Grad je u novembru prošle godine podnio zahtjev za izdavanje vodne saglasnosti na projektnu dokumentaciju za izgradnju šetališta i obaloutvrde od Gradskog mosta do mosta Kab. Grad je dobio saglasnost Voda Srpske uz određene uslove a u odgovoru na pitanja o saglasnosti za sječu drveća iz Voda Srpske odgovaraju da takva saglasnost nije data.

Inače, u tački 3.5 Rješenja o vodnoj saglasnosti navodi se da je neophodno da se sprovede takva organizacija građenja na gradilištima, transportnim putevima i deponijama koja ni kom pogledu neće ugroziti ljude, postojeće objekte i vodotoke, te koja će obezbijediti zaštitu okoline.

Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković je, nakon što je sječa zdravih stabala izazvala pravu pobunu, saopštio kako su vrbe i ostala zdrava stabla posječena greškom. U to je, međutim, teško povjerovati. Zanimljivo da iz Stanivukovićevog kabineta nisu reagovali prije nego što su ljudi počeli da postavljaju pitanja i prije nego što je objavljen snimak posječenog drveća.

Iz Stanivukovićevog saopštenja može se zaključiti da se radi o projektu dalje betonizacije obale Vrbasa što potvrđuje i odgovor Voda Srpske. On navodi da je “projekat uređenja rive zamišljen kao projekat na koji ćemo svi biti ponosni“.

Grad je, prije nekoliko dana, saopštio kako je izvršena inspekcijska kontrola, da je smijenjen nadzor i da će biti posađeno pedeset novih vrba na budućem šetalištu uz Vrbas. Nezvanično, gradska vlast pokušava da krivicu svali na jedog od niže rangiranih službenika gradske administracije.

“Gradska inspekcija je utvrdila da je, u okviru izvođenja radova na obali Vrbasa, uklonjena jedna vrba, sedam topola (od kojih je jedna bila šuplja) dok se preostala uklonjena stabla odnose na bagremove i zovu, koje se klasifikuju kao korovske vrste. Takođe, u zapisniku inspekcije navedeno je da je na predmetnoj lokaciji evidentirano šest starih panjeva“, saopštili su iz banjalučke gradske uprave.

Inače, aktivisti i stručnjaci iz različitih oblasti godinu dana upozoravaju da se šetalište uz Vrbas radi bez potrebnih dozvola, da narušava prirodni ambijent obale i rijeke ali i da uništava živi svijet uz rijeku s obzirom da je šetalište dobrim dijelom uz samu rijeku a negdje ulazi u u njeno korito.

Sporan je i način izdavanja građevinskih dozvola za pojedine dijelove šetališta.

Vladimir Kovačević. Gerila info

The post Grad sjekao bez saglasnosti Voda Srpske! first appeared on Gerila.info.

Zvuk metalnih mašina, a ne žubor rijeke, sada je svakodnevica mještana ovog dijela Banjaluke. Iako su radovi već jednom proglašeni nezakonitim, gradske vlasti tvrde da je sve u skladu sa zakonom i da se šetalište gradi za dobrobit građana.

Gradonačelnik Draško Stanivuković uvjerava da “grad posjeduje svu potrebnu dokumentaciju”.

„Nastavljamo izgradnju šetališta uz Vrbas na potezu od Švedske plaže do Vrućice i za taj projekat posjedujemo vodne saglasnosti, građevinsku dozvolu i budžetirana sredstva. Novoizgrađeno šetalište jedno je od omiljenih mjesta za uživanje naših građana i istrajaćemo na tome da ga uspješno završimo“, poručio je Stanivuković.

Da sve nije tako “bajno” upozorava Centar za životnu sredinu i ističu da se radi upravo suprotno — da se gradi bez neophodnih dozvola, u zoni prvog stepena zaštite, na području koje je proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

„Na obali nema table o radovima, izvođačima ili dozvolama. Građani su prijavili policiji da se radovi izvode bez zakonskog osnova. O svemu je obaviješten i vodni inspektor“, navodi se u saopštenju Centra.

Podsjećaju da su prošli put radovi obustavljeni tek nakon intervencije policije i inspekcije, ali da je već tada značajan dio obale bio devastiran.

„Gradska uprava nastavlja da djeluje kao da iznad zakona postoji neko specijalno pravo na beton“, upozoravaju iz Centra.

„Ovo područje nije samo gradska periferija – riječ je o banjskom kompleksu Srpskih Toplica, nacionalnom spomeniku BiH. Umjesto očuvanja prirode i kulturne baštine, svjedočimo brutalnoj betonizaciji i uništavanju prirodnih plaža.“

Aktivisti su i ovog puta zatražili hitnu reakciju inspekcija i ponovno zaustavljanje radova, jer, kako tvrde, „nema naznaka da su pribavljene sve potrebne dozvole, osim eventualno vodnih smjernica“.

Kako je Gerila.info ranije pisala, radovi na izgradnji šetališta uz Vrbas u Šeheru započeti su bez potrebnih dozvola, a inspekcija je tada potvrdila nepravilnosti i privremeno zapečatila lokaciju — ali se mašine ubrzo ponovo vratile na obalu.

Aleksandar Trifunović, glavni urednik portala Buka, poručuje da borba za Vrbas mora biti zajednička, ali bez daljeg uništavanja rijeke pod izgovorom uređenja.

„Apsolutno sam za povratak Vrbasa stanovnicima Banje Luke. Godinama pišem da je rijeka oteta od svojih žitelja bespravnom gradnjom i uzurpacijom obale u privatne svrhe. Rijeka pripada svima, a obala pripada rijeci – tačka“, kaže Trifunović, naglašavajući da „ko je spustio ogradu do rijeke, treba da je sruši“.

Dodaje da podržava šetališta i vraćanje obale građanima, ali ne po cijenu betoniranja i širenja u korito.

„Šetalište – da, ali nauštrb otete obale, ne nauštrb otimanja od ionako ranjene rijeke“, zaključuje Trifunović.

Iz Centra za životnu sredinu ranije su podnijeli i krivičnu prijavu protiv odgovornih iz Gradske uprave, tvrdeći da su radovi započeti bez potrebnih saglasnosti i u suprotnosti sa Zakonom o vodama i odlukama Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.

„Mi nismo protiv šetališta – već protiv načina na koji se radovi izvode. Sve mora biti transparentno, uz poštovanje zakona i javno dostupne projekte“, rekao je Igor Kalaba, iz programa Biodiverzitet i zaštićena područja.

Udruženje građana “Zdravo da ste” također je pozvalo institucije da se pridržavaju zakona.

„Šetalište može biti korisno, ali samo ako se gradi zakonito. Mladi ljudi treba da vide primjer odgovornosti, a ne samovolje“, poručila je Tanja Boromisa.

I dok iz Gradske uprave ne odgovaraju na zahtjeve za uvid u dokumentaciju, ostaje pitanje – ako su prethodni radovi obustavljeni kao nelegalni, kako su sada isti ponovo mogući?

Dejan Rakita / GERILA

The post Radovi na obali Vrbasa ponovo bez dozvola: Stanivukovićevi bageri jači od zakona i pravila? first appeared on Gerila.info.

Iz Centra tvrde da su sve do sada upućene javne reakcije, pozivi i zahtjevi ostali bez odgovora.

„I dalje nismo dobili informacije od Gradske uprave kako je moguće da su radovi počeli bez dozvola. Dobili smo samo tvrdnje da će se raditi, ali ne i pojašnjenje kako se uopšte ušlo u ove radove“, izjavio je Igor Kalaba iz programa Biodiverzitet i zaštićena područja Centra za životnu sredinu.

Prema njegovim riječima, inspekcija je potvrdila da je jednom prilikom došlo do obustave i pečaćenja gradilišta, ali su se radovi ipak nastavili bez uklanjanja zabrane. Zbog toga su, navodi Kalaba, odlučili da ulože krivičnu prijavu protiv odgovornih lica iz Gradske uprave.

“Mi nismo protiv šetnice – već protiv načina na koji se radovi izvode. Ta komunikacija mora biti transparentna, odgovorna i utemeljena na činjenicama”, ističe Kalaba.

Udruženje građana “Zdravo da ste” takođe je javno reagovalo, ističući da podržavaju ideju uređenja obale, ali samo pod uslovom da se to radi zakonito.

“Jasno je da šetnica može biti korisna, ali sve mora biti urađeno po zakonu i uz poštovanje pravila”, kazala je Tanja Boromisa iz ovog udruženja, dodajući da je važno da mladi građani vide odgovorno ponašanje institucija, a ne primjer samovolje.

Kako je Gerila ranije pisala, projekat izgradnje šetališta pokrenut je u junu 2025. bez prethodno pribavljenih potrebnih dozvola, uključujući vodne smjernice od nadležnih organa. Inspekcija je u međuvremenu potvrdila nepravilnosti i zapečatila lokaciju, ali se radovi nisu trajno obustavili.

U odgovoru Grada Banjaluka za Gerila.info od 18. jula 2025. navodi se da su „pristupili radovima jer nisu stekli utisak da bi projekat bio odbijen“, što su nevladine organizacije protumačile kao dodatno ignorisanje zakona i procedura.

U odgovoru našem portalu su dodali da su u toku pripremni radovi kao i da zbog radova nije došlo do zagađenja životne sredine “s obzirom da je u pitanju kamen koji je prirodni materijal”.

Zajednička poruka: Rad po zakonu, a ne samovolji

Radovi su zatekli i građane koji žive u naselju Šeher/Srpske Toplice. Oni tvrde da će izgradnjom šetališta biti uništene prirodne plaže kojih je ionako sve manje na Vrbasu.

Centar za životnu sredinu i više udruženja iz Banjaluke pozvali su institucije da hitno obustave sve radove dok se ne pribave sve zakonske dozvole, i da se konačno prekine praksa da se ekološki i urbanistički značajni projekti sprovode mimo javnosti, bez konsultacija s građanima i civilnim sektorom.

U pozadini slučaja ostaje i pitanje – kako je moguće da se javni projekat finansira i realizuje bez pravnog pokrića, te ko snosi odgovornost za eventualnu štetu nanesenu prirodnom okruženju i riječnim plažama, koje se smatraju dijelom lokalnog identiteta i resursa.

Dejan Rakita/GERILA

The post Eko aktivisti podnose krivičnu prijavu: Grad Banjaluka gradi šetalište na Vrbasu mimo zakona i uprkos zabranama (FOTO, VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Centar za životnu sredinu Banjaluka je, početkom jula, javno reagovao, ističući da radovi nemaju potrebne dozvole, niti postoji tabla s informacijama o izvođaču i prirodi radova, što je zakonska obaveza. Iz Centra se pitaju kako je moguće da su radovi počeli bez dozvole, a potom nastavljeni i nakon prijave nadležnim inspekcijskim organima.

U odgovoru za Gerila info iz banjalučke gradske uprave ističu da su u toku pripremni radovi kao i da zbog radova nije došlo do zagađenja životne sredine “s obzirom da je u pitanju kamen koji je prirodni materijal”.

Iz grada, dalje, navode da su ranije pribavili UT uslove, predali zahtjev za lokacijske uslove kao i zahtjev za vodne smjernice.

Zanimljivo je, međutim, ono što iz gradske uprave dalje navode u svom odgovoru.

“U kontaktu sa preduzećem Vode Republike Srpske predstavnici Grada nisu stekli utisak da će ovaj projekat biti odbijen, te se zbog toga i pristupilo pripremnim radovima“, piše u odgovoru iz banjalučke gradske uprave.

Iz grada navode i da će pratiti smjernice kao i da će javnost biti obaviještena o narednim koracima.

The post Grad Banjaluka: Pristupili smo radovima jer nismo stekli utisak da će projekat biti odbijen! first appeared on Gerila.info.

Na desnoj obali Vrbasa u toku su radovi na izgradnji šetališta uz rijeku. Uništava se prirodna obala i plaža. Bageri rade vać nekoliko dana. Iz Centra za životnu sredinu upozorili su da su radovi nelegalni. Iz ove organizacje navode da na mjestu izvođenja radova nema ni table sa zakonski neophodnim obavještenjima o radovima.

“Kako je moguće da su radovi počeli bez dozvole, a potom nastavljeni i nakon prijave nadležnim inspekcijskim organima“, pitaju na svom FB profilu iz Centra za životnu sredinu Banjaluka.

Radovi su zatekli i građane koji žive u naselju Šeher/Srpske Toplice. Oni tvrde da će izgradnjom šetališta biti uništene prirodne plaže kojih je ionako sve manje na Vrbasu.

“Uz to narušena je prirodno zelena obala Vrbasa, ali i samo korito, jer se dio radova odvija u potpunosti u samoj rijeci. Apelujemo da se radovi zaustave i da se ne forsira realizacija projekta, a posebno da se to ne forsira na dionicama gdje mu nije mjesto“, navode u Centru za životnu sredinu. U Centru za životnu sredinu su rekli i kako javnost samo može da naslućuje o kakvim radovima se radi, jer nema informacija. Pretpostavljaju da je riječ o šetalištu, kažu i navode da nije problem šetalište već način na koji se radovi izvode.

Iz banjalučke gradske uprave za sada nisu odgovorili na pitanja Gerila info u vezi sa radovima uz Vrbas.

GERILA info

The post Radovi na obali Vrbasa nelegalni!? first appeared on Gerila.info.

U naselju Gomjenica, Nikola Mijaljica je po treći put dočekao vodu u kući. Kaže, od nadležnih ga niko nije ni pokušao obići.

“Niko nas od vlasti nije obišao, sve ove godine nas lažu. Naš gradonačelnik Slobodan Javor očito ima morsku bolest jer nije mogao da uđe u naselje od vode i obiđe nas koji smo pod vodom”, izjavio je za GERILU.

Mijaljica dodaje da je razočaran i bijesan: “Mislite da je njima u vlasti bitno što su ljudi na tavanu spavali? Njima je bitno da ih snima televizija, to je njima bitno, da na ovoj našoj muci njima raste rejting!”

On, u svojoj muci, ne štedi ni predsjednika Srpske: “Odakle Dodiku obraz da on nama govori da ne vjerujemo svojim očima jer su to, kao dezinformacije, a da vjerujemo njemu. Naše slušanje njega je dovelo do toga da ja treći put imam 80 cm vode u kući!”

Slične poruke dolaze i iz prijedorskog naselja Stari grad.

Simo Batez, kojemu je voda gotovo prodrla u kuću, ogorčeno komentariše: “Ovo nasip? Ja ne mogu vjerovati, 30 cm pijeska? Imam osjećaj da su namjerno napravili ovako nasip iz nekog razloga… Ovdje nikoga ne interesuje Stari grad. Zna se da su dobili novac da to urade, moglo se napraviti od 2014.godine da su svake godine barem po 10 cm zidali.”

Među onima koji su ustali kada su institucije zakazale je i 23-godišnji Adem Hadžialić, koji je evakuisao preko 20 ljudi.

“Nasip je probio u petak naveče, tražio sam dvadeset vreća da pokušamo zaustaviti vodu, ali niko nije reagovao – ni civilna zaštita ni opština.”

Iako je voda došla do prozora njegove kuće u kojoj živi sa ženom i šestomjesečnom bebom, prvo je evakuisao porodicu, a potom se vratio: “Evakuisao sam ženu, dijete i sestru u Kozarušu, a onda se vratio sa imamom i još dvojicom da spašavamo tepihe iz džamije dok je voda ulazila za nama.”

Adem i njegovi saborci nastavili su pomagati komšijama bez ičije institucionalne podrške: “Sami smo evakuisali 20-ak ljudi iz 6 do 7 kuća, niko nije dolazio pomoći, sve što dijelimo – hranu, vodu – sami smo kupili. Nisam tri dana i noći napuštao naselje, pomagao sam komšijama, veslao po poplavljenim ulicama i donosio potrepštine.”

Prije tačno četiri godine ovaj problem je trebao biti riješen jer su u martu 2021. predstavnici JP “Vode Srpske” i Dalibor Pavlović, tadašnji gradonačelnik, najavili su da početak realizacije mjera zaštite od poplava.

Navodno su tada već trebala biti obezbjeđena sredstva za saniranje rijeke Miloševice u vrijednosti od 3,1 miliona KM i regulacijom vodotoka rijeke Gomjenice u dužini od četiri kilometra u vrijednosti od 6,4 miliona KM, a po ubrzanom postupku su se trebali završiti i aktivnosti za finansiranje i drugih prioritetnih mjera zaštite od poplava u Prijedoru u ukupnoj vrijednosti od oko 11 miliona KM.

“Riječ je o rekonstrukciji obodnog kanala u Tukovima od 5.286 m, izgradnji pločastih propusta na željezničkom mostu na pruzi Prijedor – Ljubija, izgradnji nasipa na desnoj i lijevoj obali rijeke Sane u dužini od po 2.287 m, čišćenju korita rijeke Sane u granicama Prijedora i opštine Oštra Luka, kao i drugim aktivnostima”, navedeno je u zajednikom saopštenju iz kabineta tadašnjeg gradonačelnika Prijedora i rukovodstva “Voda Srpske”.

U sve se tada uključio i Milorad Dodik, u to vrijeme član Predsjedništva BiH, koji je najavio izdvajanje dodatnih 15 miliona KM za kompletan projekat odbrane Prijedora od mogućih poplava.

Iako je navedeni projekat trebao biti završen do kraja 2023.godine, odnosno prije više od dvije godine, to se, za sada nije desilo. Ali se zato desio mart 2025.godine i “najveće poplave u istoriji grada Prijedora”, kako je to okarakterisao aktuelni gradonačelnik, takođe član SNSD-a kao i njegov prethodnik, Slobodan Javor.

“Dakle, obećano im je još 15 miliona uz onih 11 što su obezbijedili i nije urađeno gotovo ništa. Jer da jeste, ne bi sada imali 800 poplavljenih domaćinstava. Umjesto da sa 25 miliona riješe sve probleme, sada će morati da od aktuelnih poplava namire štetu koja će iznositi daleko više od toga. Pitanje je gdje je uopšte obećani novac. Moji izvori iz Gradske uprave sumnjaju da nikada projekti nikada nisu ni upućeni ka nadležnim kako bi se zahtijevao novac za završetak posla. Gledao sam i plan kapitalnih investicija do 2026. pa redom po godinama. Evo u ovoj, ništa nisam mogao naći a da se odnosi na rješenje pitanja poplava. To je zaista tragično. I ponovo se bojim da će nakon svega ovoga sve ostati kako jeste. Što je najgore mislim da niko neće odgovarati, pogotovo što na svu sreću nije bilo ljudskih žrtava. Ali ako treba da se dese ljudske žrtve da bi se konačno reagovalo, kao u Doboju, onda smo zaista dotakli dno”, kaže za Gerilu Radoš Krstojević, novinar Nezavisnih novina.

Javor se medijima, osim onim prorežimskim koji ozbiljna pitanja odavno ne postavljaju, ne javlja već danima, tako da nije poznato šta je i da li je išta od projekata koji se tiču odbrane Prijedora od poplava realizivano ili u kojoj je fazi.

Novinar Radoš Krstojević, koji se i sam bavio istraživanjem situacije oko poplava, ne samo u Prijedoru, za naš portal kaže da nam “slike iz Prijedora, po ko zna koji put, pokazuju ne samo svu nesposobnost nadležnih na lokalnom, već i na republičkom nivou”.

“Samo se vrtimo u krug, problem se pojavi, pričini ogromnu štetu i prođe. Rukovodioci u institucijama dođu pred građane, obećaju pomoć, pa odu i oni. A ostaju samo ti ljudi koje je zadesila nesreća da se pokušaju izboriti sa posljedicama i nadati se da nova neće doći. A nažalost ona ponovo dođe. U prethodnih 11 godina, Prijedor je tri ili četiri puta stradao u poplavama. Nije urađeno gotovo ništa da se na bilo koji način spriječi da voda uđe u domaćinstva, iako su ljudi molili i zahtijevali”, kaže za Gerilu Krstojević.

I dok vlast tvrdi da je vanredno stanje ukinuto, za stanovnike Prijedora i drugih poplavljenih mjesta u Srpskoj ono traje sa svakom novom kišom i lošijom vremenskom prognozom.

U Kozarskoj Dubici, Kostajnici i Gradišci situacija je bila donekle pod kontrolom zahvaljujući blagovremenoj reakciji, ali štete su i tamo značajne.

Jedanaest godina nakon velikih poplava iz 2014. godine, u Prijedoru su stotine kuća opet pod vodom, a građani ponovo spašavaju svoje živote i imovinu bez ikakve sistemske pomoći. Svaka nova kiša budi stare strahove, a stari odgovori više ne zadovoljavaju.

Prijedorčani su se još jednom našli na istom mjestu, pred istom prijetnjom, sa istim pitanjem: kako je moguće da se ništa nije naučilo? U vremenu kada se milioni najavljuju lako, a odgovornost razvodnjava brže od kiše, ostaje im samo da spašavaju jedni druge. Obećanja više niko ne broji.

Samo štetu.

Dejan Rakita / GERILA

The post Poplave koje su mogle biti spriječene: Prijedor ponovo pod vodom, a milioni ponovo u magli (FOTO, VIDEO) first appeared on Gerila.info.

Savić je novinara Gerile tužio zbog teksta objavljenog na portalu Gerila.info a koji su preuzeli brojni drugi mediji. U tekstu je pisano o načinu na koji Vode Srpske dodjeljuju poslove ispitivanja kvaliteta vode u vodotocima u Republici Srpskoj firmi sa sjedištem u Bijeljini a čiji je jedan od vlasnika tužilac, Milenko Savić. Na način na koji Vode Srpske dodjeljuju poslove ovoj firmi može se zaključiti da Vode Srpske ovoj firmi daju povlašten položaj.

Sud je, u obrazloženju presude, ocijenio da je novinar, cijeneći javni interes, jer se radi o sredstvima javnog preduzeća, ne ugrožavajući privatnost tužioca kao javne ličnosti, ispravno postupio kada je objavio sporne informacije. Sud je obrazložio i da novinar nije imao namjeru da okleveće tužioca niti da našteti njegovom ugledu u javnosti.

Javna ustanova Vode Srpske 21. novembra 2021. godine donijela je odluku kojom je „Institut za vode“ iz Bijeljine proglašen za najpovoljnijeg ponuđača u postupku javne nabavke za pružanje usluga ispitivanja kvaliteta vode vodotoka Republike Srpske za 2021. godinu – ocjena hemijskog statusa.

Nakon što su Vode Srpske objavile Obavještenje o dodjeli ugovora nakon pregovaračkog postupka na ovakav postupak žalila se firma „Protehnik“ iz Istočnog Sarajeva, 29. novembra prošle godine. Kancelarija za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine ovu žalbu je 22. decembra 2021. godine odbacila kao neosnovanu zbog nedostatka aktivne legitimacije žalioca.

Naši izvori tvrdili su i da je firma „Institut za vode“ jedina pozvana na pregovarački postupak iako u Republici Srpskoj postoji još nekoliko firmi koje se bave ispitivanjem hemijskog kvaliteta vode.

Firma „Institut za vode“ iz Bijeljine javnosti je postala poznata nakon što je Kancelarija za razmatranje žalbi BiH 2015. godine prihvatila njihovu žalbu na postupak nakon kojeg je Institut za javno zdravstvo Republike Srpske kontrolu vode za javnu upotrebu dodijelio banjalučkom Vodovodu. U Institutu za javno zdravstvo tada su rekli da će BiH postati prva zemlja u regionu koja će da dozvoli privatnim laboratorijama kontrolu vode za javnu upotrebu.

„Institutu za vode“ je dozvoljena kontrola kvaliteta vode za piće Riješenjem Ministarstva poljoprivrede vodopivrede i šumarstva Republike Srpske za vrijeme mandata ministra Radivoja Bratića. To riješenje je u suprotnosti sa Pravilnikom Ministarstva zdravlja RS na šta su, prije sedam godina, pažnju skrenuli i iz ovog ministarstva.

Milenko Savić, direktor i suvlasnik „Instituta za vode“ iz Bijeljine, takođe je od 1998. do 2001. godine bio ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske.

GERILA info

The post Novinar Gerila info dobio spor po tužbi suvlasnika Instituta za vode iz Bijeljine first appeared on Gerila.info.

Javna ustanova Vode Srpske 21. novembra prošle godine donijela je odluku kojom je „Institut za vode“ iz Bijeljine proglašen za najpovoljnijeg ponuđača u postupku javne nabavke za pružanje usluga ispitivanja kvaliteta voda vodotoka Republike Srpske za 2021. godinu- ocjena hemijskog statusa.

“Obje žalbe su odbijene a u obrazloženju Kancelarije za razmatranje žalbi je, između ostalog, navedeno da je ugovorni organ pravilno primjenio zakonsku mogućnost provođenja pregovaračkog postupka bez objave obavještenja”, piše u odgovoru javnog preduzeća Vode Srpske.

Iz ove ustanove, međutim, nisu odgovorili na pitanja zašto nisu konsultovane i druge firme koje se bave ispitivanjem kvaliteta voda zbog eventualnog umanjenja cijene posla kao ni koliko je “Institut za vode” do sada i u kojoj vrijednosti dobio psolova od Voda Srpske.

Posao ispitivanja kvaliteta voda vodotoka u Republici Srpskoj u 2021. godini, koji je na kraju nakon odbijanja žalbe, dodijeljen firmi „Institut za vode“ koštao je “Vode Srpske” gotovo 300 000 maraka, tačnije 249.453 KM.

Institut za vode je za najboljeg ponuđača proglašen 11. novembra prošle godine. U istoj odluci gdje je ta firma proglašena za najboljeg ponuđača navodi se i da je njihova ponuda jedina dospjela ponuda.

Iz “Instituta za vode” iz Bijeljine nisu odgovorili na naša pitanja o tome koliko imaju stalno zaposlenih stručnih radnika koji rade na realizaciji poslova ispitivanja kvaliteta vode a koji im je dodijeljen ugovorom sa Vodama Srpske. Nisu nam odgovorili ni da li je tačno da je direktor i vlasnik Instituta za vode, kako tvrde naši izvori, jedan stan prepisao na direktora Voda Srpske.

Gerila info je 1. februara u tekstu “Prijateljsko pogodovanje pri odabiru ponuđača direktnim sporazumom u Vodama Srpske” objavila da se firma “Institut za vode” nalazi na istoj adresi u Bijeljini kao i javna ustanova Vode Srpske. Na spratu između dve firme nalazi se stan direktora Instituta za vode.

„Institut za vode“, inače je u posljednjih pet godina od „Voda Srpske“ dobio ugovore o poslovima ukupne vrijednosti većoj od dva miliona maraka. Ključno je prijateljstvo vlasnika „Instituta za vode“ i direktora Voda Srpske, Miroslava Milovanovića, inače funkcionera SNSD-a.

Naši izvori iz „Voda Srpske“ navode da je dosta upitno i to na koji način „Institut za vode“ izvršava posove ispitivanja kvaliteta voda vodotoka u RS jer nema dovoljno stalno zaposlenih stručnih kadrova. Odobrenje za rad „Institutu“ daje komisija koja daje odobrenje za rad laboratorija za analizu vode. Tu komisiju, inače, formira javna ustanova „Vode Srpske“.

U međuvremenu Tehničko razvojni centar Protehnik iz istočnog Sarajeva podnio je tužbu protiv kancelarije za razmatranje žalbi BiH zbog, kako se navodi u tužbi, neosnovanog odbacivanja žalbe na odluku o dodjeli posla “Institutu za vode”. U tužbi, u ovoj firmi navode, da su “žalbom detaljno ukazali na nezakonitosti u sprovođenju pregovaračkog postupka bez objave obavještenja o nabavci što je jednostavno i lako utvrdivo s obzirom da nije postojao ni jedan zakonom propisan razlog da bi se usluge koje su predmet ove nabavke mogle sprovesti putem pregovaračkog postupka bez objave obavještenja o nabavci”.

Kancelarija za razmatranje žalbi BiH, filijala Banjaluka je žalbu ove firme odbacila, između ostalog, zbog nepostojanja “aktivne legitimacije”.

Zakonom o javnim nabavkama BiH, inače, predviđeno je da se licence i ovlaštenja mogu tražiti tek prilikom potpisivanja ugovora a ne prilikom dostavljanja tenderske dokumentacije.

Firma „Institut za vode“ iz Bijeljine javnosti je postala poznata nakon što je Kancelarija za razmatranje žalbi BiH, 2015. godine, prihvatila njihovu žalbu na postupak nakon kojeg je Institut za javno zdravstvo Republike Srpske kontrolu vode za javnu upotrebu dodijelio banjalučkom Vodovodu. U Institutu za javno zdravstvo tada su rekli da će BiH postati prva zemlja u regionu koja će da dozvoli privatnim laboratorijama kontrolu vode za javnu upotrebu.

„Institutu za vode“ je dozvoljena kontrola kvaliteta vode za piće Riješenjem Ministarstva poljoprivrede vodopivrede i šumarstva Republike Srpske za vrijeme mandata ministra Radivoja Bratića. To riješenje je u suprotnosti sa Pravilnikom Ministarstva zdravlja RS na šta su, prije sedam godina, pažnju skrenuli i iz ovog ministarstva.

Sadašnji direktor „Voda Srpske“ Miroslav Milovanović, takođe, bio je ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske. On je tu funkciju obavljao od decembra 2010. do februara 2013. godine.

Milenko Savić, direktor i vlasnik „Instituta za vode“ iz Bijeljine, takođe, je od 1998. do 2001. godine bio ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske.

Institut za vode d.o.o Bijeljina, inače je nastao od donacije opreme za ispitivanje kvaliteta vode koju je dobila Republika Srpska a preko tadašnje Agencije za vode (sada Vode Srpske) oprema je prebačena „Institutu za vode“. Tu opremu ta privatna firma sada koristi za realizaciju ugovora upravo sa Vodama Srpske, objašnjavaju naši izvori.

GERILA info

The post Zbog posla između “Voda Srpske” i “Instituta za vode” tužba protiv Kancelarije za razmatranje žalbi first appeared on Gerila.info.

On November 21 last year, the public institution Vode Srpske made a decision declaring “Institut za vode” (translation: Institute for Water) from Bijeljina the most favorable bidder in the public procurement procedure for providing water quality testing services for the watercourse of Republika Srpska for 2021 – chemical status assessment.

The deal with “Institut za vode” was concluded through a negotiated procedure without the publication of a notice.

After Vode Srpske published the Notice on awarding the contract after the negotiation procedure, the company “Protehnik” from East Sarajevo complained about such a procedure, on November 29 last year. On December 22, 2021, the Office for Review of Complaints of Bosnia and Herzegovina rejected this complaint as unfounded due to the lack of active identification of the appellant.

“Based on the allegations of the appellant who exclusively disputes the proceedings, specifically doubts about the correctness and legality of the proceedings conducted by the contracting authority, this body, by inspecting the entire file, especially the appellant's appeal, and statement, determined that of the appeal against the published Contract Award Notice, the appellant did not prove in relation to the specific legal consequence in the specific case or at least made probable the existence of the facts and circumstances on which he bases the existence of a legal interest in lodging an appeal and that such conduct of the contracting authority caused him damage in the circumstances established by the contracting authority”, reads, among other things, the decision of the Office for Review of Complaints of Bosnia and Herzegovina.

This Office also states that the appellant failed to apply for the negotiation procedure on time and that it was determined that he did not meet the necessary conditions. Sources of Gerila info, however, claim that this explanation of the Office for Reviewing Complaints is invalid because possible non-fulfillment of conditions can be an obstacle only after submitting the documentation after announcing the public procurement.

Our sources also claim that the company “Institut za vode” is the only one invited to the negotiation procedure, although there are several other companies in Republika Srpska that deal with testing the chemical quality of water.

“Therefore, it was logical to announce a classic public call in order for as many interested bidders as possible to compete, and in the end, the final price could be, possibly, lower,” says the source of Gerila info.

Immediately after the decision of the Office for Review of Complaints, “Vode Srpske” made a decision to continue the implementation of the project.

“The implementation of the contract on testing the water quality of the watercourses of Republika Srpska in 2021 continues – the assessment of the chemical status was concluded with the “Institute za vode” Ltd. of Bijeljina. The Public Procurement Department is ordered to implement this Decision in accordance with the provisions of the Law on Public Procurement“, reads the decision of the Public Institution of Water of Srpska Bijlejina, which is in the possession of Gerila info.

The work of testing the quality of watercourses in the Republic of Srpska in 2021, which was finally awarded to the company “Institut za vode” after the appeal was rejected, cost “Vode Srpske” almost 300,000 KM, more precisely 249,453 KM.

“Institut za vode” was named the best bidder on November 11 last year. The same decision, where the company was named the best bidder, states that their bid is the only bid received.

“Apart from the fact that there are more than ten accredited laboratories for water analysis by the Accreditation Institute in RS and BiH, the contracting authority makes fictitious contracts for negotiation work and invites only one bidder who, miraculously, is the only one who meets the conditions,” said Guerilla Info.

What is interesting is that “Institut za vode” is located in the same building in Bijeljina as the public company “Vode Srpske”, from which it received valuable contracts, and the director and owner of “Institut za vode” owns an apartment in the same building. “Vode Srpske” is located on the floor between “Institut za vode” and the private apartment of the owner of “Institut za vode”, Milenko Savić. The offices of “Voda Srpske” and “Institut za vode” are at the address Miloša Obilića 51 in Bijeljina.

In the last five years, “Institut za vode” has received contracts from “Vode Srpske” on jobs with a total value of more than two million KM. The key is the friendship between the owner of “Institut za vode” and the director of Vode Srpske, Miroslav Milovanović, otherwise an SNSD official.

Our sources from “Vode Srpske” state that it is quite questionable in what way “Institute za vode” performs tests of water quality of watercourses in RS because there are not enough permanently employed professional staff. Approval for the work of the “Institute” is given by the commission that gives the approval for the work of the laboratory for water analysis. That commission, by the way, is formed by the public institution “Vode Srpske”.

So far, the public institution “Vode Srpske” has not answered our questions regarding the awarded contract after the negotiation procedure without publishing a notice to the company “Institut za vode”.

For now, the Fund for Environmental Protection of Republika Srpska has not answered whether they are aware of the way in which funds from their projects are spent. For now, “Institute za vode” has not answered our questions regarding their ability to realize the jobs they receive from “Voda Srpske”.

SDS MP in the National Assembly of Republika Srpska, Davor Šešić, told Gerila info that the Law on Public Procurement is quite clear.

“It is obvious that the management of Voda Srpske makes procurements in the way that suits them.” The law clearly specified how procurement is conducted and the tender is announced and what are the conditions for the negotiation procedure. Whether a company meets the conditions or not is determined after the bidders submit the documentation, it must not be assumed who meets the conditions and who does not,” Davor Šešić told Gerila info.

The company “Institut za vode” from Bijeljina became known to the public after the Office for Review of Complaints of BiH, in 2015, accepted their complaint against the procedure after which the Institute for Public Health of Republika Srpska assigned control of water for public use to Banja Luka Vodovod. The Institute of Public Health said at the time that BiH would become the first country in the region to allow private laboratories to control water for public use.

“Institut za vode” is allowed to control the quality of drinking water by the Decision of the Ministry of Agriculture, Water Management and Forestry of Republika Srpska during the mandate of Minister Radivoje Bratić. That decision is in contradiction with the Rulebook of the Ministry of Health of RS, to which, seven years ago, they drew attention from this ministry as well.

The current director of “Voda Srpske”, Miroslav Milovanović, was also the Minister of Agriculture, Water Management, and Forestry of Republika Srpska. He performed this function from December 2010 to February 2013.

Milenko Savić, director and owner of “Institut za vode” from Bijeljina, was also the Minister of Agriculture, Water Management and Forestry of Republika Srpska from 1998 to 2001.

“Institut za vode” Ltd. from Bijeljina, was created from the donation of equipment for testing water quality received by Republika Srpska, and through the then Water Agency (now Vode Srpske) the equipment was transferred to “Institut za vode”. According to our sources, that private company is now using that equipment to realize the contract with Vode Srpske.

Our sources also claim that the Office for Reviewing Complaints illegally rejected appeals against the award of the contract to “Institut za vode” after the negotiated procedure and that it was ignored that the negotiated procedure without publication of a notice can be carried out only in emergency situations, which was not the case here.

“Individuals from the top of Republika Srpska intervened to reject the appeal, ie members of their closest families who also have lucrative jobs with Vode Republike Srpske, concessions and the like,” says a source from Gerie from Vode Srpske.

Gerila.info

The post Friendly bargaining in the selection of bidders by direct agreement in “Vode Srpske” first appeared on Gerila.info.

Javna ustanova Vode Srpske 21. novembra prošle godine donijela je odluku kojom je „Institut za vode“ iz Bijeljine proglašen za najpovoljnijeg ponuđača u postupku javne nabavke za pružanje usluga ispitivanja kvaliteta vode vodotoka Republike Srpske za 2021. godinu- ocjena hemijskog statusa.

Posao sa „Institutom za vode“ sklopljen je pregovaračkim postupkom bez objave obavještenja.

Nakon što su Vode Srpske objavile Obavještenje o dodjeli ugovora nakon pregovaračkog postupka na ovakav postupak žalila se firma „Protehnik“ iz Istočnog Sarajeva, 29. novembra prošle godine. Kancelarija za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine ovu žalbu je, 22. decembra 2021. godine, odbacila kao neosnovanu zbog nedostatka aktivne legitimacije žalioca.

„Polazeći od navoda žalioca koji podnesenom žalbom isključivo spori provedene radnje postupka, konkretno sumnja u pravilnost i zakonitost provedenog postupka koji je ugovorni organ proveo, ovaj organ uvidom u cjelokupan spis, posebno u žalbu i izjašnjenje žalioca utvrdio je kako po pitanju pravnog interesa za izjavljivanje žalbe protiv objavljenog Obavještenja o dodjeli ugovora žalilac nije dokazao u odnosu na konkretnu pravnu posljedicu u konkretnom slučaju ili barem učinio vjerovatnim postojanje činjenica i okolnosti na kojima zasniva postojanje pravnog interesa za podnošenje žalbe i da mu je takvim postupanjem ugovornog organa pričinjena šteta pri okolnostima konstatovanih od strane ugovornog organa“, piše, između ostalog, u odluci Kancelarije za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine.

U ovoj Kancelariji konstatuju i da je žalilac propustio da se na vrijeme prijavi na pregovarački postupak kao i da je utvrđeno da ne ispunjava potrebne uslove. Izvori Gerila info, međutim, tvrde da je ovakvo obrazloženje Kancelarije za razmatranje žalbi nevaljano jer eventualno neispunjavanje uslova može biti prepreka tek nakon podnošenja dokumentacije nakon raspisivanja javne nabavke.

Naši izvori tvrde i da je firma „Institut za vode“ jedina pozvana na pregovarački postupak iako u Republici Srpskoj postoji još nekoliko firmi koje se bave ispitivanjem hemijskog kvaliteta vode.

„Stoga je bilo logično da se raspiše klasičan javni poziv kako bi konkurisalo što više zainteresovanih ponuđača a konačna cijena konačno, eventualno, bila manja“, kaže izvor Gerila info.

Odmah nakon odluke Kancelarije za razmatranje žalbi, “Vode Srpske” su donijele odluku o nastavku realizacij projekta.

„Nastavlja se realizacija ugovora o ispitivanju kvaliteta voda vodotoka Republike Srpske u 2021. godini- ocjena hemijskog statusa koji je zaključen sa d.o.o Institut za vode Bijeljina. Nalaže se odjeljenju za javne nabavke da u skladu sa odredbama Zakona o javnim nabavkama realizuje ovu Odluku“, piše u odluci J.U. vode Srpske Bijlejina koja je u posjedu Gerila info.

Posao ispitivanja kvaliteta voda vodotoka u Republici Srpskoj u 2021. godini, koji je na kraju nakon odbijanja žalbe, dodijeljen firmi „Institut za vode“ koštao je “Vode Srpske” gotovo 300 000 maraka, tačnije 249.453 KM.

Institut za vode je za najboljeg ponuđača proglašen 11. novembra prošle godine. U istoj odluci gdje je ta firma proglašena za najboljeg ponuđača navodi se i da je njihova ponuda jedina dospjela ponuda.

„Pored toga što u RS i BiH postoji više od deset akreditovanih laboratorija za analizu vode od strane Instituta za akreditaciju ugovorni organ pravi fiktivne ugovore za pregovarački posao i poziva samo jednog ponuđača koji, čudom, jedini ispunjava uslove“, kaže izvor Gerila info.

Ono što je zanimljivo jeste da se „Institut za vode“ nalazi u istoj zgradi u Bijeljini kao i javno preduzeće „Vode Srpske“ od kojeg dobija vrijedne ugovore a direktor i vlasnik „Instituta za vode“ posjeduje stan u istoj zgradi. “Vode Srpske” nalaze se na spratu između „Instituta za vode“ i privatnog stana vlasnika „Instituta za vode“, Milenka Savića. Kancelarije „Voda Srpske“ i „Instituta za vode“ su na adresi Miloša Obilića 51 u Bijeljini.

„Institut za vode“, inače je u posljednjih pet godina od „Voda Srpske“ dobio ugovore o poslovima ukupne vrijednosti većoj od dva miliona maraka. Ključno je prijateljstvo vlasnika „Instituta za vode“ i direktora Voda Srpske, Miroslava Milovanovića, inače funkcionera SNSD-a.

Naši izvori iz „Voda Srpske“ navode da je dosta upitno i to na koji način „Institut za vode“ izvršava posove ispitivanja kvaliteta voda vodotoka u RS jer nema dovoljno stalno zaposlenih stručnih kadrova. Odobrenje za rad „Institutu“ daje komisija koja daje odobrenje za rad laboratorija za analizu vode. Tu komisiju, inače, formira javna ustanova „Vode Srpske“.

Na naša pitanja u vezi sa dodjeljenim ugovorom nakon pregovaračkog postupka bez objave obavještenja firmi „Institut za vode“ za sada nisu odgovorili iz javne ustanove „Vode Srpske“.

O tome da li su upoznati o načinu na koji se troše sredstva iz njihovih projekata, za sada, nisu odgovorili ni iz Fonda za za zaštitu životne sredine Republike Srpske. Na naša pitanja, u vezi sa njihovom sposobnošću da realizuju poslove koje dobijaju od „Voda Srpske“ za sada nisu odgovorili ni iz „Instituta za vode“.

Poslanik SDS-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske, Davor Šešić, kaže za Gerila info da je Zakon o javnim nabavkama poprilično jasan.

„Očigledno je da uprava Voda Srpske vrši nabavke na način kako njima odgovara. Zakon je jasno precizirao kako se vrše nabavke i raspisuje tender i koji su uslovi za pregovarački postupak. Da li neka firma ispunjava uslove ili ne utvrđuje se nakon što ponuđači dostave dokumentaciju, nikako se ne smije pretpostaviti ko ispunjava uslove a ko ne“, kaže Davor Šešić za Gerila info.

Firma „Institut za vode“ iz Bijeljine javnosti je postala poznata nakon što je Kancelarija za razmatranje žalbi BiH, 2015. godine, prihvatila njihovu žalbu na postupak nakon kojeg je Institut za javno zdravstvo Republike Srpske kontrolu vode za javnu upotrebu dodijelio banjalučkom Vodovodu. U Institutu za javno zdravstvo tada su rekli da će BiH postati prva zemlja u regionu koja će da dozvoli privatnim laboratorijama kontrolu vode za javnu upotrebu.

„Institutu za vode“ je dozvoljena kontrola kvaliteta vode za piće Riješenjem Ministarstva poljoprivrede vodopivrede i šumarstva Republike Srpske za vrijeme mandata ministra Radivoja Bratića. To riješenje je u suprotnosti sa Pravilnikom Ministarstva zdravlja RS na šta su, prije sedam godina, pažnju skrenuli i iz ovog ministarstva.

Sadašnji direktor „Voda Srpske“ Miroslav Milovanović, takođe, bio je ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske. On je tu funkciju obavljao od decembra 2010. do februara 2013. godine.

Milenko Savić, direktor i vlasnik „Instituta za vode“ iz Bijeljine, takođe, je od 1998. do 2001. godine bio ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske.

Institut za vode d.o.o Bijeljina, inače je nastao od donacije opreme za ispitivanje kvaliteta vode koju je dobila Republika Srpska a preko tadašnje Agencije za vode (sada Vode Srpske) oprema je prebačena „Institutu za vode“. Tu opremu ta privatna firma sada koristi za realizaciju ugovora upravo sa Vodama Srpske, objašnjavaju naši izvori.

Naši izvori tvrde i da je Kancelarija za razmtranje žalbi nezkonito odbila žalbe na dodjelu ugovora Institutu za vode nakon pregovaračkog postupka kao i da je ignorisano da se pregovarački postupak bez objave obavještenja može provesti samo u hitnim situacijama, što sada nije bio slučaj.

„Za odbacivanje žalbe intervenisali su pojedinci iz vrha Republike Srpske, odnosno članovi njihovih najužih porodica koji takođe imaju unosne poslove sa Vodama Republike Srpske, koncesije i slično“, kaže izvor Gerie iz Voda Srpske.

GERILA info

The post Prijateljsko pogodovanje pri odabiru ponuđača direktnim sporazumom u “Vodama Srpske” first appeared on Gerila.info.