Govoreći 6. septembra na predizbornoj tribini SNSD-a, Minić je rekao da vlast neće dozvoliti da građani „sa kočevima ganjaju neke geometre“, ali i obećao da problema neće biti ni u Loparama ni u Jezeru.

„Tamo gdje možemo, tamo gdje imamo saglasnost vas da nešto uradimo, tamo ćemo raditi. Nismo mi protiv svog naroda. Neće niko ništa na silu raditi, to mogu reći“, poručio je Minić, aktuelni predsjednik Vlade RS i kandidat SNSD-a za predsjednika Republike Srpske.

Problem za Minića nije toliko ono što je rekao, koliko ono što iza njegove Vlade već stoji zapisano u zakonima, rješenjima ministarstava i sudskim presudama.

U julu 2024. godine Narodna skupština Republike Srpske usvojila je, na prijedlog Vlade, izmjene Zakona o geološkim istraživanjima kojima je ukinuta obaveza pribavljanja saglasnosti lokalne samouprave prije odobravanja detaljnih geoloških istraživanja. Umjesto saglasnosti, Ministarstvo od opštine sada traži tek informaciju o tome šta je za određeni prostor predviđeno planskim dokumentima.

Drugim riječima, upravo je vlast koju predvodi SNSD iz zakona izbacila ono na šta se Minić sada poziva – saglasnost lokalne zajednice.

Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu zato Minićevu izjavu smatra suprotnom svemu što njegova Vlada radi.

„Izjava gospodina Minića je kontradiktorna sa svime onim što njegova Vlada radi, kao i stranka čiji je dio, a na vlasti je zadnjih 20 godina u kontinuitetu“, kaže Topić.

Podsjeća da je saglasnost lokalnih zajednica iz zakona izbačena upravo u vrijeme sve snažnijeg protivljenja rudarskim projektima širom Republike Srpske.

„Tada su rekli da opštine i narod tih opština nema dovoljno znanja i stručnosti da odluči o projektima koji se rade na njihovom terenu. Tada su sve radili da olakšaju privatnim kompanijama, kao što su bušenje i istraživanje teritorija bez znanja stanovništva“, navodi Topić.

Kao još jedan primjer odnosa vlasti prema volji građana navodi Majevicu. Građansku inicijativu kojom je tražen moratorijum na dodjelu koncesija za istraživanje i eksploataciju litijuma i drugih sirovina potpisalo je 6.057 stanovnika Lopara, Bijeljine, Ugljevika i Zvornika. Narodna skupština Republike Srpske inicijativu je odbila.

„Da stvarno ova izjava u praksi ima neku važnost, mi danas ne bismo imali rudnike i probleme sa zagađenjem tamo gdje su se ljudi protivili, kao što je slučaj Bistrice i Bukove Kose kod Prijedora. U mnogo navrata je pogažena volja mještana, a Vlada i institucije Srpske stale su na stranu krupnog kapitala i stranih kompanija“, kaže Topić.

Zbog svega toga, dodaje, nema razloga vjerovati obećanju datom u predizbornoj kampanji.

„Jednostavno, činjenice na papiru i terenu ne dokazuju tako.“

Ozren je već rekao „ne“. Odavno

Najdirektniji odgovor na Minićevu izjavu stigao je upravo sa Ozrena.

Ministarstvo energetike i rudarstva RS donijelo je 11. marta 2026. godine rješenje kojim je kompaniji „Lykos Balkan Metals“ odobreno izvođenje detaljnih geoloških istraživanja olova, cinka, bakra, srebra, zlata i pratećih metala na istražnom prostoru „Petrovo“.

Stanovnici su za rješenje saznali nakon što je vijest objavljena na Australijskoj berzi, gdje je projekat predstavila kompanija Yugo Metals, vlasnički povezana sa firmama koje istraživanja sprovode u Republici Srpskoj.

Skupština opštine Petrovo jednoglasno se usprotivila istraživanjima, a Opština je pred Okružnim sudom u Banjaluci pokrenula upravni spor protiv Ministarstva i zatražila odgađanje izvršenja rješenja.

Na referendumu održanom 17. maja protiv istraživanja glasala su 382 od 390 izašlih mještana Sočkovca, odnosno 97,9 odsto. Kompanija je, uprkos tome, najavila početak radova za 22. maj, što je izazvalo nova okupljanja i proteste.

Kasnija inspekcijska kontrola utvrdila je da Lykos nema vlastitu licencu za izvođenje geoloških istraživanja, nego je radove povjerio firmi „Georesursi“ iz Zvornika. Licenca te firme istekla je 9. juna, dok su aktivisti i nakon toga prijavljivali obilaske potencijalnih lokacija i aktivnosti povezane sa projektom.

Zoran Poljašević iz udruženja „Ozrenski studenac“ kaže da su aktivisti ostali bez riječi nakon Minićeve izjave.

„Prije samo šest mjeseci, u martu ove godine, upravo je aktuelna Vlada sa Minićem na čelu izdala novo rješenje za detaljna geološka istraživanja na području opštine Petrovo. Uzalud su bili svi naši apeli, protesti, peticije i dopisi resornom ministarstvu“, kaže Poljašević.

Minić sada, dodaje, na Ozren dolazi u ulozi kandidata vladajuće stranke i priča potpuno drugačiju priču.

„Jadno da jadnije ne može da bude“, zaključuje Poljašević.

U Jezeru ni dvije sudske presude nisu bile dovoljne

Sličnu poruku Miniću šalje i Suzana Rajković, aktivistkinja iz Mrkonjić Grada koja se godinama protivi geološkim istraživanjima na Sinjakovu i u Jezeru.

„Izjava premijera Save Minića na predizbornom skupu je čisto političko licemjerje. Vlada na čijem je on čelu i Ministarstvo energetike i rudarstva izdaju rješenja za geološka istraživanja na području opština Jezero, Mrkonjić Grad i Šipovo. Građani se godinama bune protiv ovog štetnog projekta“, kaže Rajković.

Na ovom području postoje dva susjedna istražna prostora iste kompanije – „Sinjakovo“ i „Jezero“. Kompanija ih pred investitorima predstavlja kao jedinstven projekat površine oko 80,8 kvadratnih kilometara, iako se u Republici Srpskoj vode kao dva odvojena prostora sa različitim rješenjima.

Istražni prostor „Jezero“ površine je 30,82 kvadratna kilometra i nalazi se u neposrednom slivu Plive, dok „Sinjakovo“ obuhvata dijelove opština Mrkonjić Grad, Šipovo i Jezero. U blizini istražnih lokacija nalaze se rijeka Pliva, Jošavka te jezera Mali i Veliki Đol.

Građani se istraživanjima protive godinama. Skupština opštine Jezero jednoglasno je odbila njihov nastavak, održani su protesti, a Okružni sud u Banjaluci dva puta je poništavao rješenja Ministarstva.

To, međutim, nije značilo i kraj istraživanja.

Početkom 2026. godine aktivisti su na terenu ponovo zatekli radnike, bušilicu i pumpu kojom je voda izvlačena iz Jošavke. Nezadovoljstvo je kulminiralo 16. aprila, kada je u Jezeru održan protest „Pliva za život – ne za profit“, sa kojeg su građani još jednom zatražili obustavljanje geoloških istraživanja i zaštitu doline Plive.

Ministarstvo energetike i rudarstva je, međutim, 10. juna donijelo novo rješenje kojim je kompaniji „SNK Metali“ produžilo istražni rok do 4. marta 2028. godine. U obrazloženju je navedeno da je kompanija završila 84,60 odsto radova predviđenih prvobitnim projektom, dok su kao preostali poslovi navedeni jedna bušotina dubine 150 metara, kartiranje 300 metara jezgra i 150 hemijskih analiza. Rješenjem je ograničena količina materijala za ispitivanje na 200 kubnih metara, zabranjeni su radovi bliže od 100 metara od stambenih objekata i propisana obaveza sanacije zemljišta.

Manje od mjesec dana kasnije, 6. jula, isto ministarstvo donijelo je drugo rješenje. Njime rok nije ponovo produžen, već su odobrene prve izmjene i dopune projekta istraživanja na površini od 30,82 kvadratna kilometra. Izmijenjeni projekat predviđa tri bušotine ukupne dubine 600 metara, 430 metara istražnih raskopa, kartiranje 600 metara jezgra te ukupno 620 hemijskih analiza. Vrijednost novih radova procijenjena je na 411.000 maraka.

Tako je obim istraživanja od jedne preostale bušotine dubine 150 metara, navedene u junskom rješenju, već u julu proširen na tri bušotine ukupne dubine 600 metara i dodatne istražne radove. Ministarstvo je to odobrilo iako u istom rješenju navodi da ga je Opština Jezero još 30. januara 2025. obavijestila da predloženi istražni prostor nije obuhvaćen njenom prostorno-planskom dokumentacijom. Kompanija je u avgustu obavijestila Opštinu o početku, odnosno nastavku radova.

Suzana Rajković u razgovoru za Gerilu podsjeća na jednoglasnu odluku lokalne skupštine, proteste i sudske postupke kojima su građani osporavali odluke Ministarstva.

„Samo prije nekih mjesec dana izdato je novo rješenje, a Savo Minić javno govori kako neće ništa na silu. Evo, ovim putem ga pitam: Pa šta je onda ovo, ako nije ‘na silu’ i protiv čega se mi borimo zadnje četiri godine?“

Rajković kaže da vlast ne može istovremeno izdavati dozvole za projekte kojima se lokalno stanovništvo protivi i predstavljati se kao zaštitnik prirode.

„Oni bi u isto vrijeme rasprodavali naša prirodna bogatstva i bili zaštitnici prirode. To ne može, jer narod nije ni slijep ni lud”, dodala je Rajković u razgovoru za Gerilu.

Bukova Kosa pokazuje šta se događa kada istraživanje postane rudnik

Dok se na Ozrenu i u Jezeru još govori o istraživanjima i mogućoj eksploataciji, stanovnici Bukove Kose kod Prijedora već žive pored aktivnog rudnika uglja.

Vrhovni sud Republike Srpske poništio je odluku Vlade kojom je kompaniji „Drvo-export“ dodijeljena koncesija za istraživanje uglja. Sud je utvrdio da rješenje nije sadržavalo obrazloženje na osnovu kojeg bi javnost mogla zaključiti zašto je koncesija dodijeljena upravo toj kompaniji.

Vlada je 30. jula donijela novo rješenje i koncesiju ponovo dodijelila „Drvo-exportu“, navodeći da je otklonila „formalni nedostatak“ tako što je odluci dodala obrazloženje. Nova odluka donesena je iako se odnosila na istražni period od oktobra 2023. do oktobra 2025. godine, koji je već bio završen.

U međuvremenu je istoj kompaniji dodijeljena posebna koncesija za eksploataciju uglja koja važi do 2034. godine.

Okružni sud u Banjaluci dva puta je poništio i ekološku dozvolu za rudnik, a republički ekološki inspektor je 25. avgusta zabranio eksploataciju jer kompanija nije imala važeću ekološku dozvolu. Međutim stanovnici Bukoce Kose i okolnih sela svjedoče da su radovi nastavljeni i nakon zabrane.

Mještanin Bukove Kose Miroslav Stakić zato Minićevu izjavu naziva još jednom predstavom za javnost.

„Puna su mu usta priča kako se navodno ‘neće ništa na silu’ i kako on, zaboga, ne radi ništa protiv naroda. Vidimo svi kako ‘neće’“, kaže Stakić.

On pita da li Minić istu poruku upućuje ljudima koji tvrde da su zbog rudnika ostali bez zdrave vode, čija je imovina oštećena i koji zaštitu svojih prava godinama traže pred policijom, tužilaštvima, inspekcijama i sudovima.

„Dosta je više licemjerja. Narod je odavno prozreo vaše fraze. Nije vas briga ni za vodu, ni za imovinu, ni za opstanak ljudi na ovim prostorima“, poručuje Stakić.

Slučaj Bukove Kose pokazuje i da otpor građana ponekad nije dovoljan čak ni kada dobije potvrdu sudova.

Ministar pravde Republike Srpske Goran Selak rekao je juče, 9. septembra, odgovarajući na pitanja novinara GERILE da insistira na vladavini prava i poštovanju pravosnažnih sudskih odluka.

„Kao ministar pravde uvijek insistiram na vladavini prava i uvijek pozivam sve svoje kolege koje u svojim resorima imaju samostalne organe, kao i institucije u nadležnosti Ministarstva pravde, da poštuju svaku pravosnažnu sudsku odluku“, rekao je Selak.

Ipak, nije odgovorio ko treba da obezbijedi da sudske presude proizvedu stvarne posljedice na terenu. Nije želio ni da ocijeni može li se presuda smatrati izvršenom ako Vlada poništenu odluku zamijeni novom sa gotovo istim ishodom.

Građanima je ponovo preporučio da koriste pravne mehanizme i obraćaju se nadležnim institucijama.

U upravo u tome i leži apsurd ove priče. Građani Bukove Kose već su se obraćali institucijama. Pokretali su postupke, podnosili prijave i dobijali presude. Problem nije u tome što nisu koristili pravne mehanizme, nego u tome što ni pravosnažne odluke nisu zaustavile rudarske mašine.

Gerila info je 8. septembra Kabinetu predsjednika Vlade i Ministarstvu energetike i rudarstva RS uputila pitanja o Minićevoj izjavi. Pitali smo da li Vlada planira ponovo promijeniti zakon i lokalnim zajednicama vratiti pravo odlučivanja, hoće li preispitati ili obustaviti dozvolu za Ozren, ponovo razmotriti rješenja za Jezero i Sinjakovo te odbiti zahtjev za eksploataciju litijuma na Majevici.

Do zaključenja ovog teksta nisu odgovorili ni Kabinet premijera ni Ministarstvo.

Minićevo obećanje zato će se mnogo manje mjeriti onim što je izgovorio u predizbornoj kampanji, a mnogo više onim što će njegova Vlada konkretno uraditi.

Može predložiti vraćanje saglasnosti lokalnih zajednica u zakon. Može obustaviti istraživanja na Ozrenu nakon gotovo jednoglasnog referenduma. Može poštovati odluke građana Jezera i sudske presude. Može odbiti koncesiju za rudnik litijuma u Loparama. Može obezbijediti da se zabrana na Bukovoj Kosi zaista provede.

Dok se to ne dogodi, rečenica da „niko ništa neće raditi na silu“ ostaje samo predizborno obećanje izgovoreno pred ljudima koji već godinama gledaju kako se odluke o njihovoj zemlji, vodi i budućnosti donose bez njih.

Dejan Rakita / GERILA

The post Minić obećava da neće „na silu“, aktivisti odgovaraju: Šta su onda Ozren, Jezero i Bukova Kosa? first appeared on Gerila.info.

Kada su maskirani privatni zaštitari počeli da vuku demonstranta Eduarta Subašija u Zvernecu 30. maja ove godine, malo ko je mogao da predvidi da će te scene postati početna tačka pokreta koji, 45 dana kasnije, nastavlja da okuplja stotine demonstranata svake večeri u centru Tirane.

Ono što je počelo kao reakcija protiv turističkog projekta u zaštićenom području nije ostalo samo u Zvernecu.

Kako su dani prolazili, protest je počeo da dobija novi oblik, stavljajući zaštitu životne sredine, transparentnost u donošenju odluka, upravljanje javnom imovinom i način upravljanja u centar debate. Demonstranti su ga nazvali „Revolucija flaminga“, uzevši ime ptice simbola lagune Narta, čije se stanište smatra ugroženim projektom izgradnje turističkih smještajnih objekata u zaštićenom području Zverneca.

Iako je projekat Zvernec na društvenim mrežama široko povezivan sa Džaredom Kušnerom i Ivankom Tramp – zetom i kćerkom američkog predsjednika Donalda Trampa – njihove javne izjave i dokumenti pokazuju da je njihovo interesovanje usmjereno na projekat na ostrvu Sazan, a ne direktno na Zvernec. U međuvremenu, investiciju u Zvernecu razvija kompanija „Zvërnec South Adriatic Development“, povezana sa mrežom albanskih kompanija koje se bave kupovinom nekretnina i pregovorima sa stanovnicima.

Albanska vlada podržala je projekat kao stratešku investiciju za razvoj elitnog turizma, uprkos protivljenju stanovnika, ekoloških organizacija i stručnjaka. S druge strane, dokumenti iz istrage Specijalnog tužilaštva (SPAK) podižu sumnju da su neke od nekretnina na području projekta stečene kroz sumnjivu šemu falsifikovanja dokumenata o vlasništvu, otuđenja i transakcija vrijednih više od 200 miliona evra, koje se takođe istražuju zbog sumnje na pranje novca i uglavnom su povezane sa biznismenom Arturom Šehuom.

Zvuči poznato?

Nasilje koje je izazvalo pokret

Jutro 30. maja okupilo je stanovnike, aktiviste i ekološke borce u Zvernecu, u Valoni, koji su se protivili ograđivanju dijela područja žicom, kao dijelu planiranog projekta turističkih usluga.

Demonstranti su tvrdili da ograđivanje ograničava pristup njihovom zemljištu i području od posebne prirodne vrijednosti. Flamingo, ptica koja se godinama poistovjećuje sa lagunom Narta i koja će kasnije dati ime samom protestu, takođe je bila u centru zabrinutosti.

Sukob između demonstranata i zaposlenih u privatnoj bezbjednosnoj kompaniji „Major Security“ označio je prvu prekretnicu pokreta, nakon što su ih privatni čuvari brutalno napali, vukli i prskali biber-sprejom.

Snimci Eduarta Subašija, stanovnika Zverneca sa prebivalištem u Grčkoj, brzo su dijeljeni na društvenim mrežama, emitovani u albanskim medijima i preneseni u međunarodnim, što je izazvalo široke reakcije javnosti. Događaj je takođe izazvao institucionalne reakcije, a državna policija suspendovala je direktora policije Valone, dok su dva zaposlena u „Major Securityju“ uhapšena i sudi im se zbog njihovih postupaka. Sami službenici državne policije, iako prisutni na dan protesta, nisu intervenisali da spriječe privatne čuvare da napadaju demonstrante.

U danima koji su uslijedili, protest se proširio van granica Zverneca. Aktivisti su protest premjestili u Tiranu, pretvorivši ga u svakodnevni marš.

Svake večeri građani se okupljaju na Trgu Skenderbeg i marširaju ka kancelariji premijera, gdje su jednostavan mikrofon i zvučnik postali glas protesta.

Premještanje protesta u Tiranu izazvalo je i prvu reakciju premijera Edija Rame. Odgovarajući demonstrantima, on je branio projekat u Zvernecu i tvrdio da debata nije bila povezana sa kršenjem zaštićenog područja, već sa izborom modela razvoja turizma koji Albanija treba da slijedi. Rama je izjavio da su takve investicije neophodne za povećanje kvaliteta turizma, dok nije odgovorio na pitanja o tome kako je projekat izabran i koje su procedure sprovedene.

„Premijer“ kao centar gravitacije

Početkom juna protest je počeo da dobija novi oblik, uspostavljajući osovinu protestnog pokreta između trga ispred kabineta premijera i centralnih trgova prijestonice. Proširio se u javnu debatu i više se nije ograničavao na protivljenje turističkom projektu ili zaštitu jednog prirodnog područja. Aktivisti, studenti, nastavnici, umjetnici, roditelji i građani različitih profesija podijelili su svoje priče, zabrinutosti i razloge za pridruživanje protestu. Za mnoge od njih ovo je bio prvi put da učestvuju u javnom protestu.

Kako su dani prolazili, učešće se proširilo i na druge gradove u zemlji, uglavnom u Draču, Valoni, Korči i Beratu. Pored aktivista koji se godinama bave zaštitom životne sredine, protestu se pridruživalo sve više mladih ljudi, porodica sa djecom i građana koji se ranije nisu identifikovali sa protestima ili javnim organizacijama. Njihovo prisustvo dalo je pokretu širi društveni profil, dok su svakodnevni marševi postali prostor gdje se nije raspravljalo samo o pitanjima životne sredine, već i o načinu upravljanja, transparentnosti i učešću građana u donošenju odluka.

Iz dana u dan protest je produžavao svoje trajanje, počinjući u 18 časova i završavajući se u ponoć, uz masovni odziv i više od sedam sati provedenih na ulicama glavnog grada. Protivljenje projektu Zvernec pratili su pozivi na preispitivanje politika vezanih za strateška ulaganja, zaštitu zaštićenih područja i upravljanje javnom imovinom. Ovo je takođe označilo trenutak kada se protest više nije doživljavao kao lokalna reakcija, već kao građanski pokret sa širim ciljevima.

Na trgu ispred kancelarije premijera bilo je masovno prisustvo mladih iz „generacije Z“, koji svake večeri nakon protesta nastavljaju masovni marš ulicama Tirane, povlačeći se tek kada se približi ponoć i vraćajući se na trg sljedećeg dana.

Sa ulica Tirane, dešavanja u vezi sa Zvernecom stigla su do Brisela i odrazila se i u godišnjem izvještaju Evropskog parlamenta o Albaniji, gdje su poslanici Evropskog parlamenta izrazili zabrinutost zbog intervencija u zaštićenim područjima, zatražili preispitivanje izmjena Zakona o zaštićenim područjima i pozvali na moratorijum na nove dozvole i radove dok se zakon u potpunosti ne uskladi sa evropskim standardima zaštite prirode. Ovo institucionalno interesovanje pratilo je i prisustvo grupe poslanika Evropskog parlamenta na terenu, koji su učestvovali u protestu u Tirani, a zatim posjetili Zvernec kako bi se izbliza upoznali sa situacijom i posljedicama intervencija u zaštićenom području.

Jedan protest, mnogo glasova

Kako su nedjelje prolazile, „Flamingo revolucija“ prestala je da bude samo protest građana koji se protive intervencijama u Zvernecu. Svake večeri, na Trgu Skenderbeg, oni koji uzimaju mikrofon predstavljaju sve više različitih ciljeva iz različitih gradova zemlje, ujedinjenih zajedničkim brigama o načinu upravljanja teritorijom, javnom imovinom i procesima donošenja odluka.

Među njima se svake večeri ističe Lucijana Kokaj, koja je u početku bila zvanični glas protesta, otvarajući ga i iznoseći zahtjeve demonstranata. Ona je iz sela Rjol u Velipoji i godinama živi u Italiji. Lucijana se vratila u Albaniju da zahtijeva prava nad zemljištem koje je, prema njenim riječima, njena porodica nasljeđivala generacijama i koje je pogođeno projektom turističkog odmarališta „Plavi Borgo“. Ostavila je svoje lične obaveze u Italiji i skoro svake večeri govori na protestu, povezujući cilj Rjola sa zahtjevima građana za veću transparentnost uopšte, zaštitu imovine i učešće građana u donošenju odluka.

Protestu su se pridružili i stanovnici Drača koji se mjesecima protive projektu TID Drač. Jedan od najglasnijih glasova je arhitektica Entela Koja-Spahivogli, predstavnica stanovnika koja je postala jedna od najistaknutijih ličnosti na svakodnevnim skupovima. U svojim govorima ona iznosi zabrinutost zajednice zbog nedostatka transparentnosti u vezi sa projektom i uticaja koji bi on mogao imati na grad, čineći pitanje Drača dijelom mozaika zahtjeva narodnog pokreta.

Kako dani prolaze, svakodnevni marš nastavlja da okuplja građane i aktiviste koji dolaze sa različitim ciljevima, od zaštite zaštićenih područja do pitanja vlasništva, urbanog razvoja i transparentnosti u donošenju odluka. Ovo je pretvorilo „Flamingo revoluciju“ u prostor gdje koegzistiraju različiti građanski zahtjevi, povezani zajedničkom idejom zaštite javnog interesa i zahtjevom za otvorenijim procesom donošenja odluka.

Protest sa kreativnim identitetom

Marš do kancelarije premijera postao je svakodnevni ritual, dok ga način izvođenja razlikuje od uobičajenih protesta u Albaniji po kreativnoj organizaciji i desetinama građana i turista koji se usput pridružuju talasu marša.

Svake večeri učesnici drže ručno rađene transparente, crteže, karikature i umjetničke instalacije koje se mijenjaju gotovo svakodnevno, pretvarajući protest u prostor gdje umjetnost i poruka idu paralelno. Kartonski „tepih“ služi kao improvizovani studio za djecu koja dolaze sa roditeljima i tamo satima slikaju.

Ružičasti flamingo, ptica koja je dala ime pokretu, postala je njegov najprepoznatljiviji simbol. Pojavljuje se na transparentima, crtežima, maskama i predmetima koje su sami demonstranti kreirali, predstavljajući ne samo zaštitu lagune Narta, već i ideju da su priroda i javni prostori zajedničko dobro.

Za razliku od tradicionalnih protesta, gdje politički lideri ili organizatori obično imaju riječ, u „Flamingo revoluciji“ mikrofon ostaje otvoren. Svake večeri učesnici različitih profesija i uzrasta uzimaju riječ da podijele svoje priče, brige i razloge zbog kojih biraju da budu dio protesta. Na taj način protest je postao i prostor za dijalog među njima.

Još jedan karakterističan element je učešće porodica. Roditelji koji drže djecu za ruku ili ih voze u kolicima, mladi ljudi, studenti i penzioneri marširaju jedni pored drugih, stvarajući panoramu kakva se rijetko viđala na protestima posljednjih godina. Za mnoge od njih prisustvo djece je način da pokažu da su njihovi zahtjevi povezani i sa budućnošću generacija koje žele da grade život u Albaniji.

Humor je takođe postao dio identiteta protesta.

Kroz ironiju, umjetničke kreacije i kreativne transparente, demonstranti prenose svoje poruke u obliku koji često privlači pažnju prolaznika i korisnika društvenih mreža, dajući protestu drugačiji jezik komunikacije od onog na tradicionalnim protestima.

S druge strane, premijer Edi Rama i predstavnici Vlade više puta su koristili društvene mreže da objavljuju saopštenja, fotografije i druge materijale vezane za protest. U nekim od ovih objava demonstranti su kritički prikazani, dok su poruke koje se šire imale za cilj da opovrgnu njihove tvrdnje i delegitimišu pokret, ciljajući određene ličnosti koje u njemu učestvuju.

Od odjeka preko bulevara do sukoba sa policijom

Kako su se svakodnevni marševi nastavljali u Tirani, protest je počeo da nalazi odjeka i van prijestonice. Pored noćnih skupova, organizatori su pozivali na proteste širom zemlje, dok su građani i aktivisti organizovali proteste podrške u većim gradovima širom Evrope, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Američkih Država.

Jedan od trenutaka sa najvećim učešćem bio je protest 20. dana, kada su Albanci iz dijaspore stigli u Tiranu da se pridruže maršu, dok oni koji žive u inostranstvu nastavljaju da organizuju simbolične proteste i šire poruke pokreta van granica Albanije.

Pored svakodnevnih večernjih marševa, demonstranti su organizovali proteste i ispred Parlamenta u danima kada su održavane parlamentarne sjednice, sa ciljem da svoje zahtjeve direktno iznesu institucijama koje donose odluke. Upravo na dva od ovih protesta zabilježeni su najžešći sukobi sa državnom policijom, koja je koristila suzavac i vodu pod pritiskom da bi rastjerala demonstrante, dok su neki od njih privedeni i uhapšeni.

Najveći sukob dogodio se nakon protesta 2. jula, kada je državna policija objavila hapšenje 19 demonstranata i krivično gonjenje još 12, optužujući ih za pružanje otpora policajcima, oštećenje policijskog vozila i napad na poslanike. Sud u Tirani je 4. jula pustio 19 uhapšenih iz pritvora, dok je nekima od njih izrekao blaže mjere bezbjednosti.

Hapšenja i optužbe za nasilje nad demonstrantima izazvali su reakciju 24 organizacije civilnog društva, koje su pozvale na nezavisnu, nepristrasnu i efikasnu istragu svih vjerodostojnih navoda o zlostavljanju, kao i na garantovanje prava na zaštitu i mirno okupljanje.

Organizacije su pozvale institucije da dokumentuju sve sumnjive slučajeve i da izbjegavaju izjave koje bi mogle da ugroze istrage.

Uprkos sukobima, hapšenjima i debatama koje su ih pratile, protest nije prestao. Svakodnevni marševi nastavili su se i narednih dana, dok su organizatori insistirali da će pokret ostati miran i otvoren za sve koji žele da mu se pridruže.

Uveče 44. dana protesta, jedna od tema koje su se ponavljale u govorima građana bila je nastavak pokreta. Nakon diskusija na društvenim mrežama o tome da bi protesti mogli biti obustavljeni tokom avgusta i nastavljeni u septembru, demonstranti su javno odbacili ovu mogućnost.

Jedan za drugim, građani koji su izašli ispred kabineta premijera ponavljali su istu poruku: „Protest se neće zaustaviti“, dok je „Ovaj trg je kraj Vlade“ bio još jedan od uzvika koji su se čuli među demonstrantima.

Paralelni „nevidljivi“ protest

Pored izvještavanja stotina profesionalnih medija, televizijskih stanica, novina, međunarodnih novinskih agencija i platformi za provjeru činjenica koje su dokumentovale dešavanja na terenu, protest za Zvernec pratila je paralelna kampanja dezinformacija na društvenim mrežama. Za razliku od izvještavanja zasnovanog na događajima sa protesta, ova kampanja nije imala za cilj da informiše o tome šta se dešava na trgu, već da izgradi alternativnu verziju protesta kao antizapadnog i namijenjenog publici van Albanije.

Amforina analiza pokazala je da su se na platformama poput „X-a“ širili izmišljeni narativi koji su odvajali protest od njegovog stvarnog konteksta. Protivljenje turističkom projektu u zaštićenom području Zverneca zamijenjeno je tvrdnjama da je protest povezan sa naseljavanjem izraelskih doseljenika u Albaniji, dok je u drugim slučajevima predstavljen kao dio investicija od direktnog interesa za porodicu Tramp. Ovi narativi nisu bili zasnovani na činjenicama ili provjerenim dokumentima, već na recikliranju teorija zavjere i neosnovanih tumačenja.

Meta ovih narativa nije bila albanska javnost, koja je imala priliku da prati dešavanja putem lokalnih medija i prisustvom na protestima na terenu, već međunarodni korisnici društvenih mreža. U analiziranom sadržaju posebno su se isticali narativi sa antisemitskim i antizapadnim prizvukom, koje su širili kanali iranskog i ruskog propagandnog ekosistema.

Kroz neosnovane tvrdnje o navodnom planu naseljavanja izraelskih doseljenika u Albaniji i tumačenje projekta kao dijela skrivene zapadne agende, ovi izvještaji imali su za cilj da preusmjere debatu sa protivljenja razvoju turističkog projekta na geopolitički narativ. Ove poruke nisu bile zasnovane na provjerljivim činjenicama, već su reciklirale teorije zavjere i dobro poznate dezinformacijske narative, koje često koriste mreže koje promovišu poruke u skladu sa ruskim i iranskim propagandnim interesima kako bi podstakle nepovjerenje u demokratske institucije i zapadne saveze.

Autori: Geri Emiri i Erjola Azizoli

Preuzeto sa portala amfora.al

The post „Flamingo revolucija“: Kako je jedan ekološki protest prerastao u najveći građanski pokret u Albaniji first appeared on Gerila.info.

Vrhovni sud Republike Srpske poništio je rješenje Vlade Republike Srpske kojim je kompaniji Drvoexport iz Teslića dodijeljena koncesija za istraživanje uglja na lokalitetu Bukova Kosa. Presudom je preinačena ranija odluka Okružnog suda u Banjaluci, koji je odbio tužbe Centra za životnu sredinu i mještana okupljenih u neformalnoj grupi “Sačuvajmo Potkozarje”.

Vrhovni sud Republike Srpske jasno je povezao nezakonitosti u dodjeli koncesije sa pravom građana da štite svoju životnu sredinu i osporavaju odluke koje mogu ugroziti njihovo zdravlje i imovinu.

Još važnije, sud je utvrdio da je Vlada RS koncesiju dodijelila bez obrazloženja, čime je prekršila osnovna pravila upravnog postupka i načelo transparentnosti.

U presudi se navodi da zainteresovana javnost zbog toga nije mogla na valjan način osporavati odluku o dodjeli koncesije, dok građani imaju pravo da osporavaju svaku odluku koja njihovu životnu sredinu stavlja u rizik. Sud zaključuje da su upravo zbog toga povrijeđena procesna prava javnosti i da su mještani imali legitiman pravni interes da pokrenu spor.

Prijedorski dežavu: Rudnik otvoren, presuda stigla kasnije

Paradoks ove priče, slično kao i u slučaju drugog prijedorskog rudnika (sa istim akterima) u selu Bistrica, je što presuda dolazi u trenutku kada rudnik već odavno radi, dok je za bistrički slučaj presuda o trećem ukidanju ekološke dozvole došla čak i nakon zatvaranja rudnika.

Dok su institucije godinama vodile sudske postupke, na Bukovoj Kosi su završena geološka istraživanja, otvoren je površinski kop, prošireno jalovište, a mještani tvrde da svakodnevno trpe posljedice eksploatacije.

Gerila je o ovom slučaju izvještavala još krajem 2023. godine, kada je objavljen dokumentarni film “Posljednja žetva u Bukovoj Kosi”, snimljen u vrijeme kada su građani pokušavali spriječiti dolazak rudarskih mašina. Tada su upozoravali da će završiti poput mještana Bistrice – sa rudnikom praktično u dvorištu i bez stvarnog uticaja na odluke koje se donose o njihovim životima.

Njihova predviđanja, na žalost, pokazala su se tačnim.

Kompanija Drvoexport započela je radove i prije nego što je pribavila sve potrebne dozvole, dok su se dozvole i koncesije naknadno “slagale” kroz institucije. U međuvremenu je Okružni sud dva puta poništavao ekološku dozvolu za rudnik, ali Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske svaki put izdaje novu.

Posljednja je izdata početkom februara ove godine, nakon čega je Centar za životnu sredinu ponovo pokrenuo upravni spor.

Sud: Transparentnost nije formalnost

Najznačajniji dio presude nije samo poništavanje koncesije, već obrazloženje zbog kojeg je ona poništena.

Vrhovni sud navodi da je Vlada Republike Srpske donijela odluku bez obrazloženja iz kojeg bi bilo moguće utvrditi zbog čega je upravo Drvoexport ispunio zakonske kriterijume za dobijanje koncesije.

Sud podsjeća da svako upravno rješenje mora sadržavati razloge na kojima se zasniva odluka, a da je Vlada pokušala naknadno ispraviti taj propust donošenjem posebnog rješenja koje nikada nije objavljeno u “Službenom glasniku Republike Srpske”. Zbog toga se smatra da je prvobitna odluka ostala bez obrazloženja.

Sud dalje zaključuje da je takvim postupanjem prekršeno načelo transparentnosti, ali i da je javnost onemogućena da efikasno osporava odluku koja direktno utiče na životnu sredinu.

To predstavlja jedan od najvažnijih pravnih zaključaka u dosadašnjoj sudskoj praksi kada su u pitanju koncesije u Republici Srpskoj.

Redžib Skomorac, viši pravni savjetnik Centra za životnu sredinu, kaže da ova odluka predstavlja presedan.

“Ovo predstavlja vrijedan presedan za vladavinu prava, poštovanje ljudskih prava i interes zaštite životne sredine. Sud uspostavlja bitnu vezu između nezakonite dodjele koncesije i povrede procesnih i materijalnih prava javnosti”, rekao je Skomorac.

Njegova ocjena je da će ova presuda imati značaj i za druge postupke koje Centar trenutno vodi protiv spornih koncesija širom Republike Srpske.

Advokatica Dragana Stanković, koja je zastupala mještane Bukove Kose i Centar za životnu sredinu, ističe da je Vrhovni sud praktično potvrdio da građani imaju pravo osporavati odluke Vlade kada one mogu ugroziti njihovu životnu sredinu.

“Vrhovni sud je upozorio i da je ova koncesija dodijeljena bez navođenja razloga iz kojih bi se moglo zaključiti koji su zakonski kriterijumi za dodjelu ispunjeni, te da su time i tužioci spriječeni da valjano osporavaju takvu odluku”, naglasila je ona.

Za mještane Bukove Kose ova presuda dolazi nakon godina života uz površinski kop koji je, kako tvrde, potpuno promijenio selo.

Miroslav Stakić, jedan od najglasnijih protivnika rudnika, kaže da presuda potvrđuje ono na šta su od samog početka upozoravali.

“Ovom presudom je konačno ogoljen sav besmisao i bezakonje kojem smo izloženi već tri godine. Otvaranjem ovog rudnika mještani su ostali bez vode i bez mogućnosti da udišu zdrav vazduh zbog konstantnog samozapaljenja uglja. Lokalni put više nije bezbjedan, a privatna imovina nam se bukvalno otima pred očima. Od samog početka smo potpuno isključeni iz procesa odlučivanja po pitanju Bukove Kose, nismo imali ni javne rasprave, niti pravo da kažemo ijednu riječ o sudbini naših ognjišta”, ogorčen je Stakić.

Dodaje da će se borba nastaviti bez obzira na sudsku odluku.

Njegove riječi potvrđuju i prizori koje su ekipa Gerile zabilježila na terenu nekoliko puta. Nekadašnje njive, voćnjaci i šumarci danas su pretvoreni u crne površine površinskog kopa. Kuće se nalaze na svega nekoliko desetina metara od mjesta eksploatacije, dok mještani mjesecima upozoravaju na prašinu, buku, klizišta, probleme sa vodom i česta samozapaljenja lignita zbog visokog sadržaja sumpora.

Gerila je ranije objavila i da pojedini vlasnici zemljišta tvrde kako se eksploatacija odvija na znatno većoj površini od one za koju je izdata dozvola, dok je zbog širenja kopa ugroženo i spomen-područje Jezerine, mjesto stradanja više od stotinu srpskih civila u Drugom svjetskom ratu.

Jedna presuda, više otvorenih pitanja

Iako je Vrhovni sud poništio odluku o dodjeli koncesije za istraživanje uglja, ostaje otvoreno pitanje šta će ova presuda značiti za rudnik koji već uveliko radi.

Naime, nakon istraživanja uslijedila je eksploatacija, izdavane su nove dozvole, a institucije Srpske nijednog trenutka nisu obustavile radove.

Istovremeno, upravo je ovaj rudnik postao jedan od najčešće pominjanih primjera u međunarodnim izvještajima koji govore o zaštiti životne sredine i ljudskih prava u Bosni i Hercegovini.

Specijalna izvjestiteljica Ujedinjenih nacija za branioce ljudskih prava Mary Lawlor, nakon posjete Bosni i Hercegovini 2025. godine, u izvještaju predstavljenom pred Savjetom UN-a za ljudska prava u Ženevi eksplicitno je preporučila institucijama Republike Srpske da preispitaju dozvole za rudnik Bukova Kosa i intenzivnije sarađuju sa lokalnom zajednicom. Te preporuke, naravno, ni do danas nisu provedene.

Istovremeno, pred Komitetom UN-a za usklađenost sa Aarhuskom konvencijom vodi se postupak upravo zbog načina na koji Republika Srpska dodjeljuje koncesije, nakon što je Centar za životnu sredinu ukazao da se javnost sistemski isključuje iz odlučivanja o projektima koji mogu imati ozbiljne posljedice po životnu sredinu.

Šta dalje?

Ako je koncesija bila nezakonita, šta je sa svim odlukama koje su donesene nakon nje? Da li će Vlada Republike Srpske poništiti ili preispitati sve kasnije akte koji su proizašli iz takve odluke? Hoće li Ministarstvo energetike i rudarstva pokrenuti novi postupak ili će pokušati pronaći novi pravni osnov za nastavak eksploatacije?

Još važnije, hoće li iko snositi odgovornost zbog činjenice da je rudnik praktično otvoren i stavljen u funkciju prije nego što su razriješene brojne pravne dileme na koje su mještani i organizacije civilnog društva upozoravali još 2023. godine?

Vrhovni sud Republike Srpske prvi put je jasno rekao da odluke o koncesijama nisu isključivo pitanje ekonomije i investicija, već i pitanje osnovnih ljudskih prava.

Koliko puta je potrebno reći i napisati da stanovnici ove zemlje imaju pravo da znaju zbog čega je odluka da dio nečijeg sela, šume ili izvora postane rudnik donesena? Kao i da građani moraju od početka da učestvuju u tom procesu i da je ospore ukoliko smatraju da ugrožava njihovo zdravlje, imovinu ili životnu sredinu.

Ova presuda je to, napokon, i formalno potvrdila.

Dejan Rakita / GERILA

The post Vrhovni sud RS poništio koncesiju za rudnik Bukova Kosa: Presuda koja bi mogla promijeniti pravila igre?! first appeared on Gerila.info.

Forum je organizovala grupa građana „Za Plan“, u okviru kampanje „Za grad zajedno“, a sala je, prema riječima organizatora, bila ispunjena do posljednjeg mjesta.

Tokom više od dva sata razgovora građani, predstavnici stručne javnosti i aktivisti govorili su o tome kako se u Banjaluci planiraju i uređuju javne i zelene površine, ali i o tome zbog čega građani često nemaju stvaran uticaj na odluke koje se tiču prostora koji svakodnevno koriste.

Predstavnici naselja Rosulje, Obilićevo i Aleja Centar predstavili su probleme sa kojima se suočavaju u svojim naseljima. Ukazali su na potrebu očuvanja zelenih površina, transparentnijeg planiranja i ranijeg uključivanja građana u procese odlučivanja.

Nakon prezentacija održana je panel diskusija u kojoj su učestvovali prof. dr Igor Kuvač, prof. dr Ljiljana Došenović i predstavnica grupe građana „Za Plan“ Sanda Vukojević.

Učesnici foruma ocijenili su da javni prostor nije samo pitanje izgleda grada, već i kvaliteta života, zdravlja, zaštite životne sredine i načina na koji se Banjaluka razvija.

Zaključeno je da su gradu potrebni otvoreniji i jasniji procesi planiranja, kao i veće učešće građana i stručne javnosti u donošenju odluka o uređenju javnih i zelenih površina.

Forum „Javni prostor je naš prostor“ dio je kampanje „Za grad zajedno“, čiji je cilj unapređenje učešća građana i stručne javnosti u planiranju i uređenju javnih i zelenih površina u Banjaluci.

Saopštenje je nastalo u okviru kampanje „Nepostojanje mehanizma za učešće građana i struke prilikom donošenja odluka o uređenju i izgradnji zelenih i ostalih javnih površina“, koju provodi neformalna grupa građana „Za Plan“. Kampanja je dio projekta PRAGG, koji finansira Vlada Švajcarske, a provodi konzorcijum HELVETAS i NIRAS, u partnerstvu sa lokalnim partnerima Centri civilnih inicijativa i Institut za razvoj mladih KULT.

The post Građani Banjaluke traže veće učešće u odlučivanju o javnom prostoru first appeared on Gerila.info.

Tako bi se u jednoj rečenici mogao sažeti višegodišnji pravni i institucionalni slučaj rudnika uglja „Bistrica“ kod Prijedora, gdje je Okružni sud u Banjaluci po treći put poništio ekološku dozvolu koju je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske izdalo kompaniji „Drvo-export“ iz Teslića za eksploataciju uglja.

Najnovijom presudom sud je ponovo utvrdio da resorno ministarstvo nije pravilno utvrdilo činjenice niti postupilo po ranijim sudskim uputstvima, čime je nastavljen pravni apsurd koji traje godinama. Presuda od 2. juna 2026. godine potvrđuje da je dozvola izdata uz ozbiljne proceduralne nedostatke, uprkos tome što je sud već dva puta ukazivao na iste probleme.

Slučaj Bistrice već je postao jedan od najupečatljivijih primjera načina na koji institucije Republike Srpske upravljaju projektima eksploatacije prirodnih resursa. Prvu ekološku dozvolu sud je poništio 2024. godine jer nije bilo adekvatno utvrđeno takozvano „nulto stanje“ životne sredine, odnosno stanje prostora prije početka rudarskih radova. Istovremeno, utvrđeno je da investitor nije dostavio projekat remedijacije i rekultivacije zemljišta.

Sud je tada prihvatio argumente Centra za životnu sredinu i mještana Bistrice da su radovi započeli prije nego što su pribavljene potrebne dozvole i prije nego što je dodijeljena koncesija. Time je, praktično, bilo onemogućeno da se naknadno utvrdi stvarno stanje životne sredine koje je trebalo biti predmet zaštite.

Nakon toga Ministarstvo je investitoru izdalo novu dozvolu, ali je i ona prošle godine poništena. Sud je tada zaključio da dokumentacija na osnovu koje je dozvola izdata ne odražava stvarno stanje na terenu, posebno imajući u vidu tvrdnje o proširenju eksploatacionih granica i činjenicu da su pojedini izvještaji izrađivani tek nakon što su radovi već bili izvedeni.

Umjesto da nakon druge presude riješi otvorena pitanja, Ministarstvo je ponovo izdalo dozvolu!?

Ovoga puta sud je utvrdio da se nadležni organ uglavnom oslonio na tvrdnje investitora da je projekat realizovan u skladu sa dozvolama, bez provođenja potpunog ispitnog postupka i bez samostalne provjere ključnih činjenica.

Posebno je problematično što su institucije raspolagale informacijama da su rezerve uglja već iscrpljene i da je investitoru naloženo pribavljanje dokumentacije za zatvaranje rudnika, dok pitanje eventualnog nezakonitog proširenja eksploatacije nikada nije do kraja razjašnjeno.

„Ovaj slučaj odražava potpuno odsustvo autonomije upravno-pravne zaštite i integralnog odlučivanja, u kontekstu zaštite životne sredine i prevencije štete, što je bila dužnost javne vlasti. Koncesija je dodjeljena bez učešća javnosti, i potpuno je realizovana bez pravosnažne ekološke dozvole, prekršajne ili krivične odgovornosti“, izjavio je Redžib Skomorac, viši pravni savjetnik Centra za životnu sredinu.

Zvuči nevjerovatno, ali samo za neupućene u dešavanja u Srpskoj, ali dok su se pred sudovima vodili sporovi o zakonitosti dozvola, rudnik je radio, ugalj je iskopan, a eksploatacija završena. Kompanija „Drvo-export“ je još ranije saopštila da je rudnik zatvoren i da su sve planirane rezerve uglja eksploatisane.

Mještani Bistrice, međutim, tvrde da iza projekta nije ostala uređena površina, već klizišta, jalovišta, izmijenjeni vodotoci i devastiran prostor. U njihove tvrdnje uvjerila se i redakcija Gerile koja je o tome snimila i video.

Tokom prethodnih mjeseci mještani su upozoravali na zamućenje rijeke Crljenjače, naslage jalovine uz vodotok i moguće posljedice po lokalni vodovodni sistem.

Advokatica Dragana Stanković, koja zastupa grupu mještana, smatra da je problem dodatno produbljen činjenicom da sud ni nakon trećeg poništenja nije sam riješio upravnu stvar, iako je, prema njenom tumačenju, za to imao zakonski osnov.

“Presuda suda, još jedna u nizu, potvrđuje da je eksploatacija u Bistrici bez zakonitog uporišta u vidu valjane ekološke dozvole, ali takođe i da nadležno ministarstvo neće da sprovodi pravosnažne sudske odluke, što je, inače, krivično djelo. Takođe, kada nadležni organ ne postupi po uputstvima i shvatanjima iz presude, sud je, po zakonu dužan da povodom nove tužbe sam riješi stvar. Ovdje bi to podrazumijevalo da sud sam odluči da li se izdaje ekološka dozvola ili se odbija ili odbacuje zahtjev za njeno izdavanje, čime bi se stvar pravosnažno riješila. Sud to, međutim, ni ovaj put to nije učinio, pa se postupak nastavlja, a kraj mu se ne nazire. Time se mještanima Bistrice sistemski krši pravo na pravično suđenje, kako u pogledu razumnog roka za njegovo okončanje, tako i u pogledu prava na izvršenje pravosnažnih presuda”, navela je Stanković.

Za Zorana Ninića, jednog od najistaknutijih protivnika projekta među lokalnim stanovništvom, cijeli slučaj predstavlja dokaz duboke institucionalne krize.

„Vjerovatno će rudnik u Bistrici ući u knjigu rekorda kao jedini rudnik u savremenom svijetu koji je otvoren, eksploatisane sve procijenjene bilansne rezerve, i navodno zvanično zatvoren, a da od prvog dana nisu imali dozvole za rad i dodjeljenu koncesiju“, kaže Ninić.

Iako je eksploatacija završena, pravna priča nije ni blizu kraja. Koncesioni ugovor važi do 2028. godine, što znači da investitor i dalje ima obavezu da izvrši rekultivaciju i remedijaciju terena. Upravo će pitanje sanacije prostora biti jedan od ključnih testova za institucije koje su do sada, prema ocjeni suda, više puta propustile da pravilno utvrde činjenice i zaštite javni interes.

Istovremeno, još nije počelo ni parnično suđenje koje su mještani pokrenuli protiv Republike Srpske, Grada Prijedora i investitora zbog navodne povrede osnovnih ljudskih prava. Taj postupak najavljivan je za proljeće ove godine, ali još nije otvoren.

Dejan Rakita / GERILA

The post Sud treći put poništio ekološku dozvolu za rudnik Bistrica: Ugalj iskopan, rudnik zatvoren first appeared on Gerila.info.

Film autora Dejana Rakite i Vladimira Kovačevića, nastao u produkciji portala Gerila.info, prati višegodišnje borbe građana, aktivista, stručnjaka i lokalnih zajednica za očuvanje rijeka koje predstavljaju jedan od najvrijednijih prirodnih resursa Bosne i Hercegovine.

Kroz sedam različitih priča – sa Plive, Duboke, Neretve, Kasindolske rijeke, Neretvice, Ugra i Kruščice – dokumentarac prikazuje kako se širom zemlje ponavljaju gotovo identični obrasci: dodjela koncesija, osporavane dozvole, dugotrajni sudski procesi, pritisci na lokalne zajednice i uporna borba građana da sačuvaju rijeke od pretvaranja u cjevovode.

Posebnu vrijednost filmu daju autentična svjedočenja ljudi koji su godinama bili na prvoj liniji odbrane rijeka. U filmu govore aktivisti, mještani, ribočuvari, naučnici, novinari i predstavnici organizacija za zaštitu životne sredine, koji iz vlastitog iskustva svjedoče o posljedicama izgradnje mini hidroelektrana i borbi za očuvanje prirode.

Za razliku od klasičnih dokumentaraca, film je sniman bez naratora. Priču nose glasovi ljudi sa terena – onih koji su protestovali, blokirali bagere, organizovali pravne bitke i mjesecima ili godinama dežurali uz rijeke koje su željeli zaštititi.

Film donosi i širu sliku problema upravljanja prirodnim resursima u Bosni i Hercegovini. Kroz konkretne primjere otvara pitanje odnosa institucija prema javnom interesu, zaštiti životne sredine i ulozi građana u donošenju odluka koje direktno utiču na njihove zajednice.

„Rijeke na ivici“ ne govori samo o ekologiji. Ovo je priča o vodi, ljudima i pravu zajednica da odlučuju o prostoru u kojem žive. Istovremeno, film postavlja pitanje koliko je jedno društvo spremno da žrtvuje zarad energetskih projekata i ekonomskih interesa.

Dok su neke rijeke već nepovratno promijenjene, druge se još uvijek mogu odbraniti. Upravo zato autori kroz ovaj film žele otvoriti javnu raspravu o budućnosti rijeka u Bosni i Hercegovini i značaju njihovog očuvanja za buduće generacije.

Film je realizovan u okviru programa „Innovation. Media. Minds: EU Support to Public Service Journalism in the Western Balkans“, koji finansira Evropska unija, a sprovodi Goethe-Institut u ime Evropske komisije u saradnji sa implementacionim partnerom DW Akademie.

Sadržaj filma isključiva je odgovornost redakcije Gerila.info i ne odražava nužno stavove Evropske unije.

The post Pogledajte dokumentarni film „Rijeke na ivici“: Priča o borbi za vodu i posljednje slobodne rijeke BiH first appeared on Gerila.info.

Na premijeri dokumentarnog filma „Odbranimo prirodu Balkana“, održanoj u organizaciji udruženja Eko put iz Bijeljine i Fondacije Atelje za društvene promjene – ACT, okupili su se aktivisti i građani koji godinama upozoravaju da se odluke o korištenju prirodnih resursa prečesto donose bez učešća lokalnih zajednica.

Film autora Dragana Stanimirovića i Svjetlane Panić donosi priče ljudi koji su odlučili da se suprotstave projektima za koje vjeruju da ugrožavaju rijeke, šume, biodiverzitet i kvalitet života. U fokusu su zajednice koje se bore protiv izgradnje malih hidroelektrana, nekontrolisane eksploatacije šljunka, devastacije šuma i širenja rudarskih projekata širom regiona.

U jednosatnom dokumentarcu prikazano je djelovanje organizacija i inicijativa okupljenih u regionalni savez „Odbranimo prirodu Balkana“, mrežu koja danas povezuje tridesetak organizacija iz zemalja bivše Jugoslavije.

U vremenu kada se građani u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i drugim državama regiona suočavaju sa sličnim problemima, od planiranih rudnika litijuma i drugih metala do hidroenergetskih zahvata i sječe šuma, regionalno povezivanje postaje jedno od najvažnijih oruđa otpora.

Na to je ukazala i Snežana Jagodić Vujić iz udruženja Eko put, podsjećajući da je film nastajao kroz zajednički rad ljudi iz različitih krajeva Balkana.

„Ovaj dokumentarni film nije nastao za jedan dan ni na jednom mestu. Snimanje je krenulo od Bijeljine, prošle godine, krajem oktobra meseca kada je ovdje održan sastanak većeg broja predstavnika raznih udruženja, od Makedonije do Slovenije. Kako naša borba za zdravu prirodu i životnu sredinu obuhvata više oblasti – zagađenje vazduha, vode, zemljišta, rudarenje i druge štetne projekte – Savez je postao ‘Odbranimo prirodu Balkana’ i povezuje različite ljude iz različitih krajeva u istoj borbi za istu stvar, a to je upravo ono što svi želimo – zdrava priroda i zdravi ljudi“, rekla je Jagodić Vujić.

Njene riječi oslikavaju širu promjenu koja se posljednjih godina dešava širom regiona. Lokalne inicijative koje su nekada vodile izolovane bitke danas sve češće razmjenjuju iskustva, pružaju podršku jedne drugima i zajednički nastupaju prema institucijama i investitorima.

Organizatori smatraju da je upravo takva saradnja ključna za uspjeh budućih ekoloških borbi.

„Ovaj savez je možda i najuspješniji mirovni pokret u regiji jer ponovo spaja ljude u borbi za ono što je najvažnije – prirodu, zajednička dobra i održiv način života. Solidarni i ujedinjeni šaljemo poruku da ne pristajemo na lažne zelene projekte iza kojih se kriju želja za profitom i ekološka devastacija“, poručila je Aida Kapetanović iz Fondacije ACT.

Premijera u Bijeljini samo je početak regionalne turneje filma. Već naredne sedmice dokumentarac će biti prikazan u Srbiji, u Kulturnom centru Novi Pazar, u okviru Mikser festivala, nakon čega su planirane projekcije i u drugim državama regiona.

Autori i organizatori pozivaju građane, organizacije civilnog društva, akademsku zajednicu i kulturne radnike da se pridruže mreži „Odbranimo prirodu Balkana“, uvjereni da će budućnost rijeka, šuma i prirodnih bogatstava zavisiti upravo od spremnosti ljudi da ih brane.

Jer, kako pokazuje i sam film, najveće ekološke pobjede na Balkanu nisu izvojevale institucije, već zajednice koje su odbile da odustanu.

GERILA

The post Premijera filma „Odbranimo prirodu Balkana“: Ljudi protiv profita u borbi za rijeke, šume i život first appeared on Gerila.info.

Predstavnici Centra za životnu sredinu predali su otvoreno pismo Gradskoj upravi Banjaluka u kojem upozoravaju da se radovi na izgradnji šetališta uz Vrbas provode netransparentno, bez dovoljno stručne rasprave i uz, kako tvrde, ozbiljno kršenje procedura. Pismo je upućeno gradonačelniku Drašku Stanivukoviću, a podržalo ga je više nevladinih organizacija, stručnjaka i profesora Univerziteta u Banjoj Luci iz oblasti arhitekture, urbanizma, šumarstva i zaštite životne sredine.

Iz CZZS-a poručuju da se ne protive uređenju obale Vrbasa niti približavanju rijeke građanima. Naprotiv, ističu da je upravo to potrebno Banjaluci. Problem je, kako navode, u načinu na koji se projekat provodi: bez potpune dokumentacije dostupne javnosti, bez smislenog učešća stručnjaka i građana i uz intervencije koje, prema njihovoj ocjeni, već nanose štetu riječnom ekosistemu.

Predstavnik Centra za životnu sredinu Igor Kalaba rekao je da traže da se do daljeg obustave svi radovi koji se odnose na korito i obalu Vrbasa. Jedan od ključnih zahtjeva je objavljivanje javnog konkursa za ovako značajan projekat, jer se, kako je naveo, uređenje Vrbasa ne smije provoditi netransparentno i bez stručnjaka najvišeg nivoa.

U otvorenom pismu CZZS podsjeća da su radovi na dionici od Srpskih toplica, odnosno Gornjeg Šehera, do Švedske plaže počeli još u julu 2025. godine, kako tvrde, bez vodnih smjernica, vodne saglasnosti i građevinske dozvole. Navode i da je republička vodna inspekcija dva puta izlazila na teren, zabranila radove i zapečatila gradilište, nakon čega je Gradska uprava tek naknadno pribavila potrebnu dokumentaciju.

Posebno upozoravaju da se dio radova izvodi unutar obuhvata nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine, u prvoj zoni zaštite, gdje je, prema njihovom tumačenju, za izdavanje građevinske dozvole nadležno resorno ministarstvo Republike Srpske, a ne Grad Banjaluka. Zbog toga CZZS tvrdi da se ne radi o administrativnoj grešci, nego o svjesnom kršenju zakona.

Centar ukazuje i na problem netransparentnosti. Kako navode, uprkos brojnim dopisima, zahtjevima za pristup informacijama i požurnicama, Gradska uprava im nije dostavila osnovne dokumente, uključujući građevinsku dozvolu i projektnu dokumentaciju. Okružni sud u Banjoj Luci je 3. aprila 2026. godine presudio u korist Centra zbog „ćutanja administracije“, ali iz CZZS-a tvrde da tražene informacije ni nakon toga nisu dostavljene na odgovarajući način.

Dodatni razlog za reakciju je i sječa stabala na obali Vrbasa između Gradskog mosta i mosta KAB, odnosno Venecija mosta. U otvorenom pismu navodi se da je u aprilu posječeno više od dvadeset stabala, te da se takve „greške“ ne smiju posmatrati kao izolovan incident, nego kao posljedica sistema u kojem se procedure ne poštuju.

CZZS od Gradske uprave traži hitnu obustavu radova dok se ne objavi kompletna projektna dokumentacija, uključujući obuhvat, izgled, izvođače, finansijsku konstrukciju, dozvole i saglasnosti. Traže i uključivanje stručne i šire javnosti, izlazak nadležnih stručnih institucija na teren, poštovanje zakonskih procedura u zaštićenom području, te hitno dostavljanje svih traženih informacija javnosti.

Među zahtjevima je i da se prije estetskog uređenja obale riješe infrastrukturni i komunalni problemi, posebno pitanje otpadnih voda koje se direktno ulijevaju u Vrbas. Centar traži i izradu sveobuhvatne studije uređenja priobalja kroz urbano područje Banjaluke, kao i organizaciju međunarodnog urbanističko-arhitektonskog i pejzažnog konkursa za obalu Vrbasa.

Kalaba je poručio da je najvažnije u ovom trenutku spriječiti dalju štetu. Prema njegovim riječima, CZZS će koristiti sve dostupne zakonske mehanizme kako bi zaustavio radove i otvorio prostor za javnu i stručnu raspravu o projektu koji se tiče jedne od najvažnijih prirodnih i urbanih vrijednosti Banjaluke.

Gerila.info

The post Centar za životnu sredinu traži hitnu obustavu radova na Vrbasu: „Najvažnije je spriječiti dalju štetu“ first appeared on Gerila.info.

“Suština cijele priče – čije je zemljište – još je daleko od završetka. Ovom presudom smo se, žargonski rečeno, vratili u igru i dobili priliku da zaštitimo svoja prava”, tako je advokat Zemljoradničke zadruge “Podnovlje” Nebojša Milanović za Radio Slobodna Evropa opisao odluku koja je, makar formalno, prvi pomak u korist mještana sela kod Doboja koji već mjesecima pokušavaju da spriječe ono što sami nazivaju “potpunim parčanjem zakona”.

Riječ je o sporu oko zemljišta poznatog kao Crkveno brdo, površine 28.5 hektara plodne poljoprivredne zemlje koju je Grad Doboj prepisao na sebe i potom prodao privatnom investitoru, dok je u katastru još uvijek kao posjednik bila vođena upravo Zadruga.

“Imamo dokumenta iz katastra u Doboju u kojima se Zadruga vodi kao posjednik tog zemljišta, a taj posjednik uopšte nije bio pozvan u postupak”, kaže Milanović.

Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove (RUGIPP) dva puta je odbila zahtjev Zadruge da se postupak ponovi. Okružni sud u Doboju odbacio je tužbu. Tek odluka Vrhovnog suda RS otvorila je vrata koja su do prije mjesec dana bila zatvorena.

Radovi bez dozvola, institucije bez odgovora

Prije nekoliko dana pojavila se informacija da Etmax nema nijednu ekološku dozvolu za projekat u Podnovlju koja je osnovni zakonski uslov za realizaciju ovakvog projekta, a to je utvrdila ekološka inspekcija Grada Doboja, koja je nakon izvršenog nadzora naložila investitoru da u roku od 30 dana pribavi potrebne dozvole. Na terenu, međutim, uprkos tome, nije zabilježeno zaustavljanje radova. Stanovnicima Podnovlja i zadrugarima nadležni iz ekološke inspekcije Grada Doboja nisu se javljali na pozive da odgovore na pitanja zašto radovi i dalje traju ako Etmax nema potrebnu dozvolu.

Kako je Gerila pisala prije mjesec i po, na oko 28,5 hektara obradive površine investitor “Etmax” planira izgradnju 104 pojedinačne solarne elektrane snage do 150 kW. Tačno ispod zakonskog praga iznad kojeg se plaćaju koncesione naknade. Prve informacije su govorile  o 92 elektrane, da bi se na kraju ispostavilo da je ta cifra zapravo i veća, a to je sve poizilazilo iz totalne netransparentnosti Grada Doboja i firme Etmax, gdje su građani “tumarali u mraku” tražeći osnovne informacije, kao i zaštitu svojih prava i poštovanje zakona.

“Došlo je do parčanja zemljišta na 104 posebne parcele kako bi se izbjeglo plaćanje koncesija i drugih taksi. Sve te elektrane biće spojene na jedan vod i to je, po našem mišljenju, totalna zloupotreba zakona”, kazao je tada za Gerilu Slobodan Dragičević, član stručne komisije mjesne boračke organizacije Podnovlje.

Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu kaže za Gerilu da mu je drago da vidi ovakvu odluku Vrhovnog suda RS.

“To pokazuje da nije legalno došlo do radova od strane firme Etmax i grada Doboja. Ali očekujemo sada i konkretne mjere, prvo da građevinska inspekcija zatvori gradilište, a onda i da grad Doboj zaustavi proceduru izdavanja 104 ekološke dozvole koje firma nije imala. A zatim da se sve vrati u prvobitno stanje u obradivo zemljište koje mještani nogu koristiti”, ističe Topić.

Između zakona i stvarnosti: Selo koje čeka rasplet, ali sada ima i nadu

Mještanin Podnovlja, Milorad Blagojević, čija se kuća i preko stotinu košnica nalaze uz ovo zemljište, za Gerilu kaže da je “poništavanjem presude Okružnog suda u Doboju djelimično je zadovoljena pravda”.

“Napokon je omogućeno pravo učešća kao stranka u postupku ZZ Podnovlje, u ponovljenom Izlaganju RUGIPP-a RS. Ovom presudom je vraćena nada u bolje sutra žiteljima sela Podnovlje, te zagarantovanu poljoprivrednu budućnost, a ne instaliranje 104 elektrane u centru, srcu, naseljenog mjesta. Nada u opstanak života na selu je vraćena, da priroda i čovjek žive u skladu”, rekao je Blagojević za Gerilu.

Ekonomista Damir Miljević dodatno naglašava da se „u normalnim zemljama ne gradi na poljoprivrednom zemljištu jer je to blago”, upozoravajući da se ovakvim projektima dugoročno gubi jedan od najvrijednijih resursa.

“Sa stanovišta društva, poljoprivredno zemljište je jedan od najvrijednijih prirodnih resursa i u tom kontekstu postavljanje solarnih panela i bilo koja druga djelatnost, kad su u pitanju koncesije koja će upropastiti poljoprivredno zemljište, ne bi se trebala dozvoliti”, izričit je Miljević u razgovoru za naš portal.

Kancelarija visokog predstavnika u BiH potvrdila je za Gerilu da je zaprimila zahtjev u vezi sa zaštitom imovine u Podnovlju i izvršila uvid u dokumentaciju.

“Ovaj slučaj izaziva ozbiljnu i osnovanu zabrinutost u pogledu raspolaganja poljoprivrednim zemljištem i mogućeg uticaja na zaštitu životne sredine. Takve okolnosti ukazuju na moguće povrede važećeg zakonodavstva koje zahtijevaju odgovarajuće postupanje”, stoji u odgovoru OHR-a.

Iz Kancelarije visokog predstavnika poručuju da nadležni organi treba da pokrenu “temeljitu, nezavisnu i transparentnu istragu”, uz upozorenje da bi nepostupanje moglo “dovesti u pitanje pravnu sigurnost, imovinska prava i povjerenje javnosti u vladavinu prava”. OHR će, kako navode, “pažljivo pratiti razvoj događaja”.

Slično poručuje i Pravobranilaštvo BiH, koje je formiralo predmet radi zaštite državne imovine, dok je Tužilaštvo BiH potvrdilo da je predmet o “uzurpaciji državnog zemljišta” u fazi analize. Prema važećem zakonodavstvu i odlukama Ustavnog suda BiH, poljoprivredno zemljište je državna imovina kojom entiteti i gradovi ne mogu raspolagati bez odluke države.

Prenos na Grad Doboj, navode iz Aarhus centra, izvršen je netransparentno, nakon čega je zemljište “u vrlo kratkom roku dalje preneseno na privredno društvo Etmax d.o.o. Banja Luka, i to prije okončanja postupka licitacije”.

Iz Aarhus centra naglašavaju i ono što stanovnici sela najviše plaši: solarni paneli planiraju se “u samom centru naseljenog mjesta, između porodičnih kuća, u neposrednoj blizini osnovne škole, te unutar uže zone eko-sanitarne zaštite”, na zemljištu na kojem se nalaze dva izvorišta pitke vode i vodozahvati za oko 140 domaćinstava, školu i stočni fond.

Mještani su se, kažu iz centra, više puta obraćali ministarstvima, Inspektoratu RS i lokalnim inspekcijama, pozivajući se i na Zakon o slobodi pristupa informacijama. Tražene dozvole investitora — do danas nisu dobili.

“Dodatno zabrinjava činjenica da nadležne inspekcije nisu postupile po zahtjevima građana i nisu izašle na teren kako bi izvršile nadzor, uprkos ozbiljnim sumnjama na nezakonitosti i potencijalnim rizicima po okoliš i zdravlje ljudi”, navode iz Aarhus centra, uz ponovljeno upozorenje na mogućnost ekološke katastrofe.

Redakcija Gerile pisala je i Gradu Doboju i firmi “Etmax” sa konkretnim pitanjima o pravnom osnovu prenosa vlasništva, o procesu licitacije i o dozvolama za izgradnju u zoni eko-sanitarne zaštite. Mjesec i po dana kasnije, ni Grad ni investitor nisu odgovorili na ijedno pitanje.

Bageri su već uklonili objekte za uzgoj stoke i skladištenje žitarica, kako tvrde mještani. Većina šipova — nosača za panele — već je postavljena na spornom zemljištu.

U Podnovlju danas, između presuda i saopštenja, između institucija i investitora, ostaje prostor u kojem se odluke tek čekaju, a posljedice se već žive. Umjesto usjeva, iz zemlje su iznikli šipovi. Umjesto zelenila — utabana, ogoljena površina. Današnnje prvomajske praznike u Podnovlju kod Doboja neće obilježiti roštilji i druženja, nego neizvjesnost i pitanja na koja odgovori uporno izostaju.

Ipak, prvi put nakon dugo vremena, među mještanima se nazire i nešto drugo — nada da će najveći i najplodniji dio Podnovlja ponovo biti oran i sijan, a ne prekriven panelima.

Dejan Rakita / GERILA

The post Podnovlje poslije presude: Pravna borba otvorena, šipovi umjesto usjeva, muk iz kabineta Borisa Jerinića i Etmaxa first appeared on Gerila.info.

Događaj su organizovali Evropski fond za Balkan, Savjetodavna grupa za politiku Balkana u Evropi i Fondacija Atelje za društvene promjene – ACT. Okupio je istraživače, predstavnike institucija i aktiviste, koji su ukazali da se pitanje rudarenja više ne može posmatrati samo kroz ekonomsku prizmu, već i kroz posljedice koje ovakvi projekti ostavljaju na ljude, prirodu i lokalne zajednice.

U fokusu je bila analiza „Rudarstvo na Zapadnom Balkanu: Kako se suprotstaviti autoritarnom ekstraktivizmu“, koju su predstavili Vedran Džihić, viši istraživač Austrijskog instituta za međunarodne odnose, i Marko Kmezić, predavač i viši istraživač Centra za studije Jugoistočne Evrope na Univerzitetu u Gracu.

Govoreći o posljedicama rudarskih aktivnosti, Kmezić je upozorio da insistiranje na ubrzanom ekonomskom razvoju često potiskuje mnogo važnija pitanja, prije svega zaštitu životne sredine i zdravlja ljudi. Kao primjer naveo je posljednji slučaj u Varešu, ističući da je upravo forsiranje onoga što autori nazivaju „autoritarni ekstraktivizam“ dovelo do ozbiljnog ugrožavanja ljudskih života.

Njegov kolega Vedran Džihić poručio je da je rudarenje danas jedan od najvećih testova demokratičnosti institucija u zemljama regiona. Prema njegovim riječima, ključno pitanje nije samo da li se rudarski projekti realizuju, već u kakvim političkim i pravnim okvirima se to dešava, postoje li demokratske procedure, koliko se poštuju ekološki standardi, da li se čuje glas građana i koliki je uticaj korupcije na čitav proces.

Zaključak do kojeg su autori došli, kako je istaknuto na skupu, jeste da se u Srbiji i Bosni i Hercegovini rudarenje ne odvija u dovoljno transparentnim i demokratskim okolnostima. Naprotiv, upozoreno je da su korupcija, slaba institucionalna kontrola i marginalizacija javnosti obrasci koji obilježavaju ovaj sektor.

Posebno mjesto u raspravi zauzela je Majevica, koja je posljednjih mjeseci postala jedan od simbola otpora lokalnih zajednica protiv rudarskih projekata. Ukazano je da borba za Majevicu prevazilazi lokalni okvir i prerasta u šire pitanje prava građana da odlučuju o prostoru u kojem žive.

O tome je govorila i Snežana Jagodić Vujić iz Udruženja „Eko put“ iz Bijeljine, naglašavajući da su se u ovoj borbi ujedinili građani, aktivisti, ali i lokalne vlasti Lopara i Bijeljine, sa ciljem da zaštite Majevicu i širi region od mogućeg zagađenja. Prema njenim riječima, riječ je o prostoru koji obuhvata osam opština i gradova, kao i Brčko distrikt, zbog čega posljedice eventualnih štetnih projekata ne bi bile ograničene samo na jednu lokalnu zajednicu.

Ona je istakla da su građani tokom ove borbe postali svjesni da imaju i pravo i obavezu da učestvuju u odlučivanju o održivom razvoju svog kraja, posebno kada je riječ o projektima koji mogu imati dugoročne negativne posljedice po prirodu i životnu sredinu.

Na skupu je predstavljena i „Analiza pravnog okvira za rudarenje u Bosni i Hercegovini“, koju je objavila Fondacija ACT. Ova analiza ukazuje na ozbiljne nedostatke zakonodavstva koje reguliše geološka istraživanja i eksploataciju mineralnih sirovina u BiH, te nudi preporuke za njegovo unapređenje.

O značaju tog dokumenta govorila je Azra Berbić, aktivistica i zamjenica direktorice Fondacije ACT, navodeći da pravni okvir u oba entiteta ne obezbjeđuje dovoljno snažne mehanizme za zaštitu životne sredine, javnog interesa, ali ni ekonomskih interesa države, iako se vlasti upravo na njih često pozivaju kada promovišu rudarske projekte.

Berbić je upozorila da su među ključnim problemima odsustvo finansijskih garancija, koncesioni sistem koji pogoduje investitorima, kao i nepostojanje šireg strateškog okvira za upravljanje prirodnim resursima. Takav pristup, ocijenjeno je, pokazuje neozbiljnost vlasti u upravljanju zajedničkim prirodnim dobrima.

Učesnici skupa ukazali su i da postojeći zakonski okvir u Bosni i Hercegovini značajno odstupa od evropskih praksi i međunarodnih standarda, posebno od principa prevencije i odgovornosti zagađivača. Umjesto da natjera investitore na strogo poštovanje pravila, sadašnji sistem, kako je rečeno, ostavlja previše prostora za njihovo zaobilaženje, što je već vidljivo u praksi.

Iz Sarajeva je zato poslata jasna i jedinstvena regionalna poruka: domaće vlasti moraju hitno osigurati da zaštita javnog interesa, zdravlja stanovništva i životne sredine bude ispred interesa rudarskih kompanija i kratkoročnih ekonomskih kalkulacija.

The post Jedinstvena regionalna poruka sa skupa o rudarenju: Vlasti moraju zaštititi javni interes i zdravlje građana pred naletom rudarskih projekata first appeared on Gerila.info.