U Bosni i Hercegovini samohrane majke često ne vode samo jednu borbu. One istovremeno rade, brinu o djeci, rješavaju prevoz, račune, vrtiće, školu, bolest, alimentaciju i svakodnevne probleme koje bi uređen sistem morao barem djelimično da preuzme. Umjesto toga, mnoge ostaju same pred institucijama, bivšim partnerima i finansijskom nesigurnošću.

Taj problem Gerila.info je prikazala u kratkom dokumentarcu „Život bez pauze: Samohrana majka u BiH“, koji prati svakodnevicu Dijane Popović, majke dva dječaka iz Stanova kod Doboja. Dijana radi u bolnici „Sveti apostol Luka“, brine o djeci, oslanja se na pomoć roditelja i pokušava da održi porodicu stabilnom uprkos problemima koji uključuju i neplaćanje alimentacije. Dokumentarac pokazuje kako izgleda život kada porodica preuzima ono što bi trebalo da bude i obaveza sistema.

U novoj epizodi Gerila podkasta, snimljenoj u prostorijama Austrijskog saveza sindikata u Beču, razgovaramo sa Dorotijom Kikinger o tome kako Austrija štiti samohrane roditelje. Ona objašnjava model alimentacionog fonda, u kojem država isplaćuje alimentaciju ako roditelj ne izvršava svoju obavezu, a zatim sama potražuje novac od dužnika. U razgovoru se govori i o vrtićima, jaslicama, zaštiti od nasilja, bolje plaćenim poslovima sa skraćenim radnim vremenom i podršci koja samohranim roditeljima omogućava da ne budu prepušteni sami sebi.

Suština podkasta nije da Austriju prikaže kao idealan primjer, nego da pokaže šta se iz uređenijih sistema može naučiti. Ako je samohranim majkama teško i u Austriji, jasno je koliko je taj teret veći u BiH, gdje se mnoge same bore sa alimentacijom, troškovima, institucijama i brigom o djeci. Zato ovaj razgovor, nakon dokumentarca o Dijani Popović, otvara pitanje mogućih rješenja, kao što su alimentacioni fond, bolje naplate alimentacije, dostupniji vrtići, zaštita od nasilja i sistem koji samohranog roditelja ne ostavlja samog.

The post Samohrane majke u BiH su prepuštene same sebi: Šta možemo naučiti od Austrije? (Gerila podkast) first appeared on Gerila.info.

“Ako se danas ili sutra ništa ne dogodi, od četvrtka idemo u, žargonski rečeno, stezanje obruča. To znači da ćemo mijenjati proces minimuma rada i uvesti strože mjere, kako bismo skrenuli pažnju javnosti i nadležnih”, istakla je Slađana Mišić, naglasivši da štrajk nema vremensko ograničenje. Dodala je da su roditelji do sada pokazali „stoprocentnu podršku“ zaposlenima.

Uoči i tokom štrajka održana je vanredna sjednica Skupštine grada na kojoj je jedina tačka bila stanje u javnim vrtićima i zahtjev radnika za povećanje plata. Direktor Centra i odbornik SP-a Petar Jokanović poručio je da radnike od povišica „dijeli samo potpis gradonačelnika na kolektivnom ugovoru“ kojim bi se promijenili koeficijenti i uvećale plate.

“Smatram da su uslovi za povećanje plata već ispunjeni, jer mi kao ustanova imamo ta sredstva. Ne postoji prepreka ni u pogledu fiskalne odgovornosti – niko neće prekoračiti ovlaštenja niti potrošiti sredstva mimo onoga što je Skupština odobrila”, izjavio je Jokanović.

Gradonačelnik Draško Stanivuković, međutim, odbija da potpiše kolektivni ugovor, navodeći da Grad „trenutno nije likvidan“.

“Ja sam za povećanje cijene, i to je rješenje, pa makar me svaki roditelj mrzio. Ali danas neću dati potpis na kolektivni ugovor jer nemamo sredstava za to”, rekao je Stanivuković.

Njegov prijedlog je da se cijena vrtića poveća sa 165 na 250 KM mjesečno, što skupštinska većina predvođena SNSD-om ne podržava.

Sindikat poručuje da cijene vrtića ne određuju oni, ali da je „takav korak realan“ u kontekstu ukupnih troškova.

„Za 165 maraka danas se teško može obezbijediti i minimum životnih potreba, a kamoli finansirati predškolski sistem“, rekla je Mišićeva, podsjetivši da plata vaspitača sa visokom stručnom spremom iznosi 1.369 KM, što je svega 69 KM iznad republičkog minimalca, dok najniža plata u Centru iznosi 911 KM, samo 11 maraka više od minimalca.

Radnici traže povećanje plata za 20 odsto i isplatu zaostalih obaveza. Kao uslov za prekid štrajka sindikat navodi: potpisivanje kolektivnog ugovora ili dogovor koji bi podrazumijevao isplatu 150 KM odmah, isplatu preostalog regresa i povećanje plata do 20 odsto u naredna dva mjeseca. Prema ranijim procjenama, za traženo povećanje bilo bi potrebno oko 1,6 miliona KM godišnje.

Štrajk se sprovodi uz minimum procesa rada: vrtići rade skraćeno, od 6.30 do 12.00, kada roditelji moraju preuzeti djecu. Roditelji su podijeljeni oko najavljenog poskupljenja, dio ih podržava štrajk i eventualno postepeno povećanje cijene, dok drugi upozoravaju da bi nagli skok na 250 KM teško podnijela kućna budžetska većina.

Podsjećamo, zaposleni su tokom ljeta održali mirne proteste i štrajkove upozorenja u junu, julu i septembru, ali dogovora nije bilo. Centar u svom sastavu ima 33 vrtića i više od 400 zaposlenih. Mišićeva poručuje da „borba ostaje iskrena i u okviru zakona“ te da sindikat „neće dozvoliti da je iko iskoristi u političke svrhe“. Štrajk se nastavlja i narednih dana, a odluke Skupštine grada i eventualni prijedlozi Gradske uprave očekuju se kao mogući preokret u sporu.

Gerila.info

The post Štrajk vaspitača u Banjaluci: roditelji djecu preuzimali u podne, sindikat traži potpis na kolektivni, Grad tvrdi da nema novca first appeared on Gerila.info.

Iako teme o kojima se raspravljalo – liste čekanja, standardi upisa, finansiranje predškolskih ustanova, kadrovi koji rade u vrtićima, saradnja između javnog i privatnog sektora – nisu zanemarljive, štaviše, od panelista su se itekako mogle čuti oštroumne opservacije, u prvom planu je bio izostanak ključnih sagovornika relevantih za ovaj problem, i što je još poraznije, samih roditelja kojih se ovaj problem najviše tiče.

Dara Ninić, vaspitač, stručni savjetnik i mentor, sa iskustvom od 50 godina rada sa djecom, Branka Đurđević, diplomirani vaspitač i vlasnik privatnog vrtića, sa višegodišnjim iskustvom u radu sa djecom, i Đorđe Konjević, predstavnik roditelja, nastojali su da ukažu na negativne tendencije u predškolskom obrazovanju.

Međutim, nisu imali sagovornike iz institucija, ali ni roditelje kojima bi objasnili suštinu problema diskriminacije djece. Prazne stolice predviđene za predstavnike Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske, Grada Banja Luka i Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje govore više od 1000 riječi.

Organizatori kažu da su se iz Ministarstva prosvete i Centra za predškolsko zahvalili i rekli da neće nikoga poslati, dok iz Gradske uprave i kancelarije Ombudsman uopšte nisu odgovorili na poziv.

Ipak, prazne stolice predviđene za predstavnike institucija nisu ni upola djelovale porazno, uzevši u obzir njihovu poslovičnu nezainteresovanost za probleme građana, koliko je porazna bila slika prazne sale Doma omladine. Od više hiljada roditelja djece koja idu u privatne vrtiće, njih dvadesetak je prepoznalo i shvatilo važnost problema diskriminacije djece.

Možda riječi Đorđa Konjevića, jednog od organizatora i pokretača incijative, najbolje oslikavaju trenutnu situaciju i raspoloženje roditelja.

Referišući se na roditelje kojima je glavna preokupacija bila da li je “legla” subvencija, zanemarujući suštinu problema, naglašavajući njihovu inertnost i nezainteresovanost, Konjević je izrazio svoje nezadovoljstvo odsustvom roditelja.

“Zbog VAS OSTALIH je Bojan Кresojević dao sebi za pravo da mi kaže na pitanje kako ti ljudi da prežive dok ne povećate subvencije, citiram odgovor: “Neka se roditelji snađu, ima Forca kredit.”

Zbog VAS OSTALIH je Bojan Кresojević rekao da nije politički momenat za sazivanje vanredne sjednice na kojoj bi se raspravljalo o rezoluciji za izjednačavanje prava djece u privatnim i javnim vrtićima.

Zbog VAS OSTALIH je Bojan Кresojević izbacio mene sa sastanka, ali i vlasnika privatnog vrtića, jer nismo htjeli da ćutimo na njihovo bahaćenje dok se borimo za prava naše djece.

Zbog VAS OSTALIH je Draško Stanivuković rekao da nema političku snagu da uđe u Centar za predškolsko i zavede red.

Zbog VAS OSTALIH je Draško Stanivuković obećao da će subvencije za djecu u privatnim vrtićima od 1. januara 2025. biti 200 КM, a od 1. jula 2025. biti u potpunosti izjednačene. One su i dalje 150 КM.

Zbog VAS OSTALIH je Ljubo Ninković obećao pare od poreza na nepokretnosti, a u startu je ta priča bila nerealna.

Zbog VAS OSTALIH nam je SNSD rukovodstvo obećalo usmjeravanje sredstava na predškolsko obrazovanje i jednako subvencionisanje boravka djece u privatnim i javnim vrtićima, ali i jednaku pomoć roditeljima djece koja ne pohađaju predškolske ustanove. Pa su onda ta sredstva preusmjerena na drugu stranu.

Zbog VAS OSTALIH je Mirna Savić Banjac rekla da smo nekolicina nezadovoljnih roditelja.

Zbog VAS OSTALIH je Mirna Savić Banjac rekla da ova gradska administracija NEĆE isplaćivati povećane subvencije dok ne utvrde da li je budžet likvidan. Iako su u zakonskoj obavezi da izvršavaju odluke Skupštine.

Zbog VAS OSTALIH je Mirna Savić Banjac dala sebi za pravo da nam se smije u lice. Nama, ne VAMA OSTALIMA.

Zbog VAS OSTALIH je Smiljana Moravac Babić rekla: “Gradonačelniče, ovo je nezahvalna rulja, ukinite im subvencije!”

Zbog VAS OSTALIH su privatni vrtići potpisali nakaradne ugovore sa Gradom, isključivo da bi VI OSTALI dobijali subvencije.

Zbog VAS OSTALIH će DJECA i dalje da budu DISКRIMINISANA.

Zbog VAS OSTALIH će ovaj nakaradni sistem da postoji i kao takav će da proizvodi nakaradne generacije, zbog kojih će talentovana djeca da ispaštaju.

Zbog VAS OSTALIH će ta talentovana djeca učiniti sve da ojačaju i da odlete iz ove močvare u kojoj VI OSTALI ćutite i lajkujete.

Zbog VAS OSTALIH je 15. maja 2024. na platou ispred gradske uprave bilo ne više od 100 ljudi.

Zbog VAS OSTALIH je 13. maja 2025. na platou ispred gradske uprave bilo ne više od 50 ljudi.

Zbog VAS OSTALIH je 4. oktobra 2025. u amfiteatru Doma omladine bilo ne više od 30 ljudi.

Zbog VAS OSTALIH će ova borba u ovakvom obliku da prestane, jer ne zaslužujete bolje.”

Diskriminacija djece je samo “kap u moru” društvenih problema, ali i refleksija neodgovornosti i nebrige političara, kao i nezainteresovanosti i apatičnosti građana. Posebnu gorčinu u ustima ostavlja činjenica da smo zanemarivanjem i diskriminacijom djece, zanemarili sopstvenu budućnost.

Gerila.info

The post Pobjeda politike nad djecom – uz pomoć roditelja first appeared on Gerila.info.

“Obećanja da će subvencije biti povećane sa 150 na 200 KM ostala su samo prazna priča. Takođe, ništa nije urađeno po pitanju izjednačavanja subvencija između privatnih i javnih vrtića”, rekao je jedan od roditelja na skupu.

Prema tvrdnjama roditelja, posljednje dvije subvencije nisu isplaćene, dok su djeca u javnim vrtićima subvencionisana sa 480 KM, što dodatno podgrijava osjećaj diskriminacije.

Đorđe Konjević, jedan od roditelja, naglasio je da protest nije politički motivisan, već da je pokrenut isključivo zbog ignorisanja zahtjeva roditelja:

“Što se tiče izmišljenih funkcija poput gradskog menadžera i političkih spinova, želim jasno reći da se iza ovog protesta ne krije nikakva politička pozadina. Jedina politička nota je način na koji se funkcioneri ophode prema građanima.”

Roditelj Karlo Tomić rekao je da je “poenta cijele priče da svi pređu u Centar za predškolsko vaspitanje, koji ima veću cijenu od privatnih vrtića”.

“Javni vrtić po prošlogodišnjoj računici košta 650 KM, dok je u isto vrijeme privatni bio 450 KM, a košta više. Gradska uprava ne želi da se odrekne subvencija u ovom obliku. Nije isto kada svi plaćamo jednako i kada svako dijete dobija isto. Cilj je da svi budu jednaki”, izjavio je Tomić.

Gradski menadžer Mirna Savić Banjac izjavila je da će subvencije biti isplaćene čim se usvoji budžet i da će Grad raditi na izjednačivanju troškova boravka djece u javnim i privatnim vrtićima.

“Djeca ostaju naš prioritet i u tom smislu nastavljamo da se krećemo prema krajnjem cilju, a to je izjednačavanje iznosa koje za boravak u vrtićima izdvajaju roditelji djece koja pohađaju javne i privatne vrtiće”, rekla je ona.

Dok je Savić Banjac davala izjave medijima, nezadovoljni roditelji su stali iza nje i istakli transparente na kojima su istaknute poruke njihovog nezadovoljstva radom lokalnih vlasti po ovom pitanju, kao i zahtjevi.

Konjević je za Gerilu rekao da Savić Banjac jednostavno nije dozvolila da joj kaže zašto budžet 2025. nije usvojen i zašto nije plan otplate duga 2023/24 usvojen.

“Gledao sam prošlo zasjedanje Skupštine u trajanju od pet dana. Odbornici nisu podržali plan jer žele da vide taksativno koliko za koju stavku Grad duguje para. A ne da im se odobri 14 miliona, pa da ih spale u neke svoje promo projekte. A budžet nije ni mogao biti usvojen kad su tri mjeseca kasnili sa dostavljanjem Nacrta, a evo sada mjesec dana kasne sa dostavljanjem Prijedloga”, navodi Konjević.

Stvarnost pokazuje da sistemska rješenja izostaju. Trenutno je dug za tri isplate iz 2023. godine po 60 KM, kao i dvije neisplaćene subvencije za 2025. po 150 KM. Prema pravilniku, do 5. u mjesecu je rok da privatne ustanove dostave spiskove korisnika.

Đorđe Konjević ističe da je kod tih spiskova bitno napomenuti da novoprijavljeni korisnici, odnosno djeca, nemaju subvencija. Roditeljima se ne dostavljaju rješenja. Izgovori su, kako ističe, kasno prijavljeni, biće na spisku za sljedeći mjesec, pa opet sljedeći… a realno je da nema više sredstava i nije budžet usvojen.

Roditelji su podsjetili da su u predizborno vrijeme subvencije isplaćivane unaprijed, dok se sada izgovara neusvajanjem budžeta.

Portal Gerila.info je još ranije ukazivao na ovaj problem i na hroničnu neodgovornost gradske vlasti. Iako je gradonačelnik Draško Stanivuković obećao povećanje subvencija i njihovo izjednačavanje sa javnim vrtićima od 1. jula 2025, danas se o tim obećanjima čak ni ne govori.

“Šta bi od obećanja gradonačelnika da će od 1. januara subvencije iznositi 200 KM, a da će od 1. jula biti izjednačene sa onima u javnim vrtićima?! To više niko i ne pominje… Sramota!”, rekla je jedna majka za Gerilu.

Đorđe Konjević zaključuje da rješenje mora biti sistemsko:

“Postoje dvije linije djelovanja: kratkoročno – izjednačavanje subvencija odmah nakon usvajanja budžeta za 2025, i dugoročno – formiranje šireg dijaloga svih aktera. Ali ljudi su letargični. Na javne rasprave jedva ko dolazi.”

Dok traje političko nadmudrivanje, roditelji i djeca ostaju taoci političkih kombinatorika u Gradu Banjaluka, a subvencije, koje bi trebalo da budu mjera podrške porodicama, već odavno su poluga za političko nadgornjavanje.

Gerila

The post Ogorčenje roditelja u Banjaluci zbog neispunjenih obećanja: Da li su djeca u privatnim vrtićima manje vrijedna? first appeared on Gerila.info.

Grad se suočava s dugogodišnjim problemom nedostatka kapaciteta u vrtićima, a više od 2.000 djece ostaje na listama čekanja, dok roditelji pokušavaju balansirati između visokih troškova privatnih vrtića i nesigurnih uslova u onima koje najavljuju gradske vlasti.

Aktuelni gradonačelnik Banjaluke i kandidat Partije demokratskog progresa (PDP) Draško Stanivuković, kao i kandidati Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), Narodnog fronta (NF) i Socijalističke partije Srpske (SPS), koriste ovu temu kako bi zadobili povjerenje glasača. Međutim, stvarnost često ostaje daleko od obećanja.

SNSD obećava nove vrtiće, ali i opstruiše postojeće projekte

SNSD-ov kandidat za gradonačelnika Banjaluke, Nikola Šobot, u svojoj predizbornoj kampanji naglašava izgradnju novih vrtića u naseljima Starčevica, Lazarevo i Kočićev Vijenac, s ciljem stvaranja 2.000 novih mjesta za smještaj mališana. Obećava i izjednačavanje subvencija za privatne i javne vrtiće kako bi roditelji imali pristup povoljnijim opcijama za svoje mališane. Šobotovo obećanje dolazi uz poruku da “socijalizacija djece mora biti omogućena svima”, što SNSD želi postići putem novih infrastrukturnih projekata. Međutim, stvarnost pokazuje složeniji odnos SNSD-a prema ovom pitanju – između obećanja i stvarnih opstrukcija postojećih inicijativa.

Iako SNSD obećava nove kapacitete, na terenu je prisutna značajna nesuglasica između njihovih obećanja i stvarnih poteza. Grad Banjaluka, pod upravom Draška Stanivukovića, suočio se s ozbiljnim preprekama pri pokušaju otvaranja novih vrtića, kao što je slučaj sa vrtićem u Novoseliji. Grad je završio sve pripreme, osigurao prostor u područnoj školi i zadovoljio sve tehničke i zakonske standarde, međutim Ministarstvo prosvjete i kulture, koje predvodi SNSD, iznenada je odbilo da da potrebnu saglasnost.

Odbijanje Ministarstva da odobri rad vrtića izaziva pitanja o motivima SNSD-a i njihovoj stvarnoj posvećenosti rješavanju problema predškolskog obrazovanja. Dok SNSD javno obećava izgradnju novih objekata, opstrukcija postojećih inicijativa gradskih vlasti upućuje na političku borbu koja se vodi preko leđa najmlađih građana Banjaluke. Sve to sugeriše da se interes djece koristi kao politički alat, a ne kao prioritetni cilj.

Još jedan primjer političke igre sa pitanjem vrtića je odbijanje otvaranja vrtića na Paprikovcu. Predsjednik Skupštine grada Ljubo Ninković, član SNSD-a, izjavio je da vrtić na Paprikovcu ne ispunjava sve uslove za siguran boravak djece jer zgrada nije u potpunosti adaptirana, te je okružena građevinskim radovima. Ninković, koji je ranije tvrdio da se Stanivukovićeva administracija neće moći pohvaliti otvaranjem nijednog vrtića tokom svog mandata, sada nastoji umanjiti značaj svakog pozitivnog koraka koje gradske vlasti poduzimaju u tom pravcu. Istovremeno, kritikama se pridružuje i predsjednik Savjeta za predškolsko vaspitanje i obrazovanje pri Gradskom odboru SNSD-a, Mirjana Krčmar, koja otvoreno dovodi u pitanje broj djece koje novi vrtići mogu zbrinuti, optužujući gradsku upravu za obmanu javnosti i roditelja.

S obzirom na to da problem nedostatka kapaciteta u vrtićima traje već gotovo petnaest godina, kritičari SNSD-a ističu da upravo njihova dugogodišnja vladavina i nedostatak proaktivnih mjera čine temeljni uzrok ove situacije. Uprkos brojnim obećanjima, Banjaluka se i dalje suočava s preopterećenim listama čekanja, nedostatkom adekvatnog prostora za boravak djece, i visokim cijenama privatnih vrtića, što dodatno opterećuje roditelje.

Ono što dodatno podiže sumnju u stvarnu posvećenost SNSD-a rješavanju problema jeste netransparentnost njihovog djelovanja. Dok se na jednoj strani obećava izgradnja novih objekata, na drugoj strani se opstruišu postojeći napori, čime se stvara ambivalentna poruka prema građanima. Nedostatak jasnoće oko pitanja finansiranja, raspodjele subvencija i dozvola za rad vrtića dodatno doprinosi osjećaju nepovjerenja među roditeljima, koji su često prepušteni borbi sa sistemom bez ikakvih konkretnih odgovora.

Subvencije kao kratkoročno rješenje, a ne sistemsko

U proteklim mjesecima subvencije za privatne vrtiće postale su centralna tačka rasprava oko problema predškolskog obrazovanja u Banjaluci. Aktuelni gradonačelnik Draško Stanivuković najavio je izjednačavanje cijena za privatne i javne vrtiće, što je predstavljeno kao značajan korak ka ublažavanju finansijskog tereta za roditelje. Međutim, subvencije, iako kratkoročno olakšavaju situaciju, daleko su od suštinskog i održivog rješenja problema koji postoji već petnaest godina.

Đorđe Konjević, jedan od roditelja i pokretača inicijative za izjednačavanje subvencija, ističe da je Gradska uprava, ono što je obećala za povećanja, ispoštovala, ali jedan dio dogovora nisu, a to je posebna sjednica sa jednom temom – vrtići.

“Prva tačka dnevnog reda bi bila Rezolucija, koja je za cilj imala izjednačavanje cijena i učešća roditelja do jula 2025. (a i ranije ako bude moguće). Druga tačka dnevnog reda je trebala biti pronalaženje i određivanje izvora prihoda za subvencije, kao i zakonsko usaglašavanje i uvrštavanje istih kao redovne budžetske stavke”, kaže Konjević i dodaje da gradske vlasti ne žele da sjednu i riješe problem.

“Hoće da isključivo bude jedna strana pobjednik, a druga nesposobna”, ističe Konjević.

Subvencionisanje troškova boravka djece u vrtićima, posebno u privatnim ustanovama, često se koristi kao privremena mjera koja ima za cilj da zadovolji potrebe roditelja u momentu, ali ne adresira temeljni problem – manjak infrastrukture i nedovoljno ulaganje u proširenje kapaciteta javnih vrtića. Problematično je to što subvencije samo ublažavaju posljedice manjka kapaciteta, ali ne rješavaju uzrok – nedostatak novih objekata koji bi dugoročno omogućili prijem više djece.

Konjević ističe da su subvencije samo “vatrogasna mjera” i da se suštinski problemi moraju rješavati izgradnjom novih objekata i boljom organizacijom postojećih. Naglašava da je za sistemsko rješavanje koje podrazumijeva:

• reviziju poslovanja Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje;
• izjednačavanje učešća roditelja u cijeni boravka djece u javnim i privatnim, trenutno je to 165 КM za jedno dijete;
• potpisivanje kolektivnog ugovora između Grada i privatnih vrtića;
• određivanje cijene na godišnjem nivou, kako za javne, tako i za privatne vrtiće;
• uvođenje subvencija kao redovne budžetske stavke, sa jasno definisanim izvorom prihoda;
• implementiranje “beogradskog modela”, djelimično ili potpuno.

Dodaje da je nemoguće sve postići bez saradnje sa privatnim vrtićima, jer je trenutna potreba za novih 35-40 objekata da bi smjestili svu djecu, a to se neće izgraditi za 50 godina.

On ukazuje na netransparentnost u načinu na koji se određuju subvencije i raspoređuju budžetska sredstva za njih.

“Imamo i veliko pitanje odakle Gradska uprava izvlači novac za povećanje subvencija i šta će biti sa isplatama nakon izbora”, kaže Konjević, ističući kako nedostatak sistemskog pristupa vodi do toga da se mnoge odluke donose ad hoc, bez dugoročnog plana.

Jedan od ključnih problema sa subvencijama jeste njihova neodrživost. Grad Banjaluka se već suočava s ozbiljnim budžetskim opterećenjima, a dodatno subvencionisanje boravka u privatnim vrtićima predstavlja dodatni teret za javne finansije. Ova praksa je posebno problematična jer se subvencije finansiraju iz budžeta koji nema predviđene rebalanse niti jasno definisane izvore za ovu namjenu. Bez transparentnog budžetskog plana i održivog finansiranja, ove subvencije postaju nesigurne i neizvjesne, što roditelje ostavlja u stanju neprestane nesigurnosti.

Osim finansijske neodrživosti, subvencije ne nude jednaku dostupnost za svu djecu. Zbog ograničenih budžetskih sredstava, subvencije se često dijele na način koji favorizuje one koji imaju više sreće ili veze u administraciji. Prema Konjevićevim riječima, “javni podaci o broju djece primljene u vrtiće su sumnjivi, a netransparentnost u distribuciji sredstava dodatno otežava situaciju”. Mnogi roditelji ostaju na listama čekanja jer ne mogu doći do subvencija, a oni koji ih dobiju često se suočavaju sa nesigurnošću kada su isplate u pitanju.

Subvencije, kao takve, takođe doprinose dodatnom zagušenju privatnog sektora, koji je preplavljen zahtjevima, ali nema dovoljno kapaciteta niti kvalifikovanog osoblja da adekvatno odgovori na potrebe. Konjević naglašava da su privatni vrtići, iako predstavljaju alternativu, takođe suočeni s vlastitim izazovima, uključujući visoke troškove keteringa, prekvalifikacije zaposlenih i druge operativne troškove, što ih primorava da konstantno podižu cijene. Ovo znači da subvencije, iako privremeno pomažu roditeljima, dugoročno vode ka dodatnom povećanju cijena usluga, što je suprotno cilju povećanja dostupnosti i pristupačnosti predškolskog obrazovanja.

Konjević naglašava da su subvencije održive, ali potrebno je istinski pristupiti problemu.

“Realno, Gradska uprava ih isplaćuje bez podrške Skupštine. Zato ne znam odakle je novac i brinem za budućnost. Ali isto tako, može dio tog novca da se povuče i od Centra, koji se bahati. I kada bi Gradska uprava i Skupština sjeli za sto, istovremeno sa nama, vjerujem da bi se našlo rješenje”, ističe Konjević.

Roditelji takođe ističu da se ovakvim subvencijama stvara nejednakost između privatnih i javnih vrtića. Konjević naglašava da se nejednakost ogleda u tome što za jedno dijete u privatnom vrtiću Grad daje 150 КM (i to nakon borbe roditelja od devet mjeseci), dok za jedno dijete u javnom vrtiću Grad daje 485 КM.

Problem dodatno komplikuje činjenica da se javnim vrtićima ne posvećuje dovoljno pažnje kada su u pitanju ulaganja u infrastrukturu, što je nužno za proširenje kapaciteta. Umjesto da se fokusira na izgradnju novih javnih objekata koji bi osigurali jednak pristup za svu djecu, gradska uprava koristi subvencije kao privremeni alat za umirivanje nezadovoljstva, što dugoročno samo pogoršava situaciju.

Jedini način da se dugoročno riješi problem s predškolskim obrazovanjem jeste planirano ulaganje u izgradnju novih javnih vrtića, uz jasno definisane kriterijume i transparentne procese. Roditelji naglašavaju da je potrebno osigurati da se sredstva usmjere u proširenje kapaciteta, umjesto što se troše na mjere koje nemaju dugoročnog efekta. Takođe, potrebno je regulisati privatni sektor na način da se osigura da cijene ostanu stabilne i da ne eksploatišu roditelje, posebno u situacijama kada se subvencije koriste za kompenzaciju operativnih troškova tih ustanova.

Subvencije mogu biti dio rješenja, smatraju roditelji, ali jedino ako se provode u kontekstu šire strategije koja uključuje povećanje javnih kapaciteta, regulaciju privatnog sektora i transparentno finansiranje. Bez toga, one ostaju samo privremena mjera koja ne rješava suštinski problem, već ga samo odlaže i prebacuje teret na buduće administracije i, na kraju, na roditelje koji se svakodnevno suočavaju sa nesigurnošću i finansijskim pritiscima. Konjević ističe da je bez saradnje sa privatnim sektorom sve teško postići.

“Neophodni su i privatni vrtići, pored javnih. Ali, ta saradnja se treba usaglasiti i staviti na papir. Svesti u okvire poslovanja i obostranog zadovoljstva”, kaže Konjević

Sukob interesa i problemi sa transparentnošću

Tema predškolskog obrazovanja u Banjaluci postala je arena i za otkrivanje duboko ukorijenjenih problema vezanih za sukobe interesa i manjak transparentnosti u radu gradske uprave i institucija koje upravljaju predškolskim obrazovanjem. Ove poteškoće ne samo da usporavaju napredak u rješavanju problema sa kapacitetima vrtića, nego dodatno povećavaju nepovjerenje javnosti prema nadležnim institucijama.

Jedan od najočiglednijih primjera sukoba interesa jeste pitanje izgradnje i otvaranja novih vrtića, kao što je slučaj s potencijalnim vrtićem u banjalučkom naselju Paprikovac. Prema izjavama predsjednika Skupštine grada Ljube Ninkovića, zgrada vrtića nije u potpunosti adaptirana, nalazi se na prostoru koji je još uvijek gradilište, a najam objekta bi građani Banjaluke trebali otplaćivati narednih 20 godina. Sve ovo dodatno komplikuje činjenica da se objekat iznajmljuje od ljudi bliskih Drašku Stanivukoviću.

Transparentnost rada Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje takođe je problematična. Đorđe Konjević ističe da je budžet ovog centra značajno porastao u posljednjih nekoliko godina – s 10 miliona KM u 2022. godini na 20,4 miliona KM u 2024. godini. Međutim, uprkos povećanju budžeta, kapaciteti vrtića nisu povećani, a pitanje kako se ta sredstva koriste ostaje bez odgovora. Konjević ističe da je problem prećutna korupcija pri zapošljavanju radnika i upisu djece, što dodatno usložnjava situaciju.

Problem s transparentnošću odnosi se i na način subvencionisanja privatnih vrtića. Netransparentnost u procesu odobravanja subvencija izaziva sumnje među roditeljima, koji su često neinformisani o kriterijumima na osnovu kojih se subvencije dodjeljuju. Takođe, pitanje izvora finansiranja za subvencije ostaje nejasno. Kako Konjević navodi, nije jasno odakle se povlače sredstva za subvencije niti šta će se desiti s isplatama nakon izbora. Nedostatak rebalansa budžeta dodatno doprinosi neizvjesnosti i zabrinutosti roditelja koji strahuju da će nakon izbora ostati bez obećane finansijske podrške.

Transparentnost je takođe upitna u vezi s ekonomskom cijenom boravka djece u vrtićima. Konjević iznosi podatke prema kojima je ekonomska cijena u javnim vrtićima znatno porasla – s 380 KM u 2022. godini na 650 KM u 2024. godini – dok se cijene u privatnim vrtićima nisu povećale u istom omjeru. Ova situacija ukazuje na ozbiljne probleme u poslovanju Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje, uključujući i prećutnu korupciju, loše upravljanje sredstvima, te moguću zloupotrebu resursa. Roditelji, koji su već opterećeni visokim troškovima, ostaju bez konkretnih odgovora o tome kako se koriste sredstva koja izdvajaju za obrazovanje svoje djece.

Alternativni planovi

Dok SNSD i gradonačelnik Draško Stanivuković nastoje osvojiti povjerenje glasača obećanjima o izgradnji novih vrtića i uvođenju subvencija, opozicija nudi alternativne planove za rješavanje problema predškolskog obrazovanja u Banjaluci. Kandidatkinja za gradonačelnicu Jelena Trivić iz Narodnog fronta, kao i lideri Socijalističke partije Srpske (SPS) i drugih nominalno opozicionih stranaka, kritikuju dosadašnje upravljanje i naglašavaju potrebu za fundamentalnim promjenama.

Jelena Trivić, kandidat Narodnog fronta, ističe da je rješenje problema vrtića jedno od najvažnijih pitanja u njihovom programu. Ona tvrdi da su dosadašnja obećanja o izgradnji novih vrtića bila više retorička nego stvarna, te da nije došlo do konkretnih promjena koje bi dovele do rješavanja problema s listama čekanja. Trivićeva predlaže izjednačavanje cijena između javnih i privatnih vrtića kao prioritet od 1. januara 2025. godine, čime bi se postigla veća dostupnost vrtića za sve roditelje, bez obzira na to koju vrstu vrtića preferiraju.

Saša Gligorić, predsjednik Gradskog odbora Socijalističke partije Srpske, predstavio je plan za izgradnju pet novih vrtića u Banjaluci, s ukupnim kapacitetom za 2.500 djece, što bi trebalo konačno riješiti problem s listama čekanja. Gligorić kritikuje gradske vlasti zbog njihovog oslanjanja na kratkoročna rješenja poput subvencija, umjesto da se fokusiraju na strateška ulaganja u javne objekte. On naglašava da je potrebno planirati i izgraditi objekte na više lokacija kako bi svi dijelovi Banjaluke bili obuhvaćeni, a problem s manjkom kapaciteta konačno postao stvar prošlosti. Osim izgradnje novih vrtića, Gligorić ističe i potrebu za poboljšanjem infrastrukture javnih prostora kako bi se omogućila adaptacija postojećih objekata u vrtiće, tamo gdje je to moguće.

Izvršni sekretar SP-a i kandidat za odbornika u Skupštini grada Banjaluka Nikola Vukčević kaže da je cilj Socijalističke partije da nijedno dijete ne bude na listama za čekanje na vrtić.

“Gradnja novih javnih vrtića je jedini način, ukoliko ne želimo ponovo da gledamo ucjenjivanje roditelja i poskupljenja nakon svakog povećanja subvencija. Osnovna razlika u pristupu je to što pojedini ljudi ne shvataju da predškolski sektor, odnosno djeca, nisu i ne mogu biti roba preko koje se ostvaruje profit. Privatni vrtići jesu neophodni, ali realno, to su privatne kompanije koje su osnovane zbog zarade, a ne kao servis građana. Zato je jedino rješenje da problem sa manjkom mjesta u vrtićima konsenzusom prihvatimo kao prioritetan problem grada i da se gradnja novih vrtića shvati kao prioritet nad prioritetima”, smatra Vukčević.

Boran Bosančić, nosilac liste Demosa za Skupštinu grada, ističe da su oni prvi ukazali da su cijene subvencija za privatne vrtiće nedovoljne, a tada su bile 100 KM. Mnogo djece se ne upisuje u gradske vrtiće, dok privatni često podižu cijene usluge, tako da su građani oštećeni. Ističe da su prvi rekli da to nije dovoljno i traže povećanje subvencije od strane grada za privatne vrtiće.

“Ta mjera je kratkoročno donesena, ali to nije dovoljno. Podržavamo što je došlo do povećanja subvencija, međutim treba se ući u sistemska rješenja, a to je gradnja novih gradskih vrtića. Prijedlog je da se u OŠ “Milan Rakić” u Novoseliji gradi novi vrtić, odnosno da se u postojećem školskom objektu adaptira prostor, što je prihvaćeno, i vjerujem da ćemo uskoro imati prostor za jedan broj mališana koji će tu da borave. Međutim, u naredne četiri godine se mora intenzivnije i hrabrije raditi na tom polju, te ulagati veća sredstva, tako što bismo dosta gradskih prostora adaptirali i tu gradili nove vrtiće”, ističe Bosančić.

Stvarnost daleko od obećanja

Iako su predizborna obećanja o izgradnji novih vrtića i uvođenju subvencija zvučala kao dugo očekivano rješenje za roditelje i najmlađe građane Banjaluke, stvarnost se pokazala sasvim drugačijom. Problemi s nedostatkom kapaciteta u vrtićima, neadekvatnim uslovima i neispunjenim obećanjima vlasti i dalje su prisutni, čineći svakodnevni život roditelja veoma izazovnim. Dok političari obećavaju promjene, rezultati na terenu jasno pokazuju kako su mnoga obećanja ostala samo na riječima, bez stvarnih koraka ka poboljšanju.

Jedan od najizraženijih problema je ogromna nesrazmjera između broja prijava za upis u vrtiće i stvarnog broja djece koja budu primljena. Na ovogodišnjem konkursu za prijem djece u javne vrtiće stiglo je gotovo 2.700 prijava, ali je samo 400 mališana dobilo mjesto. Ovi podaci jasno ukazuju na to da kapaciteti vrtića nisu ni približno dovoljni da zadovolje potrebe roditelja u Banjaluci. Bez obzira na ponovljena predizborna obećanja o izgradnji novih objekata, broj dostupnih mjesta ostaje ograničen, a liste čekanja sve duže. Problem nije nov – on traje već petnaest godina, ali se uprkos obećanjima o novim kapacitetima, situacija nije značajno promijenila.

Brojna obećanja o subvencijama za privatne vrtiće, kao način ublažavanja problema s manjkom kapaciteta u javnim vrtićima, nisu se pokazala kao dugoročno rješenje. Iako su subvencije najavljene kao način da se smanji finansijski pritisak na roditelje, one su se često pokazale neadekvatnim i neodrživim. Pitanje izvora finansiranja za ove subvencije ostaje nejasno, a izostanak rebalansa budžeta dovodi do nesigurnosti oko isplata. U međuvremenu, cijene u privatnim vrtićima rastu, pa subvencije više služe kao kratkoročna kompenzacija, a ne kao stvarno olakšanje za roditelje.

Stvarnost u Banjaluci pokazuje da je problem vrtića daleko od rješenja, bez obzira na brojna politička obećanja. Dok se kapaciteti javnih vrtića ne prošire i ne stvore adekvatni uslovi za boravak djece, roditelji će se i dalje suočavati s dugim listama čekanja, visokim cijenama i nesigurnošću u vezi sa subvencijama. Stvarna promjena zahtijeva sistemske reforme, uključujući ulaganje u nove objekte, transparentno korištenje budžetskih sredstava i bolje planiranje, a ne samo prazna obećanja koja se ne ostvaruju. Sve dok političke igre prevladavaju nad stvarnim interesima građana, obećanja će ostati daleko od stvarnosti, a problem vrtića će i dalje biti glavni izazov za roditelje u Banjaluci.

Gerila.info

The post Predizborna obećanja u vezi sa problemom vrtića u Banjaluci: Politička borba preko leđa najmlađih first appeared on Gerila.info.

Vrtići u Banjaluci do sada nisu imali kolektivni godišnji odmor, a prema prijedlogu koji je iznesen u anketi, svi vrtići bi trebali biti zatvoreni dvije sedmice, dok je dosadašnja praksa bila da se spajaju grupe i da određeni vrtići dežuraju ljeti.

Direktor Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje Petar Jokanović za “Nezavisne novine” je rekao da je anketa među roditeljima krenula u utorak i da u idućoj sedmici očekuju rezultate.

“Kad se završi anketa, vidjećemo kakvog su roditelji mišljenja i da li su uspjeli da se organizuju u tom periodu za čuvanje djece“, rekao je Jokanović.

Što se tiče kolektivnog godišnjeg odmora u banjalučkim vrtićima, gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković je rekao da će biti onako kako roditelji odluče.

“Ako mi imamo 2.000 roditelja, čija djeca idu u vrtiće, koja se nalaze u sklopu Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje i ako se oni u većini izjasne, da li su za koletivni godišnji odmor ili ne, tako će i biti. Mi smo ranije dogovorili sa Petrom Jokanovićem, direktorom Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje, da se sprovede anketa među roditeljima, ali da nema pritiska na njih i pozivam roditelje samo da kažu iskreno ono kako njima odgovara”, rekao je Stanivuković i dodao da je cilj da se udovolji većini.

Inače, zanimljiva je Stanivukovićeva izjava da se među roditeljima sprovede anketa, ali da ne bude pritisaka na njih, posebno što se roditelji moraju potpisati na anketu, koja na način kako je napravljena ima formu izjave.

“Ja, dole potpisani, saglasan sam da ukoliko dođe do kršenja gore navedenih uslova, JU Centar za predškolsko vaspitanje i obrazovanje Banja Luka raskine ugovor o boravku djeteta”, navodi se na dnu ankete.

Inače, u anketi se od roditelja traži da se izjasne da li im više odgovara kolektivni godišnji odmor u periodu od 15.7. do 26.7. ili ljetna šema rada u periodu od 15.6. do 15.8.

U slučaju da izaberu opciju ljetne šeme rada, u anketi se navodi da su roditelji u tom slučaju saglasni da se ljetna šema rada realizuje pod određenim uslovima.

• da dijete tokom ljetne šeme rada bude raspoređeno u drugi objekat od onoga u kome sada boravi,
• da boravi sa djecom iz različitih grupa,
• da tokom ljetne šeme rada u više navrata dođe do promjene vaspitača.

Ragujući na ove pravne “vratolomije” Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje, iz Transparency International BiH su uputili dopis Centru u kome traže da se dodatno pojasne odredbe navedene u anketi u vezi sa regulisanjem načina i uslova korištenja godišnjeg odmora.

Inače, iz Transparency International BiH ističu da je anketa sugestivnog karaktera i da navodi roditelje da se opredijele za opciju kolektivnog godišnjeg odmora u odnosu na ljetnju šemu rada, prvenstveno zbog toga što se roditeljima stavlja u izgled šta će se desiti ukoliko odaberu opciju ljetnje šeme rada, dok se ne navode ni prednosti ni nedostaci u slučaju odabira opcije kolektivnog godišnjeg odmora.

“Pravno gledano, nedopustivo je da se u dopisu ovakvog karaktera traži saglasnost od roditelja da ukoliko dođe do kršenja uslova (koji pravno gledano ne predstavljaju uslove nego okolnosti) da Vaša ustanova ima pravo da raskine ugovor o boravku djeteta, kada je ugovorima o boravku djeteta u predškolskoj ustanovi jasno navedeno pod kojim uslovima Centar za predškolsko vaspitanje i obrazovanje može raskinuti ugovor”, naglašavaju iz Transparency International BiH.

Inače, prema informacijama koje smo dobili od roditelja, vaspitačice uveliko lobiraju kod roditelja da se opredijele za opciju kolektivnog godišnjeg odmora.

Gerila.info

The post Anketa u formi izjave: Pravne “vratolomije” Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje first appeared on Gerila.info.

Jedan privatni vrtić obavijestio je roditelje da cijena usluga boravka jednog djeteta sa 250 raste na 280 maraka. U ovom vrtiću najavu poskupljenja pravdaju sve većom cijenom hrane koju kupuju za potrebe djece koja borave u njihovom vtriću. Prethodno poskupljenje pravdano je nastojanjima da se radnicima povećaju plate a zbog sve većih cijena u Republici Srpskoj.

Poskupljenje je najavljeno od 1. januara sljedeće godine.

Grad Banjaluka, inače, subvencioniše boravak djece u privatnim vrtićima na način da uplatom subvencije roditeljima izjednačava cijenu boravka u privatnim vrtićima sa cijenom boravka u državnim vrtićima. Ostaje da se vidi da li će gradska uprava zbog novog povećanja cijena boravka djece u privatnim vrtićima povećati iznos subvencije. Do sada je taj iznos bio 60 maraka.

GERILA info

The post Ponovo poskupljuju vrtići u Banjaluci first appeared on Gerila.info.

Štrajk banjalučkih vrtića koji je bio na snazi samo jedan dan u većini vrtića izazvao je mnogo bure.

Radnici Centra zahtijevaju povećanje od 50 KM koje im je obećano za avgustovsku platu, zaključivanje kolektivnog ugovora kojim bi im plate bile dodatno povećane, kao i da svako povećanje primanja zaposlenih u Gradskoj upravi prati isto povećanje za radnike ovog centra.

Ipak, nekoliko posebno osjetljivih grupa je ostalo u sjenci jučerašnjih dešavanja, a to su roditelji djece sa posebnim potrebama, kao i samohrani roditelji. Čini se da o njima apsolutno niko nije razmišljao, a upravo se GERILI obratila samohrana majka koja brine o djetetu sa poteškoćama u razvoju u namjeri da se čuje glas ove nedvosmisleno društveno marginalizovane i obespravljene grupe.

“Zanima li nekoga šta će samohrani roditelji ako stanu vrtići? Zanima li direktoricu Centra za predškolsko, zanima li vaspitače, zanima li Gradsku upravu i službe nadležne za to, zanima li Ministarstvo, zanima li predstavnika Sindikata prosvjete i kulture Gnjatića, zanima li Predsjednika Srpske, zanima li GO SNSD BL građani Banja Luke, zanima li ostatak naroda kako će im proći sugrađani?”, postavila je pitanja u izjavi za GERILU Ivona Š. majka djeteta sa poteškoćama  koja je juče ujutro pokušala da ostavi djete u vrtić, a poslije jučerašnjeg i prekjučerašnjeg ratom saopštenjima od strane predstavnika sindikata, Gradske uprave ali i Skupštine grada Banjaluka, Centra za predškolsko vaspitanje, gdje roditelji nisu znali kome i šta da vjeruju, a sve vezano za rad vrtića u Banjaluci i generalnog štrajka u koji su ušli.

“Ovo je stvarno prešlo sve crvene linije i bezobrazluk se ne može mjeriti sa bilo koje strane. Juče sam pokušala da ostavim djete u vrtićkoj grupi djece sa poteškoćama u vrtiću “Marija Mažar “, te sam već tad u 9h primjetila da ima dosta auta na parkingu, misleći da jedan bar dio vrtića radi, ali se ispostavilo da to nije tako. Radnici, njih par, krijući iza zida su gledali ko to od roditelja zvoni kako bi vaspitači i osoblje vrtića preuzelo brigu oko djeteta i to je sve. Prošli su par puta ispred vrata, da se vidi valjda da eto neko ima, ali da otvore ili objasne da ne žele da prime djecu, to niko nije uradio”, priča u izjavi za naš portal Ivona.

Ona je, kako navodi, zvala i Gradsku upravu, Službu za društvene djelatnosti, ali su joj odgovorili kako ništa ne mogu da urade, ali da će se razgovori sa sindikatom vaspitača nastaviti.

– Odmah poslije toga sam se zaputila kod direktorice Centra za predškolsko Jelene Kurtinović, te me ista nije primila navodno jer nema vremena, ali je jasno bilo da i nju puno ne zanima što je haos i ludilo nastalo zbog inata i jednih i drugih, te me je primila pomoćnik direktora i objasnila da su oni juče zvali sve svoje koordinatore tj glavne vaspitače u svakom vrtiću i rekli im da, iako je generalni štrajk, da moraju po zakonu omogućiti minimalni rad i da se prime djeca koju nema ko da čuva, jer su roditelji u totalnoj nemogućnosti da se organizuju – kaže Ivona.

Ističe i da su, po njenom mišlenju, vaspitači i koordinatori u vrtićima odlučili drugačije, te su “ciljano i smišljeno sve ovo uradili kako bi ne samo izgurali svoja prava, već napravili ciljanu štetu kolektivu i građanima, misleći da će tako doći do svojih uvećanja plate, koju trebaju da dobiju, ali ne na štetu kolektiva”.

– Na žalost, danas vidimo da ti isti vaspitači, kao i sindikati koji ih podržavaju, ispadaju čak i gori od političara koji se prepucavaju oko uvećanja i rebalansa budžeta Grada Banjaluka, te svjesno ti isti vaspitači ostale svoje sugrađane guraju u dubiozu i mogući otkaz, jer ako ne dođete na posao 3 dana bez opravdanja, slijedi vam otkaz. Ovim činom su se vaspitači stavili u rang istih onih koji zloupotrebljavaju sistem kako njima odgovara, a sve na štetu građana tj. kolektiva. Moje lično mišljenje, a mislim da će biti i većine je sljedeći, da te iste vaspitače republička inspekcijska popiše, ko nije došao na posao i da se predloži, kao što ću i ja lično dopisom nadležnim institucijama predložiti, da dobiju otkaz zbog teže povrede radnog odnosa i štete koju su nanijeli kolektivu, zbog ugrožavanja opšteg interesa i osnovnih prava sve djece, jer je očito da i tim vaspitačima ni djeca nisu sveta – ogorčena priča Ivana za naš portal.

Ona postavlja i pitanje šta ako sutra 3000 radnika najvećeg kolektiva UKC RS koji godinama ne dobijaju topli obrok i regres od par stotina maraka, prestane sa radom i uđe u štrajk, da stane Urgentni centar, da stanu operacije i hitne intervencije.

– Ljudi bi umirali ne bi se moglo prebrojati, onda se tu postavi i jedno logično pitanje, ko to onda tako bešćutan i bez emocija, meni i ostalim građanima čuva djete u vrtiću, ako su spremni da radi njihovih 50 KM povećanja, ostave djecu na ulici, šta tek onda rade sa tom djecom u vrtiću? Čuvaju li ih uopšte i šta su sve prećutali? – pita Ivona.

Ivona naglašava da u ovoj priči nema jednog krivca, kao i da su u ovom slučaju krivi svi radi bahatog i drskog ponašanja, silom gurajući svoje zahtjeve, a da se niko nije okrenuo i pitao šta građani žele i šta njima treba, već se ovde radi o inatu pojedinaca kao i to da se politika uplela i u vrtiće, tamo gdje ne bi trebala i gdje su nam sva ta nova pokoljenja i nasljednici.

GERILA.info

The post U SVJETLU ŠTRAJKA VRTIĆA: Šta sa samohranim roditeljima? Šta sa djecom sa poteškoćama u razvoju? first appeared on Gerila.info.