 9. avgusta ove godine pokušao razgovarati sa Marinkovićem ispred njegove kuće (banjalučko naselje Budžak, op.a.), „kako bi pokušali razgovorom da riješe nepotrebnu i nezdravu situaciju“. Šta se potom dešavalo – možda bolje od bilo kakvih izjava mogu da posvjedoče fotografije koje ekskluzivno objavljujemo, kao i ljekarski nalazi. Na njima je vidljivo i uočljivo da je Stjepanović tu teško pretučen, dakle suprotno od onoga kako su izvijestili mediji. Kako je i na koji način tu nastupio Stjepanović – teško je pretpostaviti jer nije bilo svjedoka, no logična pretpostavka jeste da bi samo neuračunljiva osoba došla sama pred kuću svom pretpostavljenom i fizički krenula da se obračuna s njim i dva duplo mlađa muškarca (njegovim sinovima).

Čak da se, hipotetički, tako nešto i desilo, logično pitanje je kako je uopće moguće da je zbog tog događaja policija iz Budžaka (banjalučko naselje, op.a.) privela samo Stjepanovića, a nije Marinkovića i sinove, koji su Stjepanoviću nanijeli teške tjelesne povrede, već su tek pozvani na informativni razgovor – i pušteni? Uz slike teško pretučenog Stjepanovića koje objavljujemo, pretpostavljamo da je ovo pitanje za unutrašnju kontrolu MUP-a RS.

Zbog svega se teško pretučeni Stjepanović i treći puta obratio Samostalnom sindikatu UIO za pomoć, opisujući šta se sve dešavalo na javnoj površini nedaleko od Marinkovićeve kuće (opis istog događaja poslao je i svim nabrojanim policijskim i tužilačkim institucijama).

„U subotu 09.08.2025. oko 17:30 časova sam se pokušao obratiti Goranu Marinkoviću ispred njegove porodične kuće i da razgovorom riješimo ovu nezdravu i nepotrebnu situaciju, te da razjasnimo zašto to radi i zašto želi da me ostavi bez posla, njegov odgovor je bio dok sam razgovarao s njegovim sinom Srđanom i radnim kolegom iz CI Gradiška da je iz svog dvorišta izletio samo u šorcu na Ulicu Marka Lipovca koja je javna površina, udario me desnom nogom u predjelu slabina i lijevog bubrega bez bilo kakvog upozorenja, što je bio povod i za dvojicu njegovih sinova Srđana i Stefana koji su imali neke improvizovane boksere na desnoj ruci“, opisuje Stjepanović u obraćanju Samostalnom sindikatu UIO (čiji je član) te navodi da su ga Marinkovićevi sinovi također odmah počeli udarati.

„Odmah su me napali i počeli udarati zatvorenim šakama u glavu, oborili su me na zemlju i na zemlji me je i dalje nastavio šutirati i udarati Goran Marinković, ali i njegov sin Srđan koji radi kao carinski inspektor u CI Gradiška i drugi sin Stefan. Udarali su me, nazivali narkomanom i alkoholičarom, dok nisam izgubio svijest i nanijeli su mi nekoliko posjekotina i poderotina na glavi, potiljačni dio (udarac nekim tupim predmetom), na nosu posjekotina od udarca bokserom, polomili su mi jagodičnu kost ispod oka, polomili su mi jedan zub, imam masnice i podlive po tijelu, ekstremitetima i glavi. Nakon toga neko je pozvao policiju koja je došla vrlo brzo i Goran Marinković me je sa svojim sinovima lažno pred policijom optužio da sam ja njih fizički napao, da sam narkoman i da se drogiram, kao i da sam pijan. Što je sve provjereno testiranjem u policiji i vađenjem krvi i nalazi su bili negativni na bilo kakve narkotike i alkohol u krvi. Nijedan od njih trojice koji su me tukli i udarali nema nikakvih povreda, što je utvrdila i policija“, navodi Stjepanović, dalje opisujući da je odvezen u Klinički centar nakon toga te da je primijetio tokom provođenja postupka da je policija bila pristrasna i da je Gorana Marinkovića kao glavnog inspiratora uopće izostavila iz zapisnika.

IZ SINDIKATA UIO BIH POTVRĐENI STJEPANOVIĆEVI NAVODI

Valter se, uz ostale, obratio i Samostalnom sindikatu UIO, odakle su nam potvrđeni Stjepanovićevi navodi.

„Carinski službenik Stjepanović Dragoslav tri puta se pismeno obraćao Sindikalnoj organizaciji kao njen član, prvi puta 02.04.2025., drugi put 19.05.2025., kada iznosi ozbiljne optužbe na račun nekih rukovodilaca i zaposlenih Odsjeka za carinske poslove u RC Banja Luka sa obilježjima krivičnog djela te je Sindikalna organizacija sačinila obavještenje od 20.05.2025. i podnesene zahtjeve dostavila Odsjeku za unutrašnju kontrolu i Odsjeku za profesionalne standarde na nadležno postupanje. Treći puta se obratio 15.08.2025., i iznio uznemirujuće i ozbiljne optužbe na račun šefa Odsjeka za carinske poslove Gorana Marinkovića i njegovih sinova Srđana i Stefana, koji su ga brutalno pretukli i nanijeli mu teške tjelesne povrede“, piše u odgovoru Samostalnog sindikata UIO BiH Valteru, te se naglašava:

„Nakon svih dešavanja, pismenih zahtjeva carinskog službenika Stjepanovića Dragoslava Kabinetu direktora i Sindikatu, odsjecima za unutrašnju kontrolu i profesionalne standarde u UIO, u kojima su izneseni navodi sa elementima krivičnih djela, koruptivnim radnjama sa elementima organizovane i udružene grupe, gotovo je nevjerovatno da niko, počev od PS Gradiška, Kabineta direktora UIO, Odsjeka za unutrašnju kontrolu, Odsjeka za profesionalne standarde, disciplinske komisije UIO, te Okružnog javnog tužilaštva u Banjoj Luci gdje je Stjepanović 21.08.2025. protiv Gorana Marinkovića i dvojice njegovih sinova podnio vrlo ozbiljnu krivičnu prijavu sa obimnom dokumentacijom i dokazima, do danas niko po službenoj dužnosti osim Sindikata nije preduzeo ni pokrenuo bilo kakvu ozbiljnu aktivnost u skladu sa zakonskim propisima i nadležnostima na provjeri i ispitivanju navoda iz pismenih zahtjeva i prijava podnesenih od strane Stjepanovića, a koji je u međuvremenu po prijavi Gorana Marinkovića od 25.11.2025. da mu Stjepanović ‘navodno prijeti i ugrožava bezbjednost’ priveden i pritvoren od strane policije RS, te mu je određena mjera pritvora u trajanju od 30 dana na prijedlog postupajućeg tužioca OJT Banja Luka. Iz svega navedenog očigledno je da su mjere preduzimane samo protiv Stjepanović Dragoslava koji za 24 godine radnog staža, po informacijama iz njegovog radnog dosijea, nikad nije disciplinski odgovarao za bilo kakve povrede radnih i službenih dužnosti“, navodi u odgovoru Valteru predsjednik Samostalnog sindikara UIO Predraga Jelača.

Interesantna je i indikativna i korespondencija između Valtera i OJT Banja Luka. Prva pitanja koja smo ovom tužilaštvu uputili odnosila su se na dešavanja na GP Gradiška, ozbiljne navode o organiziranom kriminalu i krivičnu prijavu koju je, kako je potvrdio i Sindikat UIO, u međuvremenu Stjepanović podnio protiv Marinkovića upravo OJT Banjaluka 21. avgusta ove godine.

Nakon što nam je odgovoreno da se „za sve informacije obratimo Tužilaštvu BiH“, pitali smo da nam odgovore da li to znači da su krivična prijava i eventualni formirani predmet poslani Tužilaštvu BiH na daljnje postupanje – i po čijoj je to odluci ili zahtjevu? Na na ovo pitanje smo dobili iznenađujući odgovor, koji je glasio:

„Okružno javno tužilaštvo Banja Luka nikada nije imalo predmet na koji se odnosi vaš upit.“

Dalja komunikacija je tekla ovako:

„Postovana kolegice Đaković, da se vratimo na moja uvodna pitanja kada sam vas zamolio da se očitujete na pitanja o krivičnoj prijavi za pokušaj mita (korupcije) i organizovanog kiminala, a onda ste me vi uputili na Tužilaštvo BiH. Kako bih vam pomogao da se prisjetite, u prilogu vam šaljem krivičnu prijavu koja je podnesena vašem tužilaštvu 21. avgusta ove godine, sa pitanjem:

„Šta je OJT Banjaluka uradilo po ovoj prijavi koja visokog državnog službenika i jednog od šefova UIO BiH teško tereti za korupciju i organizovani kriminal, kao i za fizički napad?“

Dobili smo slijedeći odgovor:

„Poštovani,

u vezi sa preciziranim zahtjevom i prilogom koji ste elektronskim putem dostavili dana 02.12.2025.godine, obavještavamo da ja ovo tužilaštvo dana 21.08.2025. godine, zaprimilo prijavu podnosioca S.D. protiv G.M. S.M. i S.M. zbog krivičnog djela Tjelesna povreda iz člana 131. krivičnog djela Teška tjelesna povreda iz člana 132. stav 1. KZ RS krivičnog djela Učestvovanje u tuči iz člana 135. stav 1. KZ RS krivičnog djela Lažno prijavljivanje krivičnog djela iz člana 334. KZ RS i krivičnog djela Davanje lažnog iskaza iz člana 335. KZ RS. Predmet se nalazi u radu kod postupajućeg tužioca i u istom će nakon potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja biti donešena tužilačka odluka.“

Dakle, drugim riječima, OJT Banja Luka se bazira na tuču i fizički obračun Marinkovića sa Stjepanovićem, no kao pravosudnu tužilačku instituciju ni njih ne zanimaju spisi i ozbiljni navodi i tvrdnje dokumentovane uz krivičnu prijavu o organiziranim kriminalu i korupciji na GP Gradiška, odnosno metode uzimanja i sticanja mita, uz navođenje imena umiješanih.

MONTY PYHTONOVSKI ODGOVORI IZ TUŽILAŠTVA BIH I SIPA-e

Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, koje treba da bude prva adresa za provjeru i istragu ozbiljnih navoda o organiziranom kriminalu i korupciji na GP Gradiška,

uputili smo gotovo identična pitanja. Nakon nekoliko dana čekanja potvrdili su nam u uobičajenom maniru:

„Poštovani,

u Tužilaštvu BiH formirana su dva predmeta koji se odnose na osobu koju navodite u upitu (Gorana Marinkovića, op.a.), oba predmeta se nalaze u fazi provjere navoda iz prijave. S obzirom da su predmeti u fazi prethodnog krivičnog postupka (faza prijave ili istrage), nismo u mogućnosti davati više informacija ili detalja.

U prevedenom značenju, u Tužilaštvu BiH, kao i uvijek kad su veliki i složeni predmeti ili navodi o ozbiljnom kriminalu u pitanju, „provjeravaju navode“, što obično potraje mjesecima – i na tome obično i ostane. „Predmeti u fazi preethodnog podstupka – u fazi prijave ili istrage“, ako sebi dopustimo novinarsku slobodu da prevedemo javnosti, znači isto što i „možda bude, možda ne bude, a možda će jednog dana biti ako bude“.

Uz niz drugih policijskih i pravosudnih agencija i institucija Valter se pitanjima obratio i Državnoj agenciji za istrage i zaštitu BiH (SIPA). Iz ove policijske agencije smo dobili odgovor koji nas je uvjerio da je SIPA dolaskom Ćuluma na njeno čelo postala netransparentna i za javnost zatvorena institucija te sebi dala za pravo da se u odnosima s javnošću ponaša poput obavještajne (a ne policijske) agencije, što proizilazi iz njihovog odgovora Valteru.

„Poštovani, u vezi upita veze od 04.12.2025. godine obavještavamo vas da Državna agencija za istrage i zaštitu eventualno postojanje ili nepostojanje operativno-istražnih podataka ne može dostavljati izvan Agencije, osim nadležnim organima“, stoji u odgovoru iz SIPA. Zbog kratkoće vremena nismo bili u mogućnosti da se obratimo po Zakonu o slobodi pristupa informacijama, koji predviđa mogućnost 15 dana za dostavljanje odgovora, no ne sumnjamo da bismo dobili isti odgovor.

S obzirom da su Stjepanović, ali i svi čija imena iznosi u kontekstu teških optužbi o organiziranom kriminalu, uzimanju i davanju mita, uposlenici državnih carina (UIO BiH), prva adresa je ova institucija (čiji je direktor, po zvaničnoj verziji, pao s Quada i liječi se u UKC Banja Luka, s prema nezvaničnoj, imao je ozbiljnu „posjetu“ s težim posljedicama), koju inače posljednjih godina potresaju velike kriminalne afere, od kojih je nekolicinu otkrio i Valter (jedna jer bila inicijalna kapisla za akciju pravne države i hapšenje carinika, istina zakašnjelu).

Sjedištu UIO BiH 30. novembra obratili smo se pitanjima:

• Da li je sjedište UIO BiH u prvoj polovini ove godine stigao dopis/obavještenje, u kojem su Goran Marinković, šef Odsjeka za carinske poslove, i Miroslav Radanović, šef GP Gradiška, optuženi od strane uposlenika za ozbiljna djela organizovanog kriminala i korupcije?
• Da li se to obavještenje/dopis tiču obaveza uposlenika sa CI Gradiška da na kraju smjena izdvajaju određene sume novca koje moraju davati Radanoviću i Marinkoviću?
• Da li je po tim ozbiljnim prijava išta poduzimano, s ozbirom da i jedan i drugi i dalje rade na svojim pozicijama?
• Ukoliko nije ništa poduzimano – zašto nije, s obzirom da postoje pismene izjave date policije koje ukazuju na organizovani kriminal i mito?
• Ukoliko nije ništa poduzimano, da li su svi u lancu odgovornosti u sjedištu UIO BiH svjesni da su prikrivanje korupcije, ili nečinjene po ozbiljnim indicijama za korupciju, također krivična djela?

Nekoliko dana kasnije, 3. decembra, od šefa Odjela komunikacije Ratka Kovačevića, dobili smo slijedeći odgovor:

„Poštovani, odmah po zaprimanju proslijedili smo Vaša pitanja nadležnoj organizacionoj jedinici na pripremu odgovora. Čim dobijemo odgovore biće Vam proslijeđeni.“

Međutim, ni 19 dana nakon Kovačevićevog maila, a 22 nakon naših upućenih pitanja, nikakvih odgovora iz ove institucije, rekli bismo očekivano – nema.

Istražujući više mjeseci ovu aferu nailazili smo na mnoge šokantne informacije koje, u ovom trenutku, ne želimo da iznosimo jer za njih još nemamo sve dokaze i nepobitne činjenice. No, ono u što smo sigurni jeste da bi, ukoliko bi uslijedila velika i ozbiljna akcija pravne države, mnogo veća nego akcija Pandora iz 2014. u kojoj je uprkos gomili drugih dokaza na kraju uhapšen i procesuiran samo nekadašnji direktor UIO Kemal Čaušević (a među nakratko uhapšenim bio, interesantno, i Goran Marinković), mnoge strukture u UIO bi popadale poput kule od karata, a mnogi na rukovodećim i drugim pozicijama, ne samo u carinama već i u politici, bi ostali bez slobode.

Dok se to ne desi, ako se ikada desi, ostaje nam ozbiljno pravno, moralno i svako drugo pitanje odgovornosti policijskih i tužilačkih institucija koje nečinjenjem, a neke moguće i prikrivanjem korupcije u ovom slučaju, i same čine ozbiljna krivična djela, istovremeno dok teško pretučeni prijavitelj korupcije leži u zatvoru na osnovu spornog iskaza nepouzdanih (blago rečeno) svjedoka, istih onih koji i dalje žive i rade kao slobodni ljudi i uzorni građani iako pod hipotekom teških optužbi za organizirani kriminal, korupciju, uzimanja i davanje mita.

valter portal

The post VELIKA AFERA U UIO: Godinu šutnje institucija o organiziranom kriminalu na GP Gradiška, prijavitelj pretučen pa završio u zatvoru first appeared on Gerila.info.

Nesreća se navodno desila u reonu planine Manjača, a nakon nesreće Tegeltija je transportovan u UKC.

Prema informacijama Gerile, Tegeltija je trenutno stabilno i svjestan je.

“U stabilnom je stanju i nije vitalno ugrožen”, izjavio je večeras i generalni direktor Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske Vlado Đajić.

Đajić je rekao da su ujutro očekuje kontroli nalaz i više informacija.

Iako su prvobitne informacije bile i da je Tegeltija nakon zbrinjavanja u UKC transportovan u Beograd, još uvijek nema potvrde da je izvršen transport pacijenta.

Tegeltija je nesreću doživio dok se vozio kvadom.

The post Zoran Tegeltija povrijeđen u nesreći first appeared on Gerila.info.

“Takođe, kako u trenutku podnošenja tužbe  nije bila donesena odluka po žalbi tužitelja protiv zaključka ugovornog organa (o odbacivanju žalbe) a što i sam tužitelj ističe u tužbi to je navedena žalba i preuranjena. Imajući u vidu naprijed navedeno, nisu ispunjeni ni procesni uslovi za raspravlajnje o zahtjevu tužitelja za odgodu izvršenja osporene odluke”, navodi se u rješenju Suda Bosne i Hercegovine.

Pravobranilaštvo je tužbu podnijelo zbog nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, nepravilne primjene zakona i povrede pravila upravnog postupka, sa prijedlogom da Sud uvaži tužbu i poništi osporeni akt. Pravobranilaštvo je u tužbi tvrdilo da tenderska dokumentacija nije sačinjena u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama. Navode i da je protiv Odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača uložena žalba koja je odbijena usljed procesnih nedostataka.

Odluka o izboru najpovoljnijeg ponuđača donesena je 24. jula ove godine, a jedinu ponudu dostavio je Grand Trade.

Uprava za indirektno oporezivanje je u julu donijela odluku o kupovini zgrade u Banjaluci od Grand Trade. Cijena je gotovo 100 miliona maraka. Cijena ove javne nabavke višestruko je uvećana u posljednjih desetak godina sa prvobitno planiranih 37 miliona. Na prijedlog Komisije za borbu protiv korupcije Parlament BiH, Predstavnički dom, usvojio je zaključak kojim se tražilo od Pravobranilaštva da pokrene upravni spor u vezi sa kupovinom ove zgrade.

Predstavnički dom je ranije usvojio zaključak kojim je od Savjeta ministara traženo da se odustane od kupovine zgrade Grand Trade. Taj zaključak je izignorisan. Tada je na čelu Savjeta ministara bio Zoran Tegeltija koji je danas direktor UIO BiH.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post GERILA SAZNAJE: Sud BiH odbacio tužbu Pravobranilaštva BiH u vezi izbora ponuđača za zgradu UIO u Banjaluci! first appeared on Gerila.info.

Državna sutkinja Nada Papo, o kojoj je Valter napisao serijal tekstova zbog njene interesne povezanosti sa Upravom za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, nedavno je donijela novu spornu presudu koja ima duboko uporište u klijentelizmu i trgovini uticajem.

U procesu koji je vođen po tužbi iz radno-pravnog statusa „Predraga Jelača (predsjednik sindikata UIO) protiv UIO BiH“, Papo je presudila, potpuno očekivano i bez trunke sumnje u suprotni ishod, u korist UIO, u kojoj radi i njen sin Leon Papo.

ŠTA JE LEON ELVIRU A ŠTA ELVIR NADI

Ta poveznica je suštinski bitna za sve procese koji se se dešavali i one koji će tek uslijediti, s obzirom da je ova državna sutkinja u više nego očitom sukobu interesa pogotovo jer, prema svim dokumentima i informacijama s kojima raspolažemo, Papo je na direktnoj liniji sa pomoćnikom Sektora za poslovne usluge UIO Elvirom Muminovićem, koji je pretpostavljeni njenom sinu Leonu Papi.

Interesantno je da Papo nije bila izuzeta iz ovog procesa zbog jasnog sukoba interesa te je, uprkos obilju dokaza koje je prezentirao Jelača, inače godinama degradiran i kao poreski inspektor koji je ukazivao na korupciju i kriminal premješten na najnižu poziciju s najnižom platom, odbacila njegovu tužbu protiv UIO presudom broj: S1 3 P 047239 24 P, od 7. jula ove godine.

„Presudu o odbacivanju moje tužbe donije je sudija Nada Papo na koju uticaj direktno ima Elvir Muminović, nezakonito postavljeni pomoćnik direktora Sektora za poslovne usluge: on je neposredno pretpostavljeni Leonu Papi i Milanu Adnanu, šefu Odsjeka za upravljanje ljudskim potecijalima. Nada Papo je bila sudija i po tužbi Emiru Mešiću, službeniku UIO BiH, koji je dobio status zaštićenog prijavitelja korupcije, a nakon toga od bivšeg direktora Mire Džakule 11. marta 2022. dobio otkaz, i čiju je tužbu Papo također odbacila, čime je Mešić izgubio spor protiv UIO, ali je Nada Papo zato baš u toku suđenja Mešiću zaposlila svog Sina Leona Papu u UIO. A znate gdje ga je zaposlila? Upravo u Sektor za poslovne usluge kod Elvira Muminovića, kojeg je Mešić također prijavio za korupciju i zloupotrebu carinskih terminala, zajedno sa direktorom Mirom Džakulom“, pojašnjava za Valter Jelača.

U tom grmu i leži zec – rekli bismo i više zečeva.

Naime, bivši direktor Miro Džakula, protiv koga je proteklih godina Tužilaštvu BiH podneseno čak 18 krivičnih prijava (14 u međuvremenu obustavljeno!) u vrijeme svoja dva i po mandata uspio je da isplete mrežu klijentelizma i korupcije u SIPA-i, Tužilaštvu i Sudu BiH, u kojem je je dugo godina njegova osoba od povjerenja bila nedavno penzionisana državna sutkinja Dragica Miletić (u Tužilaštvu i SIPA-i to su bili tadašnja glavna državna tužiteljica Gordana Tadić, odnosno nekadašnji pomoćnik direktora SIPA-e Đuro Knežević, op.a.).

KAKO SU SUTKINJE POZAPOŠLJAVALE FAMILIJU U UIO

Samoj Miletić „uspjelo“ je da u UIO zaposli (najmanje) tri člana svoje bliže obitelji, o čemu je Valter također pisao u više navrata. Međutim, uprkos jasnim dokazima o njenoj pristrasnosti tokom procesa protiv UIO i sklonosti korupciji (Miletić je u međuvremenu postala ponosna vlasnica više nekretnina), Ured disciplinskog tužitelja Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH je vodio „istragu“ taman toliko dugo (oko godinu) dok Miletić nije otišla u penziju čistog obraza i bez ikakvog pozivanja na odgovornost.

Da bismo pojasnili dokle po dubini seže isprepletenost sudsko-policijsko-carinskih centara moći, dovoljno je podsjetiti da Džakula i UIO, prema dostupnim podacima, nisu izgubili niti jedan slučaj u kojem je sudila Miletić (a sudila je gotovo sve slučajeve UIO), inače direktno odgovorna i za sudbine nekih časnih inspektora UIO (slučaj Nikice Gligorića) i zaštićenih prijavitelja korupcije (slučaj Emira Mešića), jer ih je ostavila na ulici i bez posla.

Interesantno je da je Mešić, koji je zbog nepravde na kraju i teško obolio, izgubio tri tužbe protiv UIO i njenog vrha, prve dvije u režiji Dragice Miletić, a treću u režiji Nade Papo, pri čemu posebnu težinu trećoj tužbi daje činjenica da je baš u to vrijeme posao u UIO, kod Elvira Muminovića, kojem su u opisu poslova i odluke o postavljenjima i premještajima državnih službenika UIO, dobio njen sin Leon.

Stvari su postavljene i veoma uhodane na način da ko se usudi da tuži UIO – u Sudu BiH ga dočeka Nada Papo, koja vodi – i odbacuje – gotovo sve i jedan proces protiv UIO (prema dostupnim podacima samo u jednom slučaju, carinskog inspektora Ljubomira Vlajnića, presudila je protiv UIO), što je priča za sebe, a posebno zloupotreba CMS sistema za dodjelu predmeta sudijama.

Koliko je sam Muminović (bio) značajan bivšem direktoru Džakuli, kako je to i novom Zoranu Tegeltiji, dovoljno je napraviti uvid u personalna rješenja na pomoćničkim pozicijama unazad šest, sedam godina. Naime, Muminović je 2018. po konkursu Agencije za državnu službu (ADS) zajedno sa još četiri pomoćnika postavljen u fotelju prvog čovjeka Sektora za poslovne usluge. Svima je istekao mandat 2022., no od tada je Džakula ovim pomoćnicima izdavao privremena rješenja.

Džakula je bez raspisanog konkursa Muminovića ostavio i drugi mandat, što je nezakonito i u suprotnosti sa članovima 27. i 28. Zakona o državnoj službi.

U junu ove godine novi direktor Tegeltija raspisao je konkurs za četiri pomoćnika UIO – ali, interesantno, ne i za Sektor za poslovne usluge, u kojem će tako suvereno i bez konkursa i dalje rukovoditi Elvir Muminović.

Saznajemo da su protiv Muminovića Tužilaštvu BiH do sada podnesene tri krivične prijave na osnovu kojih su formirana tri predmeta (pod brojevima: T20 0 KTK 0016985 21, T20 0 KTA 0020132 21 i T20 0 KTAK 0016152 18), međutim u sva tri slučaja Tužilaštvo BiH je donijelo naredbu o neprovođenju istrage.

HOĆE LI IKAD IŠTA URADITI NADLEŽNE INSTITUCIJE

Valter se u vezi s korupcijom u pravosuđu mailom obratio i Sudu BiH, odnosno VSTV-i Uredu disciplinskog tužitelja, koje smo pitali kako je moguće da je sutkinja Papo odlučivala po tužbi Jelače protiv UIO, gdje je ranije zaposlila sina, odnosno kako je uopće moguće da Papo odlučuje o tužbi protiv UIO ako se zna da je prvi pretpostavljeni njenom sinu Elvir Muminović iz UIO, a čiji je direktni interes odbacivanje tužbe.

Uz pitanja smo podsjetili i na činjenicu da je sutkinja Papo prethodno vodila i sudski postupak po tužbi zaštićenog prijavitelja korupcije Emira Mešića zbog nezakonitog otkaza, pri čemu su upravo u toku tog postupka Elvir Muminović i bivši direktor UIO Miro Džakula zaposlili njenog Leona Papu u UIO.

Ovo je odgovor koji smo dobili iz Ureda disciplinskog tužitelja VSTV:

 „Poštovani g. Šišiću, u vezi sa Vašim upitom, želimo Vas informisati da će Ured disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine Vaš upit tretirati u smislu eventualnih navoda o povredi dužnosti nosilaca pravosudnih funkcija povodom kojih će registrovati predmet po službenoj dužnosti kako bi isti bili provjereni.“

Iz Suda BiH smo dobili slijedeći odgovor:

„Ovom prilikom Vam ukazujemo na činjenicu da se svi predmeti koji se zaprime kod ovog Suda, po automatizmu, unose u Sistem za upravljanje sudskim predmetima (CMS) i dodjeljuju u rad postupajućem sudiji, a sve u skladu sa Pravilnikom o sistemu za automatsko upravljanje predmetima u sudovima (“Sl. glasnik BiH” broj: 04/16,37/16, 84/16,40/17, 34/18 i 34/19). Za sva eventualna pitanja oko načina rada CMS-a, ljubazno Vas upućujemo da se obratite direktno Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH. U odnosu na dio upita kojim se traži mišljenje i komentar Suda na navode iznesene u istom, obavještavamo vas da Sud ne može odgovoriti na traženi način, iz razloga što se zahtjevom za pristup informacijama, između ostalog, ne smatra davanje mišljenja, objašnjenja, tumačenje nekog propisa kao i stvaranje nove informacije, a sve shodno članu 23. Stav 6. Zakona o slobodi pristupa informacijama u institucijama BiH (Sl. glasnik BiH, broj 61/23).“

Iz odgovora dvije nadležne institucije proizilazi da će UDT ponovo voditi „istragu“ po službenoj dužnosti, pretpostavljamo unedogled kao i slučaju Miletić, dok Sud BiH, između redova, poručuje kako smatra da je sve u najboljem redu i kako treba da bude, iako je u pitanju desetine ljudskih sudbina i don kihotovska borba nekolicine proganjanih i uglavnom nezaštićenih pojedinica sa koruptivnim sistemom koji je napravio državu za sebe.

valterportal

The post NOVA SPORNA PRESUDA, PRIJAVITELJI KORUPCIJE BEZ ŠANSE PROTIV UIO: Ostavite svaku nadu vi koji dolazite kod sutkinje Papo first appeared on Gerila.info.

Uprava za indirektno oporezivanje će prostor u zgradi Grand Trade u Banjaluci platiti 99 miliona maraka. Nezavisne navode da je odluku o kupovini zgrade, danas, potpisao direktor UIO BiH Zoran Tegeltija.

Saga o kupovini zgrade za potrebe smještaja UIO BiH u Banjaluci traje godinama. Opozicija je tvrdila da je javni poziv koji je raspisivan više puta svaki put napisan tako da pogoduje samo jednom ponuđaču. Na posljednji javni poziv stigla je samo jedna ponuda, kompanije Grand Trade koja je u vlasništvu Mile Radišića kuma Milorada Dodika.

Iako su iz ove kompanije ranije najavili da se više neće prijavljivati na javne pozive UIO, predomislili su se u posljednji čas i u junu dostavili ponudu.

U ponudi koja je stigla samo sat vremena prije zatvaranja javnog poziva ova kompanija tražila je 98,5 miliona KM sa PDV-om za zgradu UIO i njenog regionalnog centra u Banjaluci.

Podsjetimo da je Predstavnički dom Parlamenta BiH stavio zabranu na kupovinu zgrade za potrebe UIO BiH od Grand trejda, što UIO BiH očigledno ignoriše.

GERILA info

The post UIO BiH konačno kupuje Radišićevu zgradu! first appeared on Gerila.info.

Da bismo dobili cjelovitu sliku cijelog procesa, nužno je da se najprije podsjetimo svih koraka i višegodišnjih pokušaja prodaje ovog objekta državnim carinama po višestruko napumpanoj cijeni.

ZAŠTO JE DŽAKULA DOBIO DRUGI MANDAT

Mediji su godinama izvještavali o pokušajima UIO da kupi novu zgradu od Dodikovog kuma zbog čega je, kako je u više navrata izvijestio i sam autor ovog teksta, bivši direktor UIO Miro Džakula, Čovićev čovjek od povjerenja, dobio drugi mandat ali i Dodikovu podršku kako bi proces kupovine zgrade doveo do kraja.

On i HDZ su time dobili još četiri godine na čelu UIO i nastavak raspolaganja „zlatnom kokom“, a Radišić i Dodik otvoren put da se proces prodaje zgrade dovede do kraja. Međutim, vremenom je Džakula u strahu od mogućeg procesuiranja, znajući da objekat ne vrijedi ni blizu toliko, kako saznaje portal Valter, izbjegavao da potpiše kupovinu pa je ovlaštenja da „završi stvari“ prebacio na pomoćnika Sektora za poslovne usluge Elvira Muminovića, koji je u to vrijeme saslušavan u SIPA-i kao svjedok u vezi s nekim istragama zbog čega je uzeo bolovanje i mjesecima nije dolazio na posao kako bi izbjegao da on potpiše kupovinu zgrade.

Potom je imenovao Suzanu Kerošević da ga mijenja do povratka s bolovanja (riječ je o 2021. i 2022. godini) i sve se odužilo unedogled.

Dodik je, navodno, bio izrazito ljut na Džakulu zbog odugovlačenja i izvjegavanja „obaveze“ zbog koje je i dobio drugi mandat te je dugo bilo pitanje hoće li mu dati podršku za poziciju koja mu je nakon suverene vladavine u UIO, tokom koje se Džakula enormno obogatio, bila obećana.

Na kraju ovaj već bivši direktor UIO BiH, a što smo takođe najavili u više navrata, imenovan za novog direktora jedinog državnog javnog preduzeća – Elektroprenosa BiH (još jedne „zlatne koke“), pa je proces prodaje odnosno kupovine Radišićeve zgrade mogao da bude doveden do kraja.

Ono što je indikativno i pokazuje izniman značaj ovog procesa za samog Dodika jeste činjenica da nakon krize izazvane Dodikovom prvostepenom presudom pred Sudom BiH i političkim potezima koji su uslijedili u NSRS nakon toga, a na Dodikovu inicijativu, odnosno donošenja neustavnih zakona o zabrani rada SIPA-e i pravosuđa na teritoriji Republike Srpske, niti jednom rječju nije pomenuta UIO.

Napokon je UIO, dakle nakon višegodišnje trakavice, nedavno raspisala tender za kupovinu „nove zgrade za potrebe UIOBiH“, a čemu je prethodila urgentna izmjena Plana javnih nabavki koju je 21. marta proveo Dodikov čovjek iz SNSD-a, direktor UIO Zoran Tegeltija.

ULOGA VJEŠTAKA IZ „ZENITA“

No, vratimo sa sada glavnoj poveznici ove priče – Centru Zenit. Sam Tegeltija, koji je zamijenio Džakulu na čelu državnih carina u ljeto 2023. godine, u svojim izjavama potencirao je kako je cijena zgrade Grand Tradea „tržišna i uskladu s procjenama vještačenja“.

Dakle, vještačenja istog onog Centra koji, prema javno dostupnim infomacijama, zapošljava dva radnika te je unazad desetak godina usko povezan sa vrhom državnih carina.

Tako vrijedi podsjetiti na, za ovu priču ali i mnoge kasnije procese, detalj iz uvoda odnosno izuzetno bitan slučaj vještačenja oduzetog zlata i srebra na području Bužima, Velike Kladuše i Bihaća, kojeg je tokom 2017. i 2018. godine nezakonito oduzimala Grupa za sprječavanje krijumčarenja i prekršaja RC Banja Luka na čelu sa Jelenom Majstorović, suspendovanom i višestruko kompromitovanom bivšom najbližom Džakulinom saradnicom, protiv koje je državni Sud nedavno potvrdio optužnicu Tužilaštva BiH u predmetu Brend 4.

Mediji su tada izvijestili da je roba oduzeta bez uobičajenih specifikacija, da je plombirana PVC crvenim plombama čiji serijski brojevi nisu nigdje zaduženi u UIO, kao i bez foto–dokumentacije. Sve te procjene zlata i srebra vršio je isti Centar Zenit, u prisustvu direktora agencije Dragana Salića, čiji su vještaci kod procjene oduzete robe, kako saznaje Valter, umanjili duplo vrijednost zlata i srebra na način da su na dan procjene sa svjetske berze o kretanju cijena zlata umjesto u eurima ili dolarima uzeli valutu u KM.

Dakle, isti taj Centar kasnije je „vještačio“ i vrijednost Radišićeve Grand Trade zgrade.

Podsjećamo i na nedavno saopštenje iz UIO BiH:

“Angažovan je Centar za vještačenje i procjenjivanje “ZENIT” Banja Luka. Ekspertski tim vještaka ovog centra je sačinio Elaborat u kojem je dao stručno mišljenje da ponuđeni poslovni objekat ispunjava uslove propisane Tenderskom dokumentacijom. Ocijenjeno je da je ponuđena cijena ponuđača u iznosu od 84.249.000 KM bez PDV-a, odnosno za iznos od 98.571,33 KM sa PDV-om manja od tržišne vrijednosti navedenog objekta koja je utvrđena od strane Ekspertskog tima vještaka na dan vještačenja”, naveli su, između ostalog, iz UIO. 

SVJEDOCI OPTUŽBE U PROCESU PROTIV JELENE MAJSTOROVIĆ

Koliko je cijena „eksperata“ na koje se poziva UIO realna odnosno „manja od tržišne vrijednosti“, potvrđuje i podatak da je cijena parking mjesta u garažama za dva kvadratna metra gotovo identična cijeni poslovnog prostora po istim gabaritima u ovoj zgradi, a što je bio i zaključak Parlamentarne komisije državnog Parlamenta.

Iznimno bitna informacija i poveznica jeste da se dobar dio, ili veći dio potvrđene optužnice Tužilaštva BiH protiv Jelene Majstorović, tiče upravo oduzetog zlata i nakita koji je vještačio Zenit. U to vrijeme, inspektori SIPA-e koji su istraživali ovaj kriminal i samo vještačenja od strane Zenita nailazili su na otpor dijela struktura MUP-a RS.

Saznajemo da će Tužilaštvo BiH u toku procesa protiv Jelene Majstorović saslušati upravo i dva vještaka Zenita koji su radili na vještačenju oduzetog nakita u Krajini.

Podsjećamo da gotovo 13 godina traje proces kupovine zgrade za smještaj UIO BiH. Najprije je cijena bila oko 38 miliona KM, no odlukama Vijeća ministara, odnosno ministara finansija i trezora, na čijem čelu su bili ljudi SNSD-a i HDZ-a, posljednjih godina do danas napumpana je do enormnih 100 miliona maraka.

valterportal.ba

The post ZGRADA OD 100 MILIONA: Direktor Tegeltija se poziva na vještačenje agencije koja je umanjivala vrijednost zlata otimanog u “akcijama” UIO first appeared on Gerila.info.

Pomenuto obećanje “palo je u vodu” svega šest dana kasnije. Naime, 14. oktobra 2021. godine presuda protiv tadašnjeg i sadašnjeg direktora Studentskog centra “Nikola Tesla” Banjaluka Dragoslava Topića za zloupotrebu službenog položaja, postala je pravosnažna, a on ostao na funkciji. Kako je objavio portal eTrafika, Topić, koji je i šef SNSD-ovog odborničkog kluba u gradu na Vrbasu, poziciju je zloupotrijebio kao ministar rada, zdravstva, socijalne skrbi i prognanih u Vladi Kantona 10 u periodu od 2013. do 2015. godine, kao službena osoba u Federaciji BiH. Kantonalni sud u Livnu proglasio ga je krivim da je iskoristio službeni položaj i drugoj osobi pribavio imovinsku korist, a budžetu pomenutog kantona nanio štetu u ukupnom iznosu od 23.058 KM.

Dok je postupak trajao, Topić je iz ministarske prešao u fotelju prvog čovjeka banjalučkog Studentskog centra, a na kojoj je ostao i nakon pravosnažne osuđujuće presude, uprkos obećanjima partijskog šefa da se takve stvari neće tolerisati. Kadar SNSD-a je i Mladen Gajić, aktuelni direktor dobojske bolnice Sveti apostol Luka, uprkos činjenici da je u julu 2022. godine osuđen na 10 mjeseci zatvora jer je oštetio pomenuti grad za 83.320 KM. Presuda je rezultat njegovog priznanja krivice i sklapanja sporazuma sa Republičkim javnim tužilaštvom Republike Srpske.

Presuda za zloupotrebu službenog položaja nije bila prepreka SNSD-u ni da podrži imenovanje Žarka Lakete na poziciju direktora Službe za poslove sa strancima, početkom prošle godine. Za isto djelo je osuđen i SNSD-ov Siniša Gavrić, vršilac dužnosti izvršnog direktora za pravne poslove u Autoputevi Republike Srpske, u martu 2023. godine, takođe u periodu nakon pomenutog Dodikovog obećanja.

Dio kadrova najveće partije u Srpskoj osuđeni su nakon odlaska sa funkcija koje su obavljali u trenutku izvršenja krivičnih djela, a među najpoznatijim su bivši ministar unutrašnjih poslova u Vladi Republike Srpske Dragan Lukač i nekadašnji načelnik Bileće Miljan Aleksić. Prvi zbog nanošenja tjelesnih povreda a drugi zbog zloupotrebe službenog položaja.

Zoran Tegeltija takođe ima presudu zbog zloupotrebe službenog položaja, još iz vremena dok je bio prvi čovjek Mrkonjić Grada, a samo u posljednjih godinu dana imenovan je za ministra finansija u Savjetu ministara BiH a potom i za direktora UIO BiH. Dodik se, vjerovatno, ujeo za jezik neposredno nakon što je izgovorio rečenicu sa početka ovog teksta, jer je i sam, vrlo moguće, znao da je sprovođenje datog obećanja nemoguće sprovesti u djelo.

GERILA info

The post Dodikovo neispunjeno obećanje: Pravosnažna presuda, ipak, ne smjenjuje funkcionere SNSD-a! first appeared on Gerila.info.

Tokom iznošenja završnih riječi, Janković je veliki dio posvetio pitanju bivših vlasnika  i članova uprave tih preduzeća koji su bili iz Litvanije,a koji su u periodu od privatizacije do 2013. godine, prema njegovim tvrdnjama, izvršili brojne malverzacije sa navedenim firmama.

„Bilo je desetine zloupotreba a koje su služile za izvlačenje novca. Ja ću spomenuti samo neke. Perduzeće Alumina naruči od firme sa Djevičanskih ostrva 50.000 tona boksita vrijednog oko 2 miliona maraka. Taj boksit nikad nije isporučen, a Alumina platila i nikada ne traži povrat novca. Slično je i sa nabavkama zeolita, koja je bila vrijedna ook 11 miliona maraka“, rekao ja Janković.

Prema njegovim riječima, pomenuta preduzeća su bila u vlasništvu preduzeća Industrija Adria, koje je imalo dva zaposlena, a to preduzeće ja bilo u vlasništvu firmi sa Sejšelskih ostrva, te se stvarni vlasnici nikako nisu mogli utvrditi.

Kako je rekao, sve ovo je bilo navedeno i u kreditnoj analizi koju je Investiciono razvojna banka radila prilikom dodjele kredita od 19,4 miliona maraka  2012.godine preduzeću Energolinija iz Zvornika.

Aleksandar Džombić je optužen da je kao tadašnji predsjednik Vlade RS i predsjednik Kreditnog odbora Skupštine akcionara IRB-a počinio krivično djelo zloupotreba položaja, to jeste da je vršio uticaj na druge članove da se Energoliniji dodjeli sporni kredit.

U završnim riječima, tužilac Janković je rekao da je zaključak Vlade RS o potrebi kredita za Energoliniju jedini takve vrste, odnosno da Vlada nije donosila takve zaključke za druga perduzeća.

Isto tako, on je ponovio i da tokom ovog suđenja, nije bio nijedan dokaz da se Kreditni odbor na čijem je čelu bio Džombić, u prethodnim slučajevima uvećavao prvobitni prijedlog takozvanog malog kreditnog odbora, a koji je bio da se Energoliniji dodijeli kredit od 6,5 miliona maraka.

„Iako su pojedini svjedoci na pitanje da li je bilo takvih slučajeva rekli da je bilo nekoliko, odbrana nije iznijela nijedan dokaz da se na taj način odstupilo od prijedloga malog kreditnog odbora. Oni nisu imali ovlaštemnje za takve stvari. Vidljivo je iz svih dokaza da Energolinija nije bilo kreditno sposobna. I optuženi je takođe imao sve ove dokumentei opet odlučio da poveća za tri puta iznos sredstava u odnosu na ono što je kreditni odbor predložio“, rekoa je Janković

On je podsjetio i na svjedočenja bivših i sadašnjih visokih fukcionera Republike Srpske u ovom slučaju, te da je i sam bivši direktor IRB-a Milenko Pavlović rekao da je nakon sastanka sa Džombićem na kojem se govorilo o kreditu Energolinije podnio ostavku. Postavio je i pitanje da je ovaj slučaj pokazatelj kako se troše javna sredstva, te upitoa da li bi se bilo ko ptako ponašao da daje svoja sredstva.

„Čija je ideja bila da se donese odluka da se poveća iznos sredstava. Tadašnji član Kreditnog odbora Zoran Tegeltija rekao je tokom svjedočenja da misli da je bila premijerova, misleći na optuženog. To su potvrdili i ostali članovi kredinog odbora“, dodao je Janković, uz napomenu da je u slučaju ovog kredita iskazana ažurnost koja nam nije svojsvtvena.

Od suda je zatražio da se Džombić proglasi krivim za zloupotrebu službenog položaja ili za nesavjestan rad u službi.

Branilac optuženog, advokat Zoran Bubić rekao je da tužilaštvo ni u jednom trenutku nije dokazalo da je Džombić počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret, te da je kredit dodijeljen u političkoj atmosferi da se pomogne Energoliniji i ostalim preduzećima iz te grupacije.

„Pogrešna je teza optužnice da je kredit odobren kreditno nesposobnom licu. Takođe, optuženi je bio dužan da potpiše odluku Kreditnog odbora i kao predsjednik, bez obzira kako bi on glasao, a ta odluka je donesena jednoglasno“, rekao je Bubić.

Prema njegovim riječima, za krivična djela koja se stavljaju njegovom branjeniku na teret podrazumijevaju direktan umišljaj da je namjerno i svjesno omogućio drugom ili sebi imovinsku korist, a što njprema njegovim riječima u ovom slučaju nema.

Takođe, Bubić je rekao da nije dokazano ni da je Džombić vršio pritisak na bivšeg direktora IRB-a Milenka Pavlovića.

“Optuženi ne negira da je razgovarao sa Pavlovićem. TO je rekao ii Pavlović, međutim, on ni tokom svjedočenja ovdje, a ni tokom davanja iskaza u Tužilaštvu nije rekao da je na njega vršen pritisak. Na pitanje da li je vršen pritisak, on se izručito izjasnio da nije”, kaže Bubić.

Suđenje bez prisustva predstavnika IRB-a

On je dodao ni da Džombić nije mogao da bude kriv za namjensko trošnje kredita, kao ni za to što IRB još uvijek nije naplatila potraživanja.

„On ne može biti odgovoran za to, zato što je već 2013.napustio poziciju i predsjednika Vlade, a samim tim i predsjednika Kerditnog odbora. Ja u svojoj praksi nisam naišao na taka vslučaj da oštećeni ne želi da pokrene mehanizme naplate“, dodao je Bubić.

Inače, ponašanje IRB-a u ovom slučaju je spomenuo i tužilac Janković.

Kako je rekao, za Tužilaštvo je teško razumljivo postupanje IRB-a, jer niko od predstavnika ove institucije nije pratio tok suđenja.

“Oni se nisu pojaviljivali, nisu pratili tok glavnog pretresa, za razliku od javnosti koja se intenzivno interesovala. Takođe, slično je i prilikom svjedočenja zaposlenika IRB-a. Tužilaštvo se ne može oteti otisku da su sjvedoci više znali nego što su govorili. Često su govorili da se ne sjećaju. Na primjer, Snježana Vujinić, tadašnja direktorica, u svjedočenju je čak rekla da se nije sjećala ni da l ije bila član Kreditnog odbora. Dakle, ponašala se kao da se nije miješala u svoj posao”, dodao je Janković.

Nakon njegovog iznoše naj završnih riječi, predsjedavajući Sudskog vijeća Dragan Uletilović rekao je da su neprihvatljive tvrdnje da se oštećeni nisu pojavljivali na suđenju.

Presuda Džombiću biće izrečena u petak 27.oktobra.

The post Presuda Aleksandru Džombiću u petak, tužilaštvo tvrdi da su Litvanci izvukli oko milijardu maraka first appeared on Gerila.info.

Miro Džakula čiji mandat na čelu UiO je obilježilo nekoliko afera kaže da odlazi zadovoljan. Za afere u kojima su učestvovali službenici uprave, koje istražuje i Tužilaštvo BiH, kaže da postoje istražni i pravosudni organi koji time treba da se bave. Kaže da je Uprava od 2011. do 2021. podnijela 1125 prijava zbog učinjene štete budžetu od 324 miliona maraka.

“Kada je uprava u pitanju mi imamo nultu stopu tolerancije na korupciju i prema takvim pojavama. Nema pojedinca u upravi koji nije bio sankcionisan ukoliko se utvrdilo da je radio suprotno zakonu“, rekao je odlazeći prvi čovjek Uprave za indirektno oporezivanje.

Zoran Tegeltija kaže da će kao direktor imati dva cilja. Prvi je da se poveća iznos naplaćenih prihoda a drugi je bolji odnos sa građanima i poslovnom zajednicom. da li je cilj kupovina novih prostorija za potrebe UiO u zgradi u vlasništvu preduzeća Grand Trade koje je u vlasništvu Mile Radišića kuma Milorada Dodika.

“Sve je rekao direktor (Džakula). Ja kad preuzmem vidjeću dokle je stigao taj proces“, kaže Tegeltija.

Proces je takav da Savjet ministara treba da odobri dodatnih šesdesetak miliona maraka Upravi za indirektno oporezivanje kako bi ta uprava imala dovoljno novca koliko je potrebno za prostor u Grand Trade zgradi.

Poslanik Nebojša Vukanović koji se pojavio na primopredaji dužnosti između Džakule i Tegeltije kaže da je jasno da je Tegeltija došao da završi i taj posao.

“Siguran sam da se Tegeltija obavezao Dodiku da će to da završi a što je ranije Džakula obećao“, rekao je Nebojša Vukanović.

Zoran Tegeltija danas je rekao da će njega na poziciji ministra finansija u Savjetu ministara BiH najvjerovatnije zamijeniti Srđan Amidžić, nekadašnji poslanik i zamjenik gradonačelnika Banja Luke Igora Radojičića a sada odbornik SNSD-a u skupštini grada Banjaluka.

GERILA info

The post Tegeltija u UiO zamijenio Džakulu. Da li je prvi potez preseljenje u zgradu Grand Trade? first appeared on Gerila.info.

Trzavice na relaciji Ćosić – Dodik uzrokovane su predlaganjem lidera DNS-a Nenada Nešića za ministra sigurnosti BiH i to na Dodikov mig, a poznato je da se istočnosarajevski SNSD nikako ne podnosi sa DNS-om, a posebno od kako je na čelo ove stranke došao upravo Nešić.

Upravo je juče na poziciju ministra finansija BiH imenovan Zoran Tegeltija, ali nezvanično se saznaje da će za svega nekoliko mjeseci dati ostavku na ovu funkciju i preuzeti poziciju direktora Uprave za indirektno oporezivanje BiH. Tegeltija je ujedno i zamjenik predsjedavajuće Savjeta ministara BiH Borjane Krišto.

SNSD i HDZ su navodno dogovorili da pozicija direktora UIO BiH pripadne stranci Milorada Dodika, a upravo je Tegeltija prvi pik za ovu poziciju na kojoj je u dva mandata bio Miro Džakula, inače kadar HDZ BiH.

Podsjećamo, na konferenciji za medije održanoj 23.januara u Istočnom Sarajevu državni parlamentarac Miroslav Vujičić i gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić su istakli da je “glas naroda rekao jedno, a da danas imamo neke druge prijedloge, koji nisu u skladu sa tim glasom”.

GERILA

The post Ljubiša Ćosić odustao od pobune zbog pozicije ministra finansija u Savjetu ministara BiH? first appeared on Gerila.info.