U središtu svega nalazi se kompanija AAFS Infrastructure and Energy, firma bez široko poznatih referenci u regiji, ali s izravnim putem do jednog od najvažnijih energetskih projekata u zemlji.

Od Washingtona, preko X-a na Moskvu, pa u FBiH: Wilkins, teorije i politički krugovi

Cijela priča dobiva neobičan javni okvir kroz istupe američke političke komentatorice i country pjevačice Alexis Wilkins, koja je na društvenim mrežama iznijela tvrdnje o međunarodnim utjecajima, mreži stvorenoj za rušenje Donalda Trumpa i MAGA pokreta koje uključuju i ime putinovog ideologa Alexandera Dugina, kao i dodikovog lobista, generala Michaela Flynna.

Wilkins je uz to javnosti poznata i kao djevojka Kasha Patela, direktora FBI-a, s kojim je u vezi od 2023. godine. Njihov odnos privukao je značajnu pažnju američkih medija, osobito nakon što je Patel preuzeo čelnu poziciju u FBI-ju, a Wilkins se počela pojavljivati u javnosti uz njega, uključujući i ceremoniju njegova imenovanja.

Zbog njihove veze Wilkins je bila predmet javnih polemika i sigurnosnih procjena, pa joj je u jednom trenutku dodijeljena i zaštita FBI-a, što je dodatno otvorilo pitanja o preplitanju privatnog i institucionalnog u vrhu američkog sigurnosnog aparata.

Njezine objave dodatno su dobile na vidljivosti nakon što ih je podijelio Yair Netanyahu, sin izraelskog premijera Benjamina, dok ih je komentirala i poznata američka komentatorica s desnog spektra Candace Owens, koja je cijeli narativ nazvala “objektivno smiješnim” i pozvala javnost da ga “pažljivo pročita kao primjer apsurda”.

Owens je pritom sarkastično sažela Wilkinsinu teoriju, navodeći kako ona tvrdi da ruski ideolog Alexander Dugin vodi operaciju rušenja Donalda Trumpa preko generala Michaela Flynna, Joea Kenta i Katoličku crkvu.

Zaključujući svoju objavu, Owens je poručila kako je riječ o “potpuno neozbiljnoj i sramotnoj priči na svjetskoj razini”.

Iako same tvrdnje ostaju u sferi političkog spektakla, imena koja se pojavljuju u toj komunikaciji vode prema stvarnim akterima – prije svega prema braći Flynn, koja se u posljednje vrijeme pojavljuju kao bitni akteri u BiH.

Ko su braća Flynn i zašto su važni

U središtu američkog dijela priče nalazi se Michael Flynn, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost Donalda Trumpa i nekadašnji direktor DIA-e.

Flynn je 2017. priznao krivnju za davanje lažnih izjava FBI-u u kontekstu istrage o kontaktima s ruskim dužnosnicima, no kasnije ga je pomilovao Donald Trump. No njegov angažman nije završio u sigurnosnom sektoru.

Prema dostupnim podacima iz američkog registra stranih agenata (FARA), Flynn je bio uključen u aktivnosti povezane s lobiranjem za interese Republike Srpske, uključujući pitanja ukidanja sankcija Miloradu Dodiku.

Nedavno je boravio u Banjoj Luci na poziv vlasti RS-a. Danas, zajedno s bivšim guvernerom Rodom Blagojevichem, koji je također pomilovan nakon presude za korupciju, ima status jednog od ključnih lobista Republike Srpske u Washingtonu.

Tijekom boravka u Banjoj Luci Flynn je iznosio niz kontroverznih geopolitičkih stavova o Iranu, Europi i islamu, kritizirajući Europsku uniju, Daytonski sporazum i međunarodne institucije te zagovarajući redefiniranje globalnog poretka pod vodstvom velikih sila.

Njegov brat, Joseph Flynn, djeluje u poslovnom sektoru i povezuje se s infrastrukturnim i energetskim projektima. Upravo kroz njega otvara se poslovni krak priče koji vodi prema drugom entitetu u Bosni i Hercegovini, konkretno Federaciji BiH.

Posebno zanimljiv sloj cijele priče otvara činjenica da se braća Flynn pojavljuju na suprotnim stranama istog geopolitičkog pitanja u maloj i kompleksnoj balkanskoj državi.

Dok se Michael Flynn dovodi u vezu s lobiranjem za interese Republike Srpske, koja tradicionalno ima bliske odnose s Rusijom, njegov brat Joseph sudjeluje u poslovnom projektu Južne interkonekcije, čiji je cilj upravo smanjenje ovisnosti o ruskom plinu.

Dodatnu dimenziju daje činjenica da je Alexis Wilkins u svojim javnim istupima Michaela Flynna povezivala s ruskim utjecajem, čime se otvara paradoks u kojem se unutar iste obitelji isprepliću suprotni geopolitički i energetski interesi.

AAFS: Firma bez javnog traga, ali s velikim ambicijama

Svježe osnovana kompanija AAFS Infrastructure and Energy LLC pojavljuje se kao zainteresirani investitor za ključne infrastrukturne projekte u Federaciji BiH. O njoj je portal Hercegovina.info pisao i ranije.

Prema informacijama koje je Hercegovina.info pokušala provjeriti s Vladom FBiH, ova kompanija poslala je pismo namjere koje, osim Južne interkonekcije, potencijalno obuhvaća i druge projekte, uključujući infrastrukturu zračnih luka u Sarajevu i Mostaru.

Dodatnu dimenziju daje činjenica da se AAFS u Bosni i Hercegovini pojavljuje kroz lokalnu firmu registriranu dosta ranije u Sarajevu, čime dobiva operativnu prisutnost na domaćem tržištu.

U Bosni i Hercegovini AAFS djeluje kroz sarajevsku firmu AAFS d.o.o., čiji je zastupnik i direktor Amer Bekan, bivši političar i osnivač opskurne Prve stranke, koji se posljednjih godina profilirao u području investicija i povezivanja stranog kapitala s domaćim projektima.

Jedan od predstavnika te kompanije uz Jospeha Flynna je Jesse Binnall, američki odvjetnik poznat po bliskosti s političkim krugovima Donalda Trumpa.

Binnall je sudjelovao u nizu pravnih postupaka kojima su osporavani rezultati američkih izbora 2020. u pojedinim saveznim državama, zastupajući stavove o nepravilnostima u izbornom procesu. Iako ti pokušaji nisu rezultirali promjenom ishoda izbora, njegovo ime ostalo je vezano uz širi politički i pravni krug oko Trumpove administracije.

Uz to, Binnall se povezuje s političko-savjetničkim i lobističkim aktivnostima, a njegovo pojavljivanje u kontekstu AAFS-a dodatno ukazuje na to da projekt Južne interkonekcije ima i izraženu političku dimenziju, a ne isključivo investicijsku.

Američka ambasada u BiH javno je podržala izmjene zakona kojima se otvara prostor za ulazak kompanije AAFS u projekt Južne interkonekcije, ocijenivši ih “velikim korakom ka diverzifikaciji energije i jačanju odnosa sa SAD-om”.

Zakon koji bira investitora

Ključni moment cijele priče nalazi se u prijedlogu izmjena Zakona o Južnoj interkonekciji.

U dokumentu Vlade Federacije BiH jasno se navodi:

“Za nositelja investicije projekta izgradnje gasovoda ‘Južna interkonekcija BiH i Republika Hrvatska’ određuje se kompanija AAFS Infrastructure and Energy d.o.o. sa sjedištem u Sarajevu.”

Time se praktično unaprijed određuje investitor, izostavlja javni natječaj te eliminira konkurencija.

AAFS bi, prema istom dokumentu, imao ulogu u izgradnji ključnih dionica plinovoda kroz Federaciju BiH, uključujući pravce prema Mostaru, Travniku i Tuzli, kao i niz regionalnih odvojaka.

Glavna trasa predviđena je na pravcu od granice s Republikom Hrvatskom preko Posušja i Tomislavgrada prema središnjoj Bosni, s nastavkom prema Travniku, čime bi se osigurala povezanost s postojećim i planiranim energetskim čvorištima. Paralelno s tim, planiran je i krak koji ide prema zapadnoj Hercegovini i Mostaru, čime bi se plinska infrastruktura po prvi put ozbiljnije spustila i u Hercegovinu.

Uz glavne pravce, projekt uključuje i niz regionalnih odvojaka prema gradovima poput Livna, Uskoplja, Jajca, Čapljine i Tuzle, čime bi se stvorila šira distribucijska mreža s ciljem povećanja potrošnje plina i širenja tržišta.

Takva konfiguracija mreže pokazuje da projekt nije zamišljen samo kao tranzitni plinovod, već kao temelj za razvoj unutarnjeg plinskog sustava Federacije BiH, s potencijalnim dugoročnim utjecajem na industriju, energetiku i lokalne zajednice.

Dok zakon precizno definira investitora i trasu plinovoda, izostaje odgovor na ključno pitanje – tko će i kako trošiti plin koji bi trebao opravdati investiciju vrijednu stotine milijuna eura.

Energetika i(li) geopolitika

Južna interkonekcija zamišljena je kao strateški energetski projekt kojim bi Bosna i Hercegovina dobila alternativni pravac opskrbe prirodnim plinom, neovisan o postojećem sustavu koji u velikoj mjeri ovisi o ruskom plinu i ulaznoj točki preko Srbije.

Projekt predviđa povezivanje plinskog sustava Federacije BiH s plinskom mrežom Republike Hrvatske, čime bi se omogućio pristup europskom tržištu plina, uključujući i ukapljeni prirodni plin (LNG) koji u Europu dolazi putem LNG terminala na otoku Krku.

Time bi Bosna i Hercegovina dobila mogućnost diverzifikacije izvora opskrbe, što je jedan od ključnih energetskih prioriteta Europske unije, posebno nakon poremećaja na tržištu plina izazvanih ratom u Ukrajini i smanjenjem isporuka iz Rusije.

Osim sigurnosnog aspekta, projekt ima i ekonomsku dimenziju jer bi omogućio stabilniju i konkurentniju opskrbu plinom za industriju i kućanstva, kao i potencijalno širenje plinske mreže na područja koja trenutno nisu obuhvaćena postojećom infrastrukturom.

U širem geopolitičkom kontekstu, Južna interkonekcija predstavlja dio nastojanja zapadnih partnera da se energetski sustavi zemalja zapadnog Balkana integriraju u europsko tržište i smanji utjecaj ruskih energetskih tokova u regiji.

No pitanje koje se nameće jest tko zapravo kontrolira taj projekt i pod kojim uvjetima.

U trenutku kada se u priči pojavljuju bivši američki savjetnik za nacionalnu sigurnost, lobiranje povezano s Republikom Srpskom, privatna kompanija bez jasnih referenci, te dosad neviđen zakon koji direktno imenuje investitora, energetski projekt prestaje biti samo infrastrukturno pitanje i postaje tema političkog i sigurnosnog značaja.

Hercegovina.info uputila je službeni upit Vladi Federacije BiH, tražeći pojašnjenja o pismu namjere AAFS-a, vlasničkoj strukturi kompanije, provjeri povezanih osoba, planovima dodjele koncesije i eventualnim sastancima s predstavnicima vlasti, a odgovori još nisu dostavljeni.

U trenutku kada zakon već definira investitora, a javnost nema uvid u kriterije po kojima je odabran, ostaje otvoreno pitanje radi li se o strateškom energetskom projektu ili o unaprijed složenoj konstrukciji u kojoj se politika, kapital i međunarodni utjecaj preklapaju daleko od očiju javnosti.

Ključno pitanje koje zasad ostaje bez odgovora jest postoji li uopće javno dostupna studija ekonomske opravdanosti projekta u njegovom aktualnom obliku, koji uz plinovod uključuje i izgradnju plinskih elektrana bez kojih sam projekt teško može biti financijski održiv.

hercegovina info

The post Priča o Južnoj interkonekciji koja spaja Washington, Moskvu, brata Dodikovog lobista, Vladu FBiH i djevojku šefa FBI-ja first appeared on Gerila.info.

Navedeni iznos, inače, objavljen je u brojnim medijima a lider SNSD-a i aktuelni predsjednik Republike Srpske to nije demantovao, već se, naprotiv, 2017. godine, kada su mu inače uvedene prve američke sankcije, time javno hvalio ističući da je “vjerovatno moguće da je Republika Srpska u proteklih desetak godina dala oko 30 miliona dolara za lobiranje”.

Kako bilo, rezultati skoro dvodecenijskog trošenja novca poreskih obveznika Srpske na lobiranje u SAD su poznati: Osim Dodika, koji je na američku “crnu listu” dospio još navedene 2017, pod sankcije SAD prethodnih godina dospjeli su i članovi njegove najbliže porodice, kao i skoro kompletno političko rukovodstvo RS.

Uprkos očiglednom debaklu pokušaja da se preko raznih lobista poboljša “slika” Republike Srpske i lidera SNSD-a u Americi, nedavno su se u javnosti pojavile informacije da Dodik nije odustao od angažovanja profesionalnih lobističkih kuća u SAD. Ovog puta, kako je navedeno, plaćeni lobisti su dobili prvenstveno zadatak da u novoj američkoj adminstraciji i kod Donalda Trampa izdejstvuju skidanje sankcija Miloradu Dodiku, njegovom sinu Igoru i ćerki Gorici, te srpskom članu Predsjedništva BiH, Željki Cvijanović.

Takođe, među zadacima koji su postavljeni američkoj advokatskoj kancelariji “Associates International Advocates”, navodi se i “promocija dijaloga između Republike Srpske i administracije Donalda Trampa”, kao i “preispitivanje Dejtonskog sporazuma i uloge visokog predstavnika u BiH”. Ugovor je sklopljen 27. decembra prošle godine, a iznos koji će Republika Srpska platiti za lobističke usluge navedene firme bio je “zatamnjen”. Pojedini mediji objavili su da se, navodno, radi o 500.000 dolara.

Iako od bacanja silnih miliona na lobiranje u SAD očigledno nije bilo vajde, Milorad Dodik prije par dana ponovo je iskazao optimizam kada je riječ o mogućnosti da mu budu ukinute sankcije. Lider SNSD-a, između ostalog, rekao je kako očekuje da će američke sankcije protiv njega doći na red i da se iz najave predsjednika SAD, Donalda Trampa, “vidi da on želi da poništi tu lošu praksu”.

“Imajući u vidu sadašnji okvir, mislim da će Tramp pokušati da rehabilituje tu situaciju, da počne rješavati tu zaostavštinu i kriminalnu prošlost Bajdenove administracije i ljudi”, rekao je Dodik.

Nekadašnji ambasador BiH u Francuskoj i Egiptu, Slobodan Šoja, ističe za Gerilu da je lobiranje u inostranstvu obilježje ozbiljnih struktura vlasti, te da ono mora biti sastavni dio glavnih (spoljno)političkih strategija jedne zemlje.

“Zbog toga ono ne smije biti sporno niti je bilo koja svota novca sporna. Radi se o skupoj, ali važnoj aktivnosti koju svakako treba praktikovati. Međutim, prvo što treba kazati je da u BiH ne postoji državno lobiranje i ko zna da li će ikad postojati. Lobiranje je isključivo na nivou naroda, a zahtjevi lobiranja su potpuno različiti i suprotni. Jedni lobiraju da se nešto postigne, dok drugi istovremeno lobiraju da se to isto ne postigne. Tako možemo lakše nazrijeti nesrećnu sliku čudnovate zemlje”, kaže Šoja.

U Republici Srpskoj, dodaje on, o lobiranju se intenzivno razmišlja, a vodi se nevješto i sebično.

“Glavni cilj lobiranja trenutno je pokušaj da se američke sankcije prema brojnim pojedincima iz Republike Srpske ili ukinu ili da se ne donesu nove. To je savršen primjer da se vidi kako se radi nemudro i sebično. Nemudro je, nemoguće je, a još više nepreporučivo i kontraproduktivno, lobirati za ukidanje sankcija. A sebično je da se narodni novac baca u vodu da bi se spasile osobe koje su taj isti narod opljačkale”, ističe Šoja.

Kad jedna mala zemlja lobira na tlu neke velike sile, kako tvrdi, mudrije je zadovoljavati se sitnim, a lako dostižnim rezultatima.

“Nije teško u javnom životu neke zemlje skrenuti pažnju na dobre strane Republike Srpske, naročito one koje se odnose na kulturu, turizam ili ekonomiju. Kad se pronađu i plate mediji i institucije saznaće se kako izgleda sunčana strana Republike Srpske. Ta vrsta lobiranja, jednostavna i sigurna, nije međutim predmet lobiranja vlasti Republike. One su se usredotočile na velike političke ciljeve, a šanse da uz bilo kakav novac jedna mala zemlja ostvari nešto politički kapitalno kod velikih sila, skoro su ravne nuli! To se naročito vidi po neprestanom lobiranju koje već tri decenije forsira bošnjačka i bosanska strana u Vašingtonu s ciljem ukidanja Republike Srpske. Neizmjerno mnogo dolara, zlata i dijamanata uzalud je potrošeno, alarmirano je bezbroj ljudi, a rezultat je ravan nuli. Što je najgore, to lobiranje neće stati i samo će svjedočiti o opsjednutosti, mržnji i iracionalnosti. Ono što ne vide ti nesrećni lobisti jeste činjenica da i stoput jača zemlja ne može postići ono što poželi, već ono što je moguće”, kaže Šoja.

Navodi i da je lobiranje vrlo ozbiljan posao koji, prema njegovim riječima, podrazumijeva veliki tim i stalnu koordinaciju, ukrštanje raznih analiza različitog karaktera, davanje jasnih instrukcija i tome slično.

“Čisto sumnjam da u Republici Srpskoj postoji takav tim koji ozbiljno radi taj posao. Sve se svodi na improvizaciju. Iz mog iskustva praćenja aktivnosti lobiranja, kao i iskustva ličnog poznavanja ljudskog i moralnog karaktera naših „lobista“, a naročito na osnovu rezultata koji su skoro nepostojeći, nimalo ne sumnjam da novac ne ide u prave svrhe i u prave ruke. Prije bih kazao da nemali dio novca u opticaju zadrže za sebe – kako oni koji su ga primili da ga drugim daju, tako i oni koji su ga dali. Ukratko, lobiranje iz Republike Srpske je čist amaterizam bez velikih rezultata, bez strategije, bez koordinacije, a korist ne donosi narodu i Republici već pojedincima ljepljivih prstiju”, zaključuje Šoja.

Gerila.info

The post Rezultati Dodikovih lobista u SAD: Amaterizam bez rezultata i korist pojedincima “ljepljivih” prstiju first appeared on Gerila.info.