Ovaj vlasnički udio  preuzela je druga mađarska firma MAYER NRG Kft koja prema podacima do kojih su došli Transparencay International u BiH i portal CAPITAL, nema zaposlenih radnika i ozbiljnih prihoda. To dovodi u pitanje kredibilitet investitora koji ulazi u milionski posao sa Elektroprivredom Republike Srpske koja ima 30% vlasništva u preduzeću “Solarna elektrana Trebinje 1”.

Vlada Republike Srpske u januaru ove godine odobrila je prenos 70 odsto akcija ovog preduzeća na novog mađarskog investitora MAYER NRG Kft iz Budimpešte. Sve je naknadno objavljeno i u Službenom glasniku RS, a nedavno je novi vlasnik upisan u Okružnom privrednom sudu u Trebinju.

Zvanični podaci iz mađarskog privrednog registra „Opten“ pokazuju da se radi o firmi koja nema zaposlenih radnika i ozbiljnih prihoda a njena ukupna imovina vrijedi oko 2.500 eura.

Podaci iz finansijskih izvještaja novog vlasnika pokazuju da pet godina, odnosno do 2023. ova firma nije imala nikakve ozbiljne prihode, ali ulazi u posao vrijedan 100 miliona KM.

Po dostupnim podacima ova firma je u 2023. godini zabilježila gubitak od 11 hiljada forinti ili 27 evra i ima više obaveza nego imovine, odnosno vrlo nisku sposobnost za kratkoročno izmirenje dugova. Za sve prikazane godine nije imala prodaju, ni poslovnu aktivnost.

Web stranica kompanije mayer-nrg.com otvorena je prema podacima sa platforme Who.is, mjesec dana prije preuzimanja koncesije tačnije u decembru 2024. godine.

Ipak na toj stranici navodi se da kompanija ima stručnjake “koji imaju više od 10 godina iskustva u sektoru obnovljivih izvora energije i razvili su kompleksnu i jedinstvenu bazu znanja”.

U istraživanju su nam pomogli novinari mađarskog nedeljnika Magyar Hang (“Mađarski Glas”) koji su pronašli ovu firmu u ulici Szilágyi Erzsébet fasor 79. u Budimpešti, u zgradi gdje se nalaze privatni stanovi.

Prema podacima, sadašnji vlasnici Mayer NRG Kft.-a su tinejdžerke Luca Mádi-Szabó (18), Vica Mádi-Szabó(20), a suvlasnik je i firma SUN DIRECTION Kft koja ima kapital od oko 86.000 eura a do prošle godine je poslovala u minusu. Četvrti suvlasnik je firma PVC MIDDLE EAST POWER GENERATION FACILITIES OPERATION AE Dubai o kojoj nema dostupnih informacija.

Jedan od bivših vlasnika je Ferenc Mayer, ali se on u februaru prošle godine povukao iz vlasništva nad ovom kompanijom.

U izjavi novinarima „Magyar Hang“, iz firme Mayer NRG Kft kažu da će izgraditi solarnu elektranu u Trebinju sljedeće godine, nakon što dobije sve potrebne dozvole.

Na pitanje kako su uopšte ušli u posao vrijedan 100 miliona KM navode da su za cijelu priču čuli od poznanika.

„Jedan od finansijera kompanije je moj dobar poznanik, i oni su mi signalizirali da, ako bi moglo biti interesantno, sjednemo i razgovaramo. Zatim smo, za oko godinu dana, uspjeli da pređemo u vlasništvo nakon svih potrebnih procedura. Sada je u toku ponovno planiranje vremenskog okvira, a sljedeće godine kreće izgradnja, koja će trajati oko 2 godine. Elektrana će već 2029. godine početi sa proizvodnjom. Što se tiče finansijskih instrumenata, ozbiljan stručni tim radi na sastavljanju projektnog finansiranja, tako da s pravom vjerujemo da ćemo uspjeti, uprkos teškoj političkoj situaciji i rizicima u balkanskim zemljama. Nadamo se da ćemo moći dobiti odobrenje projekta i licencu od strane vlasti u roku od 6-8 mjeseci“, poručio je predstavnik firme Mayer NRG Kf koji je sa službenog mejla kompanije odgovorio na upit novinara „Magyar Hang-a“.

Poslovne veze ove firme ponovo vode do biznismena Rolanda Lugosa

Poslovne veze ove firme u prilično zamršenoj vlasničkoj šemi ponovo vode do kontroverznog biznismena Rolanda Lugosa, jer firma MAYER NGT Kft ima jedno zajednično preduzeće (Sol Trust kft) sa kompanijom Lugos Renewables koja se povlači iz projekta.

Naime, u Mađarskoj je prošle godine naložena likvidacija Lugosove glavne firme Optimum solar ZRT koja je dugo bila jedan od većih igrača na tržištu solarne energije u ovoj zemlji. Pobjeđivala je na velikim mađarskim tenderima za obnovljive izvore energije (METÁR tenderi), preuzimala međunarodne projekte, ali su brojni problemi zaustavili ambiciozne projekte ovog biznismena.

Firma LUGOS Renewables koja je ušla u posao izgradnje solarne elektrane u Trebinju, znatno je manja od Optimum solar ZRT, zabilježila je u 2022. godini gubitak od oko 2,3 miliona evra, dok je broj zaposlenih sa 22 smanjen na svega 3 radnika.

O usponu i padu Lugosa detaljno je pisao Gergely Brückner, novinar jednog od vodećih nezavisnih medija u Mađarskoj, Telex.hu, u tekstu pod nazivom “Avanturistička priča i pad milijarderske solarne kompanije – s aerodromom u Taszáru, ratom u Ukrajini i fudbalom u Újpestu ”.

U izjavi za Transparentno.ba Gergely Brückner navodi da ne zna kakva će biti sudbina projekta u Trebinju nakon povlačenja Lugosa kao i da nikada prije nije čuo za Mayer NRG, iako godinama prati teme vezane za subvencije proizvodnje struje iz obnovljivih izvora energije.

“Ni ja, kao ni vodeći ljudi domaćeg tržišta solarne energije u Mađarskoj sa kojima sam razgovarao, nisu upoznati s takvom kompanijom (Mayer NRG Kf) ili njezinim čelnicima, što je čudno jer nije uobičajeno da igrač koji je dosad nepoznat u tom sektoru odmah dođe na tržište da realizuje međunarodni projekat vredan 50 miliona evra“, kazao je Brückner.

Upravo je kredibilitet investitora sporan, jer ni sama kompanija “SE Trebinje 1” koju je preuzela nova mađarska firma, nema ni obezbijeđena finansijska sredstva niti tehničke uslove da realizuje ovaj projekat i po Zakonu nije ni mogla steći koncesiju koju joj je prenijela Elektroprivreda RS.

U dokumentacji koju je TI BiH dobio od Komisije za koncesije navodi se da je pisana izjava direktora “SE Trebinje 1” Milutina Mastinovića bila dovoljan dokaz da se utvrdi kako ovo, tek osnovano preduzeće sa tri radnika i 800 KM prihoda, ima uslove da realizuje  projekat vrijedan 100 miliona KM.

Milutin Mastilović je odbornik SNSD-a u Trebinju i po zakonu, u trenutku dok je ovo bilo javno preduzeće, nije ni mogao biti imenovan na funkciju direktora.

Iz ovog preduzeća nisu odgovorali na pitanja o novom vlasniku, pa su novinari portala Capital.ba pokušali dobiti komentar od Mastilovića. Ipak, on je u kratkom telefonskom razgovoru kazao da ga nazovu kasnije i više se nije javljao na telefon.

Kako su Mađari ušli u posao

Projekat izgradnje solarne elektrane u Trebinju od samog početka prate brojne kontroverze, a TI BiH je već ukazivao na to da je mađarski investitor uveden u posao zaobilaženjem zakona i javnog nadmetanja. Pored pomenutog spora sa Komisijom za koncesije RS, treba reći da TI BiH nije mogao dobiti ni informacije od Elektroprivreda RS, koja krije uslove pod kojima je ustupljeno većinsko vlasništvo nad SE Trebinje 1 mađarskom investitoru.

Elektrana još uvijek nije izgrađena, iako je prvobitni rok iz koncesionog ugovora istekao u oktobru 2022. godine.

TI BiH je objavio studiju ovog slučaja koja ukazuje na postojanje šireg problema u oblasti koncesija, gdje uvođenje stranog investitora pod netransparentnim uslovima često ima fatalne posljedice po javni interes.

Na to dodatno upozoravaju i aktuelne afere oko spornih koncesija koje posljednjih mjeseci potresaju javnost jer Republika Srpska i Bosna i Hercegovina moraju platiti stotine miliona KM firmama upitnog kredibiliteta za koncesije koji nikad nisu realizovane.

Transparentno.ba/ Capital.ba

The post Mađarski biznismen napustio projekat SE Trebinje 1 – Koncesiju preuzela firma bez prihoda i radnika first appeared on Gerila.info.

„Praktično se pokušava legalizovati 25-godišnja politička odluka da se nuklearni otpad smjesti uz samu granicu sa Bosnom i Hercegovinom, kroz zakon po hitnom postupku. To nije zakonodavna potreba – to je izbjegavanje dijaloga, demokratskih procedura i pravde“, izjavio je za medije Mario Crnković, predsjednik Udruženja Green Team.

Crnković ističe da je Hrvatska na raspolaganju imala četiri potencijalne lokacije – Psunj, Papuk, Moslavačku goru i Trgovsku goru – ali je u parlamentarnim procedurama sve osim Trgovske gore izbrisano još krajem 1990-ih. “Sve tri lokacije su odbačene političkim odlukama – na inicijativu Jadranke Kosor, Janka Bobetka i drugih. Ostavljena je samo Trgovska gora, vidi čuda, na prostoru bivše Republike Srpske Krajine – kao jasna politička poruka o odnosu prema BiH”, navodi Crnković.

„Vrijeme ističe, a međunarodna reakcija izostaje“

Dodaje da je krajnje vrijeme za pokretanje međunarodnih mehanizama i traženje ekspertske podrške, uključujući EU. “Nuklearni otpad se ne odlaže na granicu susjedne države. BiH nije nuklearna zemlja – ne raspolažemo ekspertizom da se nosimo s ovim izazovom bez podrške. Potrebna nam je stručna, diplomatska i pravna pomoć.”

U međuvremenu, hrvatske vlasti su – prema informacijama iz javnosti – već pokrenule pripremne radove na lokaciji Čerkezovac, uklanjajući objekte i pripremajući teren. Istovremeno, hrvatski Fond za razgradnju NE Krško angažovao je firmu EURKO iz Zagreba za dodatne zahvate, što potvrđuje zabrinutost da se zakon priprema samo kao zadnji formalni korak.

BiH i dalje bez jasne strategije

Portal Gerila.info je u nedavno objavljenom tekstu “Vrijeme curi, a ulog je ogroman: Šta se dešava sa Trgovskom gorom?” detaljno prikazao kako BiH zaostaje u institucionalnom odgovoru na prijetnju iz Hrvatske. Iako postoji ekspertski tim, njegov rad je ograničen tehničkim i administrativnim preprekama. Rad na terenu je dodatno usporen zbog potrebe za deminiranjem zone, a politička podrška na državnom nivou gotovo da ne postoji.

“Green Team već deset godina vodi ovu borbu, i na izmaku smo snaga. I dalje nismo dobili jedinstven institucionalni stav, a Hrvatska koristi sve manevre kako bi završila posao. Ako se ovako nastavi, nećemo imati nikakve šanse”, upozorava Crnković.

Novi zakon: „Leks Trgovska gora“?

Prema sadržaju prijedloga zakona, Hrvatska nastoji kroz leks specijalis i hitnu proceduru omogućiti gradnju Centra za zbrinjavanje otpada bez punog postupka procjene uticaja na okoliš, što krši međunarodne obaveze – prije svega Konvenciju iz Espooa, ali i obaveze prema Aarhuskoj konvenciji i bilateralnim sporazumima sa BiH.

Green Team smatra da zakon ne samo da predstavlja opasnost za zdravlje ljudi i ekosistem rijeke Une, već i direktan politički signal da interesi lokalne zajednice u Novom Gradu, kao i države BiH, za Zagreb ne znače ništa.

Gerila

The post Hrvatska priprema zakon za Trgovsku goru, “Green Team”: Nuklearni otpad guraju uz granicu bez stida i procedure first appeared on Gerila.info.

Vijeće ministara je prije Samita odobrilo nacrt  programa reformi i naložilo usaglašavanje konačnog teksta sa nižim nivoima vlasti u narednih 45 dana.

Šta je program reformi i zašto ga BiH nema?

Kako bi ostvarila pravo na finansijsku podršku iz Plana rasta, država mora usvojiti program reformi, u javnosti poznat kao reformska agenda. To je dokument kojim se jasno definišu prioriteti i objašnjava kako država planira unaprijediti svoj sistem, od pravosuđa i borbe protiv korupcije, preko obrazovanja i zaštite okoliša, do jačanja ekonomije i zapošljavanja.

U kontekstu BiH, reformska agenda obuhvata obaveze koje su već ranije preuzete kroz domaće strategije, međunarodne sporazume i proces evropskih integracija. Ovim programom ti ciljevi dolaze u prvi plan, s jasno utvrđenim rokovima, mjerama i pokazateljima napretka, dok EU osigurava dodatni podsticaj i podršku za njihovu provedbu.

Proces izrade programa reformi u BiH započeo je krajem novembra 2023. godine, a već tada je bilo jasno koja će pitanja biti teško usaglasiti. Vijeće ministara BiH formiralo je Radni tim za pripremu programa reformi, ali je propustilo priliku da jasno definiše svoju ulogu glavnog arbitra za rješavanje potencijalnih sporova koji mogu blokirati ili usporiti rad. Umjesto toga, Radni tim je uspostavljen po uzoru na strukture i način rada postojećeg, ali neefikasnog mehanizma koordinacije za evropske integracije.

Radni tim je svojim Poslovnikom propisao jednoglasno odlučivanje o svim pitanjima, bez obzira na raspodjelu nadležnosti po pojedinačnim mjerama. Posljedica ovakvog modela je da je BiH jedina država koja do isteka roka, u avgustu 2024. godine, nije dostavila usaglašen program reformi Evropskoj komisiji. Time nije ispunjen uslov za pristup predfinansiranju koje je EU predvidjela kao oblik motivacije i podrške za provedbu reformi u okviru Plana rasta.

BiH bi po usvajanju programa reformi i ratifikaciji sporazuma sa EU trebala dobiti okvirno 70 miliona eura, što je tek manji dio u odnosu na ukupna sredstva koja su joj na raspolaganju.

Tačke sporenja

Nezapaženo je prošla činjenica da je Radni tim usaglasio čak 111 od 113 mjera koje je Evropska komisija identifikovala kao neophodne. Te mjere obuhvataju, između ostalog, usvajanje zakona poput onih o VSTV-u i sudovima, digitalizaciju javnog sektora, pojednostavljivanje pravnog okvira za registraciju biznisa, povećanje broja djece koja pohađaju predškolsko obrazovanje i slično.

Mnoge od ovih mjera predstavljaju obaveze na evropskom putu BiH već godinama, pa se mogu očekivati poteškoće ili zastoji u njihovoj implementaciji. Tim više ostaje nejasno zašto nisu usvojene preostale dvije mjere.

Saglasnost nije postignuta u vezi s imenovanjem sudija na upražnjena mjesta u Ustavnom sudu BiH i priznavanjem, odnosno primjenom odluka tog suda na cijeloj teritoriji države. Druga sporna mjera odnosi se na provedbu zakona o konkurencijskoj politici na svim nivoima vlasti, te na usklađivanje s pravnom stečevinom EU kroz ukidanje entitetskog prava veta u donošenju odluka u Vijeću za državnu pomoć i Konkurencijskom vijeću BiH.

Gdje smo sada?

Vijeće ministara BiH je kratkim saopštenjem obavijestilo javnost da je na telefonskoj sjednici održanoj 27. juna 2025. godine usvojilo nacrt programa reformi i zadužilo ministarstva da u narednih 45 dana, zajedno s ministarstvima na drugim nivoima vlasti, nastave aktivnosti na usaglašavanju stavova u cilju finalizacije dokumenta. Ovim je formalno potvrđeno da je Radni tim završio svoj posao i da je postignut politički dogovor o tekstu nacrta. Ipak, riječ je o privremenom političkom dogovoru, a ne o konačno usaglašenom dokumentu.

Prema dostupnim informacijama, sadržaj programa reformi još uvijek mora dobiti saglasnost svih entiteta i kantona, kako bi mogao biti proslijeđen Evropskoj komisiji na odobrenje. Iako su iz Radne grupe ranije najavljivali da će građani putem platforme e-Konsultacije moći uputiti svoje komentare i prijedloge za unapređenje dokumenta, nije jasno hoće li ovaj obavezan korak biti preskočen.

U ovom trenutku nije poznato na koji način će se usaglasiti ranije tačke sporenja, niti šta će se desiti ukoliko neki od nižih nivoa vlasti ne podrže predloženi tekst. Zbog toga postoji realna opasnost da BiH i nakon isteka novog roka uđe u novu fazu političkog nadmudrivanja i prolongiranja usvajanja dokumenta, čime bi se dodatno ugrozila mogućnost korištenja sredstava iz Plana rasta i potvrdila praksa nedostatka jasne političke odgovornosti u provođenju reformi.

Šta dalje?

Bez konačnog usvajanja programa reformi, BiH ostaje bez pristupa sredstvima iz Plana rasta, koja ne predstavljaju samo finansijsku podršku, već i konkretno povjerenje Evropske unije u sposobnost države da ispuni preuzete obaveze. Izostanak političke volje i spremnosti na kompromis dodatno usporava reformske procese i podriva kredibilitet BiH kao ozbiljnog kandidata za članstvo u EU.

Građani, koji bi trebali biti najveći korisnici reformi i investicija, u ovom procesu ostaju potpuno isključeni: javnost nema dovoljno informacija o sadržaju programa, ne postoji jasan plan za organizovanje javnih konsultacija, a ključne informacije najčešće stižu posredno, kroz politička saopštenja, umjesto putem zvaničnih institucija.

U narednih 45 dana, institucije moraju pokazati spremnost da usaglase preostala pitanja, obezbijede punu transparentnost i omoguće građanima uvid u reformske obaveze koje će se provoditi u njihovo ime. Samo na taj način BiH može ispuniti uslove za korištenje sredstava iz Plana rasta i dokazati da reformski procesi nisu isključivo političko pitanje, već pitanje odgovornosti prema građanima. Ako program reformi bude usvojen u novom roku, pred BiH dolazi mnogo važniji zadatak – ispuniti sve preuzete obaveze, uključujući i one čije ispunjenje vlasti BiH izbjegavaju godinama, odnosno decenijama.

(transparentno.ba)

The post Reformska agenda: Šta stoji na putu pristupa BiH dodatnim sredstvima EU? first appeared on Gerila.info.

Ako bi uzeli u obzir da je teško u praksi iskorijeniti neke od višedecenijskih sistemskih anomalija, te da je za takav poduhvat potrebno značajno vrijeme, formalno usvajanje zakona bi bar trebalo da bude lakši dio posla. Međutim, ne i u BiH.

Damjan Ožegović, viši istraživač/saradnik za pravne poslove u Transparency International BiH kaže za Gerilu da je, na primjer, Zakon o VSTS jedan od ključnih reformskih zakona na putu ka EU, a da on već godinama ne biva usvojen.

“Od BiH se u okviru reforme vladavine prava, između ostalog, traži da se unaprijedi nezavisnost i funkcionisanje pravosuđa, i to kroz usvajanje novih zakona o VSTS i o sudovima. Novim zakonskim rješenjima bi trebalo prvenstveno da se unaprijedi integritet nosilaca pravosudnih funkcija. EU naglašava da ključne vrijednosti uključuju vladavinu prava i poštovanje ljudskih prava. Efektivan, nezavistan, kvalitativan i učinkovit pravosudni sistem i efektivna borba protiv korupcije su od najveće važnosti, kao i poštovanje temeljnih ljudskih prava”, kaže naš sagovornik.

Zašto je važno donijeti novi zakon o VSTS

U posljednjem izvještaju, dodaje Ožegović, Evropska komisija naglašava nekoliko manjkavosti koje bi trebalo da se unaprijede.

“Na prvom mjestu je nezavisnost i nepristrasnost pravosuđa, gdje se naglašava da bi novi Zakon o VSTS-u trebalo bi da se pozabavi ograničenim uticajem akcija VSTS-a na odbranu nezavisnosti sudija ili tužilaca. Takođe se ističe da ne postoje opravdani razlozi zašto je gotovo polovina predmeta umjesto CMS sistemom presignirana manuelno”, kaže naš sagovornik.

Kada je u pitanju odgovornost nosilaca pravosudnih funkcija, dodaje on, posebno je naglašeno pravo VSTS-a da zahtijeva dodatne informacije od fizičkih i pravnih lica i dalje treba da bude ojačano zakonom, u skladu sa evropskim standardima, kako bi se osiguralo da VSTS može efikasno da pristupi svim potrebnim informacijama za obavljanje svojih funkcija.

“Disciplinski postupci i dalje imaju mali odvraćajući efekat uprkos njihovom relativno velikom broju. Da bi se riješile ozbiljne povrede integriteta, disciplinska tijela VSTS-a trebalo bi da bolje biraju i daju prioritet disciplinskim slučajevima, poboljšaju pravila o dokazima u disciplinskim saslušanjima i izmijene interne smjernice kako bi se poboljšalo obrazloženje i transparentnost disciplinskih odluka, čime bi se osigurala dosljednost i osiguralo da strogost sankcija ima odvraćajući efekat. Po pitanju efikasnosti je naglašeno da bi VSTS i trebalo da obezbijedi da sudije i tužioci poštuju odgovarajuća pravila o građanskom postupku i da ažuriraju ta pravila po potrebi, imajući u vidu dužinu trajanja postupaka i broj neriješenih predmeta”, kaže Ožegović.

Dejan Lučka, direktor Centra za ljudska prava u Banjaluci, kaže za Gerilu da Evropska unija postavlja reforme u vezi sa radom VSTS BiH kao ključni uslov jer vladavina prava, nezavisno i vjerodostojno pravosuđe, transparentnost i borba protiv korupcije čine temelje članstva u EU.

“Jemstvo nezavisnog pravosuđa bez uticaja politike je u stvari ključno za vladavinu prava i stvaranje povjerenja javnosti dok je transparentnost veoma bitna kako bi se spriječile zloupotrebe unutar pravosuđa”, ističe on.

Dodaje kako je trenutno rad VSTS određen zakonom koji EU i Venecijanska komisija smatraju nedovoljno snažnim.

“Zato EU insistira da se donesu zakonske izmjene kojima se rješavaju sva pitanja u skladu s preporukama koje je utvrdila Venecijanska komisija, i to je u stvari i jedan od 14 prioriteta koje je BiH obavezna ispuniti na putu ka pristupanju u Uniji. Novi Zakon o VSTS, između ostalog, treba da se pozabavi ograničenim učinkom aktivnosti VSTS na zaštitu nezavisnosti sudija i tužilaca. Takođe, pravo VSTS da traži dodatne informacije od fizičkih i pravnih lica i dalje treba da bude ojačano zakonom, u skladu sa evropskim standardima, kako bi se osiguralo da VSTS može efikasno pristupiti svim neophodnim informacijama za obavljanje svojih nadležnosti, odnosno svim informacijama neophodnim za sprovođenje provjera integriteta. Dalja unapređenja treba da npr. uključuju i određene garancije da etnički kriterijumi ne prevladaju nad stručnim kriterijumima prilikom zapošljavanja”, zaključio je Lučka.

Izgubljene godine

Evropska komisija je još 2019. godine, kao jedan od prioriteta u kontekstu evropskih integracija BiH, zatražila donošenje novog Zakona o VSTS, koji bi bio u skladu sa evropskim standardima. Takav zakon ni danas, šest godina kasnije, nije usvojen.

Godinu dana kasnije, Ministarstvo pravde BiH izrađuje prvi nacrt Zakona o VSTS-u koji, između ostalog, sadrži uvođenje mehanizama provjere imovine sudija i tužilaca, jačanje disciplinskih procedura protiv sudija i tužilaca, stvaranje nezavisnog tijela za provjere njihovog integriteta itd. Opozicija, stručna javnost, ali i Venecijanska komisija ističu da nacrt nije dovoljno usklađen s evropskim standardima.

Usvajanje novog Zakona o VSTS “na tapetu” je i 2021. godine, kada postaje dio Akcionog plana za ispunjavanje 14 prioriteta koje je EU isporučila BiH. Iste godine BiH donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o VSTS-u BiH, koji uvodi određene nove institute, ali ključno pitanje provjere imovine i sukoba interesa ostaje neregulisano. EU ocjenjuje ovaj napredak kao djelimičan.

Evropska komisija 2022. godine ponavlja zahtjev za hitno usvajanje Zakona o VSTS-u kao preduslov za kandidatski status a Ministarstvo pravde BiH iste godine priprema izmijenjeni nacrt zakona, ali ih delegati u Domu naroda odbijaju u prvom čitanju. Dio na kojem EU insistira jeste provjera integriteta sudija i tužilaca, jasni kriteriji za izbor i razrješenje članova VSTS-a i sprečavanju političkog uticaja. Priprema se poseban zakon o provjeri imovine nosilaca pravosudnih funkcija, ali proces se razvlači.

U decembru 2022. godine EU dodjeljuje BiH kandidatski status, ali uz jasnu poruku: nema otvaranja pregovora bez zakona o VSTS-u i jačanja pravosuđa. Pravni timovi BiH i EU tokom 2023. godine intenzivno rade na usaglašavanju Zakona o VSTS-u, a Evropska komisija jasno poručuje da bez temeljite reforme VSTS-a BiH ne može ostvariti dalji napredak na evropskom putu.

Početkom 2024. godine oba doma Parlamentarne skupštine BiH usvajaju Prijedlog zakona o izmjenama i dopuni Zakona o VSTS, ali riječ je o tehničkim izmjenama i dopunama Zakona o VSTS-u, najviše vezanim za proceduralna pitanja i rokove, i nemaju veze sa temeljnim reformama koje EU zahtijeva.

U julu 2024. godine Savjet ministara BiH ponovo usvaja nacrt Zakona o VSTS-u i upućuje ga u parlamentarnu proceduru. Evropska komisija i Delegacija EU u BiH pozdravljaju korak, ali ističu da tekst mora biti u skladu s preporukama Venecijanske komisije. Neke ključne zamjerke ostaju, posebno oko procedura provjere imovine i nezavisnosti disciplinskih komisija. Zakon ne dobija “zeleno svjetlo”.

Usvajanje i dalje predaleko

BiH je tako i u 2025. godinu ušla a da nije riješila prioritetno pitanje na putu ka EU, kojoj, bar formalno, svi teže. Novi korak načinjen je u martu ove godine, kada Savjet ministara BiH ponovo usvaja Nacrt Zakona o VSTS i šalje ga u hitnu proceduru. Predstavnički dom ni ne raspravlja o njemu, a Dom naroda ga početkom ovog mjeseca odbija. Ovaj proces je pratio i jedan apsurd, da su ministri SNSD-a u Savjetu ministara bili protiv pomenutog nacrta, dok su delegati iste stranke glasali za njegovo usvajanje.

“Delegati koji su u Domu naroda odbili Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV) Bosne i Hercegovine učinili su veliku štetu evropskoj perspektivi BiH. U EU nema razumijevanja za takvo ponašanje”, poručio je voditelj delgacije Evropskog parlamenta za odnose s Bosnom i Hercegovinom i Kosovom, Davor Ivo Stier.

Svo ovo vrijeme traju političke blokade, gotovo sa svih strana, i maksimalno odugovlače svaki od načinjenih koraka. Takođe, u sve se uključuje i netransparentnost te  verzija Nacrta Zakona o VSTS, usvojena u Savjetu ministara BiH, ostaje nepoznata zainteresovanim stranama.

Damjan Ožegović priča za Gerilu da je na trenutne prijedloge zakonskog rješenja koje je pripremalo Ministarstvo pravde, Transparency International imao brojne primjedbe.

“Počevši od toga da nisu jasno uspostavljeni kriterijumi za imenovanje članova VSTS-a, da se i dalje insistira dominantno na etničkoj raspodjeli pozicija umjesto na meritornoj procjeni kvaliteta kandidata, da nisu jasno zakonom propisane mnoge procedure za koje je ostavljeno da se riješe podzakonskim aktima, te na odrebe o sukobu interesa i kontroli imovinskih kartona. Zapravo, mehanizmi odgovornosti i integriteta koje smo trebali dobiti nisu na zadovoljavajućem nivou”, kaže on.

Iako je, dodaje, Evropska komisija u svom Mišljenju o aplikaciji BiH za članstvo u EU iz 2019. godine naložila hitne izmjene tadašnjeg Zakona sa ciljem jačanja integriteta nosilaca pravosudnih funkcija, na usvajanje se čekalo duže od četiri godine, a u praksi se pokazalo da ne postoji politička volja za dosljednu primjenu novih odredbi Zakona.

“Tada usvojenim izmjenama nisu adresirane sve preporuke Venecijanske komisije i Evropske unije. Evropska komisija je Bosni i Hercegovini naložila i usvajanje novog zakona o VSTV-u, ali imajući u vidu sporost sa prethodnim izmjenama, za očekivati je da usvajanje novog zakona potraje, upravo zbog političkih opstrukcija. Unaprijeđen zakon svakako da ne odgovara nosiocima najvišnih javnih funkcija, ali nažalost ni dobrom dijelu nosilaca pravosudnih funkcija”, zaključio je Ožegović.

Političari ne žele uređen sistem

Tu dolazimo i do ključnog pitanja – da li ovdašnje elite i ne žele usvajanje ovog zakona, jer se boje gubitka kontrole nad pravosuđem? Prema riječima sagovornika Gerile, vrlo vjerovatno.

Politikolog Velizar Antić kaže da političari u BiH nisu u potpunosti iskreni da zaista žele da zemlja postane uređena i da se poštuju pravila igre kao što je to slučaj u EU.

“Jedan uređen sistem u velikoj mjeri ne bi odgovarao mnogim našim političarima jer bi im onemogućio da koriste razne malverzacije koje u ovom trenutku koriste kako bi se održali na vlasti. Dakle, mislim da ne postoji iskrena želja i volja naših političkih elita da postanemo dio uređenih društava i država”, kaže naš sagovornik.

Drugi faktor, dodaje on, jeste taj što mi imamo tri viđenja kuda država treba da ide i kako treba da izgleda.

“Dok Bošnjaci žele veću centralizaciju države i u skladu sa tim žele i formiranje institucija koje će djelovati u ovom smjeru, Srbi i Hrvati žele veću decentralizaciju i ne žele da budu diskriminisani i podređeni volji većinskog naroda. I u tim pozicijama leže razlike u viđenju kako treba institucije da budu organizovane i uređene, i na kraju krajeva, kako treba da rade. Iz tog razloga i ne mogu da se dogovore oko VSTS i kako on treba da izgleda i funkcioniše. Ovo je realna razlika i mislim da treba mnogo više uvažavanja onog drugog i njegovog interesa od gledanja da se zadovolje samo interesi sopstvenog naroda”, rekao je Antić.

Politička analitičarka Tanja Topić takođe nema dilemu. Smatra da je naklonjenost domaćih političara EU, zapravo, obmana.

“Oni koji misle da je moguće u BiH iskorijeniti korupciju, odnosno promijeniti ovdašnji stil življenja su naivni. Krupan je to zalogaj koji se ostavlja budućim naraštajima. Otuda je i naklonjenost domaćih političara EU, zapravo, obmana kako evropskih zvaničnika tako i domaće javnosti. Naše evropske perjanice su najveći zagovornici evroskepticizma, sve ostalo je političko nadmudrivanje”, ističe Topićeva.

Tako je, dodaje ona, i igra u Domu narodu u kojem su delegati SNSD glasali za zakon kojeg su osporili njihovi ministri u Savjetu ministara način da se za blokadu optuže bošnjački delegati u Domu naroda.

“Time hoće da se skine, makar pred očima javnosti, stigma sa SNSD-a, da blokira evropskj put”, kaže ona.

Nefunkcionalno pravosuđe

Novinarka Andrijana Pisarević se već godinama primarno bavi istraživačkim pričama, a 2022. godine je nagrađena kao autor najboljeg istraživačkog teksta napisanog u BiH. Ona govori za Gerilu da gotovo da ne može proći mjesec dana a da ne radi na nekoj priči koja se tiče, uljepšano govoreći, propusta u pravosuđu.

“Posebno tu mislim na rad tužilaštava na bilo kojem nivou, koje smatram za nijansu odgovornijim za potpuni haos koji vlada u našem sistemu. Činjenica je da se uglavnom ne miješaju u sopstveni posao, osim kada na nekom slabijem pokazuju mišiće. Novinari crne hronike to sigurno najbolje znaju, ali jasno je da nema optužnica za visoku korupciju ili da se one masovno odbacuju zbog pogrešnih kvalifikacija djela ili loše sprovedenih istraga, namjerno ili u neznaju, ne znam šta je gore”, ističe naša sagovornica.

Ako na nečemu rade, dodaje ona, to su sitnija djela i ona od kojih ih neće zaboljeti glava.

“Prije nekoliko mjeseci sam razgovarala sa jednim tužiocem i upravo ga to pitala, zašto nema optužnica za visoku korupciju, pogotovo kada znamo da novinari dvadesetak medija gotovo svaki dan objavljuju priče potkrijepljene dokazima. Odgovorio mi je da nema prijava i da su za dvije decenije imali manje od deset velikih istraga i samo jednu presudu. U državi koja se u Evropi kotira kao jedna od najkorumpiranijih, meni je ta izjava pokazala svu tragediju našeg društva”, kaže Pisarevićeva.

Osim toga, dodaje, suđenja za visoku korupciju traju vječno.

“Odgađaju se, pomjeraju, advokati zatrpavaju sudove paprilogijom, prigovorima i na sve moguće načine odugovlače procese dok im ne unište svaki smisao. Kada se neka presuda i donese, moramo da se prisjećamo o čemu se tu radilo uopšte. Iako se u nekim sudovima u posljednjih par godina primjećuje oštrije kažnjavanje, za ona djela za koja je javnost najviše zainteresovana, presuda i dalje nema”, ističe ona.

Dodaje da bi bilo veoma naivno reći da je pravosuđe u BiH nezavisno od politike.

“To smo vidjeli u suđenju predsjedniku Srpske Miloradu Dodiku na osnovu djela koje je u Krivični zakon uneseno naknadno iako to krši elementarna ljudska prava – ne može vam se suditi za djelo koje nije propisano ili ono koje je naknadno propisano. Iako je Dodik potencijalno odgovoran za brojna druga djela, posebno za visoku korupciju, koja bi mu se mogla kvalitetno istražiti kada bi se našao tužilac dovoljno hrabar ili lud da se umiješa u sopstveni posao da krene da prati tokove novca i uticaja. Dodik je osuđen za djelo koje je potpuno smiješno u odnosu na ono što su mu novinari do sada otkrili, a zagrebali smo samo površinu. Iako sam redovni kritičar predstavnika vlasti i njihovog bahatog ponašanja prema narodu i njegovoj imovini, smatram da svima treba suditi pravedno i po zakonu, ma šta mislila o njihovim politikama”, kaže naša sagovornica.

Pomenuto, dodaje, nije usamljen slučaj.

“Postupanje pravosuđa vidjeli smo ranije i na rijetkim suđenjima visokopozicioniranim političarima sa kojih su izlazili oslobođeni, iako je jasno da su kršili zakon. Oslobođeni su brojni direktori, premijeri, ministri. Na kraju, niko nije korumpiran. Za sve to je odgovorno pravosuđe koje je dopustilo da bude žrtveno jagnje političara i njihova marioneta u beskrajnom bogaćenju na račun naroda. Da rezimiram, domaće pravosuđe postalo je žrtva sopstvene reforme, a kola se lome na običnom narodu koji plaća cehove svojih grešaka, kako onih koje su počinili, tako i onih za koje su glasali”, zaključila je Pisarevićeva.

Gerila.info

The post Novi Zakon o VSTS: Evropski uslov, domaća kriza first appeared on Gerila.info.

HT Eronet je jedan od tri telekomunikacijska operatera u BiH čiji većinski vlasnik je Vlada Federacije BiH, te je nosilac dozvola za fiksnu i mobilnu telefoniju, internet i druge usluge koje izdaje RAK BiH, zbog čega se Čerkez imenovanjem u Vijeće našao u direktnom sukobu interesa koji je definisan Zakonom o komunikacijama BiH i Etičkim kodeksom same Agencije.

Ovo znači da, kao član Vijeća RAK-a, Čerkez učestvuje u donošenju odluka koje direktno utiču na kompaniju u kojoj je zaposlen i prima naknadu, što opravdano dovodi u pitanje njegovu nepristranost, te se odražava na stepen povjerenja javnosti u transparentnost i pravičnost regulatornih procesa.

Prema Zakonu o komunikacijama BiH, članovi Vijeća RAK-a ne smiju imati finansijske ili druge odnose s nosiocima dozvola Agencije. Etički kodeks RAK-a dodatno precizira da članovima Vijeća nije dozvoljeno imati bilo kakve finansijske ili druge odnose sa nosiocima dozvola Agencije.

Vjekoslav Čerkez je imenovan za člana Vijeća RAK-a 10.10.2024. godine, a pored njega u novi saziv imenovani su i Iza Razija Mešević, Tomislav Volarić, Tanja Andrić, Damir Šehanović, Alma Čolo i Zoran Žuža. Na zvaničnoj stranici Agencije navedene su biografije članova Vijeća gdje se eksplicitno navodi kako je Čerkez.

Od 2000. godine zaposlen je u JP Hrvatske telekomunikacije d. d., Mostar, u kojem je kroz različite pozicije stekao širok spektar stručnog znanja iz područja telekomunikacija.

TI BiH je RAK-u poslao upit za provjeru informacija o eventualnom sukobu interesa Vjekoslava Čerkeza, odakle je stigao odgovor da ova agencija nije nadležna za provjeru tih navoda i da članovi Vijeća i generalni direktor, po njihovom tumačenju, ne podliježu disciplinskoj odgovornosti, već se to odnosi samo na zaposlene u Agenciji. U odgovoru se navodi kako je komisija koja je vodila proceduru imenovanja članova Vijeća RAK-a razmatrala sva dokumenta te da je Vjekoslav Čerkez u sklopu svoje prijave dostavio Izjavu kako je upoznat sa članom 22. Etičkog kodeksa RAK-a, bez pominjanja daljeg postupanja u vezi sa sukobom interesa u kom se on našao.

TI BiH je istu informaciju uputio na adresu Parlamentarne skupštine BiH koja, po Zakonu o komunikacijama, ima nadležnost da smijeni članove vijeća za koje se utvrdi sukob interesa, ali još uvijek nije dobio nikakvu informaciju o eventualnom postupanju.

Ova i slične situacije ukazuju na to da je sukob interesa u Bosni i Hercegovini sve učestalija pojava koja se toleriše i ne sankcioniše, čemu pogoduju i neusaglašeni i nepotpuni zakoni o sukobu interesa i etičkim standardima, te prebacivanje odgovornosti i nadležnosti između institucija.

(transparentno.ba)

The post Sukob interesa u Vijeću RAK-a i dalje bez odgovora institucija: Imenovani član zaposlen u HT Eronetu first appeared on Gerila.info.

Transparency International u Bosni i Hercegovini (TI BiH) uputio je Skupštini komentare na ovaj nacrt, upozoravajući da takvo zakonsko rješenje ne samo da ide protiv osnovnih principa upravnog postupka, nego i direktno krši međunarodne obaveze koje je BiH preuzela.

„Uskraćivanje prava na žalbu je nedopustivo jer je jedno od osnovnih načela upravnog postupka ‘načelo dvostepenosti’, a ovo pravo garantovano je i Ustavom BiH, u koji je inkorporirana Evropska konvencija o ljudskim pravima i slobodama“, navodi se u saopštenju TI BiH.

Prema navedenom predloženom zakonu, ako građanin, novinar ili organizacija civilnog društva zatraži pristup određenim informacijama, a institucija njegov zahtjev odbije, jedini preostali pravni lijek biće pokretanje sudskog postupka?!

Ovo u praksi znači da će svi oni koji žele da dođu do informacija od javnog značaja morati da snose znatne finansijske (ali i vremenske) troškove – taksa na tužbu u upravnom sporu iznosi 100 KM, taksa na presudu dodatnih 100 KM, a često je potreban i angažman advokata jer mnogi ne znaju kako da pravilno sastave tužbu.

Takav pristup ne samo da obeshrabruje tražioce informacija, već stvara prostor vlastima da izbjegnu odgovornost i dodatno zamagljuju transparentnost sopstvenog rada.

„Ovo rješenje je katastrofalno, jer s jedne strane imamo organ koji neće raditi svoj posao (odlučivati po žalbi) za koji je nadležan, a s druge strane odgovornost se prebacuje na sudove koji su ionako pretrpani“, navodi TI BiH.

Kršenje međunarodnih obaveza i ignorisanje evropskih standarda

Zabrinjavajuće je i to što nacrt zakona nije usklađen sa evropskim standardima i postojećim zakonima na drugim nivoima vlasti u BiH. Posebno je sporno ignorisanje Konvencije Savjeta Evrope o pristupu službenim dokumentima – poznate kao Tromsø konvencija, kojom se garantuje pravo na pristup informacijama i obaveza države da uspostavi efikasne i pristupačne mehanizme žalbe.

Uz to, zakon predviđa kažnjavanje odgovornih lica isključivo ako ne postupe po nalogu nadzornog organa, dok potpuno izostaje sankcija za one koji nezakonito odbiju pristup informacijama, što dodatno obeshrabruje građane u traženju odgovornosti.

Povratak unazad u odnosu na ranije rješenje

Brčko distrikt je do sada primjenjivao državni zakon o slobodi pristupa informacijama. Međutim, donošenjem novog zakona na državnom nivou, u paketu tzv. evropskih zakona, nastala je potreba da Distrikt reguliše ovu oblast samostalno. Umjesto da se novi zakon uskladi sa standardima Evropske unije i praksama ostalih nivoa vlasti, predloženo rješenje predstavlja korak unazad!

Transparency International BiH zato apeluje na poslanike Skupštine Brčko distrikta da vrate nacrt zakona na doradu, kako bi se unaprijedila, a ne urušila transparentnost vlasti i dostupnost informacija građanima.

Kako je to riješeno u EU?

U većini zemalja Evropske unije, pravo na pristup informacijama podrazumijeva besplatan i jednostavan žalbeni mehanizam. Primjera radi, u Sloveniji Komisija za pristup javnim informacijama (IPRS) rješava žalbe brzo i efikasno bez sudskih troškova. U Švedskoj, pravo javnosti na pristup informacijama je jedno od najstarijih u svijetu, dok u Njemačkoj svaki građanin ima pravo da bez ikakvih taksi zatraži dokumente, a u slučaju odbijanja koristi se upravna žalba prije suda.

Upravo zbog toga, stručnjaci upozoravaju da bi usvajanje ovakvog zakona u Brčkom značilo drastično udaljavanje od evropskih praksi, dodatno obeshrabrujući već ranjivu borbu za transparentnost i odgovornost javne vlasti u BiH.

Dejan Rakita / GERILA

The post Brčko planira zakon koji uskraćuje pravo na žalbu za pristup informacijama: Građani i novinari prepušteni skupim sudskim postupcima?! first appeared on Gerila.info.

Prema dokumentima, Komisija je 2021. godine tražila dokaze da “SE Trebinje 1” ispunjava uslove za koncesiju. U to vrijeme, preduzeće je imalo tri zaposlena i prihod od svega 800 KM. Umjesto dokaza o opremi i kapacitetima, Komisiji je dostavljena kratka izjava direktora Milutina Mastilovića u kojoj on navodi da trenutno nemaju tehničku opremu, ali da će je obezbijediti u budućnosti putem javnih nabavki. Na osnovu te izjave, Komisija je zaključila da su uslovi ispunjeni i donijela rješenje o prenosu koncesije.

Mastilović, tadašnji odbornik SNSD-a u Trebinju, našao se i u sukobu interesa, jer je kao odbornik imenovan za direktora javnog preduzeća, što je zakonom zabranjeno. Istovremeno, u firmi je na poziciji izvršnog direktora bila imenovana Maja Kolak, tada sekretarka izbornog štaba lokalnog odbora SNSD-a. Sve to ukazuje na direktnu političku kontrolu nad projektom.

Preduzeće je ubrzo prodato mađarskoj firmi Lugos Renewables, bez javnog tendera, što je omogućeno jer je koncesija prvobitno dodijeljena javnoj firmi, a potom prenesena na novo preduzeće koje je dalje prodatom, a o čemu je Gerila info ranije pisala. Ovo je već viđeni obrazac: kako je ranije otkrila Gerila.info, sličan mehanizam korišten je u slučaju hidroelektrane Bistrica, gdje je koncesija takođe prenesena i preprodata, pri čemu je javni interes višestruko oštećen.

Kompanija Lugos Renewables već duže se suočava s finansijskim problemima – 2022. godine prijavila je gubitak od 2,3 miliona eura, broj zaposlenih smanjen je na tri, a njihova matična firma Optimum Solar ZRT u Mađarskoj se nalazi u procesu likvidacije. U Trebinju, projekat još uvijek nije realizovan, iako je prvobitni rok iz koncesionog ugovora istekao još u oktobru 2022. godine. Krajem 2024. godine mađarski investitor podnio je zahtjev za povećanje snage elektrane i pokrenuo novu procjenu uticaja na životnu sredinu.

Gerila.info je još u januaru 2024. izvještavala o sastanku Milorada Dodika i šefa mađarske diplomatije Petera Szijjarta u Banjaluci, koji nije bio otvoren za medije. U to vrijeme, vlasti Republike Srpske najavljivale su intenziviranje saradnje s Vladom Mađarske, koja je više puta iskazala otvorenu podršku Miloradu Dodiku, uključujući i blokiranje evropskih sankcija protiv njega. Mađarska nije članica Evropske kancelarije javnog tužioca (EPPO), što znači da ni jedan euro koji mađarska vlada potencijalno ulaže u ovakve projekte ne podleže evropskom nadzoru nad trošenjem sredstava.

U analizi Transparency International BiH navodi se da je čitav proces netransparentan, nezakonit i potencijalno štetan za javni interes. Pored činjenice da javnost nema uvid u uslove pod kojima je mađarska firma preuzela projekat, ni Komisija za koncesije ni Elektroprivreda RS do danas nisu dostavili sve informacije koje je TI BiH zvanično zatražio, zbog čega su pokrenuti novi sudski postupci.

Saga oko solarne elektrane u Trebinju je počela u oktobra 2020. godine, kada je Vlada Republike Srpske dodijelila koncesiju za izgradnju solarne elektrane u Trebinju preduzeću Elektroprivreda RS (ERS), pozivajući se na zakonsku mogućnost da se koncesija bez javnog poziva dodijeli javnom preduzeću od strateškog značaja. Međutim ERS nije imala namjeru da sama realizuje ovaj projekat. Već deset dana nakon dobijanja koncesije, ERS je osnovala novo preduzeće – SE Trebinje 1.

U maju 2021. godine, Komisija za koncesije Republike Srpaske donosi odluku kojom ustupa koncesiju SE Trebinje 1 nakon čega je uslijedila već spominjana izjava direktora Milutina Mastilovića, a komisija, uprkos tome, zaključuje da su ispunjeni svi uslovi.

Ovakva praksa je direktno u suprotnosti s pravilnikom koji definiše da koncesionar mora imati tehničke uslove u trenutku odlučivanja. Bez ikakvih stvarnih provjera, Komisija donosi rješenje o ustupanju koncesije.

Samo nekoliko mjeseci nakon osnivanja, 70% vlasništva SE Trebinje 1 ustupljeno je mađarskom investitoru Lugos Renewables (LREN), i to bez javnog tendera i bez objelodanjivanja uslova pod kojima je privatna kompanija stekla većinsko vlasništvo. Transparency International BiH je od Komisije za koncesije tražio objašnjenje o osnovanosti prenosa koncesije, ali bezuspješno – institucija odbija da dostavi dokumentaciju, zbog čega je TI BiH ponovo pokrenuo tužbu.

U međuvremenu se ispostavilo da firma Lugos Renewables ima svojevrsnu istoriju kontroverzi – u Mađarskoj je naložena likvidacija firme Optimum Solar ZRT, koju je vodio Roland Lugos, a LREN je u 2022. godini zabilježila gubitak od 2,3 miliona eura. Broj zaposlenih im je smanjen sa 22 na 3 radnika. Investitor koji je trebao da izgradi elektranu od 100 miliona maraka dakle nema ni kapacitete ni stabilnu pozadinu.

Gerila.info je još u januaru 2024. godine izvještavala o dolasku mađarskog ministra spoljnih poslova Petera Sijarta u Banjaluku i njegovom susretu s Miloradom Dodikom. Tom prilikom nije odgovarao na pitanja novinara, a Dodik je najavio nastavak saradnje sa Vladom Mađarske.

Mađarski novinari i analitičari tvrde da je Orbanu u interesu da uspostavi klijentelističke odnose sa liderima poput Dodika, Janeza Janše ili Vučića. Dio mađarskih investicija na Balkanu zapravo je podstaknut unutrašnjom politikom – stabilizacijom energetskog sektora i pokušajem Orbana da stvori lojalne saveznike u regionu. Orban je već odlikovan najvišim priznanjem Republike Srpske, a mađarska vlada je Republici Srpskoj u odobrila kredit od 214 miliona KM.

Poslanik Liste za pravdu i red, Đorđe Vučinić, upozorio je da se mađarski krediti realizuju po modelu kineskih – uslovljeni su angažovanjem firmi iz te zemlje. Vučinić smatra da je cijela saradnja plod privatnih dogovora i da javnost iz nje nema nikakve koristi.

Iako je koncesioni rok istekao u oktobru 2022. godine, elektrana još nije izgrađena. Posljednja informacija odnosi se na zahtjev LREN-a za povećanje snage postrojenja, predat krajem 2024. godine. Istovremeno, Transparency International objavljuje studiju slučaja koja ukazuje da je ovakav model netransparentnog upravljanja koncesijama već doveo do milionskih gubitaka po budžet RS.

Slučaj solarne elektrane u Trebinju tako je još jedan u nizu primjer političke trgovine, zloupotrebe zakona i interesa stranih igrača povezanih sa vrhom vlasti u Srpskoj.

Nadležne institucije na pitanja novinara ćute ili izbjegavaju odgovore, dok su građani, čiji se novac decenijama troši na ovakve i slične projekte, skoro pa u potpunosti nezainteresovani za ovakve teme. Sve do nekog novog “Vijadukta”.

The post Solarna elektrana Trebinje: Kako je koncesija vrijedna 100 miliona dodijeljena bez tendera, a zatim prepuštena Mađarima first appeared on Gerila.info.

Vjetroelektrana Ivovik predstavlja jedno od najvećih ulaganja u obnovljive izvore energije u BiH, sa kapacitetom od 84 MW i godišnjom proizvodnjom od 259 GWh električne energije a izgradnja ovog postrojenja počela je 2021. godine na zemljištu za koje građani tvrde da im je nezakonito oduzeto zbog čega još uvijek traje sudski spor.

Katastarski ured u Livnu proveo je eksproprijaciju koristeći poziv za usaglašavanje zastarjelih podatka iz 1982. godine koji je upućen putem lokalnog radija i oglasne table opštine. Kako je većina stanovnika ovog područja raseljena, u dijaspori ili ne obilazi redovno zgradu lokalne administracije, mnogi su propustili rok za dostavljanje dokaza o vlasništvu pa su tek početkom radova saznali da je njihovo zemljište prešlo u državno vlasništvo i da se na njemu počinje graditi postrojenje za proizvodnju električne energije pomoću vjetra.

Pred Općinskim sudom u Livnu pokrenut je spor kako bi se dokazalo da je zemlja nezakonito oduzeta privatnim vlasnicima, ali nadležne institucije nisu zaustavile projekat, već su nastavile sa izdavanjem dozvola. Sve je kulminiralo dozvolom Regulatorne komisije za energiju FBiH (FERK) nakon koje je omogućena proizvodnja električne energije iako je imovinski spor još u toku – što bi u pravnim državama automatski zaustavilo projekat.

Problemi oko izgradnje vjetroelektrane, koje je TI BiH detaljnije izložio u najnovijoj studiji slučaja, se protežu od 2008. Godine, kada je Vlada kantona 10 prvobitno dodijelila koncesiju firmi Ivovik d.o.o. čiji vlasnik, pokojni Ivan Matković je bio brat Stjepana Matkovića, tadašnjeg ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u kantonalnoj vladi. Osim ovog potencijalnog sukoba interesa, proces dodjele koncesije za ovaj projekat je sproveden uprkos odluci Ustavng suda Federacije BiH da je Zakon o koncesijama Kantona 10 povrijedio pravo na lokalnu samoupravu te se ne smije primjenjivati, što je ovaj sud ponovio u odluci iz 2024. godine.

Uz to, Vlada je ugovor je sa firmom Ivovik d.o.o., koja je povezana sa visokim funkcionerom u samoj toj vladi, potpisala na period od 30 godina uz naknadu od 20 hiljada evra i uslov da taj rok počinje teći tek danom početka proizvodnje, a ne potpisivanja ugovora. Time se išlo na ruku investitoru koji nije bio u obavezi da odmah realizuje projekat, već je dobio mogućnost da čeka odgovarajući momenat za preprodaju koncesionog prava, praksa poznata kao tzv. „mešetaranje“ koncesijama.

To se na kraju i desilo, pa je 2017. godine Ivovik d.o.o. prodat kompanijama pod kontrolom kineske vlade – CNTIC i Sinohydro za iznos od 8 miliona evra do kog su došli mediji, što je pratio i prenos koncesionog prava na izgradnju vjetroelektrane. Struktura vlasništva je kasnije još više zamagljena prebacivanjem vlasništva na firme u Luksemburgu, da bi izgradnja vjetroparka počela 2021. godine.

Dobijanjem upotrebne dozvole i odobrenjem priključenja na mrežu koje izdaje Elektroprenos BiH, krajem 2024. godine postrojenje počinje sa probnim radom, a u februaru 2025. FERK izdaje dozvolu za proizvodnju električne energije, čime firmi VE Ivovik počinje komercijalni rad.

Od tog datuma počinje i da se obračunava i koncesiona naknada od oko 1,5% prihoda od prodaje električne energije, koja je definisana ugovorom iz 2008. godine – 17 godina nakon dodjele koncesije i nakon što je prvobitni vlasnik preprodao firmu i pravo na izgradnju vjetroparka za višemilionski iznos. U prevodu, Vlada kantona 10 je licima koji su u bliskim srodničkim odnosima sa jednim od svojih članova omogućila da zarade milione preprodajom prava na „vjetar“ dok budžet kantona i lokalnih zajednica lokalne zajednice nisu imale gotovo nikakvu korist.

Ivovik šalje pomiješanu sliku naizgled uspješnog projekta energetske tranzicije, u pozadini kog se nalazi čitav niz neregularnosti. Uslovi koncesije napisani su tako da pogoduju koncesionaru, a ne javnom interesu, dok su nadležni zakazali na svakom koraku: od dodjele ugovora, preko nadzora, do krajnjeg izdavanja dozvola. Uz to, čitav proces, koji se pokazao kao netransparentan, se odvijao pod okriljem zakona koji je neustavan dok su osnovna prava građana, kao što je pravo na imovinu, prekršena od strane institucija upravo zaduženih da ih štite.

Ovaj slučaj oslikava potpuni slom u upravljanju koncesijama u BiH koje se često koriste kao instrument za privatnu dobit nauštrb javnog interesa, na šta je ukazao prvi Registar koncesija u BiH koji je objavio TI BiH.

Pravna nesigurnost, netransparentnost, zloupotrebe i pogodovanje privatnim interesima su sve odlike procesa dodjele koncesija u BiH zbog čega TI BiH poziva na hitnu reformu zakonodavnog i institucionalnog okvira – kako bi javni resursi konačno služili javnom, a ne privatnom interesu.

(transparentno.ba)

The post Zelena tranzicija u sivoj zoni: Zloupotrebe kao pozadina najveće vjetroelektrane u BiH first appeared on Gerila.info.

Transparency International u Bosni i Hercegovini je CIK-u dostavio audio snimak sa događaja na kom su prisutnima upućivane poruke podrške za Vladu Đajića i Nikolu Šobota koji su bili kandidati SNSD-a na predstojećim izborima uz pozive da se za njih glasa.

Sporni događaj se desio 9. jula a okupljene, koji su nosili majice sa natpisom „Za naše doktore“ voditelj je pozdravio pozivom na glasanje prije zvaničnog početka izborne kampanje, što Izborni zakon ne dozvoljava zbog čega je SNSD kažnjen sa 9,500 KM.

Osim što se na nju čekalo skoro devet mjeseci, ova odluka otvara dodatna pitanja kao što su ko je zapravo organizovao i snosio troškove ovog događaja koji, sudeći po broju od čak 50 izvođača i velikog broja posjetilaca, nisu mali.

„Krajiške večeri“ predstavljaju čitav niz manifestacija u banjalučkim mjesnim zajednicama, u sklopu kojih se organizuju koncerti i nudi različit kulturno-umjetnički sadržaj, hrana i piće bez jasne naznake ko je organizator, dok se na tim događajima redom pojavljuju kandidati i funkcioneri SNSD-a koji se promovišu.

Odluka CIK je samo potvrdila prethodne nalaze monitoringa izbora koje je vršio TI BiH po kojima su stranke prikazale 2,6 miliona KM manje troškove predizborne kampanje u čemu prednjači upravo SNSD koja je prijavila CIK-u troškove koji su za čak milion konvertibilnih maraka manji od procijenjenih. Pomenuti nalazi su takođe pokazali da su funkcioneri ove stranke bili najzastupljeniji na javnim servisima tokom izborne kampanje, pri čemu se posebno izdvaja RTRS – od ukupno 1437 političkih objava, čak 1211 bilo je posvećeno promociji funkcionera SNSD-a.

Zbog ovakvih primjera, TI BiH smatra da političke stranke značajan dio svojih kampanja finansiraju iz nedozvoljenih izvora, najčešće kroz zloupotrebu javnih resursa i privilegovane privatne firme povezane s javnim sektorom. To je posljedica upravo slabe kontrole čime je omogućeno da stranke u izborne cikluse ulaze s unaprijed osmišljenim modelima prikrivene promocije i netransparentnog finansiranja što obesmišljava zakonska ograničenja ali i urušava povjerenje u izborni proces.

Iako je uloga civilnog društva u značajna za nezavisan nadzor, ključnu ulogu u tom procesu imaju nadležne institucije zbog čega stvarne promjene neće biti moguće bez jačanja njihovih kapaciteta za otkrivanje i sankcionisanje zloupotreba uz donošenje adekvatnih zakonskih rješenja za sankcionisanje daljeg zaobilaženja propisa i zaštitu integriteta izbora.

(transparentno.ba)

The post SNSD kažnjen zbog „Krajiških večeri“, i dalje nepoznato ko plaća kampanju first appeared on Gerila.info.

Tokom današnjeg obraćanja medijima u Banjoj Luci, Stevandić je istakao kako je spreman da snosi političke posljedice ukoliko bi takva odluka doprinijela očuvanju mira u zemlji.

„Mogu se povući, mogu se korigovati… ako smo spremni da u interesu mira činimo neki kompromis ja sam spreman da podnesem te kritike sa svih strana i da budem i dalje targetiran, ali sam spreman da tražim od svojih kolega i prijatelja da djelujemo u cilju očuvanja mira.”

Iako lično, kako je rekao, ima snažna osjećanja prema trenutnoj situaciji, Stevandić je naglasio svoju odgovornost za stabilnost: „Kada bi me pitali za ličnu emociju, ono što ja doživljavam i moja porodica, ja bih trebao da budem pet puta radikalniji od Vojislava Šešelja ili pokojnog Žirinovskog. Ne, osjećam se odgovornim za mir u BiH.”

Poziv na političku odgovornost i arbitražu

Na insistiranje novinara da pojasni konkretne poteze, Stevandić je rekao: „Spreman sam da pozovem, u smislu odgovornosti prema miru, jer nam je mir najveći kvalitet u BiH… ako bi bilo tamo odgovornosti da oni shvate da može unutra, a ako nema odgovornosti pa da arbitrima onda bih sa tim koji njima kažu ‘gdje da vežu konja’ prihvatio da molim gospodina Dodika, Viškovića, Vladu, Skupštinu i svoje kolege, ne da popuštamo, nego da u interesu mira napravimo neku vrstu dogovora.”

Pritom je istakao da kompromis ne podrazumijeva slabost, već odgovoran politički potez. Kao uslov za takav razvoj situacije, naveo je potrebu za povlačenjem izmjena Krivičnog zakona BiH koje je nametnuo visoki predstavnik (kojeg institucije RS ne priznaju) Kristijan Šmit.

Reakcija na postupke Tužilaštva BiH

Govoreći o nedavnom pozivu Tužilaštva BiH, Stevandić je rekao da se ne radi o bjekstvu, već o unaprijed najavljenom nedostupnosti: „Na teritoriji Republike Srpske mi smo štićene ličnosti… Nije tačno da se nisam odazvao, već sam obavijestio da neću biti dostupan. Tužilaštvo BiH krši Ustav, i ovo je projektovana kriza sa ciljem da se razvlasti Skupština.”

On je naglasio da ne postoji nijedna radnja koja bi ga teretila, te je osporio navode koji impliciraju upotrebu oružane sile. “Koju smo mi to oružanu silu koristili?”

Zakonodavni kompromis kao mogući izlaz

Stevandić je naveo tri moguća elementa rješenja: povlačenje spornog krivičnog zakona, unutrašnji politički dogovor i arbitraža. U tom kontekstu, naglasio je spremnost na povlačenje tri zakona usvojena u NSRS, ukoliko bi to doprinijelo stabilnosti i smanjenju tenzija.

„Bio bih spreman da napravimo kompromis i povlačenje zakona”, rekao je, dodajući da je to njegovo lično mišljenje i da još nije razgovarao s drugim liderima o toj ideji.

Izjave Nenada Stevandića otvaraju prostor za potencijalnu deeskalaciju političkih tenzija u BiH, ali istovremeno otkrivaju duboku polarizaciju i nepovjerenje između političkih aktera. Njegova poruka o odgovornosti za mir i spremnosti na kompromis dolazi u osjetljivom trenutku, u kojem bi dijalog mogao biti ključni faktor za očuvanje ustavnog poretka i međuentitetske stabilnosti.

Gerila

The post Da li je Stevandić najavio mogućnost političke “trgovine” i povlačenja spornih zakona pod izgovorom očuvanja mira u BiH? first appeared on Gerila.info.