Benedi Đukanović osuđen je na 40 godina zatvora, Rodoljub Gajić na 20 dok je Emilio Baldo, koji je prvom presudom bio oslobođen, dobio 25 godina zatvora.

Slaviša Krunić vlasnik firme Sector Security iz Banjaluke ubijen je u aprilu 2019. godine oko 22:30 na svom imanju u Jablanu u Trnu kod Banjaluke. Ubijen je i Krunićev pratilac Žarko Pavlović dok je vozač teško ranjen. Na Krunića i njegovu pratnju pucalo je jedno ili više lica iz neposredne blizine a jedan od napadača je takođe ubijen u pucnjavi.

Slaviša Krunić godinama je bio vlasnik najpoznatije i najveće  zaštitarske firme u Republici Srpskoj jedine koja nije bila u vlasništvu ljudi koji su bliski režimu SNSD-a. Godinama je trpio pritiske a godinama se nije kretao bez zaštite. Krunićev Sector je pod oružjem imao oko 900 zaštitara. U Republici Srpskoj i dalje niko ne postavlja pitanje ko su nalogodavci ubistva Slaviše Krunića.

GERILA info

The post Na ponovljenom suđenju za ubistvo Slaviše Krunića ukupna kazna 85 godina zatvora first appeared on Gerila.info.

Djela počinjena iz mržnje razdiru društvo u BiH. Uništavaju povjerenje i zajednice i stvaraju jaz među ljudima.

Piše: Bojana Vinčić

Žrtva ovakvog zločina 2019. godine bila je i Banjalučanka Miladina Grujić. Njena priča je jedna u nizu priča mnogih koji nažalost u ovom podneblju u kojem živimo, ne smiju jasno i glasno reći da su „drugačiji“: Zato što se ne uklapa u društvene norme, zato što, kao žena, ne nose dugu kosu, duge nokte, mini suknje ili štikle, zato što imaju drugačije opredjeljenje od većine…

Zločin iz mržnje je krivično djelo, počinjeno zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog porijekla, invaliditeta, pola, polnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe.

Kad će to „drugačije“ postati normalno?

Fizički, verbalni i razni napadi na građane koji ne odgovaraju društvenim normama, nažalost, postali su svakodnevnica.

Miladina Grujić je takve napade doživjela više puta.

Posljednji put 2019. godine kada je konačno prijavila napad na nju, iako je sve to trajalo od ranog djetinjstva. Razlog neprijavljivanja je strah od okoline, od nadležnih i od napadača.

Momak kojeg ne poznaje, ali živi u istom gradu i u njenom naselju, napao ju je 2019. godine, prvo verbalno, a onda je pokušao i fizički. Prijetio joj je smrću, zabranjivao kretanje i usadio doživotni strah. Sve to je prijavila policiji i tek ove godine bi tužilaštvo moglo da razriješi njen slučaj.

Postavlja se pitanje kako neko daje sebi za pravo da nekome uskraćuje pravo na slobodu kretanja, izražavanja, mišljenja i drugačijih stavova.

Pravna strana

Stručnjaci kažu da se zločin iz mržnje definiše kao krivično djelo, motivisano netrpeljivošću i mora imati dva elementa, da je propisan krivičnim zakonikom i motivisan predrasudom da bi to moglo da se karakteriše kao zločin iz mržnje.

Advokat Đorđe Bijelić kaže da veoma malo djela odmah bude kvalifikovano kao „djelo iz mržnje”. Ovo prije svega iz razloga što je “mržnju” veoma teško dokazati, ako ne postoji obrazac ponašanja ili ponavljanje djela i ako nije veoma dobro dokumentavana, argumentovana i obrazložena. Čak i ako se podigne optužnica, pitanje je da li će opstati ovakva kvalifikacija, odnosno okolnost od uticaja na sankciju, jer je lakše dokazati da ne postoji, nego da postoji ili da se ista dovede u sumnju.

Problem je i u tome, kaže Bijelić, to što u Krivičnom zakoniku Republike Srpske nema jasno definisanog člana koji ukazuje da je djelo počinjeno iz mržnje.

“Jedina tačka koja se vrlo malo naslanja na to je član 125 KZ RS – „teško ubistvo“, tačka 2 – koji kaže da se kaznom od najmanje 10 godina ili kaznom dugotrajnog zatvora kažnjava onaj ko drugog liši života iz koristoljublja, radi izvršenja ili prikrivanja drugog krivičnog djela, iz bezobzirne osvete, mržnje ili iz drugih naročito niskih pobuda”, kaže advokat Bijelić.

To znači da član 125 KZ RS tačno i jasno propisuje kvalifikovani oblik krivičnog djela ubistva i u slučaju kada je ono učinjeno iz mržnje, tada se ne radi o ubistvu, nego o teškom ubistvu.

Krivični zakonik RS definiše “mržnju” u članu 123 KZ RS stav 1, tačka 21:

„Krivično djelo iz mržnje je djelo izvršeno u potpunosti ili djelimično zbog rasne, nacionalne ili etničke pripadnosti, jezika, vjerskog uvjerenja, boje kože, pola ili seksualnog opredjeljenja, zdravstvenog statusa ili rodnog identiteta nekog lica.“

Ako se dokaže da je neko krivično djelo izvršeno zbog rasne, nacionalne ili etničke pripadnosti, jezika, vjerskog uvjerenja, boje kože, pola ili seksualnog opredjeljenja, zdravstvenog statusa ili rodnog identiteta nekog lica, onda se ta okolnost tretira kao otežavajuća okolnost prilikom određivanja vrste i mjere krivične sankcije. O tome jasno govori član 52, stav 3 KZ RS koji kaže:

„Ako je krivično djelo učinjeno iz mržnje, kako je propisano u članu 123, stav 1, tačka 21 ovog zakonika, sud će to uzeti kao otežavajuću okolnost, osim ako mržnja nije kvalifikatorna okolnost tog krivičnog djela…“

Šta kažu sudovi i tužilaštvo?

S obzirom da se u javnosti ne priča mnogo o zločinu iz mržnje niti se zna koliko je presuđeno krivičnih djela i koliko je osuđujućih presuda doneseno za krivična djela koja su kvalifikovana kao krivična djela zločina iz mržnje ili gdje je mržnja bila tretirana kao otežavajuća okolnost, obratili smo se Osnovnom sudu u Banjaluci.

Naveli su da su za period od 1. januara 2019. do 30. aprila 2022. pronašli ukupno 4 predmeta, koji se odnose na pravni osnov „javno izazivanje i podsticanje nasilja i mržnje i izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti“, od kojih su dva predmeta otvorena, jedan predmet je ukinut od strane Okružnog suda u Banjaluci i vraćen na ponovni postupak, dok je u jednom predmetu u toku žalbeni postupak.

Takođe, ističu da je izvještaj rađen na osnovu jedinog dostupnog parametra u CMS-u, odnosno elektronskom sistemu za upravljanje sudskim predmetima, koji se tiče krivičnih djela zločina iz mržnje i da drugih filtera nema.

Iz Okružnog banjalučkog suda su nam rekli da je ovaj sud kao prvostepeni sud donio jednu presudu za krivična djela „zločin iz mržnje“ i to za krivično djelo oštećenje i oduzimanje tuđe stvari iz člana 240, stav 3 u vezi sa stavom 1 Krivičnog zakonika Republike Srpske, u sticaju s krivičnim djelom protivpravnog lišenja slobode iz člana 143, stav 1 Krivičnog zakonika Republike Srpske i krivičnim djelom razbojništva iz člana 227, stav 2 Krivičnog zakonika Republike Srpske. To je, kako navode iz Okružnog suda, zato što je optuženi iz mržnje oštetio tuđu stvar, drugom protivpravno ograničio slobodu kretanja i upotrebom sile protiv nekog lica oduzeo tuđu pokretnu stvar, u namjeri da njenim prisvajanjem pribavi sebi protivpravnu imovinsku korist, te je pri izvršenju djela umišljajno nanio tešku tjelesnu povredu. Ističemo da navedena presuda nije pravosnažna, te da je u toku žalbeni postupak.

Što se tiče slučaja Miladine Grujić, iz Okružnog javnog tužilaštva kažu da je 19. maja 2020. godine podignuta optužnica protiv Filipa Guzijana zbog krivičnog djela „zlostavljanje, mučenje i drugo neljudsko i ponižavajuće postupanje počinjeno na štetu Miladine Grujić i drugih“. Optužnica je potvđena 3. jula 2020. i sudski postupak je u toku.

Hoće li biti pomaka?

Miladina kaže za portal „Impuls“ da je suđenje u njenom slučaju odgođeno, jer u prvom ročištu nije ništa utvrđeno, a optuženi Filip Guzijan nije se ni pojavio na sudu.

Nažalost, čak i ako se utvrdi osnovana sumnja da se desio napad, neosnovano su blage kazne, odnosno prekršajne sankcije, čime se gubi smisao postojanja zločina iz mržnje u zakonskim propisima.

O tačnim statistikama žrtava zločina iz mržnje teško je govoriti, jer žrtve najčešće ne prijavljuju nasilje koje su doživjele zbog brojnih strahova. Najviše je to strah od otkrivanja seksualnog identiteta, stigmatizacije, od reakcije porodice i prijatelja, ali i strah od dugotrajnog sudskog procesa i na kraju, strah od osobe koja ih je verbalno ili fizički napala.

Impuls

The post Zločin iz mržnje: Zakoni nedorečeni, žrtve ćute i trpe, rijetki prijavljuju napade first appeared on Gerila.info.

Posebno je bio dirljiv govor Dobrile Kukolj, iz dubičkog sela Međeđa, koja je jedna od posljednih preživjelih logoraša jednog od najsvirepijih logora smrti u Drugom svjetskom ratu.

Ove godine na obilježavanju stradanja srpskog, romskog i jevrejskog naroda, kao i ostalih naroda i antifašista u logoru Jasenovac došle su delegacije Srpske, Srbije, ali i visoke zvanice iz diplomatskih krugova predvođene Johanom Zatlerom, šefom EU delegacije u BiH.

Delegaciju Srbije predvodio je Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, Aleksandar Vulin i Zorana Mihajlović. Ispred BH institucija prisutni su bili Zoran Tegeltija, predsjedavajući Savjeta ministara BiH, kao i Sonja Vulić, zastupnica SNSD-a u Parlamentu BiH, kao i predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik.

Najbrojnija je bila, očekivano, delegacija Srpske predvođena Željkom Cvijanović, predsjednicom RS, Nedeljkom Čubrilovićem, predsjednikom parlamanta Srpske, i Radovanom VIškoviće, predsjednikom Vlade RS, kao i ministri u Vladi RS.

Predsjednica  Srpske Željka Cvijanović rekla je da je godišnjica sjećanja na žrtve jasenovačkog stradanja nesumnjivo jedna od najznačajnijih u teškoj i stradalničkoj, ali i herojskoj istoriji srpskog naroda.

“I ove godine Dan sjećanja na žrtve jasenovačkog genocida obilježavamo zajedno sa rukovodstvom Srbije, ujedinjeni bolom, ali i trajnom obavezom da od zaborava sačuvamo i ovo strašno mjesto i nedužne žrtve koje su ovdje ubijane na najbrutalniji i najsvirepiji način”, naglasila je Cvijanović i rekla da je Jasenovac “najveći srpski grad, pod zemljom”.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio da je da je u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu počinjen genocid koji, nažalost, nikada nije verifikovan.

“Zato naše žrtve ne smiju biti zaboravljene. Јasenovac je strašno mjesto zločina koje je počinila NDH”rekao je Dodik u obraćanju u Spomen-području i rekao da on lično nikada “neće zaboraviti, ali ni oprostiti navedeni zločin”.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da dostojanstvena Srbija poručuje da se novi Јasenovac i “Oluje” neće ponoviti, te da su Srbi kao narod preživjeli uprkos stradanjima.

“Ne smijemo zaboraviti naše žrtve, a teško je ne osjetiti nemoć pred zločinima i istrebljenjem koji su počinjeni na ovim prostorima”, naglasio je Vučić.

Prema izvještaju državne komisije 1946. godine, u periodu postojanja logora Јasenovac od 1941. do 1945. godine na najstravičniji način pogubljeno više od 700.000 ljudi, dok zvanični Zagreb već godinama osporava navedeni broj stradalih u najvećem koncentracionom logoru u ovom dijelu Evrope u Drugom svjetskom ratu.

GERILA.info

The post Donja Gradina: Obilježen Dan sjećanja na žrtve ustaškog zločina first appeared on Gerila.info.

U Drakuliću, selu kod Banjaluke, je obilježena sedamdeset i osma godišnjica brutalnog zločina nad srpskim civilima tog kraja u Drugom svjetskom ratu.

7. februara 1942. godine u Drakuliću Motikama, Šargovcu i rudniku Rakovac Ustaše su za jedan dan pobile više od 2300 srpskih civila, među njima i oko 550 djece. Zločin nad Srbima tog kraja jedan je od najsvirepijih zločina u Drugom svjetskom ratu.

Kod spomen kosturnice u tom banjalučkom selu je služen pomen a položeni su vijenci i zapaljene su svijeće.

GERILA info

The post Pomen i sjećanje na nevine žrtve u Drakuliću first appeared on Gerila.info.