Građevinska skela u unutrašnjem dvorištu u devetom bečkom okrugu se urušila. Njeni ostaci usmrtili su četvoricu radnika i zatrpali ih u betonu.

Za to je, kako piše novinar i osnivač portala Balkan Stories Christoph Baumgarten, saznao na putu kući – i pomislio dvije stvari: da su poginuli radnici „odozdo“, i da se nada da nijednog od njih ne poznaje.

Baumgarten, čiji portal Balkan Stories iz Beča prati društvene i radničke teme vezane za region bivše Jugoslavije, u svom komentaru precizno secira realnost građevinskog sektora u austrijskoj prijestonici.

Od svih građevinskih radnika koje poznaje, kaže da se može sjetiti tek jednog koji je rođen u Austriji. I on je, kako navodi, napola Egipćanin.

Fasaderi, zidari, moleri, savijači armature, pomoćni radnici – svuda gdje treba teško raditi, dominiraju radnici iz siromašnijih zemalja.

U Beču to su uglavnom ljudi iz bivše Jugoslavije: Srbi, Bosanci, Kosovari, Makedonci.

Autor navodi i lične primjere: komšiju koji više ne može hodati nakon nesreće na radu, radnika koji se jedva oporavio, te kolegu koji je preminuo. Niz imena – Rile, Mujo, Sabo, Miloš – pretvara statistiku u stvarne ljude.

Samo u bolje plaćenim poslovima na gradilištu – poput vodoinstalatera, električara ili kranista – može se naći veći broj domaće radne snage.

„To su Jugosi koji grade novi Beč. I koje on prečesto proguta“, piše Baumgarten.

Sigurnost postoji – ali ne za sve

Austrijska gradilišta važe za relativno bezbjedna, što je rezultat dugogodišnje borbe sindikata Gewerkschaft Bau-Holz.

Nakon ove nesreće, njen predsjednik Beppo Muchitsch zatražio je temeljitu istragu.

Ipak, kako autor primjećuje, pitanje odgovornosti nije uvijek jednostavno. Katastrofe se ponekad dešavaju i bez direktne krivice.

Razlika u odnosu na zemlje regiona, poput Srbije ili Bosne i Hercegovine, jeste u povjerenju u institucije – policiju, tužilaštvo i vještake koji bi trebali utvrditi šta se tačno dogodilo. Ali to, upozorava autor, ne mijenja suštinu problema.

Iza fasade – rad na ivici zakona

Stvarnost građevinskog sektora, čak i bez ovakvih nesreća, često je surova.

Na mnogim gradilištima, kako navodi, vladaju grubi uslovi rada. Dokumentacija se ne provjerava uvijek, radnici se ne prijavljuju uredno, a doprinosi često izostaju. Građevinarstvo i ugostiteljstvo, prema podacima sindikata i radničkih institucija, među sektorima su s najviše radnih sporova.

Rad u velikim firmama uglavnom garantuje sigurnost. Problem nastaje kod manjih firmi, koje često funkcionišu kao podizvođači velikih i gdje se zakoni ne poštuju dosljedno.

Poseban problem predstavlja činjenica da su mnoge takve firme u vlasništvu ljudi koji su i sami migranti – i koji nerijetko eksploatišu svoje sunarodnike. Autor naglašava da to nije univerzalno pravilo, ali da je dovoljno često da predstavlja ozbiljan strukturni problem.

Klasa jača od nacije

Ovaj problem, međutim, ostaje gotovo nevidljiv.

Radnici ga često prihvataju kao normalan. Javnost ne reaguje. Čak ni bolje situirani migranti iz regiona ne pokazuju interes za položaj svojih sunarodnika. Građevinci žive u paralelnim svjetovima, često stigmatizovani i marginalizovani.

„Klasa je jača od nacije“, konstatuje autor.

U toj rečenici, piše, krije se i potencijal za promjenu – kada bi radnici masovno stali zajedno, politički pejzaž bi se mogao promijeniti. Ali to se ne dešava.

Sistem koji troši ljude

Za mnoge građevinske radnike, da bi ih sistem „progutao“, nisu potrebne ni nesreće. Dovoljno je da decenijama rade fizički težak posao.

Već u pedesetim godinama, mnogi više ne mogu obavljati osnovne zadatke. Leđa, ruke, zglobovi – tijelo popušta. Ipak, sistem ih gura da rade do 65. godine.

A onda dolazi penzija – često nedovoljna za dostojanstven život.

Godine rada u matičnim zemljama slabo se priznaju, pa radnicima nedostaje deset ili više godina staža za punu penziju. Ishod je gotovo uvijek isti: uništeno zdravlje i siromaštvo u starosti. Četvorica poginulih radnika iz Beča najtragičniji su podsjetnik na tu realnost.

Ali, kako zaključuje Baumgarten, oni nisu izuzetak.

Oni su pravilo.

balkanstories.net

The post Koga Beč proždire: Četiri radnika iz regiona poginula na gradilištu, sistem koji ih troši ostaje nepromijenjen first appeared on Gerila.info.

Autori izvještaja navode da javni servis BiH posjeduje jasno definisana urednička načela i etičke standarde, koji uključuju pravila o digitalnoj verifikaciji sadržaja i ponašanju novinara na online platformama. Međutim, u postojećim dokumentima ne postoje eksplicitne smjernice za korištenje AI alata, algoritamskih sistema ili sintetički generisanog sadržaja u uredničkom radu.

U dijelu koji se tiče vještačke inteligencije, NarativAI upozorava da nedostaju jasne politike koje bi regulisale etičku upotrebu AI tehnologija, kao i mehanizmi da se javnost transparentno informiše o eventualnoj primjeni AI u produkciji i distribuciji medijskih sadržaja.

„Bez jasnih i savremenih AI standarda postoji rizik da tehnološki razvoj nadmaši etičke i institucionalne okvire“, navodi se u izvještaju.

Zbog toga NarativAI preporučuje ažuriranje uredničkih i etičkih dokumenata BHRT-a, uvođenje jasnih smjernica za etičku upotrebu vještačke inteligencije te jačanje javne komunikacije o tehnološkim praksama javnog servisa.

Istraživanje je provedeno u periodu oktobar-novembar 2025. godine, na osnovu javno dostupnih informacija i dokumenata, primjenom standardizovanog modela bodovanja od 100 bodova.

Rezultati regionalne analize pokazuju da se javni radiodifuzni servisi u Zapadnom Balkanu nalaze u zoni umjerene spremnosti, s ukupnim ocjenama između 50 i 65 bodova od mogućih 100, što ukazuje na postojanje osnovnih etičkih i institucionalnih okvira, ali bez potpune spremnosti za digitalne i AI izazove. U tom kontekstu, BHRT u Bosni i Hercegovini ostvario je ukupno 65 bodova, čime se svrstava među najbolje rangirane javne servise u regionu, zajedno s RTK. Slijede RTCG i RTSH s po 60 bodova, dok je RTS ostvario 55 bodova, što ga pozicionira u sredini regionalnog raspona. HRT, zajedno s MRTV, ostvario je 50 bodova, što ih smješta na donju granicu regionalnog raspona i dodatno naglašava potrebu za modernizacijom etičkih i upravljačkih okvira, posebno u kontekstu jačanja javne transparentnosti i odgovora na savremene digitalne i AI izazove u novinarstvu.

The post Izvještaj o spremnosti javnih servisa za vještačku inteligenciju: BHRT solidan u transparentnosti, ali slab u AI pravilima first appeared on Gerila.info.

Najavljen u novembru 2022. godine, Energetski paket podrške EU za Zapadni Balkan imao je za cilj ublažavanje neposrednih posljedica energetske krize i ubrzavanje energetske tranzicije. Putem Investicijskog okvira za Zapadni Balkan (WBIF) trebalo je biti dodijeljeno 500 miliona evra, dok je druga polovina predstavljala budžetsku podršku za pomoć ranjivim porodicama i malim preduzećima.

Između februara i maja 2023. godine isplaćeno je 90 posto sredstava budžetske podrške, dok je ostatak planiran nakon usvajanja akcionih planova. Praćenje se trebalo vršiti putem indikatora, a ne direktne potrošnje. Komisija je objavila „indikativne“ planove 2022. godine, ali konačne verzije za Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo i Sjevernu Makedoniju izgleda da nisu dostupne online.

Kratkoročne subvencije za račune za električnu energiju dominirale su nacrtima planova, ali s nejasnim rezultatima. U Albaniji, podrška je pokrivala samo postojeće mjere, dok su Crna Gora i Srbija dale jednokratne isplate bez dugoročnog efekta. Sjeverna Makedonija je subvencionisala račune svih domaćinstava putem transfera državnom preduzeću ESM, umjesto da pomogne najugroženijima.

Crna Gora i Srbija takođe su uključile mjere „energetske sigurnosti“ u svoje akcione planove, uključujući direktne subvencije za fosilna goriva kroz kupovinu zaliha nafte.

Sve zemlje su planirale podsticaje za izolaciju, efikasne sisteme grijanja i/ili male obnovljive izvore energije, ali samo Bosna i Hercegovina i Kosovo su objavili značajne informacije o napretku. Od ukupno 500 miliona evra budžetske podrške, Bankwatch je mogao potvrditi da je samo 41,1 milion evra doprinio održivoj energetskoj tranziciji.

„Nedostatak javno dostupnih informacija o energetskom paketu pomoći EU za Zapadni Balkan je nevjerovatan. Fondovi zasnovani na indikatorima, koji se uvode na brzinu, postaju uobičajena praksa Komisije u regionu, ali bez jasnih planova potrošnje, javnih konsultacija, redovnih izvještaja i odgovornosti, milijarde evra javnog novca su u opasnosti da budu uzalud potrošene”, izjavila je Pippa Gallop, stručnjakinja za energetsku politiku Jugoistočne Evrope pri Bankwatchu.

Davor Pehchevski, regionalni koordinator za energiju pri Bankwatchu, rekao je da je glavna energetska kriza odavno prošla, i da je krajnje vrijeme da vlade i Komisija odgovore na pitanje od milijardu evra: šta je urađeno i šta je postignuto?

“U regionu poznatom po nepotizmu i korupciji, nevjerovatno je da je toliko sredstava isplaćeno unaprijed, bez skoro ikakvih uslova. Očekujemo temeljnu evaluaciju paketa što je prije moguće, uz uključivanje svih relevantnih aktera i javnu dostupnost rezultata”, izjavio je Pehchevski.

The post Većina sredstava iz EU energetskog paketa za Zapadni Balkan netransparentna i neefikasna first appeared on Gerila.info.

Rezultati su ovo nastali prema sedmom izdanju izvještaja Bankwatcha “Uskladiti ili Zatvoriti”, koji je danas objavljen u saradnji sa Centrom za životnu sredinu i Aarhus Centrom u BiH.

Upravo su iz Centra za životnu sredinu upozorili da je “zagađenje prašinom i dušikovim oksidima iz termoelektrana na ugalj ponovo prekoračilo maksimalne dozvoljene granice”.

BiH postala najveći regionalni zagađivač

Prvi put otkako se vodi evidencija, termoelektrane u Bosni i Hercegovini emitovale su najviše SO₂ u regionu – 212.840 tona, što je 11,3 puta više od sopstvene NERP kvote.

Čak četiri od šest najvećih zagađivača – blokova nalaze se u BiH: Ugljevik 1, Gacko 1, Tuzla 6 i Kakanj 7. Time je BiH pretekla Srbiju, koja je godinama držala neslavno prvo mjesto, a ukupna bh. emisija veća je od zbirne SO₂ emisije svih termoelektrana u Hrvatskoj, Sloveniji i Crnoj Gori zajedno.

Bankwatch procjenjuje da su prošlogodišnje emisije SO₂ iz bh. termoelektrana mogle uzrokovati više od 1.100 prijevremenih smrti u regionu i EU.

„Emisije SO₂ u Bosni i Hercegovini se iz godine u godinu povećavaju… Ukoliko institucije ne reaguju što prije, uskoro ćemo moći da kažemo da smo zakasnili sa energetskom transformacijom“, upozorava Dragan Ostić iz Centra za životnu sredinu.

Ugljevik: 85 miliona eura za filtere koji „nisu isplativi“

Termoelektrana Ugljevik ponovo je zabilježila najveće apsolutne emisije u Jugoistočnoj Evropi – 112.943 tone SO₂ u 2024., iako je u pogon još 2021. stavljen postrojen-je za odsumporavanje vrijedno 85 miliona €. Operater RiTE Ugljevik priznaje da sistem ne radi jer predstavlja „ekonomsko opterećenje“  .

TE Ugljevik danas ispušta 50 puta više SO₂ nego poljski Belchatów – najveći zagađivač u EU – dok je 80 miliona € potrošeno na nefunkcionalne filtere.

Gacko obara rekorde u prašini

Blok Gacko 1 ostvario je neslavnu titulu najvećeg emitera lebdećih čestica u regionu: 3.339 tona PM ili 13,7 puta iznad dozvole u 2024, pokazuje najnoviji izvještaj Bankwatcha. Podaci GEM-a za prethodnu godinu (3.241 t PM u 2023.) potvrđuju da zagađenje kontinuirano raste, uprkos obećanoj modernizaciji elektrofilterskih jedinica koja od 2022. nije prošla ni početnu fazu nabavke.

Da se višak čestica preliva u svakodnevni život, demonstrira i platforma IQAir: prosječna 24-časovna koncentracija PM10 od oko 260 µg/m³ u Gacku tokom decembra 2024. bila je pet puta viša od smjernice Svjetske zdravstvene organizacije (50 µg/m³).

Tuzla i Kakanj rade mimo „opt-out“ roka

Blokovi Tuzla 3, Tuzla 4 i Kakanj 5 morali su se ugasiti do 31. decembra 2023. jer su iskoristili 20.000 sati rada bez filtera. Ipak, svi su i dalje u pogonu, zbog čega je Sekretarijat Energetske zajednice pokrenuo novi postupak protiv BiH.

„Nisu ugradili postrojenja za smanjenje emisija i nelegalno su produžili rad blokova… Očigledno im se više isplati trovati svoje građane“, kaže Denis Žiško iz Aarhus centra BiH.

Prema internim podacima Elektroprivrede BiH, samo u prva četiri mjeseca 2025. sporne jedinice ispustile su dodatnih 18.000 tona SO₂ i oko 2.600 tona prašine, čime su premašile godišnje limite predviđene NERP-om. Sekretarijat Energetske zajednice najavljuje mogućnost novčanih kazni i ograničenja izvoza električne energije ako blokovi nastave rad do kraja godine. Istovremeno, kantonalne ekološke inspekcije već su izdale prekršajne naloge u ukupnom iznosu od 1,5 miliona KM, no EPBiH se žalila, pa su postupci i dalje na čekanju.

Račun stiže 2026: EU uvodi CBAM

Od 1. januara 2026. na snagu u punom obimu stupa Mehanizam EU za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM), koji će oporezivati struju s visokim ugljičnim otiskom.

Profesor Šemsudin Kušljugić već je upozorio za Gerilu da će „CBAM sa svim posljedicama povući otežan izvoz“ ako BiH nastavi da se oslanja na ugalj.

Trenutna tržišna cijena emisijskih jedinica u EU ETS-u kreće se oko 85 € po toni CO₂, pa bi elektroprivrede iz BiH – prema sadašnjem intenzitetu ugljika – morale plaćati i do 100 miliona eura dodatnih nameta godišnje za izvoz kilovat-sata u Hrvatsku ili Italiju. Time bi električna energija iz starih blokova postala skuplja od prosječne cijene koju već nude solarni i vjetroparkovi u regionu.

Regionalni koordinator Bankwatcha Davor Pehchevski podsjeća: „Ove stare termoelektrane postaće još manje ekonomične – potrebni su nam jasni, izvodljivi planovi gašenja i tranzicije.“

Zašto vlade odlažu neizbježno?

Uprkos rekordnom zagađenju, vlasti i elektroprivrede odlažu ulaganja u filtere ili planove zatvaranja. Dio odgovora leži u političkoj cijeni skuplje struje: EPBiH i ERS i dalje subvencionišu ugalj, dok istovremeno uvozimo energiju a kilovat-sat poskupljuje prema građanima.

Dok se vladajuće strukture bave „kupovinom vremena“, one rizikuju nove tužbe Sekretarijata Energetske zajednice, gubitak prihoda od izvoza struje ka EU i, najvažnije, daljnje narušavanje zdravlja stanovništva.

Šta možemo naučiti od onih koji su uspjeli?

U rješavanju zagađenja iz termoelektrana ima primjera koji dokazuju da se problemi sa zagađenjem nastalim iz termoelektrana na ugalj itekako mogu uspješno riješiti.

Španija je, recimo, 2020. zatvorila 7 od 15 svojih preostalih blokova preko noći. Vlada je istovremeno odobrila “Plan za pravednu tranziciju” vrijedan 250 miliona eura, kojim je nadoknadila gubitak radnih mjesta – rudari su postali tehničari za solarne farme, a dijelovi starih postrojenja pretvoreni su u pogone za reciklažu opreme obnovljivih izvora.

Danska je otišla korak dalje u TE Kalundborg: umjesto da samo stavi filtere, spojila je elektranu s lokalnom rafinerijom, farmom algi i gradskom toplifikacijom. Otpadna para sada grije 23.000 domaćinstava, a sumporni gips se prodaje cementarama. Emisije SO₂ pale su za 95 %, a elektrana posluje s pozitivnom nulom i bez državnih subvencija.

Na Veliko polje kod slovenačkog Velenja država uvodi pilot-projekt “ugljeničnih obveznica” – rudnik dobija sredstva samo ako dokaže pad emisija iznad 10 % godišnje i paralelno zaposli bivše rudare u industriji baterija. Za tri godine, koncentracija lebdećih čestica u obližnjem Šoštanju pala je ispod EU graničnih vrijednosti, a 82 % radnika zadržalo je stalno zaposlenje.

Ako su Španija, Danska i Slovenija pokazale da je moguće spojiti niže emisije, nova radna mjesta i stabilnu mrežu, onda i BiH može prestati da bira između čistog zraka i jeftine struje.

Dejan Rakita / Gerila

The post Preko crvene linije zagađenja: Zastarjele termoelektrane guraju BiH u CBAM sankcije već od 1.januara 2026?! first appeared on Gerila.info.

Ovim dokumentom Frontex dobija mogućnost raspoređivanja svojih stalnih snaga u BiH, a sve u cilju jačanja kapaciteta lokalnih institucija i smanjenja neregularnih migracija duž zapadnobalkanske rute. Kako ističu iz Evropske komisije, broj neregularnih prelazaka granica u regionu značajno je smanjen — sa preko 145.000 u 2022. na 21.520 u 2024. godini, dok je u prva četiri mjeseca 2025. godine zabilježen dodatni pad od 58%.

Sporazum predstavlja dio šireg Akcionog plana EU za Zapadni Balkan iz decembra 2022. godine, a njegova primjena će biti privremena od dana potpisivanja, dok ne bude ratifikovan u BiH i odobren od strane Evropskog parlamenta i Savjeta EU.

Frontex je već prisutan u BiH kroz raniji radni okvir iz 2009. godine, a službenici su trenutno aktivni na sarajevskom aerodromu. Nova faza saradnje omogućava punu operativnu prisutnost, ali pod uslovima koje dogovore Frontex i Granična policija BiH. Raspoređeni timovi će postupati isključivo u skladu sa zakonima BiH, pod instrukcijama domaćih vlasti, uz poštovanje Kodeksa ponašanja Frontexa koji se odnosi i na operacije van teritorije EU.

„Zahvaljujući bliskoj saradnji sa partnerima sa Zapadnog Balkana, neregularni prelasci granica duž ove rute smanjeni su za skoro 95% u poređenju sa 2022. godinom. Ovo potvrđuje da zajednički rad donosi opipljive rezultate i da je Zapadni Balkan sastavni dio evropskog prostora stabilnosti i sigurnosti. Današnji Sporazum sa Bosnom i Hercegovinom je još jedan važan korak u jačanju naše zajedničke odgovornosti za efikasno upravljanje granicama i sigurniju Evropu”, rekao je Magnus Bruner, povjerenik za unutrašnje poslove i migracije.

Sporazum s BiH šesti je ovakav sporazum koji EU potpisuje sa zemljama regiona, nakon Moldavije, Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Albanije i Srbije. U regionu je trenutno aktivno oko 500 Frontexovih službenika, a zajedničke operacije se već odvijaju u više zemalja Zapadnog Balkana.

Izvršna potpredsjednica Evropske komisije Hena Virkunen poručila je da BiH predstavlja ključnog partnera EU u borbi protiv krijumčarenja migranata i jačanju vladavine prava. „Današnji sporazum je korak naprijed ka sigurnijoj, stabilnijoj Evropi i zajedničkom upravljanju migracijama“, istakao je i komesar Bruner.

The post EU i BiH potpisale Sporazum: Frontex dobija mandat za operacije unutar BiH first appeared on Gerila.info.

Tema skupa bila je uloga Rusije i Sovjetskog Saveza u istoriji Balkana, ali i pravni i politički status Bosne i Hercegovine, posebno u kontekstu Dejtonskog mirovnog sporazuma. Konferencija je, međutim, bila mnogo više od naučne debate. Ona je ujedno predstavljala i primjer sve intenzivnijeg djelovanja Fonda Gorčakov u regionu, a posebno u Republici Srpskoj.

Tokom posebnog tematskog bloka posvećenog 30. godišnjici Dejtonskog mirovnog sporazuma, panelisti su zajednički ocijenili da je pravni okvir kojim je okončan rat u BiH “uzdrman do neprepoznatljivosti”. Beogradski advokat Goran Petronijević poručio je da su aneksi 4 i 10 Dejtona suštinski izmijenjeni, te da je “upravljanje BiH bez presedana u savremenom međunarodnom pravu”.

Sličan ton imala je i politička analitičarka Jekaterina Entina, koja je BiH opisala kao “kolonijalni protektorat”, dok je direktor Fonda Gorčakov Leonid Dračevski poručio da je Balkan “negativan primjer” međunarodnih eksperimenata i geopolitičkih sudara.

Upravo ova retorika, zasnovana na delegitimizaciji međunarodnog prava i institucija koje ga sprovode u BiH, predstavlja osnovni ideološki okvir u kojem Fond Gorčakov gradi svoje aktivnosti.

Fond “A.M. Gorčakov”, osnovan 2010. godine na inicijativu tadašnjeg predsjednika Rusije Dmitrija Medvedeva, predstavlja jedan od najvidljivijih alata tzv. meke moći Kremlja. Kroz organizaciju foruma, izdavaštvo, kulturne događaje i stipendiranje mladih iz inostranstva, ovaj fond širi ruski narativ i povezuje proruske aktere u regionima od posebnog interesa.

Republika Srpska zauzima ključno mjesto u toj strategiji. Samo u prvoj polovini 2025. godine, Fond je realizovao četiri velika događaja u ovom entitetu, uključujući manifestaciju „Srpsko-ruska priča“ u Šamcu, niz gostovanja ruskih profesora i analitičara u Banjaluci, te učešće u medijskim i edukativnim inicijativama širom RS.

Jedan od najvažnijih alata Fonda jeste ulaganje u obrazovanje. Studentima iz Republike Srpske se nude stipendije za studije na ruskim univerzitetima, a univerziteti u RS sve češće organizuju zajedničke seminare sa ruskim institucijama.

Međutim, kritičari upozoravaju da se iza koncepta “javne diplomatije” krije dobro koordinisana strategija uticaja. Kroz selektivnu interpretaciju istorije, osporavanje evropskog puta BiH i otvoreno favorizovanje multipolarnog (čitaj: proruskog) svjetskog poretka, ovi programi služe kao inkubatori za novu generaciju proruskih intelektualaca i medijskih radnika.

Pored akademskog sektora, Fond Gorčakov ulaže u obuke i seminare za novinare, naročito one sa portala i televizija bliskih vlastima u RS. Takođe, finansira se štampa i distribucija publikacija koje promovišu rusku geopolitičku viziju, često u suprotnosti sa evroatlantskim vrijednostima i standardima.

Na konferenciji u Trebinju bilo je jasno da se BiH, a posebno njena zapadna podrška, prikazuje kao proizvod nepravednog međunarodnog poretka. NATO se kritikuje kao agresivni savez, dok se OHR tretira kao sredstvo “pravne okupacije”. U svemu tome, Rusija se pozicionira kao branilac “pravnog dogovora” i suvereniteta, uprkos tome što sama krši međunarodne norme u Ukrajini i drugim regijama.

Kroz sve ove aktivnosti, jasno se nazire da je Republika Srpska za Fond Gorčakov više od partnera, ona je odskočna daska za širi prodor ruskog uticaja na Zapadni Balkan. Kroz političku lojalnost, institucionalnu otvorenost i kontrolisane medijske pejzaže, RS se pokazuje kao savršeno plodno tlo za operacije meke moći.

Konferencija “Balkanski dijalog 2025” pokazala je da Fond Gorčakov nije samo kulturna institucija, već instrument geopolitičkog pozicioniranja Rusije na Balkanu. Pod izgovorom akademske i istorijske razmjene, ruski narativi o BiH, NATO-u i međunarodnom pravu sve više pronalaze institucionalnu podršku i publiku u Republici Srpskoj.

Gerila.info

The post Od nauke do propagande: Balkanska ofanziva Fonda Gorčakov first appeared on Gerila.info.

Najnovije istraživanje “Our Media, Our Democracy, Our Future: The Future of the Media in the Western Balkans and Turkey– Facts and Trends” otkriva zabrinjavajuće trendove u novinarskoj profesiji, medijskom vlasništvu i upotrebi medija.

Istraživanje pokazuje da je broj studenata novinarstva u posljednjoj deceniji prepolovljen. Dok je 2014. godine na odsjecima za novinarstvo u Sarajevu i Banjoj Luci studiralo 1160 studenata, 2023. ih je bilo svega 538 na pet univerziteta. Ovaj trend odražava nesigurnost u novinarskom sektoru, gdje su niske plate, nestabilni ugovori i politički pritisci postali svakodnevica.

Uz to, napadi i kršenja prava novinara u porastu su – samo u 2023. godini zabilježeno je 87 napada i prijetnji, što predstavlja povećanje od 10% u odnosu na prethodnu godinu. Posebno zabrinjava kriminalizacija klevete u Republici Srpskoj, koja je dovela do dodatnog pritiska na novinare i porasta autocenzure.

Vlasništvo nad medijima u BiH ostaje netransparentno i koncentrisano u rukama politički povezanih pojedinaca i kompanija s biznis interesima izvan medijskog sektora. Uprkos višegodišnjim zahtjevima organizacija civilnog društva i preporukama Evropske komisije, zakon o transparentnosti medijskog vlasništva još uvijek nije donesen.

Mediji su često pod političkim uticajem – regulatorna tijela ne sankcionišu pristrasno izvještavanje, a javni servisi poput BHRT-a suočavaju se s finansijskim krizama koje dodatno narušavaju njihovu nezavisnost.

Iako se vrijednost tržišta oglašavanja u BiH procjenjuje na 42–47 miliona evra, ovaj iznos nije dovoljan da održi rastući broj medija. Najveći dio prihoda odlazi na televizijske reklame (64%), dok online mediji bilježe postepeni rast (18%). Ipak, zbog nesigurnog tržišta, mnogi mediji su prisiljeni oslanjati se na donatorska sredstva, što može rezultirati finansijskom zavisnošću i gubitkom dugoročne održivosti.

Povjerenje građana u medije drastično je opalo – samo 4% građana izjavljuje da u potpunosti vjeruje medijima, dok ih gotovo 60% iskazuje nepovjerenje. Ovaj trend dodatno otežava činjenica da BiH zauzima 37. mjesto od 41 evropske zemlje na Indeksu medijske pismenosti, što znači da su građani podložniji dezinformacijama i manipulacijama.

Pad BiH na međunarodnim indeksima demokratije i medijskih sloboda dodatno potvrđuje pogoršanje situacije. Na Indeksu demokratije BiH je ocijenjena kao “djelimično slobodna”, dok se indeks slobode medija smanjuje iz godine u godinu. Pravo na pristup informacijama je ograničeno, a vlasti sve češće koriste zakonske rupe da bi izbjegle transparentnost.

Ovo istraživanje ukazuje na hitnu potrebu za jačanjem nezavisnosti medija, zaštitom novinara i donošenjem zakona o transparentnosti vlasništva. Bez konkretnih mjera, BiH se suočava s daljnjom erozijom medijskih sloboda i demokratije.

Gerila.info

The post Erozija medijskih sloboda u BiH: Politički uticaj, ekonomska nesigurnost i pad povjerenja first appeared on Gerila.info.

“Upravo su usvojena dva ključna zakona na evropskom putu – o graničnoj kontroli i o zaštiti ličnih podataka. Važan korak prema jačanju bezbjednosti i usklađivanju sa EU standardima”, objavila je Krištova na mreži “Iks”.

Prema još nepotvrđenim informacijama, Nacrt zakona o graničnoj kontroli ide u parlament po hitnoj proceduri, a nacrt zakona o ličnim podacima po skraćenoj proceduri.

Savjet ministara je ove zakone usvojio samo jedan dan prije početka samita EU- Zapadni Balkan, koji počinje sutra u Briselu.

Biće ovo prvi samit kojim će predsedavati Antonio Costa novoizabrani predsednik Evropskog saveta.

Šefovi država i vlada EU će na kraju samita usvojiti deklaraciju a od lidera regiona se očekuje da se sa njom usklade. Između ostalog će se navesti da je proširenje geostrateško ulaganje u mir, sigurnost, stabilnost i prosperitet, objavio je prije nekoliko dana Radio Slobodna Evropa

“Postoji nova dinamika u procesu proširenja. Ubrzanje procesa pristupanja, zasnovanog na pravičnoj i rigoroznoj uslovljenosti i principu sopstvenih zasluga, je u našem zajedničkom interesu”, kaže se između ostalog u nacrtu završne deklaracije koju će lideri usvojiti na kraju samita koji će biti održan 18. decembra.

Pozdraviće se odlučnost partnera sa Zapadnog Balkana da poštuju i posvete se osnovnim evropskim vrednostima i principima, u skladu sa međunarodnim pravom i ponovo iskazanom posvećenošću primatu demokratije, osnovnim pravima i vrednostima i vladavini prava. Vladavina prava, sloboda izražavanja, nezavisni i pluralistički mediji i snažna uloga civilnog društva, poručiće se putem ovog dokumenta, su ključni za osiguranje funkcionalne demokratije.

“U tom smislu, akcije će govoriti više od reči jer partneri preuzimaju odgovornost i sprovode neophodne reforme, posebno u oblasti osnova”, navodi se u nacrtu u koji su novinari RSE imali uvid.

The post Dan pred početak samita Savjet ministara usvojio dva zakona koja se traže na evropskom putu first appeared on Gerila.info.

Glasanje za novi saziv Evropskog parlamenta počinje zvanično 6. juna, a proces se završava u nedelju, 9 juna. Nekoliko političkih stranaka iz EU u svojim programima spominje Bosnu i Hercegovinu i Zapadni Balkan.

Kad je riječ o političkim grupama u Evropskom parlamentu, Evropska narodna stranka (EPP) – centristička desničarska grupa, zagovara nastavak procesa proširenja EU, uključujući Bosnu i Hercegovinu. Njihov program naglašava podršku za evropsku perspektivu zemalja Zapadnog Balkana.

Savez liberala i demokrata za Evropu (Renew Europe) takođe podržava integraciju Zapadnog Balkana u EU. Njihov fokus je na jačanju demokratskih institucija i vladavine prava u regiji, uključujući Bosnu i Hercegovinu.

Progresivni savez socijalista i demokrata (S&D) tradicionalno podržava proširenje EU i uključivanje Zapadnog Balkana. U svom programu za 2024. godinu naglašavaju potrebu za socijalnom pravdom i ekonomskim razvojem u Bosni i Hercegovini i ostatku regiona.

Zeleni/Savez slobodne Evrope (Greens/EFA) su zagovornici ekološke održivosti i ljudskih prava, uključujući podršku za proces pridruživanja zemalja Zapadnog Balkana EU. Njihov program uključuje specifične mjere za podršku reformama u Bosni i Hercegovini​.

Međutim, postoje političke grupe na krajnjoj desnici koje imaju negativan stav prema proširenju EU na Zapadni Balkan. Identitet i demokratija (ID), politička grupa u Evropskom parlamentu koja okuplja stranke desnice i ekstremne desnice, često izražava skepticizam prema proširenju EU, uključujući zemlje Zapadnog Balkana, fokusirajući se na pitanja migracija i sigurnosti koje povezuju s proširenjem​.

Evropski konzervativci i reformisti (ECR), konzervativna, protivfederalna i evroskeptična grupa poslanika u Evropskom parlamentu, često ima kritički pristup prema proširenju EU, ističući potrebu za strožim kriterijumima i reformama prije daljnjih integracija, što može biti percipirano kao negativan stav prema trenutnim kandidatima iz Zapadnog Balkana, uključujući Bosnu i Hercegovinu.

Što se odnosa političkih stranaka po državama EU tiče, i tu su stavovi podijeljeni.

U Njemačkoj CDU/CSU, koji pripada političkoj grupi Evropska narodna stranka (EPP), podržava proširenje EU na Zapadni Balkan, uključujući Bosnu i Hercegovinu, pod uslovom ispunjavanja kriterijuma za pristupanje EU. SPD (Progresivni savez socijalista i demokrata) podržava integraciju Zapadnog Balkana u EU i naglašava važnost jačanja demokratskih institucija i vladavine prava. Desničarska AfD (Identitet i demokratija), s kojom vlast u Republici Srpskoj ima dobre odnose, protivi se proširenju EU na Zapadni Balkan, smatrajući da bi to moglo dovesti do povećanja migracija i ekonomskih problema unutar EU​.

U Francuskoj La République En Marche (Savez liberala i demokrata za Evropu) podržava proširenje EU na Zapadni Balkan i promoviše evropsku perspektivu regije. S druge strane, Rassemblement National (Identitet i demokratija) izražava skepticizam prema daljnjem proširenju EU, uključujući Zapadni Balkan, zbog pitanja migracija i bezbjednosti.

U Italiji Partito Democratico (Progresivni savez socijalista i demokrata) podržava integraciju Zapadnog Balkana u EU s naglaskom na socijalnu pravdu i ekonomski razvoj. Lega (Identitet i demokratija), s druge strane, izražava skeptičnost prema proširenju EU, uključujući Bosnu i Hercegovinu, zbog straha od povećanja migracija i destabilizacije.

U Španiji Partido Popular (Evropska narodna stranka) podržava proširenje EU na Zapadni Balkan uz uslov ispunjavanja kriterijuma za pristupanje. Podemos (Ljevica) podržava integraciju Zapadnog Balkana, fokusirajući se na ljudska prava i socijalnu pravdu.

U Mađarskoj stranka mađarskog predsjednika Viktora Orbana Fidesz (Evropska narodna stranka) podržava proširenje EU na Zapadni Balkan, uključujući Bosnu i Hercegovinu, s naglaskom na stabilnost i bezbjednost regije. Jobbik (Identitet i demokratija) izražava skepticizam prema proširenju EU na Zapadni Balkan, zbog straha od bezbjednosnih prijetnji i ekonomskih izazova koje bi to moglo donijeti. Stranka takođe naglašava potrebu za strožim kriterijumima za pristupanje EU​.

U Austriji ÖVP (Evropska narodna stranka) podržava proširenje EU na Zapadni Balkan, uključujući Bosnu i Hercegovinu, naglašavajući potrebu za reformama i demokratizacijom. Slobodarska stranka Austrije FPÖ (Identitet i demokratija), s kojom vladajući u Republici Srpskoj takođe imaju dobre odnose, protivi se daljnjem proširenju EU na Zapadni Balkan, zbog straha od povećanja migracijskih tokova i potencijalnih bezbjednosnih prijetnji. Stranka smatra da bi proširenje moglo destabilizirati EU i ugroziti ekonomske interese Austrije.

U Holandiji VVD (Savez liberala i demokrata za Evropu) podržava proširenje EU na Zapadni Balkan, uz uslov ispunjavanja strogih kriterijuma za pristupanje EU.

U Poljskoj stranka Konfederacja (Identitet i demokratija) ima negativan stav i protivi se daljnjem proširenju EU, uključujući Bosnu i Hercegovinu, naglašavajući rizike od povećanja migracijskih tokova i potencijalne ekonomske nestabilnosti unutar EU​.

U Slovačkoj ĽSNS (Narodna stranka Naša Slovačka) izražava protivljenje proširenju EU na Zapadni Balkan iz bezbjednosnih  razloga i straha od povećanih migracija koje bi mogle destabilizirati EU​.

Negativni stavovi prema proširenju EU na Zapadni Balkan reflektuju šire strahove i zabrinutosti unutar stranaka u državama EU i unutar političkih grupa u Evropskom parlamentu. Stranke koje se protive proširenju često koriste argumente povezane sa bezbjednošću, ekonomijom i migracijom kako bi podržale svoje stavove. S druge strane, stranke koje podržavaju proširenje naglašavaju važnost jačanja demokratskih institucija i vladavine prava u zemljama Zapadnog Balkana kao ključne korake prema stabilnosti i prosperitetu cijele regije.

Kako se približavaju izbori, postaje jasno da će proširenje EU na Zapadni Balkan biti jedno od ključnih pitanja o kojima će se raspravljati, s dubokim podjelama među strankama koje se zalažu za različite pristupe ovom složenom pitanju.

Gerila.info

The post Zapadni Balkan u programima stranaka za izbore za Evropski parlament: Od podrške do skepticizma first appeared on Gerila.info.

U Indeksu, koji je objavljen na Svjetski dan slobode medija, se navodi da rekriminalizacija klevete u RS-u predstavlja prijetnju novinarstvu, koje se već suočava sa brojnim opstrukcijama širom zemlje zbog političkih i ekonomskih pritisaka i činjenice da se novinari ne osjećaju bezbjedno. U Indeksu se takođe navodi da se sloboda štampe i kvalitet novinarstva ipak razlikuju u različitim dijelovima BiH.

U zemljama EU političari pokušavaju da smanje prostor za nezavisno novinarstvo

Svjetski indeks medijskih sloboda pokazuje da su medijske slobode širom svijeta ugrožene upravo zbog vlasti – ljudi koji bi ih trebali garantovati. Iz RSF-a navode da sve veći broj vlada ne ispunjava svoju obavezu da garantuje slobodno okruženje za medije i pravo javnosti na pouzdane, nezavisne i raznovrsne vijesti i informacije. Rezultati pokazuju da je došlo do nazadovanja političkog indikatora, jednog od pet indikatora kojima se mjere medijske slobode, a koji se odnosi na političke pritiske. Ovaj indikator je pao za 7,6 bodova globalno.

”Kako više od polovine svjetske populacije izlazi na birališta 2024. godine, RSF upozorava na zabrinjavajući trend koji otkriva Svjetski indeks medijskih sloboda za 2024.: pad političkog indikatora, jednog od pet indikatora detaljno navedenih u Indeksu. Države i druge političke snage igraju sve manju ulogu u zaštiti slobode štampe. Ovo obesnaživanje ponekad ide ruku pod ruku s neprijateljskim akcijama koje potkopavaju ulogu novinara ili čak instrumentaliziraju medije putem kampanja uznemiravanja ili dezinformacija”, rekla je Anne Bocandé ispred RSF-a.

Ova godina je nažalost prepoznata i po jasnom nedostatku političke volje međunarodne zajednice da se zaštiti novinare, posebno da se poštuje Rezolucija 2222 Savjeta bezbjednosti UN-a za zaštitu novinara u oružanim konfliktima. Rat u Gazi je bez presedana – od oktobra 2023. Izraelske odbrambene snage su ubile više od 100 palestinskih novinara.

Uprkos tome što je Evropska unija usvojila svoj prvi zakon o slobodi medija, Evropski akt o slobodi medija, i činjenici da su tri evropske zemlje – Norveška, Danska i Švedska – i dalje na vrhu Indeksa, i u zemljama Evropske unije, navodi se u Indeksu, političari pokušavaju da smanje prostor za nezavisno novinarstvo.

Oni koji su na čelu ovog opasnog trenda uključuju mađarskog premijera Viktora Orbana i slovačkog primjera Roberta Fica. Tri najgore rangirane zemlje u Evropskoj uniji su Mađarska (67.), Malta (73.) i Grčka (88.), a nazadovala je i Italija, koja je pala za pet mjesta na 46. mjesto.

Iako je Rusija (162), zbog nazadovanja drugih zemalja, napredovala za dva mjesta na Svjetskom indeksu medijskih sloboda 2024., stanje u toj zemlji je loše. Produžava se lista novinara koji su označeni kao strani agenti i onih koji su zatvoreni, a od napada Rusije na Ukrajinu iz Rusije je otišlo 1500 novinara.

Gotovo sve zemlje Zapadnog Balkana nazadovale

Sve zemlje Zapadnog Balkana, osim Sjeverne Makedonije, su nazadovale na ovogodišnjem Svjetskom indeksu medijskih sloboda.

Postoji, međutim, značajnija razlika između Srbije, Bosne i Hercegovine i Albanije u odnosu na Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju.

Albanija se nalazi na 99. mjestu i nazadovala je za tri mjesta u odnosu na prošlu godinu. Srbija je na 98. mjestu i nazadovala je za sedam mjesta u odnosu na prošlu godinu. Crna Gora je na 40. mjestu i nazadovala je za samo jedno mjesto, a Sjeverna Makedonija je napredovala za dva mjesta i nalazi se 36. poziciji ove godine.

Bosne i Hercegovina je od svih zemalja Zapadnog Balkana najviše nazadovala ove godine.

Iz RSF-a naglašavaju da u Srbiji postoji kvalitetno novinarstvo i da su istraživački novinari u Srbiji nagrađivani za istraživanja o kriminalu i korupciju, ali da su novinari u toj zemlji izloženi političkim pritiscima, te da zločini nad novinarima ostaju nekažnjeni. U Albaniji, sloboda štampe i nezavisnost medija su ugroženi zbog interesa i pritisaka od poslovnih i političkih krugova.

U Bosni i Hercegovini postoji veliki broj medija, nekoliko TV kanala koji kvalitetno izvještavaju i online medija koji se bave istraživačkim novinarstvo, ali taj broj ne predstavlja pravi pluralizam informacija i mišljenja.

Iako je cjelokupno političko okruženje nepovoljno za slobodu medija, postoje značajne razlike u cijeloj zemlji zbog različitih političkih struktura njenih entiteta, te je okruženje za medije bolje u Sarajevu i Federacija u odnosu na RS, navode iz RSF-a.

Političari često napadaju novinare i vrše pritisak na medijske regulatore i javne medije do te mjere da je RTRS pod političkom kontrolom, a BHRT na ivici finansijskog kolapsa.

Novinari su često meta verbalnih prijetnji i napada, a ponekad i fizičkih napada. Većina novinara se ne osjeća dovoljno zaštićeno dok rade svoj posao i ne vjeruju policiji ili pravosudnom sistemu. Ipak, iz RSF-a objašnjavaju da su poduzete različite inicijative da se poboljša sigurnost novinara, uključujući istrage koje provodi tužilaštvo.

U Indeksu se navodi da je ekonomsko okruženje teško za novinare zbog male veličine tržišta i nedostatka održivog finansiranja. Bosanskohercegovački mediji takođe pate od podjela po etničkim linijama i konkurencije medija susjednih zemalja koji pripadaju istom jezičkom području.

Zbog teške ekonomske situacije, te ovisnosti o političkom i ekonomskom sektoru, veliki broj medija izbjegava da kritički izvještavaju u BiH, objavljeno je danas u Svjetskom indeksu medijskih sloboda.

IZVOR: media.ba

The post Indeks medijskih sloboda 2024: BiH nazadovala za 17 mjesta first appeared on Gerila.info.