zemljište - Gerila.info

Grad Banjaluka pravosnažno izgubio spor protiv Poljoprivredne škole

Vladaimir Kovačević — Tue, 01 Jul 2025 13:18:18 +0000

Viši privredni sud preinačio je presudu Okružnog privrednog suda u Banjaluci i presudio da zemljište kod Prijedorske petlje ne pripada Gradu Banjaluka, već Poljoprivrednoj školi, ekskluzivno otkriva CAPITAL.

piše: capital.ba

Iako se gradonačelnik Banjaluka Draško Stanivuković početkom februara ove godine hvalio presudom Okružnog privrednog suda kojom je presuđeno da zemljište kod Prijedorske petlje pripada gradu, to je bila prvostepena presuda koju je Viši privredni sud preinačio.

„Ovo je istorijska pobjeda u zaštiti javne imovine koja otvara potpuno nove razvojne perspektive za naš grad. Ni jedna gradska administracija nije uspjela u ovoj borbi, ali mi jesmo, istrajnošću, znanjem i borbom protiv tajkuna koji su htjeli da otmu ovo vrijedno zemljište“, pohvalio se tada Stanivuković na društvenim mrežama.

Međutim, Viši privredni sud u presudi u čijem posjedu je CAPITAL navodi da Grad Banjaluka svoju tužbu od 22. novembra 2023. godine po kojoj je Okružni privredni sud početkom februara donio presudu u korist grada, nije utemeljio na obaveznim elementima, već je postavio samo novi zahtjev da se utvrdi da je po sili zakona stekao pravo svojine i posjeda na predmetnim nekretninama.

nova presuda

Sud podsjeća da je ovaj maratonski postupak pokrenut tužbom Grada Banjaluka podnesenom još 2012. godine, kojom se tražilo da se utvrdi da je ništavan upis prava vlasništva spornih nekretnina na Poljoprivrednu školu kao tuženu, te da je od tada donesen niz različitih sudskih presuda.

„Podnesak, kojim je grad 22. novembra 2023. godine preinačio tužbu sadrži samo novi zahtjev da se utvrdi da je po sili zakona stekao pravo svojine i posjeda na predmetnim nekretninama, bez činjeničnog osnova i bez navođenja na temelju kog zakona je vlasnik spornih nekretnina. Pravilno se u žalbi tuženog (Poljoprivredne škole) ukazuje na to da tužilac (Grad Banjaluka) osim promjene istovjetnosti zahtjeva, svoj zahtjev nije utemeljio na činjeničnom osnovu, niti je pružio sudu dokaze koji je to zakon na temelju koga smatra da je stekao vlasništvo“, navodi se u presudi.

Ovakav zahtjev, precizira sud, nema svog činjeničnog osnova, niti ga je po ocjeni ovoga suda, tužilac dokazao, u skladu sa odredbom člana 7. i 123. Zakona o parničnom postupku (ZPP).

„Zahtjev je izdvojeni dio tužbe koji kao takav ne mora da bude decidno postavljen, ali mora jasno da proizlazi iz činjeničnih navoda. Toga, u ovoj preinačenoj tužbi nema, te se pravilno u žalbi tuženog (Poljoprivredna škola) ukazuje na to, da tužilac (Grad Banjaluka) svoju preinačenu tužbu nije utemeljio na obaveznim elementima koje zahtjeva odredba člana 53. ZPP“, navodi se u presudi.

Kumovska veza

Podsjećamo, afera „Poljoprivredna škola” traje više od petnaest godina. Pravo raspolaganja nad vrijednim zemljištem kod Prijedorske petlje u banjalučkom naselju Derviši koje je procijenjeno na nekoliko stotina miliona maraka, stupanjem na snagu Zakona o stvarnim pravima 2009. godine stekla je Poljoprivredna škola.

Bivši direktor te škole Edi Haneš potom je vrijedno gradsko zemljište mijenjao za seoske parcele oko Banjaluke sa Pericom Repajićem iz Laktaša koji je dovođen u vezu sa Budom Stankovićem koga su opet mediji označili kao kuma Milorada Dodika.

U međuvremenu, Repajić je dio zemljišta prodao firmama „Bingo“ iz Tuzle Senada Džambića i „Oktan promet“ iz Bijeljine čiji je vlasnik aktuelni ministar privrede i preduzetništva RS Vojin Mitrović.

Zatvorske kazne zbog zemljišta

Grad Banjaluka, o čemu je pisao CAPITAL, osporio je ugovore o prodaji zemljišta firmama „Bingo“ i „Oktan promet“. Prvostepeni i drugostepeni sudovi su odbili tužbe grada, ali je Vrhovni sud RS u maja 2021. godine usvojio tužbu grada i vratio predmet Okružnom sudu na ponovno odlučivanje.

Okružni sud još nije donio presudu, ali su zbog postupanja u ovom predmetu osuđeni bivši zamjenik pravobranioca RS Mirko Stojčinović koji je dobio dvije i po godine zatvora i njegov pomoćnik Boris Jeličić koji je osuđen na devet mjeseci.

Maratonski sudski spor protiv Poljoprivredne škole grad je započeo 2012. godine kada je prvu tužbu podnijela administracija tadašnjeg gradonačelnika Slobodana Gavranovića.

Nakon toga, grad se za vrijeme dok ga je vodio Igor Radojičić, žalio Višem privrednom sudu na presudu Okružnog privrednog suda kojom je presuđeno na štetu grada. Viši privredni sud je u maju 2020. godine uvažio žalbu grada i predmet vratio na ponovno odlučivanje na niži sud.

U februaru ove godine, Okružni privredni sud je presudio u korist grada, a Viši privredni sud je 29. maja ove godine donio konačnu pravosnažnu presudu u korist Poljoprivredne škole. Grad Banjaluka sada ima pravo samo na vanredni pravni lijek, odnosno reviziju pred Vrhovnim sudom Republike Srpske.

The post Grad Banjaluka pravosnažno izgubio spor protiv Poljoprivredne škole first appeared on Gerila.info.

Dio lovaca traži smjenu Darka Ćuluma, traže da se ispita čitav posao oko gradnje zgrade na zemljištu “Zmijanja” u centru Banjaluke

admin — Fri, 14 Aug 2020 13:23:29 +0000

Grupa lovaca lovačkog udruženja Zmijanje Banja Luka traži da bude izabran novi predsjednik tog udruženja umjesto Darka Ćuluma koji je imenovan na mjesto direkora Agencije za istrage i zaštitu Bosne i Hercegovine (SIPA). Ćulum je bivši direktor Policije Republike Srpske a predsjednik L.U. Zmijanje bio je i za vrijeme dok je obavljao tu funkciju.

Naši sagovornici iz tog lovačkog udruženja tvrde da Darko Ćulum svjesno izbjegava da sazove skupštinu udruženja na kojoj bi bilo pokrenuto pitanje njegove smjene. Tvrde da Ćulum treba mjesto prvog čovjeka udruženja da prepusti nekom drugom zbog toga što je sada u Sarajevu na poziciji prvog čovjeka agencije SIPA gdje ne može da se dovoljno posveti obavezama u “Zmijanju” ali i zbog niza, kako navode, malverzacija koje su pratile rad udruženja u posljednjih nekoliko godina.

“L.U. ”Zmijanje” Banja Luka je vlasnik i posjednik nekretnina u najužem centru Banjaluke koje se sastoje od zgade Doma lovaca u površini od 260 m2 i dvorišta od 394 m2 upisane u ZK uložak 6015 i posjedovni list broj 4396 označeni kao KČ 3763/1. Navedeni objekat je kroz niz ugovora o poslovnoj saradnji, zajedničkoj gradnji i prenosu prava i ovlaštenja na vrlo sporan i sumnjiv način ustupljen preduzećima nekoliko privatnih lica u Banjaluci”, navode sagovornici Gerile.

Ugovor o poslovnoj saradnji

Oni navode da je udruženje odlukom iz aprila 2012. godine raskinulo sve sporne ugovore sa privatnim licima oko gradnje objekta na zemlji koju je udruženje “Zmijanje” dobilo na poklon od književnika Mome Kapora. Na zemljištu udruženja izgrađena je poslovna zgrada u kojoj se nalazi i ugostiteljski objekat “Jova bar”.

“I pored raskida ugovora, komisija za praćenje realizacije ugovora, čiji je predsednik Ćulum Darko, nepune dvije godine nakon raskida ugovora, tretira raskinute ugovore kao važeće i validne, i svojim konstatacijama faktički legalizuje započetu gradnju novog objekta veličine preko 2500 kvadrata prostora, mijenjajući i smanjujući pozicije i površine koje bi i po nevažećim ugovorima bile veće i povoljnije za L.U.”, navode naši sagovornici.

Darko Ćulum, predsjednik Lovačkog udruženja “Zmijanje” i direktor agencije SIPA, nije odgovorio na našu molbu da prokomentariše navode dijela članova lovačkog udruženja na čijem je čelu.

Prošle godine je Ćulum za portal Izvor.ba rekao da je on zaslužan što je kvadratura koja je u tom poslovnom objektu pripala udruženju “Zmijanje” porasla sa 160 na 200 kvadrata.

Objekat izgrađen na zemljištu L.U. “Zmijanje”

“Naših je ukupno 200 kvadrata. Nije još uknjiženo zato što nije precizirana namjena prostora, jer ne znamo hoće li biti kancelarije, ugostiteljski objekat ili nešto treće, ali je naše vlasništvo i o tome imamo notarski ugovor”, objašnjavao je Ćulum u avgustu 2019. godine a prenio je Izvor.ba

Grupa lovaca o aktivnostima u ovom udruženju koja su dovela do, prema njihovim tvrdnjama, stvaranja višemilionske štete udruženju, podnosila je prijave Ministarstvu unutrašnjih psolova a obavještavano je i nadležno ministarstvo. Prije svega, radi se o gradnji zgrade u centru Banjaluke na zemljištu u vlasništvu lovačkog udruženja “Zmijanje”.

…nastaviće se

GERILA info

The post Dio lovaca traži smjenu Darka Ćuluma, traže da se ispita čitav posao oko gradnje zgrade na zemljištu “Zmijanja” u centru Banjaluke first appeared on Gerila.info.

SDS Banjaluka: Ko će odgovarati za gubitak zemljišta u Banjaluci?

admin — Sat, 20 Jun 2020 12:08:26 +0000

Aleksandar Petković i Boris Šukalo (SDS Banjaluka)

U banjalučkom odboru SDS-a traže reakciju grada Banjaluka na definitivni gubitak zemljišta “Stare autobuske stanice” u centru Banjaluke. Ustavni sud BiH je početkom godine poništio presudu Višeg privrednog suda u Banjaluci iz 2017. godine. Tako je na snazi ostala presuda Okružnog privrednog suda koji je zemljište dodijelio privatizovanom Autoprevozu. Spor, inače, traje gotovo dvadeset godina a riječ je o zemljištu u centru grada koje je grad Banjaluka mijenjao sa Autoprevozom uz nadoknadu za zemljište na kojem se sada nalazi autobuska stanica. Papiri o zamjeni su, međutim, volšebno nestali. U banjalučkom SDS-u pitaju šta gradske vlasti planiraju sada s obzirom na ogromnu štetu. Pitaju i zašto će se o ovoj temi raspravljati usput na narednoj sjednici skupštine grada.

odluka Ustavnog suda BiH

“U dnevnom redu ovo je 98. tačka dnevnog reda. To je za mene katastrofa. Ovo je zavrijeđivalo da bude prva tačka dnevnog reda. Ogroman je problem da niko nije odgovarao zbog ovoga i ovakvih stvari. Grad Banjaluka napominje da Pravobranilaštvo ima najveće ingerencije ali oni koji su vodili ovaj grad trebali su da zaštite interese grada i građana Banjaluke. Nemoguće je da niko nije odgovarao i da prema nikome nije upućena krivična prijava.”– kaže odbornik SDS-a Aleksandar Petković.

Gradska opozicija pita i da li će neko, kada je već zemljište izgubljeno, odgovarati zbog gubitka vrijedne imovine.

“Pozivam gradonačelnika, budući da je rekao da će podnijeti tužbe protiv pojedinaca da to i uradi. Neka to uradi i imaće našu podršku. Naravno do onoga trenutka kada vidimo da se on sklanja u stranu i ne želi ništa da uradi.”– kaže Aleksandar Petković.

sporno zemljište u centru grada

Igor Radojičić, gradonačelnik Banjaluke danas se nije javljao na telefon. On je ranije, kada je Ustavni sud BiH donio odluku negativnu po interes grada, rekao da je ta odluka čudna i da je gradu ostavljeno malo mogućnosti da reaguje ali da će biti učinjeno sve što je “pravno ostalo moguće”.

Inače, radi se o zemljištu čija vrijednost je procjenjena na šesdesetak miliona maraka. Grad će, potencijalno, morati da plati i korištenje zemljišta u posljednjih četrdeset godina što se takođe procjenjuje na desetine miliona maraka indirektne štete. Grad će, ukoliko konačno izgubi zemljište, izgubiti i prihod od naplate parkinga na dva velika parkinga na predmetnoj parceli.

Firma “Autoprevoz” prodala je u februaru 2013. godine šest parcela na staroj autobuskoj stanici u centru Banjaluke veličine oko 4,5 dunuma firmi “Bewo real estate” iz Banjaluke, iako je tada u toku bio sudski spor za navedeno zemljište između grada i “Autoprevoza”. Tadašnji gradonačelnik Banjaluke Slobodan Gavranović najavio je da će zbog toga biti pokrenuta vlasnička tužba protiv banjalučkog preduzeća “Autoprevoz”.

GERILA info

The post SDS Banjaluka: Ko će odgovarati za gubitak zemljišta u Banjaluci? first appeared on Gerila.info.

Presuda Ustavnog suda BiH o poljoprivrednom zemljištu: I sudije Hrvati glasali protiv zakona Republike Srpske

admin — Wed, 19 Feb 2020 19:45:16 +0000

Protiv odluke Ustavnog suda o poljoprivrednom zemljištu bile samo sudije iz Republike Srpske. Sporni član 53 Zakona o poljoprivrednom zemljištu RS biće izbrisan dan nakon što odluka bude objavljena u Službenom glasniku BiH. Ustavni sud BIH konstatovao da prvenstveno država BiH ima pravo nastaviti da regulira državnu imovinu, te da državna imovina reflektira državnost, suverenitet i teritorijalni integritet BiH.

Piše: Avdo Avdić / Žurnal.info

Sedam sudija, od ukupno devet ustavnih sudija, glasalo je za odluku kojom je Ustavni sud BiH ukinuo član 53 Zakona o poljoprivrednom zemljištvu Republike Srpske. Protiv su glasali predsjednik Ustavnog suda – Zlatko Knežević i Miodrag Simović, dok su za glasale sudije – Mato Tadić, Valerija Galić, Mirsad Ćeman, Seada Palavrić, Margarita Caca Nikolovska, Tudor Patiru i Giovanni Grasso. To znači da su, osim međunarodnih sudija i onih iz reda bošnjačkog naroda, i sudije Hrvati glasali da se ukida odredba Zakona o poljoprivrednom zemljištu RS.

„Ukinuti član 53. Zakona o poljoprivrednom zemljištu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 93/06, 86/07, 14/10, 5/12 i 58/19), u skladu sa članom 61. stav (3) Pravila Ustavnog suda, prestaje važiti narednog dana od dana objavljivanja odluke Ustavnog suda u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, piše u odluci koju je danas potpisao predsjednik Ustavnog suda Zlatko Knežević.

Odluka bi trebala biti objavljena u narednom broju Službenog glasnika BiH, a dan nakon objave poljoprivredno zemljište u Republici Srpskoj će se morati knjižiti na državu BiH, a ne na entitet, kako je bilo predviđeno osporenom odredbom.

ŠTA JE NAVEDENO U ODLUCI

„Iz osporene odredbe proizlazi da je Republika Srpska utvrdila da stupanjem na snagu izmjena i dopuna Zakona o poljoprivrednom zemljištu predmetno poljoprivredno zemljište po sili zakona postaje svojina i posjed Republike Srpske, te je st. 3, 4. i 5. propisala postupak upisa svojine. Ustavni sud zapaža da je osporenom odredbom Republika Srpska regulisala postupak upisa svojine u svoju korist na imovini za koju je Ustavni sud utvrdio da predstavlja državnu imovinu. Prema osporenoj odredbi predmetno poljoprivredno zemljište postaje „vlasništvo” Republike Srpske“, navedeno je pod tačkom 38. Odluke Ustavnog suda BiH.

Nadalje, sudije Ustavnog suda BiH, uz izdvojeno mišljenje sudija Kneževića i Simovića, konstatuju da je „predmetnim Zakonom o poljoprivrednom zemljištu određeno da poljoprivredno zemljište predstavlja prirodno bogatstvo i dobro od opšteg interesa koje se koristi za poljoprivrednu proizvodnju i ne može se koristiti u druge svrhe osim u slučajevima i pod uslovima utvrđenim tim zakonom“.

„Ustavni sud zapaža da je pravni režim poljoprivrednog zemljišta i u prethodnim pravnim sistemima Bosne i Hercegovine (SR BiH, R BiH) bio određen na sličan način, kao javno dobro o kojem odlučuje država. Tako je Ustav SR BiH (član 92.) propisao da dobra od opšteg interesa u koja spadaju pored ostalog, zemljište, šume, vode i druga prirodna bogatstva, uživaju kao dobra od opšteg interesa posebnu zaštitu i koriste se pod uslovima i na način propisan zakonom. Međutim, osim što je definisano kao javno dobro od opšteg interesa poljoprivredno zemljište takođe služi i kao sredstvo rada u poljoprivrednoj proizvodnji koja je od opšteg značaja. S tim u vezi Ustavni sud ističe da je u pravnom sistemu SR BiH poljoprivredno zemljište imalo status opštenarodne imovine, odnosno kasnije društvene svojine koja je u sebi sadržavala prava upravljanja, korištenja i raspolaganja. Tako su Zakonom (SFRJ) o poljoprivrednom zemljišnom fondu opštenarodne imovine i dodjeljivanju zemlje poljoprivrednim organizacijama iz 1953. godine po prvi put pravom korištenja bila obuhvaćena sredstva za rad poput poljoprivrednog zemljišta. Imajući u vidu postojanje pravnog kontinuiteta države BiH prema članu I/1. Ustava BiH, Ustavni sud zapaža da iz navedenog proizlazi da i u prethodnim pravnim sistemima (SR BiH) zemljište uopšte, uključujući i poljoprivredno zemljište predstavljalo je javnu odnosno državnu svojinu“, piše u Odluci.

U okviru tačke 37. Ustavni sud BiH, odgovarajući na pitanje da li predmetno poljoprivredno zemljište predstavlja dio državne imovine čiji je titular BiH, konstatuje „da je Bosna i Hercegovina titular imovine njenih pravnih prednika, odnosno da predmetno poljoprivredno zemljište predstavlja dio državne imovine čiji je titular BiH“.

„Sljedeće pitanje na koje Ustavni sud treba odgovoriti jeste da li je Republika Srpska imala ustavnu nadležnost da reguliše pravni status predmetnog poljoprivrednog zemljišta kao svoje vlasništvo. U navedenom predmetu broj U-1/11 Ustavni sud je zaključio da „u smislu člana I/1. Ustava BiH, BiH ima pravo nastaviti da reguliše „državnu imovinu“ čiji je ona titular, znači sva pitanja koja su povezana s pojmom „državne imovine“ kako u građanskopravnom, tako i u javnopravnom smislu. Ovakav zaključak je jedini mogući logički i materijalni sadržaj pojma „identiteta i kontinuiteta“ iz citirane odredbe. Dalje, Ustavni sud ponavlja da je, iako svaki nivo vlasti uživa ustavnu autonomiju, entitetska ustavna nadležnost podređena obavezi da mora biti u skladu s Ustavom BiH i „odlukama institucija BiH“. To jasno proizlazi iz odredbi člana III/3.b) Ustava BiH. Osim toga, pravo države BiH da reguliše pitanje državne imovine proizlazi i iz odredbe člana IV/4.e) Ustava BiH. Naime, ako se imaju u vidu prethodni zaključci, prvenstveno da država BiH ima pravo nastaviti da reguliše državnu imovinu, odnosno da je titular državne imovine, a da odredbe člana IV/4.e) Ustava BiH propisuju nadležnost Parlamentarne skupštine u ostalim pitanjima koja su potrebna za provođenje dužnosti države, a da državna imovina reflektira državnost, suverenitet i teritorijalni integritet BiH, nesumnjivo je da navedena odredba daje ovlaštenja državi BiH odnosno Parlamentarnoj skupštini da reguliše pitanje državne imovine. Prema tome, ovdje se radi o isključivoj nadležnosti BiH koja proizlazi iz čl. I/1, III/3.b) i IV/4.e) Ustava BiH.“ (op. cit. U-1/11, tačka 80.)“, navode sudije Ustavng suda BiH.

ŠTA JE TRAŽILA REPUBLIKA SRPSKA

Republika Srpska je svoj Zakon branila tvrdnjom da prema Okvirnom zakonu o privatizaciji državnih preduzeća i banaka pripada entitetima koji su bili zaduženi za privatizaciju.

„Ustavni sud zapaža da je Okvirnim zakonom o privatizaciji državnih preduzeća i banaka nesporno priznato pravo entitetima da privatizuju preduzeća smještena na njihovoj teritoriji. Međutim, Ustavni sud zapaža da je takođe, nesporno da predmetno poljoprivredno zemljište nije bilo upisano u bilo kakvim javnim evidencijama kao imovina preduzeća (poljoprivrednih zadruga, kombinata i sl.) i koja bi kao takva mogla biti predmet privatizacije. Naprotiv, predmetno zemljište je evidentirano kao opštenarodna imovina, društvena, odnosno državna svojina sa pravom korištenja i upravljanja, odnosno kao takvo je predstavljalo imovinu tadašnje države (SR BiH). Navedeno potvrđuju i odredbe Zakona o početnom bilansu stanja u postupku privatizacije državnog kapitala u preduzećima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 24/98) kojima je propisano da se u početnom bilansu stanja preduzeća koje je predmet privatizacije iskazuje vrijednost imovine, potraživanja, obaveza i kapitala preduzeća prema knjigovodstvenoj vrijednosti i u konvertibilnim markama (čl. 2. i 4.). Stoga, Ustavni sud smatra da Narodna skupština ne može crpiti svoju nadležnost da reguliše status predmetnog zemljišta na osnovu Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima budući da predmetno zemljište nesporno nije bilo (knjigovodstvena) imovina preduzeća, čiju je privatizaciju provodila Republika Srpska. Takođe, imajući u vidu da se prema članu 8. navedenog zakona poljoprivredno zemljište smatra prirodnim bogatstvom i javnim dobrom koje ne može biti predmet privatizacije prema navedenom zakonu te da će se status poljoprivrednog zemljišta utvrditi posebnim zakonom, Ustavni sud zaključuje da su neosnovani navodi Narodne skupštine da joj je Zakonom o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima dana nadležnost da privatizuje, odnosno utvrdi svojim vlasništvom predmetno poljoprivredno zemljište. Takođe, u odnosu na navode Narodne skupštine da predmetno zemljište nije obuhvaćeno Završnim izvještajem o popisu državne imovine Kancelarije Visokog predstavnika iz decembra 2009. godine, Ustavni sud zapaža da u konkretnom predmetu nije od uticaja na odluku činjenica da li je poljoprivredno zemljište evidentirano kao državno ili ne (misli se na popis iz decembra 2009. godine), kada je nesporno utvrđeno da se radi o zemljištu koje je upisano kao opštenarodna imovina, društvena odnosno državna svojina sa pravima koja iz takve svojine proizlaze“, navedeno je u Odluci Ustavnog suda BiH.

Pravobranilaštvo Republike Srpske je, kao argument, koristilo i odluke Ustavnog suda BiH AP-2108/14, AP-4731/14 i AP-2184/16 donesene nakon apelacije „Ratar“ a.d. Prnjavor, a kojima bi se dokazala sudska praksa koja ide u korist Zakona o poljoprivrednom zemljištu Republike Srpske.

„Ustavni sud ističe da se u navedenim predmetima u okvirima svoje apelacione nadležnosti bavio pitanjima navodnih povreda ustavnih prava apelanta „Ratar“ a.d. Prnjavor (pravo na pravično suđenje, pravo na imovinu, pravo na zabranu diskriminacije) u postupku pred redovnim sudovima, odnosno da u tim predmetima nije „potvrđivao da poljoprivredno zemljište nije bilo predmet privatizacije i da je vlasništvo Republike Srpske“, ističu sudije Ustavnog suda BiH.

The post Presuda Ustavnog suda BiH o poljoprivrednom zemljištu: I sudije Hrvati glasali protiv zakona Republike Srpske first appeared on Gerila.info.