U ovoj sedmici Grad Doboj će obilježiti dvanaest godina od katastrofalnih poplava, kada je 15.05.2014. godine ostao bez jedanaest svojih sugrađana, koji su smrtno stradali od vodene stihije, sa materijalnom štetom od 170 miliona KM i poplavljenih 3.072 objekta.

Mjere zaštite na regulaciji korita rijeke Bosne, iz master plana sačinjenog svega nekoliko mjeseci nakon poplave, još uvijek su tek u planu, jer nije čak izvšena ni eksproprijacija zemljišta za uređenje korita od mosta na ulazu u Doboj sa južne strane do gradskog mosta prema željezničkoj stanici. Doboj i dalje nije adekvatno zaštićen od poplava i maj 2014. se može ponoviti – to je činjenica koje su svjesni i Dobojlije i koju teško mogu opovrgnuti i vlasti ovog grada, kao i republičke, koje bi, zbog nepravovremenog djelovanja, bile saučesnici u novoj prirodnoj nesreći.

Umjesto da republičke i dobojske vlasti zajednički pristupe realizaciji projekta za potpunu zaštitu Doboja od poplava, vrijednog 25 miliona maraka, za svih ovih dvanaest godina urađena su parcijalna tek rješenja – kilometar dug parapetni betonski zid, nabavljene vreće i mašine za punjenje pijeska, izvršena regulacija potoka Liješanj i drugi manje značajni zahvati. Zbog čega građani na upozorenja Republičke uprave Civilne zaštite i Javne ustanove “Vode Srpske” da usljed povećanih padavina budu na oprezu i da bi moglo doći do izljevanja voda iz vodotoka redovno hitaju na željezni austrouguraski most na južnom ulazu u Doboj, sa strepnjom prateći visinu vodostaja rijeke Bosne i pribojavaju se novih poplava.

Ne želeći da prihvate ni dio odgovornosti za žrtve i štete od poplava 2014. godine, nadležni su neposredno nakon tih događaja i potopa Doboja, jer je na pojedinim mjestima u gradu visina plavnog vala bila veća od sedam metara, okrivili upravo taj austrougarski most. Koji je, po njima, zaprečio nanosima smeća i drveća protok vode, koja je potom ušla u gradsko središte. Uz njega su potom okrivljeni i komunisti, jer su iz arhiva izvađeni njihovi dokumenti, u kojima su u Studiji nakon katastrofalnih poplava 1965. godine naložene hitne mjere da se tadašanji, a i sadašnji magistralni put, izdigne 73 centimetara, što bi predstavljalo branu od mogućeg izlijevanja vode. Tim vlastima su sadašnje vlasti zamjerile što su odustale od izvođenja te Studije radi bezbjednosti saobraćaja i nedostatka sredstava, pa su posredno svalili krivicu na njih.

No, postoji dovoljno onih koji su svjesni odgovornosti aktuelne vlasti.

“U urbanističkom planu Grada Doboj postoji ucrtano korito sa zaštitni pojas u kojem se ne smije graditi, da bi se u slučaju velikih voda rijeka Bosna mogla izliti. Međutim, to se i dalje narušava gradnjom u koritu rijeke Bosne. Projekat regulacije nije usvojen, nije revidiran, mada je naručen i urađen, jer sam imala uvid u dio tog projekta, bila na njegovoj prezentaciji, ali je činjenica da nikada nije sproveden u djelo” – izjava je iskusne i cijenjene dobojske arhitektice Biljane Gajin.

Aktivisti koji se u RS u zalažu za uređena korita rijeka i bore protiv nelegalne eksploatacije šljunka, okupljeni u NGG “Za legalnu i kontrolisanu eksploataciju šljunka”, smatraju da je nedopustivo da od katastrofalnih poplava u maju 2014. godine ni poslije dvanaest godina duž korita rijeke Bosne iz pravca Maglaja do izlaza prema Modriči nema adekvatnog nasipa, kojim bi se gradsko područje zaštitilo od mogućih izlijevanja vode i poplava.

Centar za humanu politiku upozorio je Vladu Republike Srpske da nedavne informacije o potrebi izrade novog idejnog rješenja zaštite od poplava na području Doboja, koju su zajednički pokrenuli Grad Doboj i resorno ministarstvo, predstavlja pokušaj da se ponovo finansira posao koji je već završen i plaćen prije više od deceniju. Iz CHP tvrde da se u tim informacijama prećutkuje postojanje ranije urađene dokumentacije, te upozoravaju da se na taj način pokušava otvoriti prostor za novi posao procijenjen na 2.340.000 KM sa PDV-om, iako za to, kako navode, nema stručnog ni pravnog opravdanja.

“Odustalo se od prvobitnog projekta zbog ličnih interesa, jer bi se njegovom realizacijom morali srušiti brojni nelegalno sagrađeni “privremeni” objekti, koji se nalaze između magistralnog puta i korita rijeke Bosne. Sada se traži revizija ili izmjena tog projekta. Podnijeli smo krivičnu prijavu protiv odgovornih u Gradu Doboju, zbog toga što nije uređeno korito rijeke Bosne i zato što i dalje građanima prijeti opasnost od plavljenja, što se vrši opstrukcija u provođenju realizacije prvobitnog plana, čime se mogu, uz materijalnu štetu, ponovo ugroziti ljudski životi, kao i prije dvanaest godina, kada je smrtno stradalo jedanaest Dobojlija” – reakcija je predsjednika Centra za humanu politiku Momira Dejanovića.

Inače, osim ovih sredstava, Grad Doboj računa i na dva miliona KM kreditnih sredstava, jer je samo dan pred obilježavanje dvanaestogodišnjice od katastrofalih poplava, 14.05.2025. godine na Dnevnom redu 13. sjednice Skupštine grada i tačka Razmatranje prijedloga Odluke o prihvatanju zaduženja Grada Doboj kod Svjetske banke – Međunarodne banke za obnovu i razvoj po „Projektu modernizacije vodenih i sanitarnih usluga“.

Tender za izbor bankarske institucije preko koje će se realizovati taj kredit raspisao je 09.05.2026. godine Grad Doboj, a odlukom je predviđeno da će se sredstva zajma iskoristiti za realizaciju projekta sanacije i rekonstrukcije pumpne stanice, otpadnih i oborinskih voda na području Grada Doboj.

Podsjećamo, u majskim poplavama 2014. godine smrtno su stradale Dobojlije Milenko Blagojević (63), Slavka Đurić (90), Božica Petković (88), Milada Ranković (91), Ratomir Narić (73), Rado Čupeljić (90), Bahrija Skula (76), Dragica Savković (75), Marko Čakarević (74), kao i majka Marija (82) i sin Željko (53) Jeleč. U Šamcu su od posledica poplava stradali Stojan Bandarević (76) i Mile Pajić (67), Modriči Bogdan Lazendić (82) i Milosava Mičić (80), Bijeljini Ljubisav Jekić (63) i Vlasenici Hanifa Čelebić (70). U FBiH, u poplavama je, u Sanskom Mostu, stradao jedan muškarac, i još jedna žena u Maglaju, ali nije do kraja utvrđeno da su te dvije žrtve direktne posljedice elementarnih nepogoda, mada se vode kao žrtve poplava.

odgovorno.ba

The post Dvanaest godina nakon katastrofalnih poplava, Doboj je još uvijek tek u planovima za zaštitu – Građani gledaju u nebo i, zbog neodgovornosti vlasti, strahuju od novog potopa first appeared on Gerila.info.

Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske tvrdi da je zakonodavstvo gotovo u potpunosti usklađeno sa evropskim direktivama, ali istovremeno priznaje da u posljednje tri godine nije izdvojilo nijednu budžetsku marku za zaštitu vazduha. Grad Banja Luka, sa druge strane, ima usvojen Plan kvaliteta vazduha, ali ne raspolaže preciznim podacima o njegovoj realizaciji, niti sprovodi ključne mjere poput subvencionisanja prelaska na čistije energente.

Istovremeno, gradske vlasti potvrđuju da većina domaćinstava koristi drvo i ugalj, dok su individualna ložišta – jedan od glavnih izvora zagađenja – praktično izvan regulatornog sistema. Podaci o kvalitetu vazduha postoje i prikuplja ih Republički hidrometeorološki zavod, ali ih druge institucije ne koriste za donošenje konkretnih politika niti preuzimaju odgovornost za njihovu interpretaciju.

Institut za javno zdravstvo Republike Srpske upozorava na ozbiljne zdravstvene posljedice zagađenja, uključujući respiratorne i kardiovaskularne bolesti, ali ne nudi precizne procjene za Banju Luku niti direktno povezuje zagađenje sa obolijevanjem i smrtnošću na lokalnom nivou. Tako se između formalno usklađenih zakona, postojećih planova i opštih upozorenja o zdravlju gubi ključna karika – konkretna, mjerljiva i finansirana akcija. Rezultat je sistem u kojem se
odgovornost prebacuje između institucija, dok kvalitet vazduha ostaje problem koji niko ne rješava.

U Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske kažu kako u posljednje tri godine nije bilo izdavajanja finansijskih sredstava iz budžeta za oblast zaštite vazduha. Ipak, u Ministarstvu navode kako su propisi kojima je uređena oblast zaštite vazduha i praćenje stanja kvaliteta vazduha u Republici Srpskoj usklađeni u visokom procentu sa relevantnom pravnom tekovinom Evropske unije.

“Ključnu ulogu u rješavanju problema zagađenja vazduha gradovi i opštine. Oni donose planove kvaliteta vazduha i kratkoročne akcione planove koji treba da se primjenjuju u područjima u kojima se dešava kršenje standarda kvaliteta vazduha. Navedenim planovima se mogu predvidjeti mjere u vezi sa saobraćajem motornih vozila, radovima na izgradnji, radom industrijskih postrojenja, upotrebom proizvoda koji sadrže zagađujuće materije i grijanjem domaćinstava, odnosno identifikovanim izvorima zagađenja vazduha“, istakli su u Ministarstvu.

Banja Luka i Prijedor su jedini gradovi u Srpskoj koji imaju izrađene i usvojene lokalne planove kvaliteta vazduha. U Republici Srpskoj postoji sedam mjernih stanica koje su u funkciji republičke mreže za praćenje stanja kvaliteta vazduha na nivou Republike Srpske.

“Od tih sedam mjernih stanica četiri su u vlasništvu Republičkog hidrometeorološkog zavoda Republike Srpske (Banja Luka, Prijedor, Doboj i Trebinje), a tri su u vlasništvu operatera koji imaju ekološku dozvolu i locirane su u Ugljeviku, Gacku i Brodu“, kazali su u resornom ministarstvu.

U odgovorima koje smo dobili od resornog ministarstva jasne su tri stvari: postoji zakon kojim je regulisana politika zaštite vazduha, taj zakon je usklađen u visokom stepenu sa propisima EU, ali para za implementaciju toga zakona naprosto nema. Finansijski vakuum zapravo je istovremeno i jasan „znak pored puta“ da usklađenost entitetskog zakona sa propisima EU ostaje mrtvo slovo na papiru, jer konkretnih mjera na terenu nema.

U okviru republičke mreže mjernih mjeta gdje je u okviru jedne zone i šest aglomeracija predviđeno dvanaest mjernih mjesta, trenutno se monitoring kvaliteta vazduha vrši na sedam mjernih mjesta. Kvalitet vazduha se mjeri u Banjoj Luci na jednom mjernom mjestu (Lazarevo), u Prijedoru na jednom mjernom mjestu (krug meteorološke stanice), u Trebinju na jednom mjernom mjestu (krug meteorološke stanice), u Doboju na jednom mjernom mjestu (krug meteorološke stanice), u Ugljeviku na jednom mjernom mjestu (krug Termoelektrane Ugljevik), u Gacku na jednom mjernom mjestu (krug Osnovne škole „Sveti Sava“ ) i u Brodu na jednom mjernom mjestu (mjerno mjesto Rafinerija nafte Brod).

Iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda ističu kako se u Banjoj Luci kvalitet vazduha mjeri na tri mjerna mjesta. Monitoring kvaliteta vazduha u pomenutim gradovima i opštinama vrši se tokom cijele godine. Zagađujuće materije koje se prate po stanicama prikazane su u narednoj tabeli:

Ovi nalazi pokazuju da se Banja Luka nalazi među bolje „pokrivenim“ gradovima, a to znači da problem nije u potpunom nedostatku mjerenja, nego u tome šta institucije rade sa tim podacima. Doboj je osjetno slabije pokriven. Nedostatak PM2.5 mjerenja je ozbiljan deficit, jer su upravo te čestice među najopasnijim po zdravlje. Nalazi pokazuju da industrijske sredine imaju paradoksalan tretman: Ugljevik i Gacko, zbog termoenergetskih kapaciteta, morale bi imati širi
monitoring, ali imaju ograničen skup parametara..B

“Metode mjerenja, primijenjene u funkcionisanju korišćene opreme, u skladu su sa domaćim zakonodavstvom i evropskim direktivama i standardima za monitoring parametara kvaliteta vazduha. RHMZ RS u sklopu svojih aktivnosti vrši redovan servis i kalibraciju svih analizatora“, dodaju u Republičkom hidrometeorološkom zavodu.

Grad Banja Luka ima Plan kvaliteta vazduha za koji je saglasnost dalo i resorno Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske. Osim opštih podataka, Plan sadrži i mjerne podatke, prirodu i procjenu zagađenja, procjenu zagađenog područja, kao i broj stanovnika izložen zagađenju. Planom su, kako se navodi, definisane aktivnosti koje se provode u skladu sa raspoloživim budžetskim sredstvima.

“Grad za sada ne subvencioniše prelazak na „čistije energente“, ali sistemski radi na edukaciji stanovništva. Smanjena je emisija sumpor-dioksida i azotnih-oksida na pojedinim mjernim mjestima. U gradu su rađene analize o emisijama prilikom korištenja drvetao, uglja i lož-ulja za pojedina naselja gdje je veliki broj individualnih ložišta. Najviše je domaćinstava koja koriste drvo, zatim ugalj, pa lož-ulje“, navode iz Gradske uprave.

Gradska uprava planima uvođenje filtera na dimnjake individualih ložišta. Širenje daljinskog centralnog sistema grijanja po naseljima sa velikim brojem individualnih stambenih objekata bi u velikoj mjeri doveo do smanjenja zagađenja.

“Tokom 2025. godine i u prva tri mjeseca ove godine Komunalna policija je izvršila oko 450 nadzora po pitanju čišćenja dimnjaka i uređaja za loženje kod samostalnih preduzetnika, fizičkih i pravnih lica na teritoriji grada Banje Luke. Sa druge strane, ekološka inspekcija Grada kontinuirano vrši kontrole iz oblasti zaštite vazduha“, kažu u Gradskoj upravi.

Gradski ekološki inspektori napravili su 167 nadzora iz oblasti zaštite vazduha. Izdato je prekršajnih naloga u iznosu od 49.000 KM. Kontrolisana su privredna društva i preduzetnici koji posjeduju termoenergetska postrojenja snage preko preko 250 kW.

Načelnik Službe za higijenu u Institutu za javno zdravstvo Republike Srpske Vesna Rudić Grujić kaže za GERILU kako izloženost aerozagađenju uzrokuje niz štetnih zdravstvenih efekata. Ljudi dnevno udahnu više hiljada puta, što dovodi do ukupnog unosa od oko 10.000 litara vazduha na dan.

“Shodno tome, pluća primaju značajne doze mnogih zagađivača vazduha, čak iako su oni prisutni u nekada naizgled niskim koncentracijama. Starije osobe, djeca, osobe sa hroničnim oboljenjima u prvom redu dijabetesom, kardiovaskularnim i plućnim bolestima imaju povećanu osjetljivost na štetne efekte aerozagađenja. Efekti aerozagađenja na zdravlje se mogu podijeliti na kratkotrajne i dugotrajne“, rekla je Rudić Grujić.

Kratkotrajni efekti su, dodaje ona, privremeni i kreću se od jednostavnih simptoma poput iritacije očiju, nosa, kože, grla, kašlja, stezanje u grudima i otežanog disanja, do ozbiljnijih stanja, kao što su astma, upala pluća, bronhitis, srčani problemi. Kratkotrajna izloženost zagađenju vazduha takođe može izazvati glavobolju, mučninu i vrtoglavicu. Ovi problemi se pogoršavaju ukoliko se izloženost zagađivačima nastavi što može rezultirati oštećenjem neurološkog, reproduktivnog i respiratornog sistema, uzrokovati pojavu karcinoma, a nekada i smrti.

“Dugotrajni efekti su hronični, traju godinama ili duže, nekada cijeli život i čak mogu dovesti do letalnog ishoda. Zagađujuće materije iz vazduha mogu pogoršati simptome astme ili čak inicirati astmatične i alergijeske napade. Agencija za istraživanje raka klasifikovala je zagađenje vazduha (vanjsko) kao kancerogen grupe I – dokazani karcinogeni, a suspendovane čestice kao kancerogen grupe II – mogući karcinogeni kod ljudi. Vanjsko zagađenje vazduha dovodi do karcinoma pluća, a povezuje se i sa pojavom karcinoma mokraćne bešike“, ističe Rudić Grujić.

Brojna epidemiološka ispitivanja danas povezuju dugotrajnu izloženost zagađenju vazduha i sa nizom drugih oboljenja. Najnovije procjene globalnog opterećenja bolešću koje se pripisuje aerozagađenju uključuju učinke izloženosti na smrtnost od ishemijske bolesti srca, cerebrovaskularne bolesti (ishemijski moždani udar i hemoragijski moždani udar). Aerozagađenje (PM čestice u prvom redu) se povezuje sa povećanom učestalošću i smrtnošću od dijabetesa tipa 2, lošim ishodima porođaja i neurološkim promjenama.

Indeks kvaliteta vazduha, kaže Rudić Grujić, omogućava stanovništvu da lakše razumije stanje kvaliteta vazduha, posljedice koje mogu nastupiti po zdravlje i načine kako da se zaštite tokom trajanja epizoda povećanog zagađenja. Vrijednosti mjerenja zagađenja odabranih polutanata predstavljeni u standardnim mjernim jedinicama obično su razumljivi tek uskom krugu stručnjaka, te je praktična vrijednosti AQI indeksa upravo u njegovoj razumljivosti.

“Mjerne stanice u BiH mjere prosječne satne koncentracije prizemnog ozona, lebdećih čestica, sumpor dioksida, ugljen monoksida i azotnih oksida. Najveći rizik po zdravlje stanovnika zagađenih gradova u BiH prema ovim mjerenjima predstavljaju povišene koncentracije lebdećih čestica (aerosola) sumpor dioksida. Zdravstveni problemi povezani sa emisijom sumpornog dioksida su iritacija respiratornog trakta, bronhitis, bronhospazam, pojačano lučenje sluzi u respiratornom traktu, crvenilo kože, nadražaj očiju (suzenje) i sluzokože, te pogoršanje već postojeće kardiovaskularne emisijom sumpor-dioksida“, kazala je Rudić Grujić.

Suspendovane čestice, naročito PM 2,5 izazivaju posebnu zabrinutost zbog njihovog uticaja na zdravlje. Veliki broj studija iz Evrope i drugih dijelova svijeta pokazao je snažnu povezanost između širokog spektra smrtnosti i obolijevanja sa izloženošću PM 2,5 česticama. Izloženost suspendovanim česticama može izazvati različite zdravstvene posljedice, uključujući prijevremenu smrt kod osoba sa bolestima srca ili pluća, srčani udar, bolesti srca, pogoršanje astme, oštećenje funkcija pluća, pojavu respiratornih simptoma, poput iritacije disajnih puteva, kašlja ili otežanog disanja.

“Zemlje jugoistočne Evrope, a posebno Bosna i Hercegovina, imaju najvišu stopu zagađenja vazduha u Evropi. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Albanija i Ukrajina imaju i najveću stopu smrtnosti u Evropi koja se pripisuje zagađenju vazduha. U Bosni i Hercegovini svake godine se izgubi 44.000 godina života uslijed zagađenja vazduha suspendovanim česticama, azotnim dioksidima ili ozonom, navodi Evropska agencija za životnu sredinu“, tvrdi za naš portal Rudić Grujić.

Predsjednik Centra za zaštitu životne sredine Tihomir Dakić ističe da je aerozagađenje u kotlinskim gradovima zimi jedna od najnepopularnijih tema za rješavanje, jer ono ne može biti riješeno u mandatskom periodu.

“Umanjenje aerozagađenja su neke od aktivnosti koje bi lokalne zajednice morale da počnu rješavati. Sa druge strane, kvalitet vazuda će na žalost biti sve gora i gora. Kupovna moć stanovništva je sve slabija i ljudi su počeli da se prebacuju na loženje uglja, a pogrešna i prekomjerna urbanizacija grada dovodi do toga da je sve više ljudi koji koriste automobile za prevozno sredstvo“, ističe Dakić.

Ono što predstavlja trenutno najveći problem jeste informisanje građana šta se smije ili ne smije raditi na otvorenom kada je katastrofalan kvalitet vazduha „na dnevnom redu“.

“Vlast je svjesna da će dio ekonomije da stane, ali šta je bitnije: život ili profit i naplata poreza? Ovo je tema kojoj se Skupština Grada u prošlom sazivu skoro uopšte nije bavila i to je jedna katastrofalna činjenica. Da li će doći do promjene u ovom sazivu? Sumnjam, iako znam da će par odbornika dati sve od sebe da ovu temu nametnu kao bitnu“, kazao je Dakić.

Istraživanje našegportala pokazalo je da na normativnom nivou Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske ističe visok stepen usklađenosti domaćeg zakonodavstva sa evropskim direktivama, ali taj formalni okvir nije praćen operativnim mehanizmima. Ministarstvo ne raspolaže ili ne dostavlja ključne podatke o prekoračenjima zagađujućih materija, ne prati realizaciju lokalnih planova i, što je posebno značajno, u posljednje tri godine nije izdvajalo budžetska sredstva za zaštitu vazduha. Time se otvara očigledan raskorak između deklarativne politike i stvarne implementacije.

Na lokalnom nivou, Grad Banja Luka posjeduje Plan kvaliteta vazduha i prepoznaje ključne izvore zagađenja, prije svega individualna ložišta koja koriste drvo i ugalj. Međutim, izostaju konkretni rezultati i mjere koje bi imale direktan efekat. Grad ne subvencioniše prelazak na čistije energente, nema precizne podatke o stepenu realizacije planiranih mjera, a tvrdnje o smanjenju pojedinih polutanata nisu potkrijepljene jasnim brojčanim pokazateljima. Dodatni problem predstavlja činjenica da su kućna ložišta, kao dominantan izvor zagađenja, u velikoj mjeri izvan regulatornog okvira, što značajno ograničava mogućnost sistemskog djelovanja.

Tehnički aspekt praćenja kvaliteta vazduha oslanja se na mrežu mjernih stanica kojom upravlja Republički hidrometeorološki zavod. Iako podaci postoje i obuhvataju ključne zagađivače u većim urbanim sredinama, broj stanica je ograničen, a pokrivenost neravnomjerna, posebno u industrijskim zonama. Još važnije, prikupljeni podaci ne prevode se u jasne javne politike niti služe kao osnova za odlučivanje, jer institucije izbjegavaju njihovu interpretaciju i odgovornost za zaključke.

Zdravstveni aspekt problema potvrđuje Institut za javno zdravstvo Republike Srpske, koji jasno ukazuje na širok spektar negativnih posljedica zagađenja, uključujući respiratorne, kardiovaskularne i druge hronične bolesti, kao i povećan rizik od smrtnosti. Međutim, i u ovom segmentu izostaju konkretne lokalne analize: nema preciznih podataka za Banju Luku, nema procjena prijevremenih smrti, niti direktnog povezivanja podataka o zagađenju sa obolijevanjem
i hospitalizacijama. Time zdravstveni sistem ostaje na nivou opštih upozorenja, bez kvantifikacije problema u lokalnom kontekstu.

Kada se svi odgovori posmatraju zajedno, uočava se jasan obrazac institucionalne fragmentacije. Ministarstvo postavlja normativni okvir, ali bez finansijske i kontrolne funkcije; lokalne zajednice preuzimaju formalnu odgovornost, ali bez ključnih instrumenata i resursa; stručne institucije proizvode podatke ili opšte procjene, ali bez njihove integracije u javne politike. Kao rezultat, nijedna institucija nema potpunu sliku niti punu odgovornost za stanje kvaliteta vazduha. Zagađenje vazduha u Banjoj Luci ne proizlazi iz nepoznavanja problema, već iz sistemskog vakuuma u kojem se odgovornosti preklapaju, ali ne i konkretne akcije. Postoje zakoni, planovi i podaci, ali nedostaje njihovo povezivanje u funkcionalan sistem koji bi doveo do mjerljivog poboljšanja kvaliteta vazduha i zaštite zdravlja stanovništva.

Goran Dakić, Gerila info

The post Anatomija zagađenja u Banjoj Luci: Planovi bez novca, mjere bez efekta first appeared on Gerila.info.

Iza onoga što je trebalo biti velika pozitivna priča o obnovljivim izvorima i “zelenoj tranziciji” u društvu koje postiže “šampionske rezultate” na međunarodnim  ljestvicama korupcije, prepliću se privatni interesi i nedozvoljeni politički uticaji.

Pojedincima siguran profit

Ključ razumijevanja solarnih investicija u RS jeste u modelu koncesije – podsticaji – garantovani otkup. Ova tri parametra, međutim, ovdje često tvore svojevrstan “Bermudski trougao” u kome korist koju bi prije svega trebalo da  ima zajednica, netragom nestaje za razliku od sigurne dobiti pojedinca. Redom dobro politički umreženih.

Elektroprivreda Republike Srpske (EPRS) u tom sistemu ima centralnu ulogu. Zahvaljujući  partnerstvu s privatnim investitorima, ali i obavezama otkupa proizvedene električne energije, čime osigurava stabilan prihod za investitore.

Primjer takvog modela je projekat „Trebinje 1“, gdje EPRS učestvuje kao manjinski partner, dok privatni investitor obezbjeđuje kapital i realizaciju. U praksi to znači da javno preduzeće preuzima dio rizika i istovremeno garantuje isplativost projekta.

Upravo ovaj model, kako upozoravaju stručnjaci, čini solarne projekte izuzetno privlačnim za ulaganje, ali i ostavlja prostor za mahinacije.

Damjan Ožegović iz Transparency Internationala upozorava da su obnovljivi izvori energije „primamljivi ponajviše zbog zagarantovane zarade i dobrog sistema podsticaja“, te dodaje da ne čudi što su investitori često lica povezana s vlastima ili oni koji imaju pristup ključnim informacijama.

Konkurencije nema

Iako zakon predviđa javno nadmetanje, u praksi se veliki broj projekata pokreće putem tzv. samoinicijativne ponude.

To znači da investitori sami identifikuju lokacije i projekte, a institucije naknadno formalizuju postupak. Takav pristup ovdje nije izuzetak nego nepisano pravilo.

„To već dovoljno govori o tome koliko investitori imaju dobro predznanje o javnim resursima i lokacijama u koje vrijedi ulagati“, upozorava Ožegović, dodajući da takav sistem dovodi u pitanje jednakost tržišne utakmice.

Jedna od najzastupljenijih kompanija u ovom sektoru je „Etmax“ iz Banjaluke, koja je učestvovala u nizu projekata – od manjih solarnih elektrana do velikih investicija poput planiranog solarnog parka u Nevesinju.

Jake veze “Etmaxa” s Elektroprivredom RS, naročito njenim v.d. direktorom Lukom Petrovićem, nisu nikakva tajna.

Impuls je i ranije pisao o tome kako je ova kompanija dobijala poslove od javnih preduzeća, uključujući Elektroprivredu RS, a pojedini postupci javnih nabavki izazvali su sumnje zbog nelogičnosti i naglih promjena cijena tokom e-aukcija.

Kada je o “Etmaxovim” investicijama riječ, posebnu pažnju izazvao je slučaj u Podnovlju kod Doboja, gdje je zemljište, koje je prethodno bilo u posjedu Zemljoradničke zadruge, na sumnjiv način prešlo u vlasništvo grada, a potom ekspresno prodato kompaniji “Etmax” za oko 1,4 miliona KM.

Do danas nije jasno da li je ta uplata izvršena, s obzirom na to da ni vlasnik firme Siniša Maksimović, niti gradonačelnik Doboja Boris Jerinić nisu odgovorili na novinarske upite.

Zbog ovog slučaja formiran je predmet u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. Istovremeno je i Pravobranilaštvo BiH pokrenulo postupak radi zaštite državne imovine, nakon inicijative Aarhus centara iz Sarajeva.

Iz Pravobranilaštva BiH nam je rečeno da problem predstavlja to što im nadležne institucije Republike Srpske nisu dostavile traženu dokumentaciju, čime usporavaju ovaj postupak.

Nema koncesija za suprugu gradonačelnika

I supruga gradonačelnika Trebinja Mirka Ćurića odlučila se investirati u solarne panele, s čim gradonačelnik kako je više puta javno ponovio “nema nikakve veze”.

Ćurić je poznat i kao jedan od najbližih saradnika Luke Petrovića, koga je svojevremeno i zamijenio na poziciji gradonačelnika.

“XT Company” u vlasništvu Sofije Ćurić, prema dostupnim podacima, posjeduje dvije male solarne elektrane instalisane snage 147 kW i 117,6 kW, što ukupno iznosi oko 264 kW. Obje elektrane nalaze se na u Zaušju kod Bileće i spadaju u kategoriju malih solarnih elektrana.

Prema važećem zakonu projekti snage do 250 kW ne podliježu obavezi plaćanja koncesione naknade. Dakle, podjelom na dvije manje elektrane, gradonačelnikova supruga je vješto izbjegla plaćenje koncesione naknade, tako da koristi od prihoda koji je njoj garantovan podsticajima, nema ni RS, a ni lokalna zajednica na čijem je čelu njen suprug.

Interesanto je da su u početnoj fazi projekta podsticaji bili odobreni samo za jednu elektranu, dok je druga odbijena zbog popunjenih kvota. Međutim, kasnije je Regulatorna komisija za energetiku RS donijela odluku kojom su podsticaji odobreni i za drugu elektranu.

Tako su obje elektrane uključene u sistem garantovanog otkupa električne energije u trajanju od 15 godina, što predstavlja značajan finansijski benefit za investitora.

Na sve ovo gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić izjavio je medijima da su elektrane finansirane kreditnim sredstvima, te da njegova supruga, zaposlena u privatnom sektoru, ima pravo da se kreditno zaduži i investira.

Ministarstvo ili koncesija

Slučaj firme „Energy of the Future“ iz Bijeljine konkretna je ilustracija veze političara i investitora. Vlasnica kompanije je Nela Mitrović, supruga donedavnog ministra privrede RS Vojina Mitrovića. Ova kompanija je dobila koncesiju za izgradnju solarne elektrane „Bileća – Solar 1“ vrijedne više od 230 miliona KM.

Iako je postupak koncesije formalno pokrenut i predviđa javno nadmetanje, činjenica da se radi o firmi povezanoj s političkim strukturama izazvala je posebnu pažnju javnosti.

Bivši ministar, međutim, u izjavi Impulsu, negira da je na bilo koji način pomogao porodični biznis koristeći politički uticaj.

“Ispoštovane su sve zakonske procedure, a od moje supruge su traženi uslovi koji od drugih investitora koji imaju veze u vladi nisu”, kratko je rekao Mitrović, ne otkrivajući ko to sve od investitora “ima veze u Vladi RS”.

Dodao je i da su ti uslovi povezani s Regulacionim planom opštine Bileća.

Interesantno je da je Vojin Mitrović jedan od rijetkih ministara koji nije nastavio mandat nakon imenovanja druge Vlade RS na čelu sa Savom Minićem u januaru ove godine. Tada se po kuloarima moglo čuti da je jedan od razloga zbog kojih je ostao bez mandata navodni sukob s kolegama oko dodjele koncesija za solarne elektrane. Na pitanje koliko istine ima u tim pričama, kratko je odgovorio: “To nije pitanje za mene, to pitajte one koji su tako odlučili, ja to zaista ne znam”.

Sumnjiva lica

U Ministarstvu energetike i rudarstva Republike Srpske u Banjaluci 10. oktobra 2023. godine potpisana su dva ugovora o koncesiji za izgradnju solarnih elektrana na području opštine Nevesinje, objavio je Akta.ba.

Riječ je o projektima „M SOLAR“ i „MDD ENERGY“, čiji su investitori dobili koncesije za elektrane instalisane snage po 30 megavata, uz procijenjenu vrijednost investicije od oko 44 miliona KM po projektu. Koncesije su dodijeljene na period od 50 godina, a elektrane bi trebalo da proizvode oko 45 GWh električne energije godišnje.

Obje pomenute firme registrovane su na istoj adresi u Nevesinju.

Prema podacima iz registra, kompanija „MDD ENERGY“ povezuje se sa “MDD Group Nevesinje”, čiji je osnivač bio i pokojni Duško Đurasović.

U ranijim medijskim izvještajima navodi se da je protiv Đurasovića 2020. godine vođena istraga u vezi sa zapljenom oko 50 kilograma kokaina, koja je kasnije obustavljena nakon njegove smrti.

Iz Tužilaštva BiH je za ovaj slučaj potvrđeno da je predmet ranije bio u radu, nakon čega je obustavljen, u skladu sa zakonom.

Navedeni su samo neki od primjera sumnjivih investicija i investitora u sektoru proizvodnje električne energije iz solarnih elektrane u RS.

Ovi primjeri svjedoče kako solarna ernergija od investicije za sigurnu budućnost u korumpiranom društvu može postati primjer zloupotrebe na štetu zajednice, a u korist pojedinca. I naravno, bar formalno, sve u skladu sa zakonom.

impuls portal

The post Ko su sve investitori solarne energije u RS: Političari, rodbina i sumnjiva lica first appeared on Gerila.info.

Roditeljima takvo objašnjenje nije dovoljno, jer je ekskurzija učenika osmih razreda u Kragujevac „oborena“ zbog visoke cijene i opasne rute, a uprava škole kalkuliše sa raspisivanjem novog javnog poziva. Ako ne bude novog tendera, učenici bi mogli ostati bez maturske ekskurzije. Roditelji kažu da nisu protiv ekskurzija, ali jesu protiv neopravdanih cijena i sumanutih ruta.

„Niko ne želi da otkloni ono što je uzrok problema, bar konkretno u našem slučaju, a to je bila cijena i ruta ekskurzije. Stalno govore da sa formiranjem cijena nemaju ništa, ali niko ne govori ko i kako plaća dnevnice nastavnicima koji idu na ekskurzije. Niko još nije dobio na uvid ponude koje su stigle na adresu škole“, kaže Milica Malešević, jedan od roditelja učenika ove škole.

Podsjećamo da je GERILA pisala o tome kako su učenici osmih razreda ove osnovne škole tokom trodnevne ekskurzije trebali da posjete Kragujevac, ali veoma neobičnom rutom koja ih vodi preko Rogatice, Ustiprače i Višegrada zbog čega su roditelji tražili da se ekskurzija poništi i da se traži i novi „izvođač radova“ i nova trasa.

„Plan za ovogodišnju ekskurziju je usvojen u septembru prošle godine kada je ova školska godina počela da teče. Dakle, plan za realizaciju ekskurzije je moguć i u aprilu, maju i u junu. Prethodna procedura koja je sprovedena, a vezana za vremenski protok od momenta kada je zatražena saglasnost na elaborat od nadležnog RPZ-a, pa sve do momenta odabira izvođača radova nakon upućenog javnog poziva, trajala je svega 12 radnih dana. Dakle, za novi javni poziv, te realizaciju ekskurzije u ovom polugodištu, i te kako ima vremena. Očigledno je samo da ne postoji dobra volja uprave škole“, tvrdi Malešević.

Mediji su tražili da im direktor ove škole Siniša Rendić (Ujedinjena Srpska) omogući uvid u pristigle ponude, ali je on odbio to da uradi. U odgovoru medijima on je naveo da je sve urađeno u skladu sa zakonom, ali ponude turističkih agencija nije dostavio, niti je novinarima omogućio uvid u te dokumente. Uvid u ponude nisu imali ni roditelji.

„Komisija za izbor turističke agencije za izvođenje ekskurzije se sastala 2. decembra prošle godine i pripremila Javni poziv za dostavljanje ponude. Javni poziv za dostavljanje ponuda je okačen na oglasnu tablu škole i putem preporučene pošte je upućen na adrese tri turističke agencije“, navodi Rendić u odgovoru novinarima.

Dvije turističke agencije su školi dostavile ponude koje je Komisija razmatrala na sastanku koji je održan 9. decembra godine. Oba ponuđača su dostavila kompletnu dokumentaciju i Komisija je bodovala i izabrala agenciju koja će organizovati putovanje. Rendić kaže kako je na osnovu preporuke Komisije donio odluku o izboru ponuđača za izvođenje ekskurzije za učenike osmog razreda. Izabran je „Mig turs“ sa cijenom ponude u iznosu od 630 KM po jednom učeniku.

„Odjeljenjske starješine osmog razreda su 8. februara ove godine direktoru škole dostavili saglasnosti roditelja kojom se potvrđuje zainteresovanost učenika za ovaj oblik proširenog programa u školi. Direktor škole je uz prisustvo odjeljenjskih starješina istog dana prebrojao dostavljene saglasnosti. S obzirom na to da je 83 roditelja dalo saglasnost za odlazak na ekskurziju, a da 136 roditelja nisu dala saglasnost, konstatovao je da ne postoji dovoljan broj saglasnosti za održavanje ekskurzije. S obzirom na to – ekskurzija za učenike osmog razreda se neće realizovati“, kazao je Rendić.

Ponuda, ipak, nema. Ni roditelji, ni novinari nisu uspjeli da dobiju ili originale ili kopije ponuda koje su stigle na javni poziv škole. Čitav posao oko organizovanja ekskurzija, izleta i škola u prirodi jedna je od najvećih misterija u Republici Srpskoj. Da stvari nadaleko smrde potvrđuje i sljedeći slučaj. Učenici drugih razreda Gimnazije u Banjoj Luci nedavno su jedno noćenje u Trebinju platili čak 240 KM. Istovremeno studenti Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog
Fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci tri noćenja sa doručkom u Trebinju plaćaju – 120 KM!

Redovni profesor AGF-a Maja Dodig za GERILU kaže kako godinama vodi studente na terenska istraživanja iz predmeta „Analitički crtež“ i to upravo u Trebinje. Ona ističe kako imaju odličnu saradnju sa jednim trebinjskim motelom koji ima više nego zadovoljavajući nivo za studentski standard. Zbog toga studenti i profesori ovog fakulteta „zaobilaze“ turističke agencije. Prijevoz i smještaj traže sami.

„Ostajemo tri noći u Trebinju. S obzirom na to da smo uglavnom na terenu, uzimamo noćenja sa doručkom. Idemo i u Herceg Novi i u Durbovnik. Tri noćenja sa prevozom jednog studenta košta 150 KM. Studenti plaćaju školarinu i ja sam tražila od dekana AGF- a da im se to na određeni način vrati i fakultet je uplatio 2.400 KM za 69 studenata. To znači da je cijena trodnevnog boravka smanjena na 120 KM“, kazala je Dodig za naš portal.

Goran Dakić, Gerila info

The post Ekskurzija na aparatima, ministarstvo se češlja first appeared on Gerila.info.

Sud je presudom poništio akt ministasrtva saobraćaja kojim je odbijen zahtjev Centra za životnu sredinu, Osporenim aktom ministarstva, inače, odbijen je zahtjev Centra za pristup informacijama a kojim je zahtjevana dostava kopije Priloga 23 (finansijski model) koji je sastavni dio Ugovora o koncesiji za izgradnju autoputa Banjaluka-Prijedor-Novi Grad. Ranijom presudom Okružnog suda ministarstvu je naloženo da ponovi upravni postupak i donese novi akt a što nije učinjeno već je doneseno isto rješenje kao u prethodnom postupku.

Pred istim sudom vođeno je već šest istih postupaka i svi su okončani u korist tužioca a na štetu tuženog ministarstva saobraćaja.

Vidljivo je da Vlada Republike Srpske godinama odbija da izvrši presude Suda i javnosti da na uvid kompletan ugovor zaključen sa kineksom kompanijom Shandong.

Gerila info je ranije u nekoliko navrata pisala o tome kako ekonomisti sumnjaju da postoji ekonomska opravdanost za izgradnju autoputa Banjaluka- Prijedor. Pisali smo i o tome kako Vlada odbija da javnosti na uvid da koncesioni ugovor. Predsjednik Vlade Radovan Višković je izjavio kako objavu ugovora ne dozvoljava kineski partner.

Uvid u ugovor tražio je i Transaparency international BiH ali ni njima to nije dozvoljeno. I oni su zbog toga vodili sudski spor koji su dobili ali za sada, ipak, ne uspijevaju da pročitaju sporni ugovor.

U januaru je kineska kompanija zatražila povećanje cijene izgradnje u iznosu gotovo 90 miliona evra. Tako cijena sada raste, budući da je Vlada odobrila povećanje iznosa, na vrtoglavih 388 miliona evra.

Kako Vlada odbija da objavi ugovor u potpunosti nije poznato na šta se sve Republika Srpska obavezala kineskom investitoru. Bivši predsjednik Vlade Radovan Višković je, u više navrata, tvrdio da se radi o koncesionom ugovoru na 30 godina dok su ekonomski stručnjaci tvrdili da se radi o javno privatnom partnerstvu.

Višković je tvrdo da Vlada ništa ne garantuje kineskom investitoru ali je priznao i da će Republika Srpska plaćati naknadu za raspoloživost autoputem 30 miliona maraka godišnje.

Aktuelni ministar saobraćaja i veza u Vladi Republike Srpske Zoran Stevanović danas je, odgovarajući na pitanje novinara Gerila info, rekao da on nema problem da ugovor bude u potpunosti objavljen ali da mora da provjeri da li na ugovoru ima oznaka tajnosti jer to, kako je rekao, može biti slučaj kada su ovakvi ugovori u pitanju. U prevodu, Stevanović na drugačiji način ponavlja ono što je govorio Višković. Ugovor ne može biti objavljen jer ne dozvoljavaju Kinezi iako se radi o novcu građana Republike Srpske.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Nova presuda u korist javnosti u slučaju autoputa Banjaluka-Prijedor first appeared on Gerila.info.

Poručeno je ovo iz Ministarstva energetike i rudarstva RS nakon što je CAPITAL jutros otkrio da je prokurista kompanije „Comsar Energy RS“ Aleksandar Lozo, koji je na tu funkciju imenovan po nalogu Vlade Republike Srpske, nezakonito potpisao ugovor o prenosu koncesije sa „Comsara“ na RiTE Ugljevik. On za to nije imao saglasnost Skupštine i Nadzornog odbora ovog preduzeća na čijem čelu je još uvijek ruski oligarh Rašid Serdarov.

Serdarov je zbog toga uputio pismo Vladi Srpske i Ministarstvu energetike i rudarstva u kojem traži poništavanje potpisanog ugovora i podnošenje krivične prijave protiv prokuriste. U ministarstvu tvrde da je ugovor o prenosu koncesionih prava na ležištu „Ugljevik istok 2“ potpisan od strane ovlaštenih lica upisanih u sudski registar, a na osnovu akata donesenih od strane nadležnih organa privrednog društva „Comsar Energy Republika Srpska“.

„Aleksandar Lozo imenovan je za prokuristu na osnivačkoj skupštini održanoj 26. decembra 2025. godine, čime je stekao zakonsko pravo da, u okviru svojih ovlaštenja, potpisuje relevantna akta. Ministarstvo raspolaže kompletnom dokumentacijom koja to potvrđuje“, saopšteno je iz Ministarstva.

Premijer Savo Minić kazao je danas da do njega „ništa nije došlo“ i da ne može da komentariše navode s kojima nije upoznat. Lider Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović kaže kako bi volio da Serdarov dobije i ovaj spor, pa da Republika Srpska baci 180 miliona maraka u vjetar.

„Za Božić je bilo nešto malo grijanja. Nakopali su uglja toliko da upale grijanje. Čitav se sistem raspada, ali je Siniša Karan dobio preko 70 odsto glasova na ponovljenim prijevremenim izborima u Ugljeviku. Čim se sistem raspada, SNSD pobjeđuje. Dok je bilo kakvog-takvog grijanja, oni su gubili. Čudno je da Lozo predstavlja Comsar. Perović bi trebao da odgovori kako je to moguće“, kazao je Vukanović.

Šef Kluba poslanika PDP-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske Igor Crnadak kaže da se iz aviona vidi da je došlo do „nevolja u raju“. On kaže da se podijelilo previše desetina miliona maraka i sada je došlo do problema između aktera te igre visokih uloga.

„Neka Vlada Srpske kaže da li Lozo ima odgovarajuću punomoć. Neka oni odgovore na sva pitanja. Ako Vlada Republike Srpske potpiše ugovor sa nekom međunarodnom firmom, a da se onda pojavi informacija da onaj koji je taj ugovor potpisao nije imao na to pravo, to pali sve alarme u normalnoj državi. Ako smo normalni“, istakao je Crnadak.

Ugovor o prenosu prava na koncesiju za eksploataciju uglja na ležištu „Ugljevik – Istok 2“ sa „Comsara“ na RiTE Ugljevik potpisali su 31. januara ministar energetike i rudarstva Petar Đokić, prokurista „Comsara“ Aleksandar Lozo koji je savjetnik predsjednika Vlade RS i direktor RiTE Ugljevik Žarko Novaković.

Rašid Serdarov je i dalje predsjednik Nadzornog odbora „Comsar Energy RS“, iako je ostao vlasnik svega 24 odsto akcija, nakon što mu je javno preduzeće „Gas RES“ isplatilo 181 milion maraka za 74,4 odsto firme. Serdarov je zadržao četvrtinu vlasništva u „Comsaru“ kao zalog dok mu u potpunosti ne bude isplaćena kupoprodajna cijena od 240 miliona KM.

Direktor Gas RES-a Nikica Vranješ potvrdio je prije mjesec dana za CAPITAL da je Serdarov još uvijek na čelu NO „Comsara“, precizirajući da bi do kraja januara trebala da bude održana Skupština akcionara Gas-RES-a na kojoj bi trebao da bude imenovan novi Nadzorni odbor.

„Održane su dvije skupštine akcionara od kojih je na prvoj okončana procedura upisa i Gas RES postao vlasnik 74,4 odsto akcija „Comsara“, a na drugoj skupštini je Aleksandar Lozo imenovan za prokuristu „Comsara. Serdarov do kraja januara treba biti smijenjen sa čela Nadzornog odbora, ali će ostati njegov član dok mu ne bude isplaćen i preostali iznos od oko 60 miliona maraka“,  rekao je Vranješ tada.

G. Dakić / GERILA

The post Đokić pokušava da “smiri” Serdarova i Comsar sa dodatnih 60 miliona KM first appeared on Gerila.info.

Vlada Republike Srpske fiktivnoj je firmi, registrovanoj sredinom decembra 2025. godine, prebacila u januaru ove godine 1,3 miliona maraka, saznaje Istraga.ba. Novac je prebačen na račun firme Madisson K Consulting d.o.o. Banja Luka, i to na osnovu ugovora o “konsultantskim uslugama” koje su potpisali predstavnici te “kompanije” i Sekretarijat Vlade RS. Novac je, kako saznaje Istraga, već podignut sa računa i od tada mu se gubi svaki trag.

Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) ovu je transakciju bila blokirala, potvrđeno je u SIPA-i. O svemu je obaviješteno Tužilaštvo BIH. No, kako SIPA-ina blokada može trajati samo pet dana, novac je deblokiran, jer Tužilaštvo BIH od Suda BiH nije tražilo mjeru osiguranja ovog novca. Vlasnik kompanije, srbijansko-američki državljanin Ivan Mišić je, nakon isteka blokade, sa računa svoje firme podigao kompletan iznos koji je uplaćen sa računa Vlade RS.

Kompanija Madisson K. Consulting d.o.o. osnovana je 16. decembra 2025. godine. Sjedište firme je u ulici Kralja Petra I Karađorđevića broj 97 u Banjoj Luci. U pitanju je adresa na kojoj se nalazi Hotel Bosna. Saradnici Istrage su otišli na ovu adresu. Međutim, kancelarije ove firme ne postoje.

Prema bazi CompanyWall-a, i vlasnik i direktor firme je Ivan Mišić. Na navodni kontakt telefon kompanije javila se ženska osoba.

“Ja nisam zastupnica. Ja sam advokatica koja je pomogla prilikom registracije kompanije. Znam da sam svoj posao završila u novembru 2025. godine. Nemam broj telefona gospodina Mišića. Imam samo njegov mail. Pisaću mu da vam se javi”, rekla je “advokatica” Madisson K Consultinga.

Dvadeset dana nakon što je kompanija osnovana, dobila je ugovor od Sekretarijata Vlade Republike Srpske. Vrijednost ugovora je dva miliona dolara, uz obavezu da se avans, u iznosu od 1,3 miliona KM odmah prebaci na račun firme. Postupak javnih nabavki nije naveden. Ugovorne strane su se obavezale da kompanija Madisson K. Consulting za eventualne propuste ne odgovara ni materijalnom niti bilo kojim drugim vidom odgovornosti. Trajanje ugovora je 18 mjeseci od dana potpisivanja. Tim ugovorom, kako saznaje Istraga.ba, Vlada Republike Srpske se obavezuje da će, osim početna dva miliona dolara (u koji je uračunat i avans od 1,3 miliona KM), isplatiti ovoj fiktivnoj kompaniji i bonuse. Tako će, recimo, prvi bonus biti isplaćen ukoliko Ivan Mišić uspije Miloradu Dodiku i ostalim zvaničnicima RS organizovati sastanak sa potpredsjednikom SAD-a. Taj bonus bi bio dva miliona dolara. Drugi bonus se odnosi na eventualni sastanak čelnika RS sa Donaldom Trumpom. Ukoliko takav sastanak bude organizovan u Banjoj Luci, Vlada RS će isplatiti Madisson K. Consultingu dodatnih pet miliona dolara.

Nakon što je prva tranša isplaćena iz Budžeta RS na račun ove novoosnovane firme bez ijednog zaposlenog, nadležna banka je obavijestila Finansijsko-obavještajni odjel SIPA-e o sumnjivoj transakciji. SIPA je iskoristila zakonske mogućnosti te naredila privremenu blokadu tog novca. Istražioci su, u međuvremenu, obavili i razgovor sa Ivanom  Mišićem koji je rekao da je novac uplaćen na račun Madisson K. Consultinga na osnovu ugovora koji je potpisan sa Vladom RS. SIPA je, potom, o svemu obavijestila Tužilaštvo BiH. Međutim, iz Tužilaštva nije uslijedila nikakva reakcija. SIPA-ina blokada je u međuvremenu istekla. Mišić je podigao novac (1,3 miliona KM) i odnio ga u nepoznatom pravcu.

Prema informacijama Istrage, Mišić je prijatelj Veljka Vukelića, kuma predsjednika SNSD-a Milorada Dodika. Upravo je Vukelić, kako saznaje Istraga, organizovao sastanak Ivana Mišića i lidera Republike Srpske.

The post Dodikova velika prevara: 1,3 miliona KM fiktivnoj firmi, novac nestao nakon blokade first appeared on Gerila.info.

Ovo u novom podkastu GERILE kaže profesor ustavnog prava i bivši sudija Milan Blagojević i to u trenutku kada se Republika Srpska ponovo nalazi između dva čekića i nakovnja Ustavnog suda BiH. Jedna vlada Save Minića je proglašena neustavnom, a i druga korača polako tim putem.

„Ustavni sud Republike Srpske ćuti već tri-četiri mjeseca na inicijativu potpredsjednika Republike Srpske Ćamila Durakovića koju je predao 21. oktobra prošle godine. On tom inicijativom traži ocjenu ustavnosti odluke Narodne skupštine od 18. oktobra prošle godine kojom je Ana Trišić Babić imenovana za v.d. predsjednika Republike“, navodi Blagojević.

Kada nastupi situacija kao što je to slučaj kada je Sud BiH donio presudu kojom je Dodiku zabranio da vrši funkciju predsjednika Republike, do održavanja izbora za novog predsjednika Republike Srpske može proteći 90 dana po Izbornom zakonu.

„Šta ćemo sa funkcionisanjem te važne poluge izvršne vlasti predsjednika Republike? Jer u ta tri mjeseca zasjeda parlament Republike Srpske, donose se zakoni. A da bi zakon stupio na snagu, mora biti potpisan od predsjednika Republike. Postoje potpredsjednici, ali oni u tom svojstvu ne mogu potpisati ukaz o proglašenju zakona. Osim ako ne budu imenovani za vršioca dužnosti predsjednika Republike. Ustav Republike Srpske propisuje da predsjednika Republike može da zamijeni samo neko od aktuelnih potpredsjednika“, rekao je Blagojević.

Pošto Srpska nema predsjednika Republike da on odredi koji će ga potpredsjednik zamijeniti, onda u njegovu poziciju sa najjačim demokratskim legitimitetom ulazi Narodna skupština Republike Srpske. Ali i Narodna skupština ne može odrediti nekog trećeg izvan ova dva potpredsjednika Republike. I zato je ta odluka Narodne skupštine od 18. oktobra prošle godine o imenovanju Anje Trišić Babić neustavna.

Međutim, postavlja se pitanje da li bi ijedan od ta dva potpredsjednika mogao da imenuje mandatara, odnosno pitanje je da li se na potpredsjednika odnose sva ovlašćenja koja je imao i predsjednik. Ustavno-pravna nauka, kaže Blagojević, nema jedinstven odgovor na ovo pitanje.

„Tu su mišljenja podijeljena. Imamo ustavnu prazninu. Nemamo odgovor na pitanje koja ovlašćenja ima onaj ko je vršilac dužnosti predsjednika Republike. To je manjkavost ustava. Trebalo je da bude propisano koja ovlašćenja u toj situaciji ima, odnosno nema, vršilac dužnosti predsjednika Republike“, kaže Blagojević.

Ako kažemo da potpredsjednik ima ovlašćenje da predlaže mandatara, onda se postavljaju sljedeća dva pitanja: da li onda on može da raspusti Narodnu skupštinu i da li može da razriješi Vladu?

Nakon što je Ustavni sud BiH osporio prvu Minićevu vladu gotovo je izvjesno da će odlučivati i o ustavnosti njegove druge vlade. Ali, Blagojević smatra da u drugom slučaju ne važe iste okolnosti kao u prvom.

„Ustavni sud Bosne i Hercegovine nema nadležnost da odlučuje o tom zahtjevu za razliku od prvog slučaja. Bosna i Hercegovina je složeno uređena država u kojoj je državna vlast policentrična, a ne centrična. Državna vlast nije locirana samo na nivou institucija BiH, nego je Ustavom Bosne i Hercegovine podijeljena između Bosne i Hercegovine i entiteta. Možete preturiti koliko god hoćete puta Ustav Bosne i Hercegovine, s početka na kraj i obrnuto, ali nećete naći nijednu odredbu o tome da je tim Ustavom određeno kakve organe mogu imati i kako oni funkcionišu u entitetima kao federalnim jedinicama“, tvrdi Blagojević.

Pitanje ko može biti v.d. predsjednika Republike Srpske nije pitanje koje je uređeno Ustavom Bosne i Hercegovine, pa zato ne može o njemu biti nadležan da odlučuje Ustavni sud Bosne i Hercegovine.

„U Ustavu Bosne i Hercegovine ništa ne piše, nema ni jednog slova o tome koje organe mogu imati entiteti i kako oni funkcionišu. Zato onda pitanje vladavine prava ne može biti pokrenuto sa stanovišta Ustava Bosne i Hercegovine u ovom konkretnom slučaju koji se odnosi na v.d. predsjednika Republike, jer je to pitanje koje nije uređeno Ustavom Bosne i Hercegovine, već je uređeno Ustavom Republike Srpske“, istakao je Milan Blagojević.

Goran Dakić

The post Milan Blagojević za GERILU: Ustavni sud BiH ne može odlučivati o v.d. predsjednika first appeared on Gerila.info.

Ova presuda znači da su sve odluke koje je Vlada donijela u ovom periodu neustavne i pravno ništave, a među njima su i dvije smjene – Vlade Đajića sa mjesta direktora Univerzitetsko-kliničkog centra Republike Srpske i Nedeljka Ćorića sa mjesta direktora Autoputeva Srpske.

Đajić je smijenjen nakon što se na društvenim mrežama pojavio snimak na kojem Đajić od presuđenog kriminalca Nenada Radinkovića dobija kesu s drogom. Predsjednik SNSD-a Đajića je tada smijenio i sa mjesta predsjednika Gradskog odbora ove stranke u Banjoj Luci. Đajića je na čelu UKC-a zamijenio Nikola Šobot koji je bio kandidat SNSD-a za gradonačelnika Banje Luke na posljednjim lokalnim izborima.

Ćorić je smijenjen da bi na njegovo mjesto došao bivši premijer Srpske Radovan Višković. Višković je pao usljed rekonstrukcije Vlade kada je na njegovo mjesto došao upravo Minić. Bivši premijer je dobio priliku da bira preduzeće u koje želi da ide i izabrao je Autoputeve.

“Viškovićeva ostavka nije sporna. Ona je u skladu i sa ustavom i sa zakonom. Problem su sve smjene koje su nakon toga uslijedile, jer su one sada proglašene neustavnim. Drugim riječima, i Đajić i Ćorić bi mogli u ponedjeljak da se pojave na svom starom poslu“, kaže sagovornik GERILE koji dobro poznaje stanje u ovom haosu.

Ministar pravde Republike Srpske Goran Selak ocijenio je da odluka Ustavnog suda BiH o navodnoj neustavnosti dodjele mandata i izbora Vlade Republike Srpske od 2. septembra predstavlja još jedan pokušaj da se politički, bez utemeljenih ustavno-pravnih argumenata, kreira i mijenja ustavni poredak Republike Srpske.

On isitče da je zbog odgovornog i promišljenog postupanja Republika Srpska reagovala unaprijed i izabrala novu Vladu.

„Nova Vlada je potvrđena od zakonodavnih organa Republike Srpske i pokušaj ustavnog udara nije uspio. Vlada i ministarstva u njenom sastavu funkcionišu u punom kapacitetu i sa punim legitimitetom“, kaže Selak.

Reagovao je i premijer Srpske Savo Minić i to na društvenoj mreži X.

“Ni politika, ni pravosuđe nisu igračke, koliko god neki mislili suprotno. Živjeće Srpska“, napisao je Minić.

Goran Dakić, Gerila info

The post Vlado Đajić i Nedeljko Ćorić se vraćaju na posao first appeared on Gerila.info.

Odluku je Narodna skupština RS usvojila ranije danas, čime je formalizovana Minićeva ostavka.

Nakon toga, Vijeće naroda RS utvrdilo je da u odluci parlamenta nema povrede vitalnog nacionalnog interesa.

U međuvremenu, u toku je sjednica Kolegijuma Narodne skupštine RS na kojoj bi trebalo da bude utvrđen dnevni red posebne sjednice o izboru nove Vlade, a prema najavama, sjednica bi trebalo da bude održana danas.

Podsjećamo, Minić je 15. januara podnio ostavku, a v.d. predsjednika RS Ana Trišić Babić ga je potom obavijestila da će ponovo biti predložen za mandatara. U međuvremenu je predložio i nove ministre.

The post Službeni glasnik RS objavio odluku NSRS o usvajanju ostavke Save Minića first appeared on Gerila.info.