Tako bi se u jednoj rečenici mogao sažeti višegodišnji pravni i institucionalni slučaj rudnika uglja „Bistrica“ kod Prijedora, gdje je Okružni sud u Banjaluci po treći put poništio ekološku dozvolu koju je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske izdalo kompaniji „Drvo-export“ iz Teslića za eksploataciju uglja.

Najnovijom presudom sud je ponovo utvrdio da resorno ministarstvo nije pravilno utvrdilo činjenice niti postupilo po ranijim sudskim uputstvima, čime je nastavljen pravni apsurd koji traje godinama. Presuda od 2. juna 2026. godine potvrđuje da je dozvola izdata uz ozbiljne proceduralne nedostatke, uprkos tome što je sud već dva puta ukazivao na iste probleme.

Slučaj Bistrice već je postao jedan od najupečatljivijih primjera načina na koji institucije Republike Srpske upravljaju projektima eksploatacije prirodnih resursa. Prvu ekološku dozvolu sud je poništio 2024. godine jer nije bilo adekvatno utvrđeno takozvano „nulto stanje“ životne sredine, odnosno stanje prostora prije početka rudarskih radova. Istovremeno, utvrđeno je da investitor nije dostavio projekat remedijacije i rekultivacije zemljišta.

Sud je tada prihvatio argumente Centra za životnu sredinu i mještana Bistrice da su radovi započeli prije nego što su pribavljene potrebne dozvole i prije nego što je dodijeljena koncesija. Time je, praktično, bilo onemogućeno da se naknadno utvrdi stvarno stanje životne sredine koje je trebalo biti predmet zaštite.

Nakon toga Ministarstvo je investitoru izdalo novu dozvolu, ali je i ona prošle godine poništena. Sud je tada zaključio da dokumentacija na osnovu koje je dozvola izdata ne odražava stvarno stanje na terenu, posebno imajući u vidu tvrdnje o proširenju eksploatacionih granica i činjenicu da su pojedini izvještaji izrađivani tek nakon što su radovi već bili izvedeni.

Umjesto da nakon druge presude riješi otvorena pitanja, Ministarstvo je ponovo izdalo dozvolu!?

Ovoga puta sud je utvrdio da se nadležni organ uglavnom oslonio na tvrdnje investitora da je projekat realizovan u skladu sa dozvolama, bez provođenja potpunog ispitnog postupka i bez samostalne provjere ključnih činjenica.

Posebno je problematično što su institucije raspolagale informacijama da su rezerve uglja već iscrpljene i da je investitoru naloženo pribavljanje dokumentacije za zatvaranje rudnika, dok pitanje eventualnog nezakonitog proširenja eksploatacije nikada nije do kraja razjašnjeno.

„Ovaj slučaj odražava potpuno odsustvo autonomije upravno-pravne zaštite i integralnog odlučivanja, u kontekstu zaštite životne sredine i prevencije štete, što je bila dužnost javne vlasti. Koncesija je dodjeljena bez učešća javnosti, i potpuno je realizovana bez pravosnažne ekološke dozvole, prekršajne ili krivične odgovornosti“, izjavio je Redžib Skomorac, viši pravni savjetnik Centra za životnu sredinu.

Zvuči nevjerovatno, ali samo za neupućene u dešavanja u Srpskoj, ali dok su se pred sudovima vodili sporovi o zakonitosti dozvola, rudnik je radio, ugalj je iskopan, a eksploatacija završena. Kompanija „Drvo-export“ je još ranije saopštila da je rudnik zatvoren i da su sve planirane rezerve uglja eksploatisane.

Mještani Bistrice, međutim, tvrde da iza projekta nije ostala uređena površina, već klizišta, jalovišta, izmijenjeni vodotoci i devastiran prostor. U njihove tvrdnje uvjerila se i redakcija Gerile koja je o tome snimila i video.

Tokom prethodnih mjeseci mještani su upozoravali na zamućenje rijeke Crljenjače, naslage jalovine uz vodotok i moguće posljedice po lokalni vodovodni sistem.

Advokatica Dragana Stanković, koja zastupa grupu mještana, smatra da je problem dodatno produbljen činjenicom da sud ni nakon trećeg poništenja nije sam riješio upravnu stvar, iako je, prema njenom tumačenju, za to imao zakonski osnov.

“Presuda suda, još jedna u nizu, potvrđuje da je eksploatacija u Bistrici bez zakonitog uporišta u vidu valjane ekološke dozvole, ali takođe i da nadležno ministarstvo neće da sprovodi pravosnažne sudske odluke, što je, inače, krivično djelo. Takođe, kada nadležni organ ne postupi po uputstvima i shvatanjima iz presude, sud je, po zakonu dužan da povodom nove tužbe sam riješi stvar. Ovdje bi to podrazumijevalo da sud sam odluči da li se izdaje ekološka dozvola ili se odbija ili odbacuje zahtjev za njeno izdavanje, čime bi se stvar pravosnažno riješila. Sud to, međutim, ni ovaj put to nije učinio, pa se postupak nastavlja, a kraj mu se ne nazire. Time se mještanima Bistrice sistemski krši pravo na pravično suđenje, kako u pogledu razumnog roka za njegovo okončanje, tako i u pogledu prava na izvršenje pravosnažnih presuda”, navela je Stanković.

Za Zorana Ninića, jednog od najistaknutijih protivnika projekta među lokalnim stanovništvom, cijeli slučaj predstavlja dokaz duboke institucionalne krize.

„Vjerovatno će rudnik u Bistrici ući u knjigu rekorda kao jedini rudnik u savremenom svijetu koji je otvoren, eksploatisane sve procijenjene bilansne rezerve, i navodno zvanično zatvoren, a da od prvog dana nisu imali dozvole za rad i dodjeljenu koncesiju“, kaže Ninić.

Iako je eksploatacija završena, pravna priča nije ni blizu kraja. Koncesioni ugovor važi do 2028. godine, što znači da investitor i dalje ima obavezu da izvrši rekultivaciju i remedijaciju terena. Upravo će pitanje sanacije prostora biti jedan od ključnih testova za institucije koje su do sada, prema ocjeni suda, više puta propustile da pravilno utvrde činjenice i zaštite javni interes.

Istovremeno, još nije počelo ni parnično suđenje koje su mještani pokrenuli protiv Republike Srpske, Grada Prijedora i investitora zbog navodne povrede osnovnih ljudskih prava. Taj postupak najavljivan je za proljeće ove godine, ali još nije otvoren.

Dejan Rakita / GERILA

The post Sud treći put poništio ekološku dozvolu za rudnik Bistrica: Ugalj iskopan, rudnik zatvoren first appeared on Gerila.info.

Film autora Dejana Rakite i Vladimira Kovačevića, nastao u produkciji portala Gerila.info, prati višegodišnje borbe građana, aktivista, stručnjaka i lokalnih zajednica za očuvanje rijeka koje predstavljaju jedan od najvrijednijih prirodnih resursa Bosne i Hercegovine.

Kroz sedam različitih priča – sa Plive, Duboke, Neretve, Kasindolske rijeke, Neretvice, Ugra i Kruščice – dokumentarac prikazuje kako se širom zemlje ponavljaju gotovo identični obrasci: dodjela koncesija, osporavane dozvole, dugotrajni sudski procesi, pritisci na lokalne zajednice i uporna borba građana da sačuvaju rijeke od pretvaranja u cjevovode.

Posebnu vrijednost filmu daju autentična svjedočenja ljudi koji su godinama bili na prvoj liniji odbrane rijeka. U filmu govore aktivisti, mještani, ribočuvari, naučnici, novinari i predstavnici organizacija za zaštitu životne sredine, koji iz vlastitog iskustva svjedoče o posljedicama izgradnje mini hidroelektrana i borbi za očuvanje prirode.

Za razliku od klasičnih dokumentaraca, film je sniman bez naratora. Priču nose glasovi ljudi sa terena – onih koji su protestovali, blokirali bagere, organizovali pravne bitke i mjesecima ili godinama dežurali uz rijeke koje su željeli zaštititi.

Film donosi i širu sliku problema upravljanja prirodnim resursima u Bosni i Hercegovini. Kroz konkretne primjere otvara pitanje odnosa institucija prema javnom interesu, zaštiti životne sredine i ulozi građana u donošenju odluka koje direktno utiču na njihove zajednice.

„Rijeke na ivici“ ne govori samo o ekologiji. Ovo je priča o vodi, ljudima i pravu zajednica da odlučuju o prostoru u kojem žive. Istovremeno, film postavlja pitanje koliko je jedno društvo spremno da žrtvuje zarad energetskih projekata i ekonomskih interesa.

Dok su neke rijeke već nepovratno promijenjene, druge se još uvijek mogu odbraniti. Upravo zato autori kroz ovaj film žele otvoriti javnu raspravu o budućnosti rijeka u Bosni i Hercegovini i značaju njihovog očuvanja za buduće generacije.

Film je realizovan u okviru programa „Innovation. Media. Minds: EU Support to Public Service Journalism in the Western Balkans“, koji finansira Evropska unija, a sprovodi Goethe-Institut u ime Evropske komisije u saradnji sa implementacionim partnerom DW Akademie.

Sadržaj filma isključiva je odgovornost redakcije Gerila.info i ne odražava nužno stavove Evropske unije.

The post Pogledajte dokumentarni film „Rijeke na ivici“: Priča o borbi za vodu i posljednje slobodne rijeke BiH first appeared on Gerila.info.

Na premijeri dokumentarnog filma „Odbranimo prirodu Balkana“, održanoj u organizaciji udruženja Eko put iz Bijeljine i Fondacije Atelje za društvene promjene – ACT, okupili su se aktivisti i građani koji godinama upozoravaju da se odluke o korištenju prirodnih resursa prečesto donose bez učešća lokalnih zajednica.

Film autora Dragana Stanimirovića i Svjetlane Panić donosi priče ljudi koji su odlučili da se suprotstave projektima za koje vjeruju da ugrožavaju rijeke, šume, biodiverzitet i kvalitet života. U fokusu su zajednice koje se bore protiv izgradnje malih hidroelektrana, nekontrolisane eksploatacije šljunka, devastacije šuma i širenja rudarskih projekata širom regiona.

U jednosatnom dokumentarcu prikazano je djelovanje organizacija i inicijativa okupljenih u regionalni savez „Odbranimo prirodu Balkana“, mrežu koja danas povezuje tridesetak organizacija iz zemalja bivše Jugoslavije.

U vremenu kada se građani u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i drugim državama regiona suočavaju sa sličnim problemima, od planiranih rudnika litijuma i drugih metala do hidroenergetskih zahvata i sječe šuma, regionalno povezivanje postaje jedno od najvažnijih oruđa otpora.

Na to je ukazala i Snežana Jagodić Vujić iz udruženja Eko put, podsjećajući da je film nastajao kroz zajednički rad ljudi iz različitih krajeva Balkana.

„Ovaj dokumentarni film nije nastao za jedan dan ni na jednom mestu. Snimanje je krenulo od Bijeljine, prošle godine, krajem oktobra meseca kada je ovdje održan sastanak većeg broja predstavnika raznih udruženja, od Makedonije do Slovenije. Kako naša borba za zdravu prirodu i životnu sredinu obuhvata više oblasti – zagađenje vazduha, vode, zemljišta, rudarenje i druge štetne projekte – Savez je postao ‘Odbranimo prirodu Balkana’ i povezuje različite ljude iz različitih krajeva u istoj borbi za istu stvar, a to je upravo ono što svi želimo – zdrava priroda i zdravi ljudi“, rekla je Jagodić Vujić.

Njene riječi oslikavaju širu promjenu koja se posljednjih godina dešava širom regiona. Lokalne inicijative koje su nekada vodile izolovane bitke danas sve češće razmjenjuju iskustva, pružaju podršku jedne drugima i zajednički nastupaju prema institucijama i investitorima.

Organizatori smatraju da je upravo takva saradnja ključna za uspjeh budućih ekoloških borbi.

„Ovaj savez je možda i najuspješniji mirovni pokret u regiji jer ponovo spaja ljude u borbi za ono što je najvažnije – prirodu, zajednička dobra i održiv način života. Solidarni i ujedinjeni šaljemo poruku da ne pristajemo na lažne zelene projekte iza kojih se kriju želja za profitom i ekološka devastacija“, poručila je Aida Kapetanović iz Fondacije ACT.

Premijera u Bijeljini samo je početak regionalne turneje filma. Već naredne sedmice dokumentarac će biti prikazan u Srbiji, u Kulturnom centru Novi Pazar, u okviru Mikser festivala, nakon čega su planirane projekcije i u drugim državama regiona.

Autori i organizatori pozivaju građane, organizacije civilnog društva, akademsku zajednicu i kulturne radnike da se pridruže mreži „Odbranimo prirodu Balkana“, uvjereni da će budućnost rijeka, šuma i prirodnih bogatstava zavisiti upravo od spremnosti ljudi da ih brane.

Jer, kako pokazuje i sam film, najveće ekološke pobjede na Balkanu nisu izvojevale institucije, već zajednice koje su odbile da odustanu.

GERILA

The post Premijera filma „Odbranimo prirodu Balkana“: Ljudi protiv profita u borbi za rijeke, šume i život first appeared on Gerila.info.

Predstavnici Centra za životnu sredinu predali su otvoreno pismo Gradskoj upravi Banjaluka u kojem upozoravaju da se radovi na izgradnji šetališta uz Vrbas provode netransparentno, bez dovoljno stručne rasprave i uz, kako tvrde, ozbiljno kršenje procedura. Pismo je upućeno gradonačelniku Drašku Stanivukoviću, a podržalo ga je više nevladinih organizacija, stručnjaka i profesora Univerziteta u Banjoj Luci iz oblasti arhitekture, urbanizma, šumarstva i zaštite životne sredine.

Iz CZZS-a poručuju da se ne protive uređenju obale Vrbasa niti približavanju rijeke građanima. Naprotiv, ističu da je upravo to potrebno Banjaluci. Problem je, kako navode, u načinu na koji se projekat provodi: bez potpune dokumentacije dostupne javnosti, bez smislenog učešća stručnjaka i građana i uz intervencije koje, prema njihovoj ocjeni, već nanose štetu riječnom ekosistemu.

Predstavnik Centra za životnu sredinu Igor Kalaba rekao je da traže da se do daljeg obustave svi radovi koji se odnose na korito i obalu Vrbasa. Jedan od ključnih zahtjeva je objavljivanje javnog konkursa za ovako značajan projekat, jer se, kako je naveo, uređenje Vrbasa ne smije provoditi netransparentno i bez stručnjaka najvišeg nivoa.

U otvorenom pismu CZZS podsjeća da su radovi na dionici od Srpskih toplica, odnosno Gornjeg Šehera, do Švedske plaže počeli još u julu 2025. godine, kako tvrde, bez vodnih smjernica, vodne saglasnosti i građevinske dozvole. Navode i da je republička vodna inspekcija dva puta izlazila na teren, zabranila radove i zapečatila gradilište, nakon čega je Gradska uprava tek naknadno pribavila potrebnu dokumentaciju.

Posebno upozoravaju da se dio radova izvodi unutar obuhvata nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine, u prvoj zoni zaštite, gdje je, prema njihovom tumačenju, za izdavanje građevinske dozvole nadležno resorno ministarstvo Republike Srpske, a ne Grad Banjaluka. Zbog toga CZZS tvrdi da se ne radi o administrativnoj grešci, nego o svjesnom kršenju zakona.

Centar ukazuje i na problem netransparentnosti. Kako navode, uprkos brojnim dopisima, zahtjevima za pristup informacijama i požurnicama, Gradska uprava im nije dostavila osnovne dokumente, uključujući građevinsku dozvolu i projektnu dokumentaciju. Okružni sud u Banjoj Luci je 3. aprila 2026. godine presudio u korist Centra zbog „ćutanja administracije“, ali iz CZZS-a tvrde da tražene informacije ni nakon toga nisu dostavljene na odgovarajući način.

Dodatni razlog za reakciju je i sječa stabala na obali Vrbasa između Gradskog mosta i mosta KAB, odnosno Venecija mosta. U otvorenom pismu navodi se da je u aprilu posječeno više od dvadeset stabala, te da se takve „greške“ ne smiju posmatrati kao izolovan incident, nego kao posljedica sistema u kojem se procedure ne poštuju.

CZZS od Gradske uprave traži hitnu obustavu radova dok se ne objavi kompletna projektna dokumentacija, uključujući obuhvat, izgled, izvođače, finansijsku konstrukciju, dozvole i saglasnosti. Traže i uključivanje stručne i šire javnosti, izlazak nadležnih stručnih institucija na teren, poštovanje zakonskih procedura u zaštićenom području, te hitno dostavljanje svih traženih informacija javnosti.

Među zahtjevima je i da se prije estetskog uređenja obale riješe infrastrukturni i komunalni problemi, posebno pitanje otpadnih voda koje se direktno ulijevaju u Vrbas. Centar traži i izradu sveobuhvatne studije uređenja priobalja kroz urbano područje Banjaluke, kao i organizaciju međunarodnog urbanističko-arhitektonskog i pejzažnog konkursa za obalu Vrbasa.

Kalaba je poručio da je najvažnije u ovom trenutku spriječiti dalju štetu. Prema njegovim riječima, CZZS će koristiti sve dostupne zakonske mehanizme kako bi zaustavio radove i otvorio prostor za javnu i stručnu raspravu o projektu koji se tiče jedne od najvažnijih prirodnih i urbanih vrijednosti Banjaluke.

Gerila.info

The post Centar za životnu sredinu traži hitnu obustavu radova na Vrbasu: „Najvažnije je spriječiti dalju štetu“ first appeared on Gerila.info.

“Suština cijele priče – čije je zemljište – još je daleko od završetka. Ovom presudom smo se, žargonski rečeno, vratili u igru i dobili priliku da zaštitimo svoja prava”, tako je advokat Zemljoradničke zadruge “Podnovlje” Nebojša Milanović za Radio Slobodna Evropa opisao odluku koja je, makar formalno, prvi pomak u korist mještana sela kod Doboja koji već mjesecima pokušavaju da spriječe ono što sami nazivaju “potpunim parčanjem zakona”.

Riječ je o sporu oko zemljišta poznatog kao Crkveno brdo, površine 28.5 hektara plodne poljoprivredne zemlje koju je Grad Doboj prepisao na sebe i potom prodao privatnom investitoru, dok je u katastru još uvijek kao posjednik bila vođena upravo Zadruga.

“Imamo dokumenta iz katastra u Doboju u kojima se Zadruga vodi kao posjednik tog zemljišta, a taj posjednik uopšte nije bio pozvan u postupak”, kaže Milanović.

Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove (RUGIPP) dva puta je odbila zahtjev Zadruge da se postupak ponovi. Okružni sud u Doboju odbacio je tužbu. Tek odluka Vrhovnog suda RS otvorila je vrata koja su do prije mjesec dana bila zatvorena.

Radovi bez dozvola, institucije bez odgovora

Prije nekoliko dana pojavila se informacija da Etmax nema nijednu ekološku dozvolu za projekat u Podnovlju koja je osnovni zakonski uslov za realizaciju ovakvog projekta, a to je utvrdila ekološka inspekcija Grada Doboja, koja je nakon izvršenog nadzora naložila investitoru da u roku od 30 dana pribavi potrebne dozvole. Na terenu, međutim, uprkos tome, nije zabilježeno zaustavljanje radova. Stanovnicima Podnovlja i zadrugarima nadležni iz ekološke inspekcije Grada Doboja nisu se javljali na pozive da odgovore na pitanja zašto radovi i dalje traju ako Etmax nema potrebnu dozvolu.

Kako je Gerila pisala prije mjesec i po, na oko 28,5 hektara obradive površine investitor “Etmax” planira izgradnju 104 pojedinačne solarne elektrane snage do 150 kW. Tačno ispod zakonskog praga iznad kojeg se plaćaju koncesione naknade. Prve informacije su govorile  o 92 elektrane, da bi se na kraju ispostavilo da je ta cifra zapravo i veća, a to je sve poizilazilo iz totalne netransparentnosti Grada Doboja i firme Etmax, gdje su građani “tumarali u mraku” tražeći osnovne informacije, kao i zaštitu svojih prava i poštovanje zakona.

“Došlo je do parčanja zemljišta na 104 posebne parcele kako bi se izbjeglo plaćanje koncesija i drugih taksi. Sve te elektrane biće spojene na jedan vod i to je, po našem mišljenju, totalna zloupotreba zakona”, kazao je tada za Gerilu Slobodan Dragičević, član stručne komisije mjesne boračke organizacije Podnovlje.

Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu kaže za Gerilu da mu je drago da vidi ovakvu odluku Vrhovnog suda RS.

“To pokazuje da nije legalno došlo do radova od strane firme Etmax i grada Doboja. Ali očekujemo sada i konkretne mjere, prvo da građevinska inspekcija zatvori gradilište, a onda i da grad Doboj zaustavi proceduru izdavanja 104 ekološke dozvole koje firma nije imala. A zatim da se sve vrati u prvobitno stanje u obradivo zemljište koje mještani nogu koristiti”, ističe Topić.

Između zakona i stvarnosti: Selo koje čeka rasplet, ali sada ima i nadu

Mještanin Podnovlja, Milorad Blagojević, čija se kuća i preko stotinu košnica nalaze uz ovo zemljište, za Gerilu kaže da je “poništavanjem presude Okružnog suda u Doboju djelimično je zadovoljena pravda”.

“Napokon je omogućeno pravo učešća kao stranka u postupku ZZ Podnovlje, u ponovljenom Izlaganju RUGIPP-a RS. Ovom presudom je vraćena nada u bolje sutra žiteljima sela Podnovlje, te zagarantovanu poljoprivrednu budućnost, a ne instaliranje 104 elektrane u centru, srcu, naseljenog mjesta. Nada u opstanak života na selu je vraćena, da priroda i čovjek žive u skladu”, rekao je Blagojević za Gerilu.

Ekonomista Damir Miljević dodatno naglašava da se „u normalnim zemljama ne gradi na poljoprivrednom zemljištu jer je to blago”, upozoravajući da se ovakvim projektima dugoročno gubi jedan od najvrijednijih resursa.

“Sa stanovišta društva, poljoprivredno zemljište je jedan od najvrijednijih prirodnih resursa i u tom kontekstu postavljanje solarnih panela i bilo koja druga djelatnost, kad su u pitanju koncesije koja će upropastiti poljoprivredno zemljište, ne bi se trebala dozvoliti”, izričit je Miljević u razgovoru za naš portal.

Kancelarija visokog predstavnika u BiH potvrdila je za Gerilu da je zaprimila zahtjev u vezi sa zaštitom imovine u Podnovlju i izvršila uvid u dokumentaciju.

“Ovaj slučaj izaziva ozbiljnu i osnovanu zabrinutost u pogledu raspolaganja poljoprivrednim zemljištem i mogućeg uticaja na zaštitu životne sredine. Takve okolnosti ukazuju na moguće povrede važećeg zakonodavstva koje zahtijevaju odgovarajuće postupanje”, stoji u odgovoru OHR-a.

Iz Kancelarije visokog predstavnika poručuju da nadležni organi treba da pokrenu “temeljitu, nezavisnu i transparentnu istragu”, uz upozorenje da bi nepostupanje moglo “dovesti u pitanje pravnu sigurnost, imovinska prava i povjerenje javnosti u vladavinu prava”. OHR će, kako navode, “pažljivo pratiti razvoj događaja”.

Slično poručuje i Pravobranilaštvo BiH, koje je formiralo predmet radi zaštite državne imovine, dok je Tužilaštvo BiH potvrdilo da je predmet o “uzurpaciji državnog zemljišta” u fazi analize. Prema važećem zakonodavstvu i odlukama Ustavnog suda BiH, poljoprivredno zemljište je državna imovina kojom entiteti i gradovi ne mogu raspolagati bez odluke države.

Prenos na Grad Doboj, navode iz Aarhus centra, izvršen je netransparentno, nakon čega je zemljište “u vrlo kratkom roku dalje preneseno na privredno društvo Etmax d.o.o. Banja Luka, i to prije okončanja postupka licitacije”.

Iz Aarhus centra naglašavaju i ono što stanovnici sela najviše plaši: solarni paneli planiraju se “u samom centru naseljenog mjesta, između porodičnih kuća, u neposrednoj blizini osnovne škole, te unutar uže zone eko-sanitarne zaštite”, na zemljištu na kojem se nalaze dva izvorišta pitke vode i vodozahvati za oko 140 domaćinstava, školu i stočni fond.

Mještani su se, kažu iz centra, više puta obraćali ministarstvima, Inspektoratu RS i lokalnim inspekcijama, pozivajući se i na Zakon o slobodi pristupa informacijama. Tražene dozvole investitora — do danas nisu dobili.

“Dodatno zabrinjava činjenica da nadležne inspekcije nisu postupile po zahtjevima građana i nisu izašle na teren kako bi izvršile nadzor, uprkos ozbiljnim sumnjama na nezakonitosti i potencijalnim rizicima po okoliš i zdravlje ljudi”, navode iz Aarhus centra, uz ponovljeno upozorenje na mogućnost ekološke katastrofe.

Redakcija Gerile pisala je i Gradu Doboju i firmi “Etmax” sa konkretnim pitanjima o pravnom osnovu prenosa vlasništva, o procesu licitacije i o dozvolama za izgradnju u zoni eko-sanitarne zaštite. Mjesec i po dana kasnije, ni Grad ni investitor nisu odgovorili na ijedno pitanje.

Bageri su već uklonili objekte za uzgoj stoke i skladištenje žitarica, kako tvrde mještani. Većina šipova — nosača za panele — već je postavljena na spornom zemljištu.

U Podnovlju danas, između presuda i saopštenja, između institucija i investitora, ostaje prostor u kojem se odluke tek čekaju, a posljedice se već žive. Umjesto usjeva, iz zemlje su iznikli šipovi. Umjesto zelenila — utabana, ogoljena površina. Današnnje prvomajske praznike u Podnovlju kod Doboja neće obilježiti roštilji i druženja, nego neizvjesnost i pitanja na koja odgovori uporno izostaju.

Ipak, prvi put nakon dugo vremena, među mještanima se nazire i nešto drugo — nada da će najveći i najplodniji dio Podnovlja ponovo biti oran i sijan, a ne prekriven panelima.

Dejan Rakita / GERILA

The post Podnovlje poslije presude: Pravna borba otvorena, šipovi umjesto usjeva, muk iz kabineta Borisa Jerinića i Etmaxa first appeared on Gerila.info.

Događaj su organizovali Evropski fond za Balkan, Savjetodavna grupa za politiku Balkana u Evropi i Fondacija Atelje za društvene promjene – ACT. Okupio je istraživače, predstavnike institucija i aktiviste, koji su ukazali da se pitanje rudarenja više ne može posmatrati samo kroz ekonomsku prizmu, već i kroz posljedice koje ovakvi projekti ostavljaju na ljude, prirodu i lokalne zajednice.

U fokusu je bila analiza „Rudarstvo na Zapadnom Balkanu: Kako se suprotstaviti autoritarnom ekstraktivizmu“, koju su predstavili Vedran Džihić, viši istraživač Austrijskog instituta za međunarodne odnose, i Marko Kmezić, predavač i viši istraživač Centra za studije Jugoistočne Evrope na Univerzitetu u Gracu.

Govoreći o posljedicama rudarskih aktivnosti, Kmezić je upozorio da insistiranje na ubrzanom ekonomskom razvoju često potiskuje mnogo važnija pitanja, prije svega zaštitu životne sredine i zdravlja ljudi. Kao primjer naveo je posljednji slučaj u Varešu, ističući da je upravo forsiranje onoga što autori nazivaju „autoritarni ekstraktivizam“ dovelo do ozbiljnog ugrožavanja ljudskih života.

Njegov kolega Vedran Džihić poručio je da je rudarenje danas jedan od najvećih testova demokratičnosti institucija u zemljama regiona. Prema njegovim riječima, ključno pitanje nije samo da li se rudarski projekti realizuju, već u kakvim političkim i pravnim okvirima se to dešava, postoje li demokratske procedure, koliko se poštuju ekološki standardi, da li se čuje glas građana i koliki je uticaj korupcije na čitav proces.

Zaključak do kojeg su autori došli, kako je istaknuto na skupu, jeste da se u Srbiji i Bosni i Hercegovini rudarenje ne odvija u dovoljno transparentnim i demokratskim okolnostima. Naprotiv, upozoreno je da su korupcija, slaba institucionalna kontrola i marginalizacija javnosti obrasci koji obilježavaju ovaj sektor.

Posebno mjesto u raspravi zauzela je Majevica, koja je posljednjih mjeseci postala jedan od simbola otpora lokalnih zajednica protiv rudarskih projekata. Ukazano je da borba za Majevicu prevazilazi lokalni okvir i prerasta u šire pitanje prava građana da odlučuju o prostoru u kojem žive.

O tome je govorila i Snežana Jagodić Vujić iz Udruženja „Eko put“ iz Bijeljine, naglašavajući da su se u ovoj borbi ujedinili građani, aktivisti, ali i lokalne vlasti Lopara i Bijeljine, sa ciljem da zaštite Majevicu i širi region od mogućeg zagađenja. Prema njenim riječima, riječ je o prostoru koji obuhvata osam opština i gradova, kao i Brčko distrikt, zbog čega posljedice eventualnih štetnih projekata ne bi bile ograničene samo na jednu lokalnu zajednicu.

Ona je istakla da su građani tokom ove borbe postali svjesni da imaju i pravo i obavezu da učestvuju u odlučivanju o održivom razvoju svog kraja, posebno kada je riječ o projektima koji mogu imati dugoročne negativne posljedice po prirodu i životnu sredinu.

Na skupu je predstavljena i „Analiza pravnog okvira za rudarenje u Bosni i Hercegovini“, koju je objavila Fondacija ACT. Ova analiza ukazuje na ozbiljne nedostatke zakonodavstva koje reguliše geološka istraživanja i eksploataciju mineralnih sirovina u BiH, te nudi preporuke za njegovo unapređenje.

O značaju tog dokumenta govorila je Azra Berbić, aktivistica i zamjenica direktorice Fondacije ACT, navodeći da pravni okvir u oba entiteta ne obezbjeđuje dovoljno snažne mehanizme za zaštitu životne sredine, javnog interesa, ali ni ekonomskih interesa države, iako se vlasti upravo na njih često pozivaju kada promovišu rudarske projekte.

Berbić je upozorila da su među ključnim problemima odsustvo finansijskih garancija, koncesioni sistem koji pogoduje investitorima, kao i nepostojanje šireg strateškog okvira za upravljanje prirodnim resursima. Takav pristup, ocijenjeno je, pokazuje neozbiljnost vlasti u upravljanju zajedničkim prirodnim dobrima.

Učesnici skupa ukazali su i da postojeći zakonski okvir u Bosni i Hercegovini značajno odstupa od evropskih praksi i međunarodnih standarda, posebno od principa prevencije i odgovornosti zagađivača. Umjesto da natjera investitore na strogo poštovanje pravila, sadašnji sistem, kako je rečeno, ostavlja previše prostora za njihovo zaobilaženje, što je već vidljivo u praksi.

Iz Sarajeva je zato poslata jasna i jedinstvena regionalna poruka: domaće vlasti moraju hitno osigurati da zaštita javnog interesa, zdravlja stanovništva i životne sredine bude ispred interesa rudarskih kompanija i kratkoročnih ekonomskih kalkulacija.

The post Jedinstvena regionalna poruka sa skupa o rudarenju: Vlasti moraju zaštititi javni interes i zdravlje građana pred naletom rudarskih projekata first appeared on Gerila.info.

Ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS Bojan Vipotnik upozorava da su aktivnosti hrvatskestrane nelegalne i u suprotnosti sa međunarodnim obavezama.

„Sve intervencije koje Hrvatska sprovodi na lokaciji Čerkezovac su nelegalne, rade se bez saglasnosti Republike Srpske, odnosno BiH i time se krše odredbe Espo konvencije“, rekao je Vipotnik.

Prema njegovim riječima, upravo će to biti jedna od ključnih tačaka na predstojećem saslušanju u Ženevi, gdje će Hrvatska morati da objasni zbog čega radovi teku bez saglasnosti druge države i bez završene procedure projcene uticaja na životnu sredinu.

Espo konvencija je međunarodni sporazum koji obavezuje države da, prije nego što započnu projekte koji mogu imati značajan prekogranični uticaj na životnu sredinu, o tome obavijeste susjedne zemlje, uključe ih u postupak i omoguće javne konsultacije. U slučaju Trgovske gore ona je važna jer BiH tvrdi da Hrvatska preduzima radove i vodi postupak bez pune prekogranične procedure, a eventualna potvrda kršenja konvencije može dodatno ojačati pravnu i diplomatsku poziciju BiH pred međunarodnim tijelima.

Dodatnu sumnju, ističe Vipotnik, izaziva i činjenica da je hrvatsko ministarstvo nedavno priznalo da studija još nije završena.

„Od oktobra prošle godine slušamo kako je studija gotova, pa se nešto dodaje. Sada sami kažu da je nemaju“, naveo je Vipotnik, dodajući da postoje i izjave iz Hrvatske da će studiju „naštimati“, što, kako tvrdi, ukazuje na svjesno kršenje međunarodnih procedura.

I dok institucije BiH pripremaju argumente za međunarodnu pravnu i diplomatsku borbu, na lokalu, u Novom Gradu, povjerenje odavno ne postoji.

Mario Crnković iz udruženja Green Team upozorava da je rušenje objekata prije završetka studije „gaženje i onih posljednjih krhotina povjerenja koje je ostalo u slučaju Trgovska gora“.

On podsjeća da odluka o ovoj lokaciji nije nova, već politički trasirana još krajem devedesetih.

„Politička odluka iz 1999. godine da se na granicu sa BiH izguraju radioaktivni otpadi iz Nuklearne elektrane Krško, ali i drugi opasni otpadi, pokazuje se važnijom od zdravog razuma i dobrosusjedskih odnosa“, kaže Crnković.

Tokom devedesetih je razmatrano više potencijalnih područja za izgradnju centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada, ali je na kraju u Prostornom planu Hrvatske ostala samo jedna lokacija – Trgovska gora, na teritoriji Dvora na Uni, male opštine u Hrvatskoj, u neposrednoj blizini granice sa BiH i Novim Gradom. Upravo je taj politički moment, a ne samo stručni kriterijumi, godinama u središtu kritika i u Hrvatskoj i u BiH.

Sagovornici Gerile iz Hrvatske potvrdili su da je izbor Trgovske gore u velikoj mjeri bio politički. Nekadašnja hrvatska ministarka i saborska zastupnica Anka Mrak Taritaš ranije je za Gerilu ocijenila da ova lokacija nije dobro rješenje i da su se okolnosti od njenog prvobitnog odabira značajno promijenile, posebno kada je riječ o zaštiti prirode i standardima okolišne zaštite.

„Kada je birana lokacija Trgovske gore, najmanje problema je bilo sa ovom lokacijom jer je tu bilo najmanje ljudi koji su se protivili. Ta lokacija je i slabo naseljena, što je očigledno bio jedan od ključnih kriterijuma. Danas su se stvari značajno promijenile, posebno u oblasti zaštite prirode, i smatram da sve lokacije treba ponovo preispitati“, rekla je Mrak Taritaš za Gerilu.

Iako su godinama postojale nade da će međunarodni pritisak zaustaviti projekat, to se, kako kaže Crnković, nije desilo.

„Nikad nije bila tajna da je riječ o politički trasiranom procesu obzirom da su političari u saboru Hrvatske odabrali lokaciju, ali riječ je o nečemu toliko lošem da je malo ko mogao da vjeruje. Govorili su mnogi da će to EU zaustaviti, da će Slovenija dići glas jer RAO nastaje na njenoj teritoriji, ali tišina. Stiče se utisak da im je sve preče od života nas sa ovog područja. Kružile su i kojekakve teorije zavjere koje su predviđale rješenja koja ni čarobni štapić ne može izvesti, ali činjenica je da nadležni u Hrvatskoj nastavljaju. I dan danas je nevjerovatno da se to dešava, da se to dešava baš nama, ali mašine su na terenu i pripremaju teren. Umjesto da BiH i Hrvatska imaju zajedničke razvojne projekte za ovu regiju, oni nama guraju radioaktivni otpad na granicu“, dodaje Crnković.

Za njega, problem više nije samo u Hrvatskoj.

„Svako malo imamo prebacivanje odgovornosti. Umjesto toga, svi, od građana do institucija, moramo koristiti sva zakonski dopuštena sredstva u odbrani prava na život“, upozorava Crnković.

Ovo pitanje, odavno, nije samo spor između dvije države. Za stanovnike Novog Grada, Kozarske Dubice, Kostajnice, Dvora i šireg područja uz Unu, riječ je o temi koja direktno zadire u pitanje vode, zemljišta, zdravlja i budućnosti ovog kraja. Hrvatska na Čerkezovcu ne planira samo prihvat nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško, već i radioaktivnog institucionalnog otpada nastalog širom Hrvatske, uključujući otpad iz bolnica i naučnih instituta.

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je na sjednici održanoj 1. aprila 2026. godine razmatralo pitanje Trgovske gore i zatražilo od Savjeta ministara BiH da hitno realizuje zaključke iz januara 2026. godine. Od Savjeta ministara je zatraženo da u roku od 15 dana dostavi novu, detaljnu informaciju o aktivnostima Hrvatske i mjerama koje BiH preduzima.

Istovremeno, u Novom Gradu se za 9. april priprema posebna sjednica lokalne skupštine na kojoj će biti predstavljena strategija institucija RS i BiH pred nastup u Ženevi.

To nije prvi pokušaj da BiH ovu temu internacionalizuje. Još ranije su predstavnici domaćih institucija i ekspertskog tima pokušavali otvoriti ovo pitanje pred međunarodnim tijelima, upozoravajući da se radi o lokaciji koja ne bi smjela biti tretirana isključivo kao unutrašnje pitanje Hrvatske. Upravo je to jedna od ključnih poruka i danas – da se nuklearni i radioaktivni objekti ne mogu planirati na granici bez saglasnosti i punog učešća susjedne države.

Na državnom nivou, sve je više upozorenja da Hrvatska nema namjeru da odustane. Predstavnici vlasti i stručnjaci već su ukazali na geološke, seizmičke i hidrološke rizike lokacije, posebno nakon potresa koji su promijenili seizmičku sliku tog područja.

Lokacija Čerkezovac na Trgovskoj gori nalazi se u opštini Dvor u Hrvatskoj, na samoj granici sa Bosnom i Hercegovinom, svega nekoliko kilometara od Novog Grada. Planirana lokacija udaljena je oko dva kilometra vazdušnom linijom od centra grada i približno jedan kilometar od izvorišta vode koje napaja Novi Grad pitkom vodom, što dodatno pojačava zabrinutost lokalnog stanovništva.

Na nedavno održanom okruglom stolu u Parlamentarnoj skupštini BiH, stručnjaci su otvoreno doveli u pitanje sigurnost ove lokacije. Načelnica Odjeljenja za opservatorsku seizmologiju Republičkog hidrometeorološkog zavoda RS, Snježana Cvijić-Amulić, upozorila je da je nakon razornog zemljotresa u Petrinji „potpuno promijenjena seizmološka slika tog područja“ i da bi zbog toga trebalo odustati od izgradnje odlagališta na Trgovskoj gori.

Sličan stav iznio je i profesor hidrotehnike Munir Jahić, koji je naglasio da lokacija koja se nalazi u zoni uticaja potresa „ne može biti pogodna za odlaganje radioaktivnog otpada“, pozivajući se na geološke i hidrološke karakteristike terena.

I drugi stručnjaci ranije su upozoravali na slične rizike. Edin Delić, član Ekspertskog tima BiH za Trgovsku goru, ranije je za Gerilu rekao da „takvi objekti nigdje u svijetu nisu potpuno sigurni“, posebno kada se u obzir uzme protok vremena i neizvjesnost šta se može desiti za deset, dvadeset ili četrdeset godina. Posebno je upozoravao na apsurd da se takav objekat planira svega dva kilometra od izvorišta koje je važno za Novi Grad.

Politički pritisak na institucije BiH dodatno je pojačan i kroz zaključke sa istog skupa, gdje su poslanici u Parlamentarnoj skupštini BiH Saša Magazinović, Jasmin Emrić i Branislav Borenović zatražili snažniji odgovor prema Hrvatskoj, ali i prema institucijama Evropske unije – Evropskoj komisiji, Vijeću EU i Evropskom parlamentu.

Ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac tada je upozorio da Hrvatska „nema namjeru da odustane“ od projekta, te naveo procjenu da bi potencijalni uticaj odlagališta mogao zahvatiti oko 250.000 građana u 13 opština u sjeverozapadnom dijelu BiH.

U međuvremenu, otpor raste i među građanima. U školama se snimaju filmovi, organizuju tribine i protesti, a tema Trgovske gore postaje dio svakodnevnog života zajednica uz Unu. U Novom Gradu je ovih dana prikazan i film „Borba za opstanak“, koji su pripremili učenici Osnovne škole „Sveti Sava“, kao još jedan podsjetnik da se protivljenje ovom projektu prenosi i na mlađe generacije.

Uprkos svemu, ključni procesi i dalje su u rukama institucija – i rokova koji dolaze, ali u prolaze.

U narednim sedmicama očekuje se i zvanično podnošenje zahtjeva za procjenu uticaja na životnu sredinu od strane hrvatskog Fonda za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško.

Portal Gerila uputio je pitanja hrvatskom Fondu NEK (Fondu za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško), tražeći pojašnjenja o aktuelnim radovima na lokaciji Čerkezovac, statusu studije uticaja na životnu sredinu i planiranim narednim koracima. Odgovore ćemo objaviti po njihovom prijemu.

Fond NEK je i ranije tvrdio da na Trgovskoj gori planira gradnju skladišta, a ne trajnog odlagališta, te da bi radni vijek tog centra bio 40 godina. U ranijem razgovoru za Gerilu, direktor Fonda NEK Josip Lebegner tvrdio je da Hrvatska nema namjeru da na toj lokaciji skladišti visoko radioaktivni otpad, odnosno istrošeno nuklearno gorivo, te da za takav scenario ne postoje ni prostorni ni tehnički uslovi. Istovremeno je priznao da Hrvatska praktično nema rezervnu lokaciju ukoliko Trgovska gora ne prođe.

Da su institucije BiH “spavale” do skora po pitanju slučaja Trgovske gore potvrdio je, na neki način, upravo aktuelni direktor Fonda NEK.

„Vaša politika, odnosno političari iz BiH, se trgnula pod nekakvim pritiskom javnosti i to je u redu, jer prije nisu pratili ovu problematiku toliko. To je skroz legitimno da se konsultuju i da traže podršku, ali ovaj projekat ne ide toliko brzo koliko se misli i biće vremena da se sve iskomunicira“, rekao je direktor Fonda NEK Josip Lebegner ranije za Gerilu.

To je i jedan od razloga zbog kojih dio stručnjaka i aktivista ne vjeruje zvaničnim uvjeravanjima. Već ranije su se otvarala pitanja razlike između termina „skladište“ i „odlagalište“, kao i bojazan da bi jednom uspostavljen nuklearni objekat na toj lokaciji u budućnosti mogao biti proširivan ili dobiti novu funkciju. Mario Crnković je ranije upozoravao da se u dokumentima i javnoj komunikaciji hrvatske strane ta granica često zamagljuje, što dodatno pojačava nepovjerenje.

Crnković je rekao da je Ekspertski tim iz BiH više puta tražio od Hrvatske karakterizaciju radioaktivnog otpada na šta nije bilo odgovora.

“Јoš jedna u nizu obmana iz Hrvatske je raskrinkana, zahvaljujući medijima. Više puta su predstavnici Ekspertskog tima iz BiH tražili od Hrvatske karakterizaciju radioaktivnog otpada i svaki put bili manipulisani na različite načine. Svaki put su ostajali bez odgovora”, naglasio je Crnković.

Dodatne sumnje godinama izaziva i činjenica da je Hrvatska nakon neuspjelih pregovora sa Slovenijom na Bledu krajem septembra 2019.godine o zajedničkom rješenju u Vrbini kod Krškog praktično ostala samo na opciji Trgovske gore.

Iako je zvanično objašnjenje bilo da Slovenija nije prihvatila institucionalni otpad iz Hrvatske, više sagovornika Gerile ranije je tvrdilo da tako krupna i dugoročna odluka teško može biti opravdana sa svega nekoliko desetina kubika takvog otpada.

Zabrinutost izaziva i činjenica da, prema navodima iz Fonda NEK, Hrvatska praktično nema alternativno rješenje ukoliko Trgovska gora ne bude realizovana.

„Neću vam lagati, Hrvatska nema plan B ukoliko iz bilo kog razloga Trgovska gora ne bude mogla primiti NSRAO“, rekao je Lebegner u razgovoru za Gerilu, naglašavajući da bi se tek u tom slučaju otvarala pitanja daljih opcija.

Prema ranijim planovima hrvatskih institucija, Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori trebalo bi da počne sa radom 2028. godine, što znači da su upravo naredne dvije godine ključne za završetak svih procedura i izgradnju objekta.

U razgovoru za Gerilu još u novembru 2023. godine direktor Fonda NEK najavljivao je da će studija uticaja biti predstavljena najkasnije 2025. godine i BiH strani, nakon čega bi uslijedile javne rasprave, dozvole i početak gradnje tokom 2025. ili 2026. godine.

„Predviđanja su da gradnja treba da počne 2025. ili 2026. godine da bismo skladište imali spremno do 2028. godine i početka rada Centra“, rekao je tada Lebegner.

Međutim, danas, u aprilu 2026. godine, odnosno dvije i po godine kasnije, studija još nije završena, dok se na terenu u bivšoj kasarni Čerkezovac već izvode radovi – što jasno pokazuje da se ovaj sporni projekat gura unaprijed, dok ključni procesi kasne, a vrijeme koje BiH ima za reakciju ubrzano ističe.

Dejan Rakita / GERILA

The post Trgovska gora bez studije: Hrvatska ruši objekte za radioaktivni otpad, BiH sprema argumente za spor u Ženevi first appeared on Gerila.info.

Australijska kompanija Yugo Metals LTD, registrovana u Pertu, objavila je 23. marta 2026. godine da joj je Ministarstvo energetike i rudarstva Republike Srpske dodijelilo prava na projekat geoloških istraživanja metala na području Sočkovca, u opštini Petrovo. Ta informacija među stanovnicima Ozrena je popalila sve moguće alarme, pošto se već nekoliko godina o Ozrenu govorilo kao (najvjerovatnije) odbranjenoj planini od rudarskih prijekata.

Kako tvrde i aktivisti i lokalni predstavnici, o novom rješenju resornog ministarstva na čelu sa ministrom Petrom Đokićem ih niko prethodno nije obavijestio.

Istog dana kada je objava postala javna, predstavnici ekoloških udruženja o svemu su obavijestili rukovodstvo opštine Petrovo, nakon čega je već sutradan održan sastanak sa načelnikom, predsjednikom Skupštine opštine i odbornicima iz Sočkovca. Zaključak je bio jasan: od Ministarstva treba hitno tražiti zvanično objašnjenje i potvrdu da li je sporno rješenje zaista izdato.

Prema informacijama sa tog sastanka, predstavnici opštine tvrdili su da nisu dobili nijedan zvaničan dopis u vezi sa odobrenjem za geološka istraživanja. Dogovoreno je i da, ukoliko se informacija potvrdi, a sve su prilike da će biti tako, bude zakazana posebna sjednica Skupštine opštine Petrovo na kojoj bi odbornici zauzeli zvaničan stav.

To što lokalna zajednica o tako ozbiljnom pitanju saznaje iz objave jedne strane kompanije, a ne od institucija Republike Srpske, za mnoge na Ozrenu, pa i u cijeloj Republici Srpskoj i BiH, nije samo administrativni propust, već odavno poruka da se o njihovoj zemlji ponovo odlučuje bez njih.

Ekološki aktivisti podsjećaju da su se Ozrenci još prije četiri godine jasno usprotivili rudarskim projektima i da su tada, nakon snažnog pritiska javnosti, pojedina rješenja bila povučena. Sada, tvrde, gledaju povratak iste priče, samo pod novim imenom i u izmijenjenim pravnim okolnostima.

Posebnu sumnju među aktivistima izaziva razlika između ranije pominjanog obima istraživanja i onoga što se sada pojavljuje u javnosti. Kako navode, raniji projekti obuhvatali su znatno veće površine, dok se sada govori o području od svega deset kvadratnih kilometara. Upravo zbog toga dio njih vjeruje da je riječ o svojevrsnom „testiranju terena“.

„Sumnjivo je što se sada pominje znatno manja površina nego ranije. To liči na probni balon – da se vidi kakva će biti reakcija lokalne zajednice, pa da se kasnije ide sa širenjem projekta“, navode lokalni aktivisti.

Aktivisti tvrde da za kompaniju Yugo Metals nisu pronašli podatke u registru privrednih društava u BiH, te da je raniji projekat „Sočkovac“ sada predstavljen kao projekat „Petrovo“. Za njih je to još jedan razlog da sumnjaju da se iza svega krije pažljivo upakovan povratak rudarskih planova koji su već jednom izazvali snažan otpor stanovništva.

Na zvaničnoj stranici kompanije, uz objavu o odobrenju, prenesena je i izjava izvršnog i privremenog direktora Petra Tomaševića, koji je naveo da to predstavlja „odlučujući trenutak“ za Yugo Metals i da time dobijaju puni pristup unapređenju, kako je rekao, jednog od „najuvjerljivijih visokokvalitetnih polimetalnih sistema u Evropi“.

„Na tržištu gdje sigurna evropska opskrba kritičnim mineralima postaje sve više strateška, Sočkovac nudi rijetku priliku s visokim sadržajem, višestrukim robama i značajnim potencijalom za širenje“, ističe se u saopšenju kompanije.

Ali ono što se u jeziku berze predstavlja kao „prilika“, na Ozrenu se čita sasvim drugačije.

Ekološki aktivista Zoran Poljašević za Gerilu upozorava da se na Ozrenu ponavlja scenario od kojeg su mještani strahovali još prije nekoliko godina, ali sada u izmijenjenoj formi.

Kako kaže, iako se formalno činilo da se dio ljudi povukao iz projekata, u suštini je riječ o reorganizaciji istih struktura.

„Dešava se upravo ono od čega smo strahovali. Miloš Bošnjaković, koji je bukvalno protjeran sa Ozrena, a potom i izgubio rješenje za detaljna geološka istraživanja, zvanično se povukao iz projekta, ali samo kada je riječ o kompanijama koje su listirane na Australijskoj berzi“, navodi Poljašević u razgovoru za naš portal.

Prema njegovim riječima, nova kompanija Yugo Metals LTD nastavlja aktivnosti kroz već postojeće lokalne firme.

„Međutim, nova kompanija ‘Yugo Metals LTD’ nastavlja da radi sa preduzećima ‘Lykos Balkan Metals’ i ‘SNK Metali’, čiji je osnivač Bošnjaković. Riječ je o pregrupisavanju istih ljudi zbog potencijalnih akcionara na berzi i ponovnog pokušaja da dođu na Ozren“, ističe on.

Poljašević upozorava da su izmjene Zakona o geološkim istraživanjima Republike Srpske dodatno promijenile odnos snaga i suštinski smanjile uticaj lokalne zajednice.

Kako kaže, na Ozrenu se sada dešava presedan u odnosu na raniju praksu.

„Nakon dvije izmjene Zakona o geološkim istraživanjima, danas na Ozrenu imamo po prvi put slučaj da Ministarstvo energetike i rudarstva Republike Srpske izdaje jednoj stranoj kompaniji prava na istraživanja metala, iako su i mjesna zajednica i opština na čijoj se teritoriji nalazi istražno polje izričito protiv projekta“, navodi Poljašević.

Posebno problematičnim smatra način na koji se projekti razvijaju kroz berzanske mehanizme.

„Najveći problem je što kompanija već u fazi istraživanja rezultate objavljuje na australijskoj berzi i, ukoliko procijeni projekat kao finansijski opravdan, automatski stiče osnov za eksploataciju. U tom slučaju bi projekat najvjerovatnije bio prodat nekoj od velikih međunarodnih rudarskih kompanija poput Dandija ili Rio Tinta, a tada ga je gotovo nemoguće zaustaviti“, upozorava Poljašević.

On se osvrnuo i na izostanak reakcije lokalnih vlasti, podsjećajući da je načelnik Opštine Petrovo najavio da će zatražiti informacije od Ministarstva, ali da odgovora i dalje nema.

„Načelnik je obećao još u utorak da će tražiti informaciju o famoznom rješenju, ali se do danas nije oglasio, iako je već petak“, kaže Poljašević.

Za njega je posebno zabrinjavajuće to što građani ključne informacije o svojoj budućnosti dobijaju iz inostranstva, a ne od institucija.

„Ova situacija, gdje Ozrenci informacije o prostoru na kojem žive saznaju sa stranice Australijske berze, a ne od Opštine i Vlade Republike Srpske, dovoljno govori“, poručuje on.

„Nama u ovoj situaciji ne preostaje ništa drugo nego da se organizujemo i tijelima branimo svoju imovinu i svoj kraj”, zaključuje Poljašević u razgovoru za Gerilu.

Predsjednik mjesne zajednice Sočkovac Slobodan Sarić saopštio je građanima da su svi prisutni na sastanku bili protiv eventualnog izdavanja dozvole za geološka istraživanja i da će poštovati volju ljudi koji su ih izabrali da brane njihove interese.

Upravo zato među najvažnijim pitanjima koja danas lebde nad Ozrenom nisu samo ona da li je rješenje zaista izdato i ko ga je potpisao, nego i zašto lokalna zajednica o tome nije obaviještena, zašto eventualno odobreno istražno polje nije odmah vidljivo u zvaničnom katastru odobrenih istražnih područja i koliko još vremena institucijama treba da građanima saopšte ono što kompanija već predstavlja investitorima i berzi kao gotovu stvar.

Ako se potvrdi da je Ministarstvo izdalo rješenje, onda se s pravom postavlja pitanje zbog čega su opština Petrovo i lokalno stanovništvo zaobiđeni. Ako rješenje nije izdato, onda je pitanje još ozbiljnije – kako je moguće da kompanija takvu informaciju objavi na berzi i da za to ne snosi posljedice.

Vanredna sjednica Skupštine opštine Petrovo, koju lokalni predstavnici najavljuju ukoliko se informacije potvrde, mogla bi biti prvi odgovor na novi talas zabrinutosti Ozrenaca.

Nataša Mazalica iz Centra za životnu sredinu upozorava da se iza aktuelnih dešavanja ne krije izolovan slučaj, već dugotrajan obrazac u kojem se lokalne zajednice sistematski isključuju iz odlučivanja o sopstvenim resursima.

Kako kaže, iskustva iz posljednjih nekoliko godina, koliko traju geološka istraživanja i intenzivira se priča o kritičnim mineralima, jasno pokazuju smjer u kojem se kreću odluke vlasti.

„Donosioci odluka sistematski rade na tome da se lokalne zajednice u potpunosti isključe iz svih nivoa učešća u donošenju odluka, posebno kada je riječ o eksploataciji prirodnih resursa“, navodi Mazalica, dodajući da su izmjene Zakona o geološkim istraživanjima, ali i pokušaji kriminalizovanja klevete, „postavili temelje za brutalno odvajanje zajednica od prirode u kojoj i od koje žive“.

U takvom okviru, tvrdi, priča o rudnicima kao razvojnoj šansi nema uporište u stvarnosti.

„Rudnici neće donijeti nikakvu dobrobit ljudima, niti mogu biti zeleni ili ekološki. Ovakvim projektima puniće se džepovi prvo podobnih, a potom stranih kompanija kojima odlazi gotovo sav profit“, upozorava Mazalica.

Kao potvrdu navodi i aktuelne projekte u regionu, gdje se posljedice, kako kaže, već jasno vide.

„Na primjeru rudnika u Varešu možemo to posmatrati u realnom vremenu“, ističe ona.

Na kraju upozorava da problem nije samo u pojedinačnim projektima, već i u kapacitetima sistema koji bi trebalo da ih kontroliše.

„Sistem pod kojim funkcionišemo i država u kojoj živimo nemaju kapaciteta da na adekvatan način obezbijede očuvanje prirode i zaštitu ljudi“, zaključuje Mazalica.

Upite sa konkretnim pitanjima uputili smo Ministarstvu energetike i rudarstva Republike Srpske, Opštini Petrovo, kao i kompaniji Yugo Metals, ali do trenutka objavljivanja ovog teksta odgovori nisu dostavljeni.

Ko je Yugo Metals: Od Jezera do Sinjakova i Čajniča – mnogo projekata, ali i otvorenih pitanja

Australijska kompanija Yugo Metals Limited, registrovana u Pertu, djeluje u Bosni i Hercegovini kroz više povezanih pravnih subjekata, među kojima su sada najpoznatiji „SNK Metali“ d.o.o. Bijeljina i raniji projekti povezani sa kompanijom „Lykos Balkan Metals“. Yugo Metals je faktički nekadašnji Lykos, preuzeo je sve njegove projekte, a sa ovim projektom na Ozrenu, ako se potvrdi, i projekat firme Medeni brijeg na Sočkovcu.

U ranijem periodu ključna figura u projektima bio je Miloš Bošnjaković, često percipiran kao centralni operativni čovjek na terenu za mnogobrojne kontraverzne rudarske projekte u BiH , dok firmom sada upravlja Mladen Lujić, uz širi međunarodni menadžment koji vodi kompaniju prema investitorima i berzi.

Model poslovanja ostaje isti – kapital se prikuplja na berzi, a istraživanja se realizuju kroz lokalne firme koje formalno nose projekte. Upravo kroz takav model razvijaju se i dva najaktuelnija istražna polja u zapadnom dijelu Republike Srpske – „Jezero“ i „Sinjakovo“, koja se često u javnosti pogrešno poistovjećuju, iako je riječ o dva odvojena projekta koja graniče na planini Otomalj iznad samog Jezera, ali sa različitim pravnim statusom.

Istražno polje „Jezero“ nalazi se isključivo na teritoriji opštine Jezero i obuhvata istraživanja olova, cinka, bakra, barita i pratećih metala.

Ministarstvo energetike i rudarstva RS je 2022. godine odobrilo istraživanja, a zatim u dva navrata produžavalo rok – početkom i sredinom 2025. godine. Međutim, oba ta produženja su osporena na sudu. Okružni sud u Banjaluci je krajem 2025. godine poništio rješenja Ministarstva, prihvatajući tužbe Centra za životnu sredinu i građana. To praktično znači da, prema dostupnim informacijama, kompanija trenutno nema važeće rješenje za istraživanja na tom polju, a pokrenut je i postupak pred Vrhovnim sudom RS radi preispitivanja presude.

Za razliku od toga, istražno polje „Sinjakovo“ predstavlja zaseban projekat, teritorijalno mnogo širi, jer obuhvata opštine Jezero, Šipovo i Mrkonjić Grad. Fokus istraživanja ovdje je drugačiji – bakar, željezo i prateći metali – a i pravni status je drugačiji. Prvo rješenje izdato je 2021. godine i važilo je do sredine 2023, dok je novo rješenje izdato krajem 2024. godine i važi do kraja 2026. godine, za površinu od oko 49,5 kvadratnih kilometara.

Važno je napomenuti da na planini Otomalj, iznad Jezera, graniče ova dva istražna polja, a da aktivisti sumnjaju da se to zloupotrebljava pa istraživanja za Sinjakovo “pokrivaju” i granični dio i zalaze u istražno polje “Jezero” na Otomalju, u nepsorednoj blizini rijeke Plive, jezera Veliki i Mali Đol, ali i samog centra Jezera.

Treći važan projekat kompanije u Republici Srpskoj nalazi se u Čajniču, gdje Yugo Metals, prema vlastitim podacima, raspolaže istražnim područjem od oko 50 kvadratnih kilometara. Tu su, kako navode, identifikovane značajne koncentracije bakra, ali i zlata i srebra, što kompanija koristi kao osnov za dalja istraživanja. Ipak, i ovdje ključni podaci dolaze primarno iz izvještaja same kompanije, bez jasnijih javno dostupnih informacija.

Šta se desilo sa obećanjima o zaštiti Ozrena?

Prije samo deset mjeseci činilo se da Ozren ide ka zaštiti, a ne ka novom otvaranju prostora za rudarske projekte.

Skupština Grada Doboja je u maju prošle godine jednoglasno donijela odluku o proglašenju Ozrena za zaštićeno područje sa održivim korišćenjem prirodnih resursa, što je tada predstavljeno kao značajan zaokret lokalnih vlasti i važan korak ka očuvanju planine. Iako je riječ bila o najnižem, šestom nivou zaštite, i tada su i aktivisti i stručnjaci upozoravali da krajnji cilj mora ostati proglašenje nacionalnog parka, kako je i predviđeno Prostornim planom Republike Srpske.

Gradonačelnik Doboja Boris Jerinić tada je tvrdio da je zaštita Ozrena u interesu grada i Republike Srpske, dok su ekološka udruženja poručivala da njihova višegodišnja borba konačno daje rezultat. Upravo zato današnji povratak priče o geološkim istraživanjima u Sočkovcu, svega nekoliko mjeseci nakon takvih odluka i poruka, za stanovnike Ozrena djeluje kao nagli i duboko uznemirujući politički obrt.

Apsurdno – iako ta riječ u zemlji poput Bosne i Hercegovine odavno gubi na težini – Ozren je do juče predstavljan kao dragocjen prirodni rezervat koji treba sačuvati, a danas se ponovo pojavljuje u kontekstu istraživanja nikla, kobalta i drugih metala.

Dejan Rakita / GERILA

The post Ozren iz Australije saznao šta mu se sprema, mještani poručuju: „Izaći ćemo pred mašine“ first appeared on Gerila.info.

U jeku sve agresivnijih zahvata stranih rudarskih kompanija i pokušaja pretvaranja Balkana u „žrtvenu zonu“ zelene tranzicije, desetine organizacija iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Sjeverne Makedonije i Crne Gore okupile su se u Bijeljini od 24. do 26. oktobra, s jasnim ciljem: ujedinjeni otpor ekološkoj i ekonomskoj eksploataciji.

“Smatramo da je pogubno govoriti o razvoju ekonomije u pravcu prihvatanja uloge moderne, rudarske kolonije, pri čemu će strane rudarske korporacije uzimati gotovo cjelokupan profit, a nama ostavljati uništenu životnu sredinu. Odlučno želimo poručiti da ovdje, na Balkanu nema mjesta takvim projektima. Borimo se i borit ćemo se da život u našim zavičajima, rijekama, planinama, šumama i na našim oranicama bude održiv, dostojanstven i na korist generacijama koje dolaze”, poručile su Azra Berbić iz Fondacije ACT i Žaklina Živković iz Polekola.

Majevica kao simbol borbe

Skup su ugostile organizacije Eko put, Čuvari Majevice i Karton revolucija, koje već godinama predvode borbu protiv planirane eksploatacije litijuma na planini Majevici. Iako je riječ o prostoru izuzetne prirodne i kulturno-istorijske vrijednosti, vlasti i dalje razmatraju dozvole za rudarenje koje bi ugrozilo zdravlje ljudi i narušilo ekološku ravnotežu.

“Planina Majevica je gusto naseljena i obuhvata osam opština i gradova, uključujući i Brčko distrikt. Ovaj kraj treba da razvijamo kroz turizam i poljoprivredu, a ne da ga pretvorimo u rupu bez povratka”, poručila je Snežana Jagodić Vujić, predsjednica udruženja Eko put.

Zelena tranzicija za koga?

Dok globalna potražnja za litijumom i drugim „kritičnim mineralima“ raste, zemlje Balkana sve češće se predstavljaju kao „strateški partneri“ EU u energetskoj tranziciji. No aktivisti upozoravaju da su u stvarnosti domaće institucije podređene interesima profita, a ne interesa ljudi.

“Korupcija, netransparentne koncesije i isključivanje građana iz odlučivanja omogućavaju sprovođenje projekata koji nemaju ni ekološku ni socijalnu opravdanost”, poručile su Berbić i Živković.

Savez raste – širi se i front otpora

Savez “Odbranimo r(ij)eke Balkana” odlučio je da promijeni svoj naziv u “Odbranimo prirodu Balkana”, jer izrastao u savez koji okuplja čuvare i čuvarice kako rijeka, tako i šuma, zavičaja i cijele prirode regije. Ovim činom otvara novo poglavlje za borbu koja nije samo sprječavanje, već iskreno i ujedinjeno zalaganje za sigurnu i dostojanstvenu budućnost te harmoniju između čovjeka i prirode.

Savezu su se pridružile i nove članice iz regije: “Rzavljani”, “Ne damo vode Mionice” i Pokret “Odbranimo šume Fruške gore” iz Srbije, pokret “Zelena narodna straža” iz Sjeverne Makedonije, te Udruga “Una” Srb iz Hrvatske.

“Zaštita prirode je jedna plemenita kauza zbog koje smo se povezali i sakupili ovde u Bijelini. Nama je izuzetno drago što smo postali deo Saveza Odbranimo reke (prirodu) Balkana i što možemo biti primer solidarnosti u borbe protiv zajedničkog neprijatelja”, poručila je Ema Velichkovska iz pokreta “Zelena narodna straža”.

Nedeljice – zajedništvo otpora

Uz poruku da odbrana prirodnih bogatstava ne poznaje granice, okupljanje regionalnog saveza završeno je posjetom Saboru Saveza ekoloških organizacija Srbije (SEOS), održanom u Gornjim Nedeljicama u organizaciji pokreta “Ne damo Jadar”. Na događaju je učestvovalo nekoliko stotina aktivista i aktivistkinja iz cijele Srbije i regiona.

Sa Sabora je poslata snažna poruka: borba za očuvanje prirode je zajednička borba svih ljudi Balkana koji vjeruju da je to jedini put ka dostojanstvenom i sigurnom životu – i sada i za generacije koje dolaze.

“Savez ekoloških organizacija Srbije nastao je iz zajedništva. Spojila nas je nevolja, ali nas je održala bliskost. Danas nas ne okuplja samo otpor, već i ideja rasta – ne borimo se samo protiv trovanja, već učimo kako da razvijamo život. Dakle, nismo samo protiv, kako nas optužuju – mi smo i za”, poručio je Jevđenije Julijan Dimitrijević iz SEOS-a.

Na kraju skupa, Savez “Odbranimo prirodu Balkana” uputio je otvoreni poziv svim ekološkim organizacijama, naučnoj i akademskoj zajednici, kulturnim radnicima i građanima da se priključe ovoj inicijativi i zajedničkoj borbi, solidarno i odlučno.

Okupljeni su saglasni da borba protiv izrabljivanja prirode i ljudi kroz rudarenje tzv. kritičnih mineralnih sirovina postaje jedno od ključnih pitanja društvene, socijalne i klasne pravde u zemljama Balkana.

GERILA

The post Od Majevice do Jadra: Eko aktivisti iz cijelog Balkana ujedinjeni protiv „zelene kolonizacije“ first appeared on Gerila.info.

U Bosni i Hercegovini taj podsjetnik ima i lična imena. Rijeka Pliva i njena jezera, kao i Bardača, godinama su ogledalo institucija — onoga što one rade, ali i onoga što prešućuju. Zato na ovaj dan vraćamo fokus na dvije Geriline filmske reportaže koje su postale dokument vremena:

Čudna voda – Pliva i njena jezera

Bardača – raj koji nestaje

U priči o Plivi, rijeci koja izvire kod Šipova i, nakon Jezera, puni Veliko i Malo Plivsko jezero, sagovornici upozoravaju da „šetališta i razvoj nisu problem — problem je kad se radi mimo zakona i struke“.

Pliva je blizu svog izvora jedna od najčistijih voda u regionu, ali je istovremeno izložena pritiscima: infrastrukturnim zahvatima bez kompletne dokumentacije, idejama o malim hidroelektranama s gotovo simboličnom proizvodnjom, masovnom posjetom bez adekvatnog upravljanja obalom.

Sa druge strane, Bardača, nekadašnji kompleks ribnjaka i močvara između Srpca i Gradiške, u drugom filmu izgleda kao razglednica koja polako blijedi. Ornitolozi i mještani govore o gubitku staništa, zarastanju, nebrizi i dugim godinama imovinsko-pravnog i upravljačkog limba.

„Raj koji nestaje“ nije samo metafora — to je precizna dijagnoza mjesta gdje svaka sezona bez jasnog plana znači manje ptica, manje vode, manje života.

Obe priče nas vraćaju na suštinu Svjetskog dana jezera: bez aktivnih, odgovornih institucija i uključene javnosti, jezera postaju prva linija udara klimatskih promjena, eutrofikacije, neplanske gradnje i turističkog pritiska. A kad jednom pređu prag degradacije, povratka gotovo da nema.

Svjetski dan jezera službeno je ustanovila Generalna skupština UN u decembru 2024. i obilježava se svake godine 27. avgusta.

Datum je odabran jer je 27. avgusta 1984. održana prva Svjetska konferencija o jezerima u Šigi, Japan.

Cilj obilježavanja je podizanje svijesti o zaštiti jezerskih ekosistema i smanjenju zagađenja te promovisanje održivog upravljanja vodama, zbog njihove ključne uloge za biodiverzitet, klimatsku otpornost i pristup pitkoj vodi.

Gerila.info će i dalje pratiti svaku promjenu boje vode, svaku novu dozvolu i svako obećanje. Ali ovaj dan traži i nešto od svih nas: da prijavimo zagađenje kad ga vidimo; da jezera posjećujemo kao goste, ne kao vlasnici; da podržimo lokalne inicijative koje brane vodu argumentima, a ne bukom. Ako je išta zajedničko Plivi i Bardači, to je jednostavna istina koju naši sagovornici ponavljaju: priroda ne traži mnogo — traži da je ne varamo.

Na Svjetski dan jezera, pogledajte naše filmove još jednom. U njima su lica ljudi koji žive uz vodu, rečenice koje se pamte i činjenice koje ne blijede. A onda, prvom prilikom, otiđite do obale. Jezera nemaju glas. Mi smo taj glas.

Dejan Rakita/GERILA

The post Svjetski dan jezera: Pliva i Bardača nas uče koliko nam je voda blizu — i koliko je brzo i glupo gubimo first appeared on Gerila.info.