“Mali broj ljudi uspjeva da normalno razmišlja. Postoji veoma opasna tendencija da se prihvati sve ono što se čuje, sve ono što se pročita, i to sve bez ikakvog preispitivanja. Samo oni koji su u stanju da imaju kritički odnos i samostalno razmišljaju, samo će oni doći do istine! Da bi se upoznale struje u rijeci, onaj ko hoće istinu – mora da uđe u vodu”, reče jednom indijski mudrac Nisargadat Maharaj.

Stanovnici Bosne i Hercegovine redovno ulaze u vodu, samo ne da bi upoznali struju u rijeci i spoznali istinu, nego da bi se lagano kuvali, poput žaba. I tako dok se kuvaju u ključaloj vodi ispunjenoj pričama o ustavnosti imena Republike Srpske, ulasku Bosne i Hercegovine u NATO, nacionalnoj ugroženosti konstitutivnih naroda (ali ne i ostalih), izmjenama Izbornog zakona, političkoj prekompoziciji institucija zakonodavne i izvršne vlasti i sličnim “ključnim” stvarima, pred očima im isparavaju životni problemi – nova poskupljenja, nezaposlenost, odlazak stanovništva, loš životni standard i slične “nebitne” stvari.

Samo od početka nove godine najavljeno je nekoliko poskupljenja, bez pretjerane reakcije stanovništva, ali i medija. Ipak, važnije je šta kažu Dodik i Bakir nego što ćemo morati izdvajati više iz novčanika koji je ionako više prazan nego pun.

Tako je npr. najavljeno poskupljenje vode u Kantonu Sarajevo, povećanje cijene usluge deponovanja komunalnog otpada u Bijeljini, poskupljenje gasa za više od 30%, poskupljenje industrijske struje za korisnike Elektroprivrede BiH, poskupljenje vode u Banjaluci, poskupljenje vozačkog ispita, novo poskupljenje cijena goriva, poskupljenje mesa, mlijeka i prerađevina.

S druge strane, iako je prosječna plata nakon oporezivanja isplaćena u decembru 2018. godine u RS iznosila 891 КM i veća je nominalno za 1,3%, a realno za 1,6% u odnosu na prethodni mjesec, dok je prosječna bruto plata isplaćena u decembru 2018. godine iznosila 1.382 КM, sindikalna potrošačka korpa za decembar 2018. godine u RS iznosila je 1.891,78 KM. Čak i da oba roditelja rade, svoju četveročlanu porodicu teško mogu prehraniti.

• plate: 2 x 891 KM = 1.782 KM
• potrošačka korpa: 1.891 KM
• razlika: -109 KM

Dakle, četveročlanoj porodici, u kojoj oba roditelja rade, nedostaje 109 maraka da mogu “pregurati” mjesec. I to bez najavljenih poskupljenja.

U isto vrijeme, od početka nove godine, javnost je bila bombardovana “suštinskim” pričama za opstanak i preživljavanje, između ostalih inicijativom SDA za promjenu imena Republike Srpske, medijskim napisima i reakcijama javnosti u vezi sa obilježavanjem Dana RS, “razmiricama” u vezi sa pristupanjem BiH NATO savezu, pristupanju BiH Ugovoru o svemiru, pričama hoće li biti novog rata ili ne, izletu članova Predsjedništva BiH u Brisel, mahanjem zastavama u Predsjedništvu BiH i sličnim pričama koje su “presudno” uticale na naš život.

Na osnovu komentara na društvenim mrežama, iako nisu reprezentativni, moglo se zaključiti da stanovnicima BiH uopšte ne smetaju novi nameti i zavlačenja “državnih prstića” u džepove građana. U fokusu su bile upravo teme od “suštinske” važnosti, kao što su ime RS, Dan RS, put u NATO, zastave u Predsjedništvu BiH, ko je koga, s čim i kako… Kada bi sudili samo na osnovu komentara na Tviteru i Fejsbuku, u BiH je rat odavno počeo i uveliko plamti. Brigade tviteraša su se obrušavale jedne na druge negirajući zločine i zazivajući “drugo poluvrijeme”, dok su im pored nosa prolazili novi nameti. Doduše, bilo je i sporadičnih dizanja glasova protiv poskupljenja i lošeg životnog standarda, ali su se gubili u kakofoniji nacionalističkih i šovinističkih urlika.

Skretanje pažnje sa gorućih problema koji opterećuju svakodnevni život, kao što su siromaštvo, nezaposlenost, poskupljenja, odlazak stanovništva, loš životni standard, i dalje se uspješno sprovodi. Političari kao da primjenjuju jedan od osnovnih zakona elektrotehnike – ako nešto radi, ne mijenjaj! Godinama, decenijama uspješno kuvaju narod skrećući mu pažnju sa ključnih životnih problema, pomjerajući fokus na “probleme” koji im pomažu da očuvaju svoje pozicije i privilegije. Godinama, decenijama ista priča prolazi i ne mijenja se. A i zašto bi se mijenjala kada i dalje radi?! Zašto bi se mijenjala kada pomaže laganom kuvanju naroda. Kao ni žaba, ni narod ne pokazuje da mu smeta, nema potrebu da iskoči iz ključale vode. Ostaje da se krčka, sve dok ne bude skuvan.

The post USTAV, BIH, RS, poskupljenja, RAT, NATO: Samo da se ne puca! first appeared on Gerila.info.

Zastava je svetinja i nerijetko su ljudi ginuli zbog zastave. U ratu, na primjer, zastave su povjeravane časnim i najhrabrijima među hrabrima. Pad zastave istovremeno je značio pad ugleda, sramotu za života pa su mnogi hrabri ratnici češće birali da uz zastavu izgube život nega da ostanu u životu bez zastave.

foto Blic

Rat je, istina, nešto što se dešava u posebnim uslovima pod posebnim okolnostima i nije nam namjera da vas navedemo na pomisli da je poželjno ginuti na svakom koraku zbog svake zastave na stotinama jarbola. Samo napominjemo kakav značaj i simboliku ima zastava jedne zemlje i jednog naroda za pripadnike tog naroda.

Na žalost zbog zastava ljudi ginu i u miru. Poneseni navijačkim, pretjeranim, strastima u borbama i tučama u kojima jedni drugima otimaju navijačke zastave dešavaju se i smrti navijača. U navijačkom svijetu kada jedna grupa ili podgrupa izgubi zastavu ona po nekom nepisanom zakonu prestaje da postoji, ne postoji opcija pravljenja nove iste ili slične zastave. Jednostavno, gubitkom zastave doživjeli ste sramotu koja poništava sve vaše izgovore. Jednostavno, nepisano pravilo kaže da ako nisi kadar da je braniš na svakom koraku i bez obzira na brojnost neprijatelja ne treba ni da imaš ni da nosiš zastavu.

Pad zastave Srpske koji se desio u Sarajevu bruka je i sramota i onih koji su zastavu oteli ali i onih koji su je nosili, njome se hvalili a zatim olako ostali bez nje.

Sramota prvih je što su zastavu ukrali a ne oteli u borbi a sramota drugih je što zastavu nisu čuvali a znali su gdje je postavljaju i u krajnjem slučaju zbog čega je nose na „neprijateljsku teritoriju“. Iako je teško i zamisliti direktan napad nejakog Džaferovića na korpulentnog Milorada u tom sukobu bi bila makar mrva časti. Poraženi u tom sukobu bi dobio po ponosu ali bi zastava, u čijim god rukama da je završila, ostala neukaljana. Osvojena a ne ukradena.

Sada više nema povratka. Po svim nepisanim pravilima nova zastava ne može biti postavljena. Teško je zamisliti da Miloradova grupa zbog gubitka zastave bude rasformirana a osvojenom zastavom ne mogu se hvaliti ni kradljivci zastave jer nije osvojena časno.

Kako god, jedini gubitnik je zastava. Simbol naroda, države i časti. Pod kojom su ginuli najbolji da bi mi koji smo preostali mogli da se sprdamo njom.

The post Pad zastave Srpske first appeared on Gerila.info.