Pitanja smo poslali 16. juna. Dva i po mjeseca kasnije, 31. avgusta, dobili smo odgovor u kojem se navodi kako se „svake godine Budžetom Republike Srpske izdvajaju sredstva za poslaničke klubove“.

„Navedena sredstva su 2023. i 2024. godine iznosila 500.000 KM, dok su 2025. i 2026. godine iznosila 800.000 KM. Ta sredstva se koriste za pokriće paušalnih troškova za rad u izbornim jedinicama poslanika, putnih troškova u inostranstvo, troškova nabavke materijala, troškova smještaja i ishrane poslanika u vrijeme kad se ne održavaju sjednice Skupštine, kao i za ostale troškove vezane za rad poslanika u klubovima i grupama“, navodi se u odgovoru koji smo dobili iz parlamenta Srpske.

Ipak, ni riječi o konkretnim troškovima poslaničkih klubova. Građani Srpske ne znaju koliko su poslanici u protekle četiri godine „popili“ i „usuli“ njihovih para, jer skupštinsko rukovodstvo ne želi da dostavi te podatke. Poslanici na račun građana spavaju, na njihov račun jedu i piju, od njihovih para toče benzin i račune za mobilne telefone, ali ko koliko troši para – o tome podataka, naprosto, nema.

Damjan Ožegović iz Transparency Internationala u BiH kaže da svi javni funkcioneri imaju brojne privilegije i primanja. Reprezentacije i slični troškovi su samo mali interesni dodatak koji oni obilato koriste.

„Ove informacije nikako ne mogu biti tajne, jer je u pitanju potrošnja javnog novca. To bi trebala da bude informacija koja je unaprije dostupna, a ne informacija na kojoj se mora insistirati. Sve to pokazuje koliko se taj mali sitni interes šiti. Ako su spremni kriti koliko troše na kafu, možemo samo da zamislimo koliko troše na krupnije stvari“, kazao je Ožegović.

Svađa koja je izbila nakon što je Milan Savanović prije nekoliko mjeseci napustio Listu za pravdu i red Nebojše Vukanovića u prvi plan je izbacila pitanje kako se troše budžetske pare u poslaničkim klubovima i grupama i da li se trošenje tih para kontroliše?

Tokom te višednevne svađe Savanović je optuživao Vukanovića za manipulacije, lične obračune i pokušaj diskreditacije, a pogotovo za nepoštenu raspodjelu para poslaničkog kluba. Vukanović je rekao da je tokom cijelog mandata sa svim poslanicima i zaposlenima na kraju godine dijelio sredstva Kluba šest jednakih dijelova, najčešće kroz uplatu sredstava na kartice za gorivo.

„Početkom ove godine raspodijelio sam preostala sredstva. Uplatio sam karticu sa gorivom po 2.800 maraka, a u prva četiri mjeseca ostalo je po 1.800 maraka da se uplati. Kako je Savanović napustio Klub, a uz to je počeo da nas vrijeđa i napada, odlučio sam da njemu ne uplatim sredstva“, kazao je Vukanović.

Time je otvoreno pitanje koliko para poslanici zapravo troše na ime kluba i da li je trošenje tih para opravdano. Drugim riječima, postoji li kontrola koja će utvrditi da li su poslanici nasuli gorivo zbog rada na terenu ili su gorivo nasuli kada su krenuli s porodicom na ljetovanje ili na zimovanje? Ta kontrola, kako saznaje GERILA, zapravo i ne postoji.

Odluka o načinu i kriterijumima za raspodjelu sredstava za rad poslaničkih klubova i grupa donesena je 2008. godine i tom je odlukom u početku bilo definisano na šta poslanici mogu da troše budžetske pare. Sredstva koja dobijaju poslanički klubovi i grupe mogu da se troše na putne troškove u zemlji i u inostranstvu, na troškove upotrebe vlastitog automobila ako poslanici putuju po nalogu kluba ili grupe, na mobilni telefon i internet, na naknadu licima koja obavljaju tehničke i druge povremene poslove u klubovima, na troškove smještaja i ishrane, na troškove interne i eksterne reprezntacije i na ostale troškove za koje klub, odnosno grupa donese odluku.

Posljednja stavka ove odluke biće proširena 2017. godine kada je predsjednik Administrativne komisije NSRS bila Spomenka Stevanović. Posljednja stavka se tada promijenila i naknada za dodatne poslove se isplaćuje tehničkim sekretarima i vozačima na tekući račun, plaćaju se računi za gorivo i reprezentaciju sekretarima i vozačima. Računaju se i isplate na žiro-račun političkim strankama, isplate na žiro-račun raznim udruženjim i organizacijama, isplate pojedincima za liječenje i zbog teške materijalne situacije, stipendije studentima, plaćanje čitulja u dnevnim novinama, reklamni materijal i vizit-karitce.

„Ukupan iznos novčanih sredstava dijeli se sa brojem poslanika što predstavlja godišnji iznos po poslaniku, zatim se ovaj iznos podijeli na 12 mjeseci, što predstavlja mjesečni iznos novčanih sredstava za pokriće troškova po poslaniku“, navodi se u ovoj odluci.

Ministarstvo finansija je 2015. godine preciziralo i to da poslanici, sekretari u klubovima i vozači za rad u izbornim jedinicama za određene troškove ostvarene na terenu donose gotovinske račune kako bi se izvršio povrat utrošenih sredstava na njihove tekuće račune. Prvobitna odluka iz 2008. promijenjena je još jednom i to 2019. godine kada je predsjednik Administrativne komisije bio Slavko Gligorić. Tom odlukom u troškove koji se poslanicima pravdaju dodane su i
putarine.

Poslanik Liste za pravdu i red u Narodnoj skupštini Republike Srpske Zagorka Grahovac za GERILU kaže kako se sredstva za rad poslaničkih klubova obezbjeđuju iz Budžeta Republike Srpske i tačno je propisano za šta mogu da se koriste – za rad u izbornim jedinicama, putovanja, gorivo, štampu i publikacije, smještaj, ishranu i druge troškove rada klubova. Javnost zato ima puno pravo da zna koliko je svaki klub potrošio i na šta.

„Uostalom, i Zakon o slobodi pristupa informacijama kaže da su informacije kojima raspolažu javni organi javno dobro i da treba da budu dostupne upravo zbog transparentnosti i odgovornosti institucija. Nema opravdanja da Narodnoj skupštini treba dva i po mjeseca da dostavi ove podatke. Troškovi se evidentiraju, postoje finansijske službe koje ih prate i podnose izvještaje, tako da objašnjenje da je podataka mnogo poslije dva i po mjeseca čekanja zaista ne djeluje ozbiljno“, istakla je Zagorka Grahovac.

Ovakvo ponašanje skupštinskog rukovodstva, dodaje ona, nažalost nije iznenađenje. Javnost teško dolazi i do mnogo ozbiljnijih informacija o trošenju miliona maraka javnog novca. To pokazuje koliko su se naše institucije otuđile od građana i zaboravile da bi trebalo da budu u njihovoj službi. Ovim Narodna skupština, tvrdi naša sagovornicam, pokazuje i odnos prema novinarima koji te informacije traže u ime javnosti.

„Ako mjesecima ne možete dobiti ni podatke o troškovima poslaničkih klubova, onda očigledno oni koji raspolažu javnim novcem smatraju da imaju pravo da ga troše bez obaveze da za to polože račun. A javni novac nije novac vlasti, institucija ni političkih partija. To je novac građana i oni koji ga troše dužni su da polože račun za svaku potrošenu marku. Takve informacije ne bi trebalo mjesecima izvlačiti iz institucija – one bi morale biti javne i dostupne i prije nego što ih neko zatraži“, zaključila je Grahovac.

Goran Dakić, Gerila info

The post Narodna skupština krije podatke o parama koje troše poslanički klubovi first appeared on Gerila.info.

Milankovićeva je u izvodnom ulaganju kazala kako je RTRS u 2024. godini emitovao 8.784 sata programa. Od toga je 55,9 odsto programa pripalo vlastitoj produkciji. Na prvom kanalu ostvareno je 135 sati direktnih prenosa. Najzastupljeniji programski sadržaj predstavlja informativni program. Emitovano je i 548 minuta preizbornih hronika.

„Na RTRS-u ima 613 zaposlenih. Ostvareno je u 2024. godini 33,1 milion KM prihoda. Prihodi od RTV takse uzimaju najveće učešće u strukturi prihoda. Rashodi iznose 32,7 miliona KM, dok je dobit 28.000 KM. Sva tri javna servisa se nalaze u problemima. Zapetljani smo u sudske sporove. Jedni smo drugima i tužioci i tuženi. RTRS od BHRT-a potražuje 30, a od FTV-a 195 miliona KM“, kazala je Milankovićeva.

Šef Kluba poslanika PDP-a u NSRS Igor Crnadak tvrdi da se kroz signal RTRS-a osjeti krv, odnosno iskonska mržnja prema opoziciji. On smatra da niko iz uprave te kuće ne može da kaže kako je RTRS nepristrasna televizija koja poštuje uređivačke principe.

„RTRS najviše truje medijsku scenu i naše društvo, širi zlo i sije mržnju. Niko od političara ne dijeli narod poput RTRS-a. To je Televizija Pjong Jang u srcu Evrope. Kako izgledaju intervjui sa bivšim predsjednikom Republike Srpske? Odnos prema stvarima koje su loše u društvu je katastrofalan. Da li je RTRS ikada izvijestio o nečemu lošem što je uradio neki funkcioner SNSD-a“, pitao je Crnadak.

On dodaje da RTRS nije izvještavao o imenovanju narko-konzula Fatiha Kola za ambasadora BiH u Panami i podsjeća da je to imenovanje stiglo sa adrese srpskog člana Predsjedništva BiH, odnosno da je Kola imenovala direktno Željka Cvijanović.

„Kol radi za jedan od najopasnijih narko-kartela. Zamislite da su takvog čovjeka imenovali Igor Crnadak i Mladen Ivanić! Išao bi specijalni program, jedan novinar RTRS- a bi bio pred mojom, a drugi pred Ivanićevom zgradom. Zašto RTRS nije izvještavao o Fatihu Kolu? Kada je RTRS uradio emisiju o korupciji? Ili o Viaduktu? To je afera koja traje godinama i koja je kulminirala time da neko nosi ispred naših očiju kući 120 miliona maraka“, naveo je Crnadak.

Lider Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović kazao je da se Gospa češće javlja u Međugorju nego on u programu RTRS-a. Gledaoci RTRS-a, kaže Vukanović, znaju koliko je granata ispaljeno na Teheran, ali ne znaju da Termoelektrana Ugljevik ne radi tri mjeseca.

„Za 365 dana na RTRS-u nije objavljena nijedna negativna vijest o SNSD-u i nijedna pozitivna vijest o opoziciji. RTRS nije objavio da je Suljo Čokanović dobio nagradu za humanost SO Srebrenice. Isti taj Suljo Čakanović se slikao u Kravici na Božić 1993. godine i jedan je od najodgovornijih za ponižavanje svih ubijenih u Podrinju. A dobija plakat SO Srebrenica gdje vlast dijele SNSD i SDA“, istakao je Vukanović.

On je uklazao i na nepotizam na RTRS-u ističići da je direktor direkcije Dragica Janković, dok je sekretar njena majka Ljubica. Vozač generalnog direktora je Đuro, Dragičin muž, a u službi za nabavke radi i Duško Janković. Portir na RTRS-u je Dragičin djever, a i njen svekar je radio u ovoj medijskoj kući, ali je otišao u penziju.

Vukanović je na svjetlo dana izvukao i ugovore koje je RTRS potpisao na bijeljinskom firmor „ProVis“ koja ima samo dva zaposlena, a dobila je višemilionske poslove od RTRS-a. „ProVis“ je, tvrdi Vukanović, u vlasništvu bivšeg funkcionera DNS-a Novaka Radumila.

„Ova firma koja ima dva zaposlena nabavila je za RTRS news produkciju sistema za 1,8 miliona KM. Produkcijski server za reportažna kola koštao je 219.000 KM. Oprema za reportažna kola dodatnih 316.000 KM. Kratkoročne obaveze su veće od imovine RTRS-a za devet miliona KM. Potraživanja po sudskim sporovima iznose 73 miliona KM“, kazao je Vukanović.

Poslanik PDP-a Maja Dragojević Stojić istakla je kako je nezavisni revizor dao mišljenje sa rezervom zato što su kratkoročne obaveze RTRS-a 148 miliona KM. Ukupna procijenjena vrijednost potencijalnih obaveza i sudskih sporova protiv RTRS-a prelazi 73 KM, dok je dug RTRS-a prema BHRT-a 50 miliona evra.

„RTRS je tempirana finansijska bomba. Desila se i sramotna podjela paketića koja se odigrala u podrumu RTRS-a. RTRS je, kako smo čuli, emitovala 8.784 sata programa,

čega je 55 odsto vlastite proizvodnje. Međutim u promociji kandidata vladajuće koalicije na prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske posebnu ulogu je igrao RTRS“, tvrdi Dragojević Stojić.

Za 11 dana kampanje, navodi ona, kandidat SNSD-a Siniša Karan prikazan je 57 puta kroz dva sata i 20 minuta, dok je u istom tom periodu Branko Blanuša dobio tek dvadesetak sekundi
prostora. Prikazane su samo dvije njegove izjave.

„U tom periodu se Dodik, iako nema nijednu javnu funkciju, pojavio 66 puta na RTRS-u, a promociji njegovih stavova posvećeno je jedan sat i 45 minuta programa. U 11 dana izborne kampanje zabilježeno je 18 Dodikovih aktivnosti. Za to vrijeme funkcioneri SNSD- a su dobili 11 sati programa, dok je opozicija dobila sedam minuta i dvadeset i četiri sekunde. Ovo nije novinarstvo. Ovo je uvreda za inteligenciju naroda“, rekla je Maja Dragojević Stojić.

Poslanik Liste za pravdu i red u NSRS Zagorka Grahovac kaže kako je posebno zabrinjavajuće to što izvještaj otvoreno govori o rastu kratkoročnih potraživanja koje su najvećim dijelom posljedica rasta potraživanja za RTV taksu. Rast kratkoročnih razgraničenja uslovljen j obavezama za RTV taksu prema emiterima koje su takođe predmet sudskih sporova.

„Dakle, sistem finansiranja javnog servisa nije stabilan, nego je opterećen sporovima, nenaplaćenim potraživanjima i međusobnim neriješenim odnosima. I zato treba direktno pitati: koliko je ukupno sudskih sporova vezano za RTV taksu i kolika je njihova ukupna finansijska vrijednost? Javnost ima pravo da zna da li je ovo sistem koji funkcioniše ili sistem koji se održava na sudskim sporovima i knjigovodstvenim konstrukcijama“, navodi Grahovčeva.

I izvještaju, nastavlja ona, stoji kako RTRS raspolaže gotovinom i gotovinskim ekvivalentima od svega 1,4 miliona maraka iako se barata sa desetinama i stotinama miliona kroz aktive, potraživanja i obaveze. To jasno pokazuje koliko je tanka realna likvidna osnova kada se ogole velike tabele.

Istovremeno, obaveze iz poslovanja rastu za 29 odsto, a obaveze prema dobavljačima u zemlji rastu sa oko 1,4 miliona KM na preko 2,27 miliona KM. I na ovom nivou vidi se rast tereta poslovanja. Nije, dakle, riječ samo o velikim apstraktnim brojkama, nego o konkretnom rastu obaveza unutar samog sistema.

„Izvještaj navodi i da su u 2024. godini ukupni prihodi iznosili 33,2 miliona KM, a ukupni rashodi 33 miliona KM. Na prvi pogled poslovanje je pozitivno – postoji dobit, sistem funkcioniše. Ali problem je opet u strukturi. Jer nije dovoljno pogledati samo konačan zbir prihoda i rashoda. Mora se pogledati od čega se ti prihodi sastoje, koliko su stabilni, koliko su naplaćeni, a koliko su sporni. Mora se pogledati i da li se iza tog formalnog pozitivnog rezultata krije rast obaveza, rast nenaplaćenih potraživanja i rast finansijske neizvjesnosti“, istakla je Zagorka Grahovac.

U protivnom, dobija se bilans koji na papiru izgleda bolje nego što je stvarno stanje. Zato se postavlja pitanje da li finansijski izvještaj RTRS-a zaista pokazuje stabilno poslovanje ili samo formalno pozitivan rezultat iza kojeg ostaju ogromna potraživanja, obaveze i sporovi.

Izvještaj govori i o ulaganjima, o lizingu, o nabavci vozila, o ugovorima zakupa, o povećanju nematerijalne imovine kroz nabavku programa i prava emitovanja. Sve to, tvrdi Zagorka Grahovac, može biti legitimno. Ali opet se nameće pitanje prioriteta.

„Ako javni servis ulaže, zapošljava, održava veliku strukturu i širi svoje finansijske obaveze, onda javnost mora vidjeti i rezultat toga kroz kvalitetniji, raznovrsniji i profesionalniji program. A kada istovremeno imate više od pola programa u reprizama i stalne sumnje javnosti u objektivnost informativnog programa, onda je jasno da se mora tražiti više odgovora. Ne može se sve svesti na to da sistem radi zato što tehnički nije stao“, rekla je Grahovčeva.

Ona podvlači kako nigdje ne postoji odgovor na pitanje koliko građani vjeruju RTRS-u. Nigdje ne postoji analiza pritužbi, analiza zastupljenosti različitih stavova, analiza profesionalnih standarda i analiza samokritike. Zašto izvještaj ne sadrži nijednu ozbiljnu analizu povjerenja gledalaca i slušalaca u RTRS?

„Da li je ikada urađena analiza optimalnog broja zaposlenih i njihove raspoređenosti u odnosu na stvarne rezultate koje RTRS proizvodi? Ako imate 613 zaposlenih, a više od polovine programa čine reprize, onda problem očigledno nije samo u broju ljudi, nego u načinu kako se sistem vodi i kakvi su mu prioriteti. Zato mislim da ovaj izvještaj ne smijemo posmatrati kao puku tehničku formu koju treba rutinski usvojiti“, rekla je Grahovčeva.

Građani Republike Srpske, ističe ona, ne finansiraju RTRS da bi gledali propagandu, reprize i jednostrano tumačenje stvarnosti. Građani finansiraju RTRS da bi imali javni servis. A javni servis ne može biti ni partijski, ni poslušnički, ni samodovoljan.

„Da li RTRS radi u interesu javnosti ili u interesu vlasti? Sve dok na to pitanje nemamo jasan i uvjerljiv odgovor, ovakvi izvještaji možda mogu biti formalno uredni, ali ne mogu biti suštinski zadovoljavajući“, kazala je ona.

Primjedbu na rad RTRS-a imao je i bivši predsjednik UKC-a i bivši predsjednik Gradskog odbora SNSD-a u Banjoj Luci Vlado Đajić. On je, nakon „pada“ i afere sa snimkom na kojem se nalazi presuđeni kriminalac Nenad Radinković, uklonjen sa RTRS-a. Đajiću to ne smeta, ali mu smeta sklanjanje jedne „humanitarne“ vijesti.

„Zajedno sa našim narodom iz dijaspore skupili smo preko 5.000 paketića povodom Svetog Nikole i podijelili u Bronzanom Majdanu, kao i u svim opštinama i crkvama. Prilog je objavljen na RTRS-u, a nakon dva sata je skinut. Zašto je prilog skinut? Znam ko je zvao i koga i ko je tražio da se prilog skine, ali ne želim da govorim o imenima“, rekao je Đajić.

Goran Dakić, Gerila info

The post Kasna rasprava o RTRS-u: Pjong Jang u srcu Evrope first appeared on Gerila.info.

O ponašanju poslanika i rukovodstva Narodne skupštine Republike Srpske, o zakonima koji se donose i ne donose, o aktima koji se poštuju i ne poštuju, u novom podkastu portala GERILA „Skupštinski nadzor“ razgovarali smo sa poslanikom Liste za pravdu i red u NSRS Zagorkom Grahovac i šefom Kluba odbornika SDS-a Ognjenom Bodirogom.

„Nikada Narodna skupština nije bila baš ovakva. Mislim da je glavni krivac za to upravo predsjednik Narodne skupštine koji je najodgovornija osoba. On je taj koji vodi skupštinu i koji je na neki način parlament podredio svojim interesima i ciljevima. Pokušava stalno da isprovocira narodne poslanike, naročito Nebojšu Vukanovića. Posljednje zasjedanje bilo je vrhunac takvog ponašanja“, kaže Zagorka Grahovac.

Bodiroga dodaje kako ga je sramota što se nalazi u takvom parlamentu. On ističe kako ne može da vjeruje da jedan čovjek može da upravlja poslanicima vladajuće koalicije među kojima ima profesora, doktora, inženjera.

„To su prije svega porodični ljudi koji imaju djecu i nevjerovatno je kako ti ljudi žele da u takvoj atmosferi trpe teror jednog čovjeka. Narodna skupština Republike Srpske je trenutno sramota za instituciju i sramota za čitavu našu Republiku Srpsku. A ne može niko reći da je zato krivac opozicija, jer je očigledno da neke ljude najviše boli kada govorite istinu“, smatra Bodiroga.

Prije nekoliko godina u javnosti je „plasirana“ ideja o psihijatrijskim pregledima kojima bi narodni poslanici morali da prođu prije nego što im mandati budu verifikovani. Zagorka Grahovac smatra da je to i dalje više nego dobar prijedlog.

„Ja sam radila u srednjoj školi i tamo je psihijatrijski pregled bio obavezan. Svake godine je taj pregled obavezan u sklopu ljekarskog uvjerenja. Ako mora u školi, zašto ne bi morao i u parlamentu? Nisam sigurna da bi mnogi poslanici prošli taj pregled. Trebalo bi uvesti obavezani test i na opijate. Oni koji konzumiraju narkotike takođe ne bi smjeli da sjede u Narodnoj skupštini“, ističe Grahovac.

Na sjednici Narodne skupštine je trebao da se nađe i Zakon o zaštiti ustavnog poretka kojeg je parlament Srpske već usvojio i koji je „pao“ na Ustavnom sudu Republike Srpske. Samo nekoliko sati nakon što je na silu „uguran“ na dnevni red – sa dnevnog reda je i izbačen i postavlja se pitanje da li je to rezultat dogovora Milorada Dodika sa Tužilaštvom BiH ili ne.

„Nismo nikad uspjeli da saznamo zbog čega je taj zakon izbačen sa dnevnog reda. Pitali smo Srđana Mazalicu zašto se to desilo. Zakon je u rekordnom roku stavljen na dnevni red i u rekordnom roku je sa njega povučen. Neko Mazaličino objašnjenje je da su povukli zakon zato što nemaju podrške opozicije, ali nisu je imali ni prvi put kada su zakon usvajali“, rekao je Bodiroga.

Grahovac smatra da je taj zakon više nego opasan i da vraća Republiku Srpsku iz 21. u 19. vijek. Ona dodaje da bi ovaj zakon bio isuviše restriktivan da je usvojen i u 19. vijeku.

„Ovim zakonom se uvodi paralelni pravosudni sistem i paralelne obavještajne strukture. On omogućava vlastima da etiketira neistomišljenike i novinare i da ih proglašava špijunima. Špijunaža je legalizovana. U takvom sistemu ne bilo moguće živjeti normalno“, istakla je Zagorka Grahovac.

Goran Dakić

The post „Skupštinski nadzor“: Psihijatrijski pregled obavezan za sve poslanike first appeared on Gerila.info.