Na Trgovskoj Gori, tačnije na lokaciji bivše kasarne Čerkzovac na kojoj je planirana izgradnja skladišta nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško (polovina koju preuzima Hrvatska), kao i institucionalnog radioaktivnog otpada nastalog na teritoriji cijele Hrvatske, već su srušeni pojedini objekti i izvršeno ravnanje zemljišta.  To je izazvalo dodatnu zabrinutost među stanovništvom Novog Grada ali i svih susjednih mjesta koji gravitiraju Uni. Upravo ovi potezi isntituaicja Republike Hrvatske biće jedna od centralnih tema pred međunarodnim tijelima u Ženevi, gdje se za oko mjesec dana očekuje direktno sučeljavanje dvije države.

U međuvremenu je prekojuče održana tematska sjednica Skupštine opštine Novi Grad, na kojoj je, između ostalog, donesena odluka da se krajem maja organizuju protesti protiv planiranog skladišta radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori. Od institucija BiH zatraženo je da preduzmu sve mjere kako bi se ovaj projekat spriječio. Protest će, kako je najavljeno, biti održan nakon ročišta BiH i Hrvatske pred Sekretarijatom ESPO konvencije 12. maja.

„Ukoliko rezultat bude povoljan, to ćemo pozdraviti, ali ćemo insistirati na nastavku svih aktivnosti koje vode ka rješenju“, rekao je načelnik Novog Grada Miroslav Drljača.

„BiH i Hrvatska su dobile 180 pitanja na koje trebamo odgovoriti, dakle argumentovati naše stavove i očekuje nas sučeljavanje u maju sada u Sekretarijatu ESPO konvencije“, izjavio je ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske Bojan Vipotnik.

“Rušenje objekata na Trgovskoj gori prije izrade studije uticaja na životnu sredinu ozbiljan je udar na preostalo povjerenje u cijeli proces i vrijeme je da se odlučnije djeluje na međunarodnom planu, jer treće opcije nema”, izjavio je član Ekspertskog tima BiH za Trgovsku goru i predsjednik Udruženja “Grin tim” iz Novog Grada Mario Crnković.

On dodaje da je riječ o projektu kojim se radioaktivni otpad praktično gura na granicu sa BiH, što otvara ozbiljna pitanja o odgovornosti i pristupu onih koji ga zagovaraju.

Ipak, iz hrvatskog Fonda za finansiranje razgradnje Nuklearne elektrane Krško (Fond NEK), u odgovorima dostavljenim ekskluzivno Gerili, tvrde da se trenutni radovi ne mogu smatrati početkom izgradnje centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada.

Navode da se uklanjanje objekata na Čerkezovcu provodi na osnovu Projekta uklanjanja, u skladu sa Zakonom o gradnji, te da su radovi prijavljeni još 2. juna 2025. godine putem sistema e-dozvola, nakon čega su i započeli sredinom juna iste godine.

„Uklanjanje postojećih objekata na lokaciji ne predstavlja početak gradnje Centra niti ga predodređuje. Dozvola za izgradnju može se izdati tek nakon provedene procjene utjecaja na okoliš“, navode iz Fonda.

Studija uticaja na životnu sredinu, koja je ključni dokument za dalji tok projekta, završena je, kažu iz Fonda NEK tek početkom aprila 2026. godine i proslijeđena nadležnom Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije Hrvatske.

Iz Fonda objašnjavaju da prije javne objave mora biti provedena zakonom propisana procedura, te da oni nemaju uticaj na dinamiku tog procesa.

„Studija je dovršena nakon najavljenog roka kako bi se detaljno obradile sve primjedbe, uključujući i mišljenja institucija BiH i njene javnosti“, navode iz Fonda NEK.

Upravo to kašnjenje dodatno komplikuje poziciju Bosne i Hercegovine, koja tek treba dobiti uvid u kompletan dokument kako bi mogla adekvatno odgovoriti u okviru međunarodne procedure.

„Jako nam je bitno da ekspertski tim dobije što prije studiju“, istakao je Emir Dizdarević, predsjedavajući ekspertskog tima BiH, dodajući da slijedi formiranje komisije i priprema zvaničnih odgovora.

Posebnu zabrinutost izaziva činjenica da se sporna lokacija nalazi na svega dva kilometra vazdušne linije od Novog Grada, te oko kilometar od izvorišta pitke vode od kojeg zavisi veliki broj stanovnika Novog Grada.

„Jako je važno da sva naša argumentacija bude iskorištena na pravi način, ali i da se komunikacija prenese prema drugim zemljama EU i regiona“, kaže Mario Crnković iz udruženja „Green Team“.

Iz Fonda NEK, međutim, tvrde da je Bosna i Hercegovina već godinama uključena u proces kroz različite faze konsultacija. Navode da je BiH učestvovala još 2016. godine u strateškoj procjeni uticaja na okoliš, kao i u kasnijem procesu definisanja sadržaja studije.

„Nakon što Studija bude javno objavljena, BiH javnost i institucije imaće mogućnost aktivnog uključivanja u postupak procjene utjecaja na okoliš“, poručuju iz Fonda.

Prema njihovim navodima, plan projekta ostaje nepromijenjen – na lokaciji Čerkezovac planirano je skladištenje institucionalnog radioaktivnog otpada, kao i nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško, u periodu od 30 do 40 godina. Istrošeno nuklearno gorivo, kako tvrde, neće biti skladišteno na toj lokaciji.

Mario Crnković iz naglaša da ipak da je Ekspertski tim iz BiH više puta tražio od Hrvatske karakterizaciju radioaktivnog otpada na šta nije bilo odgovora.

“Јoš jedna u nizu obmana iz Hrvatske je raskrinkana, zahvaljujući medijima. Više puta su predstavnici Ekspertskog tima iz BiH tražili od Hrvatske karakterizaciju radioaktivnog otpada i svaki put bili manipulisani na različite načine. Svaki put su ostajali bez odgovora”, rekao je Crnković.

Planirani početak rada centra, istilu iz Fonda NEK, ostaje 2028. godina, ali samo pod uslovom da projekat dobije pozitivno rješenje u postupku procjene uticaja na okoliš.

Istovremeno, vlasti Bosne i Hercegovine angažovale su međunarodne pravne eksperte kako bi osporile projekat, upozoravajući da bi bilo kakvo nuklearno postrojenje na granici imalo dugoročne posljedice.

„Protivimo se bilo kakvoj vrsti nuklearnog postrojenja na granici sa BiH koje bi imalo negativne posljedice na život i razvoj cijele regije“, izjavio je poslanik u Parlamentarnoj skupštini BiH Jasmin Emrić.

U slučaju da studija ne dobije pozitivno mišljenje, iz Fonda NEK pominju mogućnost dorade projekta, pa čak i izmjene lokacije. Ipak, ostaje otvoreno pitanje kako je to realno izvesti, imajući u vidu da Hrvatska već početkom 2028. treba preuzeti svoj dio otpada iz Krškog.

Dok institucije pripremaju odgovore, radovi na terenu već traju, što dodatno urušava povjerenje bosanskohercegovačke javnosti u dobre namjere hrvatske strane i otvara ključno pitanje – da li se na Trgovskoj Gori ruši pa gradi, a tek naknadno traži odobrenje. I sve to bez ikakve rezervne opcije, ukoliko se dogodi drastičan preokret u narativu sa druge strane Une, ukoliko Trgovska Gora, na kraju ne dobije, sada već famoznu, studiju uticaja na životnu sredinu od strane Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Hrvatske.

BONUS: Film o planiranom centru za zbinjavanje nuklearnog otpada na Trgovskoj Gori

Dejan Rakita/ GERILA

The post Dokumenti se čekaju, radovi uveliko traju: Slučaj Trgovska gora pred Ženevom, najavljeni protesti u Novom Gradu (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Zbog tog čina optuženi su za oštećenje tuđe stvari.

U nastavku postupka saslušani su posljednji svjedoci tužilaštva – policijski službenici iz Fojnice, koji su potvrdili da su po dolasku na lice mjesta oduzeli sjekiru, dokumentovali događaj i obavijestili dežurnog tužioca. Naveli su i da crijeva nisu bila ukopana, već su se nalazila na površini puta, jasno vidljiva.

Selman i Musić su nakon akcije sami došli u policijsku stanicu, gdje su dali iskaz.

Ali, ono što je formalno predmet optužnice – presijecanje dva crijeva – u sudnici se već mjesecima sudara sa mnogo širim pitanjem: zašto institucije ne reaguju na stotine nelegalnih objekata i dugogodišnju devastaciju Prokoškog jezera?

Prema podacima iz postupka, na ovom području postoji više od 200, a prema ranijim procjenama i oko 300 bespravno izgrađenih vikendica. Gradnja novih objekata nastavljena je i tokom trajanja suđenja.

„Ovo je jedina reakcija sistema na niz nezakonitosti pa je jasno da se optuženima sudi ne zbog radnje iz optužnice već je ovo predmet protiv ideje ekološkog aktivizma i borbe za ljudska prava“, navela je odbrana.

Tužilac Sulejman Selimović insistira da je predmet jasan i ograničen na krivično djelo oštećenja imovine, naglašavajući da se optuženima „ne stavlja na teret aktivizam i rad na zaštiti okoliša“. Protivio se i prijedlozima odbrane da se u postupak uključe eksperti koji bi svjedočili o stanju ekosistema i nelegalnoj gradnji, ocjenjujući da bi to „razvlačilo postupak“.

Odbrana, međutim, upravo u tome vidi suštinu slučaja.

Najavili su da će sudu predočiti dokaze o sistemskom uništavanju ovog zakonom zaštićenog područja, uključujući i stručna mišljenja o degradaciji ekosistema. Ukazuju i na sporne elemente u policijskoj dokumentaciji, tvrdeći da dio dokaza predstavlja „plodove otrovne voćke“, odnosno da su pribavljeni na nezakonit način.

Ovaj slučaj već je privukao pažnju i izvan BiH. Prema navodima aktivista, mogao bi biti uključen u izvještaj specijalne izvjestiteljice Ujedinjenih nacija za ljudska prava kao primjer pritiska na branitelje ljudskih prava.

U ranijim obraćanjima sudu, Selman i Musić jasno su obrazložili motive svog postupka.

„Tamo su uništene endemske biljke, izgrađeni objekti koji narušavaju sve ono što ne bi smjeli, otjerane životinje, izvori su stavljeni u plastične cijevi i vi na to šutite“, rekao je Selman.

Musić je dodao: „Odlučili smo da ostanemo kako bi svojim primjerom podstakli mlade ljude da se bore za ovu državu, da štite rijeke, jezera, šume i planine.“

Iz pokreta „Karton revolucija“ poručuju da je slučaj protiv Selmana i Musića ogolio apsurd sistema: aktivistima se sudi zbog presječene plastične cijevi, dok se Spomenik prirode Prokoško jezero godinama, pred očima institucija, pretvara u „betonizirano, privatizirano i devastirano područje sa gotovo 300 ilegalnih objekata, apartmana, restorana i čitavom mrežom nelegalne infrastrukture“. Kako navode, zakoni Bosne i Hercegovine na tom prostoru se sistemski ne primjenjuju, što direktno ugrožava prirodu i javni interes.

Istovremeno, dok javnost očekuje procesuiranje odgovornih za takvu devastaciju, na optuženičkoj klupi su oni koji su na nezakonitosti ukazivali. Nakon što su se izjasnili da nisu krivi, Selmana i Musića očekuje nastavak postupka pred Kantonalnim tužilaštvom Srednjobosanskog kantona.

Iz „Karton revolucije“ podsjećaju i da ilegalna gradnja nije zaustavljena ni tokom trajanja suđenja. Krajem aprila 2025. institucijama je prijavljena izgradnja novih objekata uz dostavljenu fotodokumentaciju, a početkom maja podnesena je i krivična prijava za gotovo 300 ilegalnih objekata. Predmet je proslijeđen Kantonalnom tužilaštvu SBK, ali do početka 2026. godine odluka tužilaštva još nije donesena.

„Ovo suđenje ogoljava apsurd sistema u kojem se krivično goni navodno oštećenje ilegalne plastične cijevi, dok se paralelno ignoriše kriminal velikih razmjera i sistemsko uništavanje jednog od najvrijednijih prirodnih područja u Bosni i Hercegovini“, navode iz ovog pokreta, poručujući da će „ponosno braniti svoje pravo na slobodu“ i da se borba za Prokoško jezero nastavlja.

Sud bi u narednih 30 dana trebalo da odluči da li će prihvatiti dokaze odbrane. Ta odluka mogla bi pokazati hoće li ovaj proces ostati na nivou pojedinačnog incidenta ili će otvoriti pitanje odgovornosti za mnogo veći problem – sistemsko uništavanje Prokoškog jezera.

GERILA

The post Karton revolucija: Sudi se zbog dvije presječene cijevi, dok stotine ilegalnih objekata na Prokoškom jezeru ostaju netaknute first appeared on Gerila.info.

Drugim riječima – radovi su bili nelegalni.

Ovaj nalaz dodatno komplikuje ionako kontroverzan projekat planiranog rudnika hroma u Varešu, o kojem je Gerila već ranije pisala. Još u prethodnim mjesecima 50 organizacija civilnog društva iz cijele Bosne i Hercegovine, zajedno s mjesnim zajednicama iz sliva Krivaje, zatražilo je hitni raskid ovog koncesionog ugovora.

U međuvremenu, Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije odbija staviti na uvid rješenje o odobrenju geoloških istraživanja na Duboštici i Tribiji. Aktivisti najavljuju da će i to pitanje završiti pred sudom.

„Pa potvrdile su se naše sumnje da su radovi na Duboštici obavljani bez valjanih dozvola, odnosno vodnih akata. Problem je što je već počinjena velika šteta na šumi, koja je isječena za potrebe bušotina“, poručili su iz UG „Fojničani“.

Prema dokumentaciji koju je Gerila imala na uvid, zahtjevi za inspekcijski nadzor slani su još tokom ljeta 2025. godine. U zahtjevu Mreže Aarhus centara upućenom Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove ZDK 30. jula 2025. godine tražen je „hitan inspekcijski nadzor“ nad radovima na lokalitetu Duboštica–Tribija . U dokumentu se navodi da se sječa šume i devastacija terena vrše „bez njihovog znanja i saglasnosti i bez obaveznih dozvola“.

Ipak, vodni inspektor je na teren izašao tek 5. februara 2026. godine – dva dana nakon što je zaprimljen zahtjev za pristup informacijama kojim je zatraženo da se precizira da li je postupano po ranijim prijavama i, ako nije, zašto nije. Prethodne prijave, prema dostupnoj dokumentaciji, upućivane su još u julu i novembru prošle godine. Na obe prijave, saznajemo, nije izašla nadležna vodna inspekcija.

Šest mjeseci bez reakcije, a onda nadzor – i potvrda da vodne dozvole nisu postojale.

Ovakav slijed događaja otvara pitanje institucionalne odgovornosti: da li bi nadzor bio izvršen da nije bilo formalnog zahtjeva za pristup informacijama? I koliko je radova već izvedeno prije nego što je inspekcija utvrdila ono na šta su lokalne zajednice upozoravale?

Projekat rudnika hroma u Varešu već mjesecima izaziva zabrinutost zbog mogućeg uticaja na šumske ekosisteme, vodotokove i izvorišta u slivu Krivaje, a prvenstveno za zdravlje stanovništva u radijusu od 120 km od planiranog mjesta istraživanja i potencijalne eksploatacije. Riječ je o području koje ima izuzetan značaj za lokalno stanovništvo, ali i širi ekološki kontekst.

Pitanje koje sada nadilazi sam projekat jeste – kako je moguće da istražni radovi započnu bez osnovnih vodnih akata? I ko je u institucijama bio dužan da reaguje ranije?

Investitor i dalje ćuti, a nadležna ministarstva selektivno odgovaraju na zahtjeve za informacijama, a ostaju činjenica da su bušotine izvedene, šuma posječena, a zakon, prema nalazu inspekcije, sada i zvanično, prekršen.

U zemlji u kojoj se koncesije često dodjeljuju bez ozbiljne javne rasprave i uključivanja lokalne zajednice u porocese odlučivanja, a inspekcije reaguju tek pod pritiskom, slučaj „Vareških Metala“ mogao bi postati presedan – ili još jedna potvrda da sistem funkcioniše tek kada ga neko natjera da radi.

Dejan Rakita / GERILA

The post Šest mjeseci bez reakcije, pa zabrana: Radovi za rudnik hroma u Varešu izvođeni bez vodnih dozvola first appeared on Gerila.info.

Istraživanja su potvrdila bogatstvo flore, faune i geološko-paleontološkog nasljeđa ovog područja. Zabilježeno je prisustvo brojnih rijetkih, endemskih i zakonom zaštićenih vrsta biljaka, gljiva i životinja – od šišmiša i ptica grabljivica do vodozemaca, gmizavaca i insekata. Posebno su istaknuti očuvani šumski ekosistemi bukve, jele, smrče i bora, ali i rijetke, reliktne biljne zajednice koje su danas sve rjeđe u Bosni i Hercegovini.

Rezultati, kako ističu istraživači i aktivisti, ostavljaju malo prostora za dilemu. Majevica ispunjava sve uslove da dobije status parka prirode, što je predviđeno i važećim Prostornim planom Republike Srpske. Lokalni okolišni pokreti podsjećaju da su još 2024. godine podnijeli Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske zahtjev za proglašenje Majevice zaštićenim područjem, te da izrada Studije zaštite predstavlja ključni korak u tom procesu.

„Rezultati istraživanja jasno pokazuju da Majevica ima neprocjenjivu prirodnu i kulturnu vrijednost. Naša poruka je jednostavna – zaštita Majevice nije prepreka razvoju, već jedina garancija da će ovaj kraj imati budućnost“, poručila je Andrijana Pekić iz Udruženja građana „Čuvari Majevice“.

Izložba je podsjetila i na kulturno-istorijski značaj Majevice. Prema podacima Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, na ovom području evidentirano je oko 40 lokaliteta sa stećcima, dok se najveća nekropola stećaka u Bosni i Hercegovini nalazi upravo na Majevici, na razmeđi sela Piperi i Jablanica. Za mnoge mještane, ti nalazi dodatno potvrđuju da se ne radi o „praznom prostoru“ za eksploataciju, već o prostoru identiteta i kontinuiteta života.

Poruke sa skupa bile su jasne i kada je riječ o viziji razvoja. Građani i aktivisti insistiraju na održivim modelima – očuvanoj prirodi, zdravoj poljoprivredi i stočarstvu po kojima je Majevica decenijama poznata, te odgovornom razvoju turizma. S druge strane, eksploatacija litijuma i drugih takozvanih kritičnih mineralnih sirovina doživljava se kao direktna prijetnja pitkoj vodi, zemljištu, zdravlju ljudi i opstanku lokalnih zajednica.

„Održiva poljoprivreda, stočarstvo i odgovoran turizam su modeli razvoja koji čuvaju prirodna dobra i donose dugoročnu korist ljudima. Rudarenje litijuma nosi rizike koje Majevica i njeni stanovnici ne mogu i ne smiju prihvatiti“, istakla je Snežana Jagodić Vujić iz Ekološkog udruženja „Eko put“ iz Bijeljine.

Otpor lokalne zajednice nije nov. Više od šest hiljada građana iz Bijeljine, Zvornika, Lopara i Ugljevika potpisalo je peticiju kojom se od Narodne skupštine RS traži moratorijum na sva geološka istraživanja i eksploataciju ruda na Majevici. Iako je Narodna skupština RS dva puta odbila da podrži inicijativu za zabranu rudarenja litijuma, Skupština opštine Lopare je u julu 2025. godine jednoglasno usvojila Rezoluciju o sprječavanju otvaranja rudnika litijuma, jasno poručivši da se protivi bilo kakvim dogovorima s domaćim ili stranim investitorima.

U međuvremenu, Vlada RS je povukla poteze koji su dodatno pojačali nepovjerenje građana. Iako je zakonom propisan rok od dvije godine za podnošenje zahtjeva za eksploataciju nakon završenih istraživanja – rok koji je u slučaju nalazišta na Majevici isticao 31. jula prošle godine – taj rok je pomjeren do februara 2025. godine. Paralelno s tim, izmjenama Zakona o geološkim istraživanjima uklonjena je odredba koja je garantovala obavezno učešće lokalne zajednice u javnim raspravama, što su analitičari ocijenili kao ozbiljan korak unazad u transparentnosti.

Podsjećamo, lokalno stanovništvo Lopara se godinama protivi najavama otvaranja rudnika litijuma, a o tome je Gerila.info u više navrata izvještavala. Prije godinu dana tadašnji predsjednik RS Milorad Dodik primio je predstavnike kompanija Rock Tech Lithium i Arcore AG, a neposredno prije toga Arcore je podnio zahtjev za eksploataciju litijuma Ministarstvu energetike i rudarstva RS. Projekat je, uprkos otporu, i dalje u procedurama za dobijanje rudarske koncesije.

Sa današnje izložbe poručeno je da Majevica nije prostor za rizične projekte i brze profite, već dom za oko pola miliona ljudi koji na ovom području žive, rade i planiraju svoju budućnost. Poruka lokalne zajednice ostaje ista – razvoj da, ali ne po cijenu uništenja prirode, zdravlja i prava ljudi da odlučuju o prostoru u kojem žive.

Dejan Rakita / GERILA

The post Nauka potvrdila: Majevica je prirodno blago, ne prostor za rudnik litijuma first appeared on Gerila.info.

Sud je uvažio tužbu Resursnog Aarhus centra u Bosni i Hercegovini, utvrdivši da je Ministarstvo nezakonito uskratilo pristup traženim dokumentima, pozivajući se na navodne „povjerljive komercijalne informacije“ i „zaštitu privatnosti“, bez provođenja obaveznog testa javnog interesa.

Presudom je poništeno i drugostepeno i prvostepeno rješenje Ministarstva za privredu ZDK, a predmet je vraćen na ponovno odlučivanje, uz jasnu obavezu da se u novom postupku primijene odredbe Zakona o slobodi pristupa informacijama u Federaciji BiH i principi Aarhuske konvencije.

Sud: Informacije su javno dobro, izuzeci se moraju dokazati

U obrazloženju presude, sud navodi da su osporena rješenja zasnovana na pogrešnoj primjeni zakona, jer Ministarstvo nije obrazložilo zašto bi objavljivanje ugovora i prateće dokumentacije stvarno nanijelo štetu trećem licu, niti je razmotrilo da li u konkretnom slučaju preovladava javni interes.

Sud podsjeća da Zakon o slobodi pristupa informacijama polazi od principa da su informacije koje posjeduju javni organi javno dobro, a da su izuzeci dozvoljeni samo ako su jasno, konkretno i proporcionalno obrazloženi. Čak i u slučaju postojanja povjerljivih podataka, organ je dužan razdvojiti informacije i učiniti dostupnim one dijelove dokumentacije koji nisu izuzeti, što u ovom slučaju nije učinjeno.

Posebno je naglašeno da Ministarstvo nije moglo paušalno primijeniti izuzetke, pozivajući se na zaštitu privatnosti i komercijalnih interesa koncesionara, bez ozbiljne analize i provođenja testa javnog interesa, naročito imajući u vidu da se radi o raspolaganju prirodnim resursima i javnom zemljištu.

Šta se krije iza koncesije za hrom kod Vareša

Projekt istraživanja i potencijalne eksploatacije hroma na lokalitetima Duboštica–Tribija, u slivu rijeke Krivaje kod Vareša, inicirala je firma Seven Plus d.o.o. Sarajevo (danas Vareški minerali d.o.o.), povezana s investitorom Milošem Bošnjakovićem, koji planira otvaranje rudnika na tom području.

Ugovor o koncesiji za geološka istraživanja hroma dodijeljen je 2021. godine, iako su lokalni aktivisti i stručnjaci upozoravali da nedostaju ključne dozvole i saglasnosti, uključujući vodne akte, a radovi su započeli i bez važećih pravnih uslova. Pripremni radovi, uključujući uklanjanje šume i probijanje pristupnih puteva, bili su dva puta obustavljeni od nadležnih inspekcija, ali su se nastavili uprkos protivljenju i zabrinutosti mještana zbog mogućeg utjecaja na rijeku Krivaju, vodne resurse i ekosisteme. Ekolozi i civilne grupe upozoravaju da projekt krši zakonske procedure, uključujući zakon o zabrani prenamjene državnog šumskog zemljišta bez pravnog rješenja, i da bi oslobađanje heksavalentnog hroma moglo imati ozbiljne posljedice po zdravlje ljudi i okoliš.

Portal Gerila ranije je, zajedno sa portalom Faktoje iz Tirane, istraživao slučaj u Varešu, moguće posljedice potencijalnog rudarenja, kao i trenutno stanje jednog od rijetkih aktivnih rudnika hroma u Evropi – Bulkizi u Albaniji.

Građani: „Ugovore kriju, resurse rasprodaju“

Presudu Kantonalnog suda u Zenici pozdravile su brojne ekološke organizacije i građanske inicijative. Udruženje građana Fojničani u javnom reagovanju ocjenjuje da je sudska odluka „mala, ali važna pobjeda“, uz upozorenje da ostaje gorčina zbog odnosa vlasti prema prirodnim resursima i zdravlju ljudi.

„Doista je nevjerovatno da Vlada Zeničko-dobojskog kantona protuustavno ustupa državno, odnosno naše, šumsko zemljište i u bescjenje prodaje naše prirodne resurse privatnoj firmi, a kada javnost zatraži uvid u ugovor, kantonalne institucije pokušavaju sve to sakriti“, navode iz ovog udruženja.

Posebno ukazuju na to da su vlasti i koncesionar koristili gotovo identičnu argumentaciju protiv objavljivanja ugovora, pozivajući se na zaštitu komercijalnih interesa kompanije, dok se interesi građana i pravo javnosti na informacije sistematski zanemaruju.

„Da bi javnost dobila uvid u koncesioni ugovor, potrebna je tužba i sudska presuda. Mi, građani, moramo tužiti Vladu koju smo sami izabrali, samo da bismo dobili dokument o raspolaganju našim prirodnim resursima“, poručuju iz UG Fojničani.

Presedan sa širim posljedicama

Ova presuda ima širi značaj, jer potvrđuje da se ugovori o koncesijama, koji se odnose na eksploataciju prirodnih resursa, ne mogu automatski tretirati kao poslovna tajna, niti se javni interes može potisnuti u korist privatnih ekonomskih interesa.

Sud je jasno poručio da su institucije dužne da transparentno postupaju, naročito u slučajevima koji se tiču okoliša, javnog zdravlja i upravljanja prirodnim bogatstvima. U ponovljenom postupku, Ministarstvo za privredu ZDK moraće da otkloni utvrđene nezakonitosti i donese novu, zakonitu odluku o zahtjevu za pristup informacijama.

Hoće li to značiti i stvarno otvaranje ugovora o koncesiji prema javnosti – ili tek novo administrativno odugovlačenje – tek treba da se vidi. Ono što je izvjesno jeste da se borba za transparentnost i odgovornost u upravljanju prirodnim resursima u Bosni i Hercegovini nastavlja, i to pred sudovima.

Dejan Rakita / GERILA

The post Sud u Zenici poništio odluku Vlade ZDK: Javnosti uskraćen uvid u ugovor o koncesiji za hrom kod Vareša first appeared on Gerila.info.

Riječ je o lokaciji Čerkezovac, bivšem vojnom kompleksu, gdje se planira skladištenje polovine nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško, ali i radioaktivnog otpada iz hrvatskih bolnica i industrije, o čemu je Gerila više puta izvještavala. Iako vlasti u Zagrebu tvrde da će se sve odvijati uz “najviše sigurnosne standarde”, ključna pitanja ostaju bez odgovora: kako je moguće donositi lex specialis za jednu konkretnu lokaciju prije završetka studije uticaja na okoliš i bez učešća susjedne države koja je direktno izložena rizicima?

Trgovska gora se nalazi na seizmički aktivnom području, neposredno uz sliv rijeke Une – jedne od najčistijih rijeka u Evropi i izvora pitke vode za desetine lokalnih zajednica u Bosni i Hercegovini. Upozorenja o mogućoj kontaminaciji tla i podzemnih voda godinama dolaze iz stručnih i civilnih krugova, ali ih hrvatske institucije sistematski zanemaruju. Istovremeno, radovi na terenu su već započeti, dok se javnosti poručuje da razloga za brigu nema.

Ni rasprava u Saboru nije donijela suštinski zaokret. Opozicione stranke su poručile da podržavaju obavezu Hrvatske da zbrine otpad iz NE Krško, ali su upozoravale na upitnu sigurnost lokacije Čerkezovac. Vladajući HDZ, s druge strane, ostao je pri stavu da je riječ o tehnički sigurnom i zakonski nužnom projektu.

Za organizacije i lokalne zajednice s druge strane Une, takva objašnjenja nisu dovoljna.

Iz organizacije Green team iz Novog Grada poručuju da usvajanje zakona po hitnoj proceduri predstavlja jasan signal da je odluka o lokaciji donesena unaprijed, bez stvarne namjere da se proces vodi otvoreno i inkluzivno, u skladu s međunarodnim obavezama o prekograničnim uticajima na životnu sredinu.

„Ignorisana su formalna protivljenja institucija Bosne i Hercegovine, zaključci Savjeta ministara BiH, rezolucije entitetskih parlamenata, kao i brojni akti lokalnih zajednica u regiji Trgovske gore“, navode iz Green teama, podsjećajući da su gradovi i opštine poput Bihaća, Novog Grada, Prijedora, Bosanske Krupe, Kozarske Dubice i drugih godinama slali dopise Saboru i hrvatskim institucijama – bez ikakvog efekta.

Posebno zabrinjava činjenica da Bosni i Hercegovini nije omogućeno učešće u istraživanjima, niti su joj dostavljene ključne informacije o obimu i dugoročnim posljedicama projekta. Time su, kako upozoravaju ekološke organizacije, prekršena osnovna načela javnog učešća, transparentnosti i prava na zdravu životnu sredinu.

„Bosna i Hercegovina nije imala nikakve energetske ni ekonomske benefite od nuklearne energije, ali se sada dovodi u poziciju da snosi rizike tuđih benefita“, poručuju iz Green teama, ocjenjujući da je prebacivanje rizika na susjednu državu nekorektno i suprotno dobrosusjedskim odnosima.

Dok se u političkom Zagrebu govori o regulatornim okvirima i tehničkim standardima, s druge strane Une, među lokalnim stanovništvom, ostaje strah da bi cijenu političkih odluka mogli platiti upravo oni – mali ljudi, ali i voda i priroda. U regiji čije su prirodne ljepote vijekovima bile njen zaštitni znak, danas se sve dovodi u pitanje. Hoće li Una i dalje ostati jedna od najljepših rijeka Balkana, više nije samo retoričko pitanje, a vrijeme za reakciju Bosne i Hercegovine neumoljivo ističe.

Jedna od propuštenih prilika bila je i nedavna posjeta premijera Hrvatske Andreja Plenkovića Banjaluci, kada su se zvaničnici Republike Srpske utrkivali ko će napraviti više fotografija s hrvatskim premijerom, umjesto da se otvori suštinsko pitanje – kakva je budućnost rijeke Une i ljudi koji žive na njenim obalama.

Dejan Rakita / Gerila

The post Hrvatska gura nuklearni otpad na granicu s BiH: Sabor usvojio zakon za Trgovsku goru bez studije i bez dijaloga! first appeared on Gerila.info.

Zvuk metalnih mašina, a ne žubor rijeke, sada je svakodnevica mještana ovog dijela Banjaluke. Iako su radovi već jednom proglašeni nezakonitim, gradske vlasti tvrde da je sve u skladu sa zakonom i da se šetalište gradi za dobrobit građana.

Gradonačelnik Draško Stanivuković uvjerava da “grad posjeduje svu potrebnu dokumentaciju”.

„Nastavljamo izgradnju šetališta uz Vrbas na potezu od Švedske plaže do Vrućice i za taj projekat posjedujemo vodne saglasnosti, građevinsku dozvolu i budžetirana sredstva. Novoizgrađeno šetalište jedno je od omiljenih mjesta za uživanje naših građana i istrajaćemo na tome da ga uspješno završimo“, poručio je Stanivuković.

Da sve nije tako “bajno” upozorava Centar za životnu sredinu i ističu da se radi upravo suprotno — da se gradi bez neophodnih dozvola, u zoni prvog stepena zaštite, na području koje je proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

„Na obali nema table o radovima, izvođačima ili dozvolama. Građani su prijavili policiji da se radovi izvode bez zakonskog osnova. O svemu je obaviješten i vodni inspektor“, navodi se u saopštenju Centra.

Podsjećaju da su prošli put radovi obustavljeni tek nakon intervencije policije i inspekcije, ali da je već tada značajan dio obale bio devastiran.

„Gradska uprava nastavlja da djeluje kao da iznad zakona postoji neko specijalno pravo na beton“, upozoravaju iz Centra.

„Ovo područje nije samo gradska periferija – riječ je o banjskom kompleksu Srpskih Toplica, nacionalnom spomeniku BiH. Umjesto očuvanja prirode i kulturne baštine, svjedočimo brutalnoj betonizaciji i uništavanju prirodnih plaža.“

Aktivisti su i ovog puta zatražili hitnu reakciju inspekcija i ponovno zaustavljanje radova, jer, kako tvrde, „nema naznaka da su pribavljene sve potrebne dozvole, osim eventualno vodnih smjernica“.

Kako je Gerila.info ranije pisala, radovi na izgradnji šetališta uz Vrbas u Šeheru započeti su bez potrebnih dozvola, a inspekcija je tada potvrdila nepravilnosti i privremeno zapečatila lokaciju — ali se mašine ubrzo ponovo vratile na obalu.

Aleksandar Trifunović, glavni urednik portala Buka, poručuje da borba za Vrbas mora biti zajednička, ali bez daljeg uništavanja rijeke pod izgovorom uređenja.

„Apsolutno sam za povratak Vrbasa stanovnicima Banje Luke. Godinama pišem da je rijeka oteta od svojih žitelja bespravnom gradnjom i uzurpacijom obale u privatne svrhe. Rijeka pripada svima, a obala pripada rijeci – tačka“, kaže Trifunović, naglašavajući da „ko je spustio ogradu do rijeke, treba da je sruši“.

Dodaje da podržava šetališta i vraćanje obale građanima, ali ne po cijenu betoniranja i širenja u korito.

„Šetalište – da, ali nauštrb otete obale, ne nauštrb otimanja od ionako ranjene rijeke“, zaključuje Trifunović.

Iz Centra za životnu sredinu ranije su podnijeli i krivičnu prijavu protiv odgovornih iz Gradske uprave, tvrdeći da su radovi započeti bez potrebnih saglasnosti i u suprotnosti sa Zakonom o vodama i odlukama Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.

„Mi nismo protiv šetališta – već protiv načina na koji se radovi izvode. Sve mora biti transparentno, uz poštovanje zakona i javno dostupne projekte“, rekao je Igor Kalaba, iz programa Biodiverzitet i zaštićena područja.

Udruženje građana “Zdravo da ste” također je pozvalo institucije da se pridržavaju zakona.

„Šetalište može biti korisno, ali samo ako se gradi zakonito. Mladi ljudi treba da vide primjer odgovornosti, a ne samovolje“, poručila je Tanja Boromisa.

I dok iz Gradske uprave ne odgovaraju na zahtjeve za uvid u dokumentaciju, ostaje pitanje – ako su prethodni radovi obustavljeni kao nelegalni, kako su sada isti ponovo mogući?

Dejan Rakita / GERILA

The post Radovi na obali Vrbasa ponovo bez dozvola: Stanivukovićevi bageri jači od zakona i pravila? first appeared on Gerila.info.

Tog dana, tačno u 23:59, u Federaciji BiH istekao je zakonski rok za investitore da kompletiraju dokumentaciju za dobijanje energetskih dozvola, čime je formalno zatvoreno poglavlje potencijalne izgradnje više od 150 MHE, koje su godinama izazivale otpor lokalnih zajednica i organizacija za zaštitu životne sredine.

Upravo istog dana, kako su saopštili lokalni aktivisti, u opštini Šipovo, u Republici Srpskoj, ponovo su počeli radovi na izgradnji MHE “Kužo 1” – svega nekoliko stotina metara od izvora rijeke Plive, jednog od najvećih izvora pitke vode u Evropi.

“Bageri su jutros ponovo radili. Iako je sada postavljena tabla s nazivom izvođača, lokalni stanovnici tvrde da su mašine na terenu bile iz druge firme”, naveli su iz Fondacije ACT, ističući da je šok još veći jer se paralelno vodi borba protiv druge planirane MHE “Jovići”, čija je ekološka dozvola ranije poništena nakon velikih protesta i pritiska javnosti.

Protesti i prijave: Borba za Plivu se nastavlja

Neformalna grupa “Čuvari Plive” javno je osudila nove radove, ističući da se oni odvijaju netransparentno, bez poštovanja zakona i da direktno ugrožavaju korito i vodozahvat rijeke koju koriste stanovnici sela Pljeva i okolnih naselja.

“Dok u Federaciji BiH obilježavamo stupanje na snagu zakona o zabrani izgradnje novih malih hidroelektrana, u Republici Srpskoj svjedočimo nastavku prijetnji našim rijekama. Ponovo su započeti radovi na pripremi izgradnje mHE „Kužo 1“. Posebno zabrinjava činjenica da je instalisana snaga ove hidroelektrane 0,249 MW – tačno ispod praga nadležnosti više instanci vlasti, čime se odgovornost svodi isključivo na opštinske organe”, ističu iz Čuvara Plive.

Ističu da još više uznemirava podatak da je građevinska dozvola za ovaj objekat izdata 15. aprila 2025. godine, svega četiri dana prije velikog protesta lokalnog stanovništva protiv druge planirane mHE „Jovići“, čija je ekološka dozvola u međuvremenu poništena.

“Apelujemo na sve nadležne institucije – posebno opštinske vlasti – da preuzmu odgovornost, poštuju zakonske procedure i zaštite prirodne resurse u interesu građana i javnog dobra. Takođe, smatramo da je hitno potrebno usvajanje zakona kojim bi se i u Republici Srpskoj zabranila izgradnja novih mHE, kako bi sve rijeke u Bosni i Hercegovini bile ravnopravno zaštićene od daljeg uništavanja”, ističi za Gerilu iz ove neformalne grupe.

Naglašavaju da su, u međuvremenu, podnijeli zahtjeve za pristup informacijama u vezi sa svim izdatim dozvolama i čekaju zvaničan inspekcijski nalaz o trenutnom stanju na terenu, kao i da će, u skladu sa tim, preduzeti dalje korake.

Prema njihovim navodima, investitor je staru vodenicu pokušao pretvoriti u malu hidroelektranu, a tokom radova su navodno izvađene mlađi ribe, nasuto je 10–15 kamiona pijeska u korito, a tok rijeke privremeno prepriječen. Sve to je, tvrde, izvedeno bez table i najave radova, zbog čega su odmah zatražili intervenciju policije i inspekcije.

“Voda je zamućena, a direktno ide u kaptaže za piće. Investitor je povukao mašine kada su se ljudi okupili, ali šteta je već vidljiva”, navode aktivisti.

Iz Inspektorata Republike Srpske i opštine Šipovo potvrđeno je da su inspektori izašli na teren i zatekli tragove radova, ali bez prisutnih mašina. Najavljeno je da će investitor biti zvanično pozvan radi uvida u dokumentaciju i donošenja daljih mjera.

Vlasnik firme “Kužo”, Dragan Kužić, izjavio je za medije da ima svu potrebnu dokumentaciju, te poručio da će tražiti zaštitu institucija od – kako kaže – neosnovanih napada.

Nevidljiva proizvodnja, vidljiva šteta

Posebnu sumnju izaziva činjenica da je instalisana snaga MHE “Kužo 1” 0,249 MW – tik ispod granice za koju su nadležnosti u izdavanju dozvola prepuštene opštinskom nivou. Aktivisti smatraju da se ovakva praksa koristi kako bi se izbjegla šira kontrola i odgovornost viših nivoa vlasti.

“Radi se o projektu gotovo simbolične energetske vrijednosti, ali s ogromnim štetama po rijeku, ekosistem i lokalnu zajednicu”, upozorila je Sara Tuševljak iz Fondacije ACT.

Zanimljivo, samo nekoliko sedmica ranije, lokalno stanovništvo i ekološki aktivisti iz udruženja Čuvari Plive organizovali su velike proteste protiv planirane izgradnje mHE “Jovići”.

Na protestima je učestvovalo nekoliko stotina građana, a podršku im je tada javno dao i načelnik opštine Šipovo Milan Kovač, koji je tom prilikom, za GERILU, izjavio da “Pliva mora biti sačuvana”.

Ipak, samo četiri dana prije te protestne šetnje, 15. aprila 2025. godine, upravo Odjeljenje za urbanizam i stambeno-komunalne poslove opštine Šipovo, izdalo je građevinsku dozvolu za gradnju mHE “Kužo 1”, i to na svega nekoliko stotina metara nizvodno od izvora Plive.

Još zanimljivije je da je upravo Skupština Opštine Šipovo 2022. godine donijela Rezoluciju o zaštiti izvorišta, voda i rijeka, u kojoj se jasno navodi zabrana iniciranja i sprovođenja izgradnje malih hidroelektrana i sličnih objekata bez posebne odluke Skupštine, kao i obaveza uključivanja lokalne zajednice u odlučivanje. Na čelu Skupštine je tada, kao i sada, bio lokalni ogranak SNSD-a kojim “vedri i oblači” upravo dugogodišnji načelnik Milan Kovač.

U međuvremenu je ekološka dozvola za mHE “Jovići” poništena, čime je ova zajednica ostvarila važnu pravnu pobjedu – ali i pokazala koliko je borba za Plivu složena i višeslojna.

Presudom Okružnog suda Banja Luka od 23.07.2025. godine poništena je ekološka dozvola za navedenu malu hidroelektranu Jovići na rijeci Plivi, a u postupku osporavanja ove dozvole učestovali su Centar za životnu sredinu, Opština Šipovo, inicijativa Ne damo plivu i Janj, kao i još nekoliko udruženja i pojedinaca.

Zakon u Federaciji, šutnja u Srpskoj

Zakon koji je usvojen u Federaciji BiH 2022. godine zabranio je gradnju novih MHE, ali ostavio trogodišnji prelazni rok za one sa ranije potpisanim koncesijama. Danas je taj rok već uveliko istekao, a prema podacima Fondacije ACT, više od 150 projekata više ne može biti realizovano.

Ovo se smatra velikom pobjedom aktivista, ali i momentom u kojem se očekuje da se sličan zakon usvoji u Republici Srpskoj, gdje trenutno nema formalne zabrane, niti ozbiljne institucionalne kontrole nad već postojećih 123 MHE na teritoriji cijele BiH.

Strah građana i aktivista jeste da ovo nije kraj, već upravo početak izgradnje mikro hidrocentrala kojima će lokalne vlasti “gledati kroz prste” i da će Pliva, zaštitni znak Šipova, uskoro postati plijen lokalnih moćnika.

Dejan Rakita / GERILA

The post Dvije istovremene stvarnosti: Rijeka Pliva opet na udaru gradnje mHE, dok je u FBiH “odsviran” kraj za izgradnju istih! first appeared on Gerila.info.

Ali povlačenje inicijative nije kapitulacija, poručuju iz Mreže za zaštitu prirode u BiH koja okuplja 23 ekološka udruženja.

„Ovo nije odustajanje od borbe za prirodu i Matinski vis, već odgovoran čin djelovanja u skladu sa zakonom. Za razliku od onih koji već godinama dopuštaju neustavno uništavanje državnog zemljišta u zoni kamenoloma Ograjina, mi biramo odgovornost“, navode iz Mreže.

Iz ove mreže poručuju da ne žele biti dio „političkog igrokaza“ lokalnih vlastodržaca koji, kako navode, već decenijama omogućavaju devastaciju prirode – bez konsultacija s mjesnim zajednicama i građanima, uz brojne manipulacije i lažirane procedure. Tvrde da posjeduju dokaze o falsifikovanju potpisa, izmišljenim zborovima građana i montiranim odlukama koje se koriste za predstavljanje lažne slike da mještani ne žele zaštitu prirode.

„Ovo je bio test za lokalnu vlast u Žepču, ali i za cijelu Bosnu i Hercegovinu. Pokazalo se da se zaštita prirode sistemski blokira, dok se istovremeno ubrzava eksploatacija u korist pojedinaca. Na tom testu vlast u Žepču je pala – ne pred nama, nego pred vlastitim građanima“, navodi se u saopštenju.

Matinski vis, planinski plato iznad Žepča, godinama je pod pritiskom širenja eksploatacije kamena. Iako se radi o području izuzetne pejzažne, biološke i kulturne vrijednosti, lokalna vlast sistematski odbija da ga zaštiti. U isto vrijeme, ubrzano se odobravaju koncesije za kamenolome, bez javnih rasprava, bez studija uticaja na okoliš i mimo volje mještana.

Mreža je jasno poručila da zaštita prirode nije političko pitanje, niti tema na kojoj se ubiru glasovi, već civilizacijsko pitanje i moralna obaveza prema budućim generacijama. Optužuju političke strukture da se ponašaju kao da priroda nije zajedničko dobro, već resurs za eksploataciju i privatni profit. Posebno upozoravaju na odgovornost koju mladi vijećnici danas preuzimaju – ili odbacuju.

„Ne želimo da mladi svoju političku biografiju počnu kao generacija koja je odbila zaštititi prirodu. Ovo je prilika da ubuduće pažljivije biraju, jer neće zauvijek stajati iza onih koji ih guraju u nezakonite odluke“, ističu iz Mreže.

Iako je ova inicijativa povučena, najavljuju novu fazu – borbu kroz alternativne mehanizme, pravne prijave, javne kampanje i dokumentovanje svakog slučaja devastacije, bez oslanjanja na kompromitovane institucije. Fokus ostaje na građanima, mjesnim zajednicama i pokretu koji vjeruje da je priroda vrjednija od profita.

Portal Gerila.info već je pisao o ovom slučaju, upozoravajući da je Opštinsko vijeće Žepče godinama odbijalo raspravljati o zaštiti Matinskog visa, dok istovremeno ubrzano donosi odluke u korist koncesionara za kamenolome.

„Ovo nije kraj. Ovo je početak nove faze. Nastavljamo borbu, jače nego ikada prije“, poruka je koju ekološki aktivisti upućuju i Žepču i cijeloj Bosni i Hercegovini.

Ovakav obrazac ponašanja institucija na svim nivoima u BiH nije jedinstven samo za slučaj Matinskog visa, na žalost.

Sličan scenario odigrao se i nedavno u Banjaluci, gdje Narodna skupština Republike Srpske nije usvojila inicijativu za zabranu istraživanja i eksploatacije litijuma na području Majevice, iako je ona imala podršku više od 6.000 građana i brojnih ekoloških organizacija.

Od prisutnih 58 poslanika, 42 su glasala, a njih čak 25 – većinom iz vladajuće koalicije – ostalo je suzdržano, a 17 je bilo za, a niko, paradoksalno, nije bio protiv.

Narodni poslanici tako nisu usvojili Prijedlog odluke o moratorijumu na dodjelu koncesija za geološka istraživanja i za eksploataciju mineralnih sirovina, ruda i drugih resursa na području planine Majevica do okončanja postupka zaštite područja u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode Republike Srpske i usvajanja dokumenta o politici dodjele koncesija u skladu sa Zakonom o koncesijama Republike Srpske – građanska inicijativa.

Podsjećamo, predstavnici udruženja “Eko put” iz Bijeljine, “Čuvari Majevice” i “PEU Korak” iz Zvornika predali su 20. januara ove godine na protokol NSRS peticiju za donošenje odluke o moratorijumu na geološka istraživanja i eksploataciju pronađenih ruda na području planine Majevice, a i neposredno prije glasanja pozvali su poslanike da podrže ovu inicijativu.

Time se, i u Narodnoj skupštini RS, kao i u Opštinskom vijeću Žepče, još jednom potvrdio, sada već utabani i zabrinjavajući, obrazac institucionalne pasivnosti i političke opstrukcije kada je riječ o zaštiti prirode u Bosni i Hercegovini — čak i u trenucima kada je ta zaštita tražena legalnim putem, s legitimnim argumentima i podrškom javnosti.

Dejan Rakita / GERILA

The post Eko udruženja povlače inicijativu za Matinski vis, ali nastavljaju borbu: Inistitucije opet ignorišu zaštitu, ali ubrzavaju eksploataciju! first appeared on Gerila.info.

“Zoran je platio visoku cijenu. Navodno je otpušten sa radnog mjesta inženjera u znak odmazde zbog njegove uloge u pokretu. Pratiću suđenje i vjerujem da bi trebao biti vraćen na posao”, izjavila je Meri Laulor, ističući da ga vidi kao simbol otpora i ljudske hrabrosti.

Slučaj Poljaševića uvršten je u preliminarni izvještaj UN-a koji će biti predstavljen Savjetu za ljudska prava u martu 2026. godine. U dokumentu se Ozren navodi kao primjer ujedinjenog građanskog otpora iz Republike Srpske i Federacije BiH, gdje zajednički interes za očuvanjem ekosistema prevazilazi entitetske i političke podjele.

Cijena borbe za Ozren

Zoran Poljašević, dugogodišnji inženjer i aktivista, se sa još nemalim brojem aktivista posvetio borbi za očuvanje Ozrena. Pokret koji je pomogao organizovati spriječio je više pokušaja otvaranja rudnika koji bi, prema mišljenju stručnjaka, nepovratno devastirali jedno od biološki i kulturno najvrijednijih područja u ovom dijelu BiH.

Međutim, ta borba ga je, tvrdi, koštala radnog mjesta. Njegova tužba za nezakonit prekid radnog odnosa uskoro stiže na ročište, a činjenica da će slučaj pratiti zvaničnica UN-a dodatno ga pozicionira kao prelomnu tačku u borbi za prava ekoloških aktivista.

“Inspirisala me je priča u kojoj su se ljudi iz različitih dijelova BiH udružili kako bi zaštitili nešto što je zajedničko – prirodu, kulturu i istoriju”, poručila je Meri Laulor.

Planina Ozren – mnogo više od geografije

Planina Ozren posljednjih godina prerasta u žarište sukoba između interesa rudarskih korporacija, političkih struktura i građana koji zahtijevaju održiv razvoj i poštovanje okolišnih standarda. Lokacija je označena kao potencijalni izvor „kritičnih minerala“, što je izazvalo pojačane pritiske, sumnjive koncesije i protivljenje lokalnog stanovništva.

Pokret za Ozren, okupljen oko građanskih inicijativa i lokalnih udruženja, već je godinama suočen s brojnim oblicima represije: od diskreditacija i SLAPP tužbi, do, kako se navodi u UN izvještaju, direktnih otkaza, prijetnji i pokušaja ušutkivanja.

U tom kontekstu, Zoranov slučaj više nije samo pitanje radnog odnosa, već simbolički front za pravo na otpor i slobodu izražavanja.

UN upozorava na represiju na eko aktiviste u Republici Srpskoj

Meri Laulor je tokom svoje posjete BiH razgovarala s desetinama branitelja ljudskih prava, institucija i organizacija, i konstatovala da je situacija posebno alarmantna u entitetu Republika Srpska, gdje se – kako je navela – vlasti koriste zakonodavstvom i političkim diskursom za obračun s kritičkim glasovima.

“Visoki zvaničnici Republike Srpske, uključujući i predsjednika entiteta, često portretiraju aktiviste, novinare i NVO kao neprijatelje. Takva stigmatizacija, u kombinaciji sa zakonima poput kriminalizacije klevete i pokušaja uvođenja „zakona o stranim agentima“, stvara atmosferu straha i autocenzure”, upozorila je Laulor.

Dodala je da su aktivisti koji brane životnu sredinu u posebno ranjivom položaju, jer njihov rad direktno zadire u ekonomske interese moćnih struktura. „Zakon o geološkim istraživanjima“ i dozvole za rudarenje često se, prema njenim riječima, donose bez adekvatnih konsultacija s lokalnim zajednicama.

Međunarodna podrška – unutrašnji izazovi

Podrška UN-a Zoranu Poljaševiću i Pokretu za Ozren dolazi u trenutku kada domaće, i na lokalnom i na entitetskom ali i državnom nivou, vlasti sve češće ignorišu ili obeshrabruju građanski aktivizam. Umjesto dijaloga, aktivistima se nudi šutnja institucija, sudski procesi i društvena stigmatizacija.

Uprkos svemu, Pokret za Ozren i dalje traje – okuplja, informiše, odupire se. Međunarodno priznanje Meri Lajor dodatno legitimira ovu borbu i otvara prostor da Zoran, ali i svi drugi koji se bore za javno dobro, ne ostanu sami.

“Branitelji ljudskih prava nisu neprijatelji, već graditelji pravednijeg društva. Zoranova priča to najbolje pokazuje”, zaključila je specijalna izvjestiteljica Ujedinjenih nacija za položaj branitelja ljudskih prava.

Upravo je i redakcija portal Gerila snimila kratki igrani dokumentarni film o borbi lokalnog stanovništva i eko aktivista za očuvanje planine Ozren.

Podsjećamo, portal Gerila kontinuirano izvještava o višegodišnjem otporu lokalnih ekoloških udruženja i građana protiv rudarenja na Ozrenu, posebno nakon što su izdane koncesije za geološka istraživanja nikla i kobalta .

O pritiscima na eko aktiviste, posebno sa Ozrena među prvima je pisao i portal Gerila. Naime, nakon Javne rasprave o Nacrtu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o geološkim istraživanjima održane krajem januara 2024.godine u Administrativnom centru Vlade RS, na kojoj su brojni građani, mahom upravo sa Ozrena, izrazili svoje nezadovoljstvo najavljenim izmjenama, upravo je Poljašević ostao bez posla. 

Važno je napomenuti da, iako lokalne vlasti u gradu Doboju godinama nisu blagonaklono gledali na građanski aktivizam za očuvanje planine Ozren, nedavno, početkom maja ove godine, Skupština Grada Doboja jednoglasno je donijela odluku o proglašenju planine Ozren za zaštićeno područje sa održivim korišćenjem prirodnih resursa. Definitivan pomak u odnosu lokalnih vlasti ne znači i konačnu odbranu Ozrena jer je u pitanju šesti, odnosno najniži, nivo kategorisanja zaštićenih područja na osnovu kategorizacije Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN) na čijim principima su bazirani entitetski zakoni o zaštiti prirode.

Ekološka udruženja, poput Ekološkog udruženja “Ozrenski studenac” iz Petrova, Centra za životnu sredinu, Čuvara Ozrena, UG Fojničani iz Maglaja, u saradnji s Mrežom za zaštitu prirode u BiH, doprinijela su ovom uspjehu kroz promociju, istraživanja i značajna otkrića.

Ozren je prepoznat i po bogatom biodiverzitetu a što je prezentovano na sedmoj Konferenciji Mreže za zaštitu prirode u BiH, o čemu je Gerila takođe izvještavala. Tada je istaknuto da bološke raznolikosti planine Ozren, koji je po Prostornom planu Republike Srpske planirana za zaštitu u rangu nacionalnog parka, treba napokon i da joj omoguće status koji joj i po pravu i po prirodnim vrijednostima pripadaju.

Dejan Rakita / GERILA

The post UN stavlja Ozren na mapu borbe za ljudska prava: Slučaj Zorana Poljaševića pod međunarodnim nadzorom! first appeared on Gerila.info.