Riječ je o laboratorijskom izvještaju akreditovane laboratorije „Sistem Qualitas“ sa Pala, koji je za potrebe JP „Vodokom“ Kakanj sačinjen nakon uzorkovanja vode sa izvorišta Bukovica 17. aprila ove godine. Analiza je pokazala koncentraciju barijuma od 52,8 miligrama po litru, dok je već narednog mjeseca izmjereno 11,9 mg/L. Iako je došlo do značajnog pada, i ta vrijednost višestruko je veća od svih rezultata zabilježenih tokom 2025. godine, kada su se koncentracije barijuma kretale između 0,3 i 1,7 mg/L.

Laboratorijski nalazi, koji su javno objavljeni na internet stranicama JP „Vodokom“ i Opštine Kakanj, do sada nisu bili predmet javne analize niti su nadležne institucije objasnile zbog čega je uz ovakve izmjerene vrijednosti izdata Izjava o usaglašenosti kojom se navodi da je voda zdravstveno ispravna?!

Iako pravilnik u Bosni i Hercegovini ne propisuje graničnu vrijednost za barijum, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) u svojim Smjernicama za kvalitet vode za piće navodi zdravstveno zasnovanu preporučenu vrijednost od 1,3 mg/L!

U dokumentu SZO navodi se i da, kada su koncentracije barijuma u vodi u rasponu od nekoliko miligrama po litru, voda za piće može postati značajan izvor izloženosti stanovništva ovom metalu.

Toksikolog: Dugotrajna izloženost može imati ozbiljne posljedice

Nalaz prema kojem je u vodi za piće sa izvorišta Bukovica izmjerena koncentracija od 52,8 miligrama barijuma po litru može ukazivati na hroničnu izloženost stanovništva ovom metalu, upozorava za Gerilu dr Sandra Đuranović, prvi i jedini klinički toksikolog u Crnoj Gori.

Dr Đuranović, koja je nedavno učestvovala na javnim tribinama o povišenim vrijednostima olova u krvi stanovnika Vareša i rizicima koje teški metali predstavljaju za stanovništvo Ozrena, kaže da se ovako visoke koncentracije barijuma dovode u vezu sa povećanim rizikom od hipertenzije, poremećaja srčanog ritma, smanjenja vrijednosti hemoglobina i trombocita, mišićne slabosti i gastrointestinalnih tegoba.

“U ovom slučaju gdje je vidljivo da je značajno visok skok barijuma u pijaćoj vodi koji nije dozvoljen i iznad je granice koju dozvoljava SZO može se govoriti o hroničnoj ekspoziciji barijumu. Pored toga dokazano je da hronična izloženost barijumu dovodi smanjenja plodnosti, tj. do smanjenog broja spermatozoida i pokretljivosti istih kod muškaraca, a kod žena direktnim dejstvom na ovarijalni ciklus i razvoj jajnih ćelija”, kaže Đuranović.

Ona podsjeća da barijum i njegova ruda barit prirodno prate ležišta olova i cinka, podsjećajući da su kod stanovnika Vareša ranije već utvrđene povišene vrijednosti olova u krvi.

“Barijum i njegova ruda barit su uvijek pratioci ruda olova i cinka. U analizama biološkog materijala stanovnika Vareša su bile, kao što već znamo, povišene vrijednosti olova u krvi”, dodaje Đuranović.

Ističe i da barijum-sulfat, koji se koristi u dijagnostičke svrhe u medicini, ne treba poistovjećivati sa rastvorljivim jedinjenjima barijuma koja mogu predstavljati zdravstveni rizik.

barium-background-jan17 WHO

Inače, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) u svojim Smjernicama za kvalitet vode za piće navodi zdravstveno zasnovanu preporučenu vrijednost od 1,3 miligrama barijuma po litru vode. U dokumentu se ističe da, pri koncentracijama od nekoliko miligrama po litru, voda za piće može predstavljati značajan izvor izloženosti stanovništva barijumu.

Za razliku od Bosne i Hercegovine, čiji važeći Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće ne propisuje graničnu vrijednost za barijum, zemlje regiona imaju jasno definisane maksimalno dozvoljene koncentracije.

Tako je u Srbiji Pravilnikom o higijenskoj ispravnosti vode za piće maksimalno dozvoljena koncentracija barijuma u redovnim uslovima 0,7 mg/L, dok se u vanrednim okolnostima dozvoljava najviše 3,0 mg/L. Isti limit od 0,7 mg/L propisuje i Hrvatska Pravilnikom o parametrima sukladnosti, metodama analiza i monitorinzima vode namijenjene za ljudsku potrošnju.

Poređenja radi, u vodi sa izvorišta Bukovica u aprilu ove godine izmjerena je koncentracija od 52,8 mg/L, što je oko 40 puta više od zdravstveno zasnovane preporučene vrijednosti Svjetske zdravstvene organizacije, oko 75 puta više od maksimalno dozvoljene koncentracije u Srbiji i Hrvatskoj u redovnim uslovima, te gotovo 18 puta više od vrijednosti koja je u Srbiji dozvoljena čak i u vanrednim okolnostima.

Opština Kakanj: Nismo nadležni, pitajte Vodokom

Gerila je uputila pitanja Opštini Kakanj tražeći objašnjenje da li su nakon prijema laboratorijskog nalaza održane konsultacije sa Vodokomom ili zdravstvenim institucijama, da li su zatražene dodatne analize, da li su građani upozoreni na povećane koncentracije barijuma, kao i da li postoji procjena mogućih uzroka ovako visokih vrijednosti.

Umjesto odgovora na konkretna pitanja, iz Opštine su naveli da je za upravljanje vodovodnim sistemom, monitoring kvaliteta vode i preduzimanje svih mjera nadležno JP “Vodokom” Kakanj.

Podsjetili su da je Opštinsko vijeće još u martu 2024. godine zadužilo Vodokom da nastavi aktivnosti na zaštiti izvorišta Bukovica i da putem ovlaštene laboratorije vrši mjesečna ispitivanja prisustva teških metala.

Zbog toga su Gerilu uputili da se za sva pitanja koja se odnose na rezultate analiza, njihovo tumačenje, eventualne dodatne analize i preduzete mjere obrati upravo Vodokomu.

“S tim u vezi, za informacije iz Vašeg zahtjeva koje se odnose na rezultate analiza vode, tumačenje laboratorijskih nalaza, komunikaciju sa akreditovanim laboratorijama, monitoring kvaliteta vode, eventualne dodatne analize i mjere poduzete u vezi sa utvrđenim vrijednostima pojedinih parametara, upućujemo Vas da se obratite JP „Vodokom“ d.o.o. Kakanj kao nadležnom organu“, navodi se u odgovoru Opštine Kakanj koji, inače, niko nije potpisao tako da nije poznato da li je ovo stav Opštine, portarola ili načelnika Kaknja.

Odgovor Opštine posebno je zanimljiv ako se uporedi sa objavom od 5.juna ove godine na zvaničnoj Facebook stranici načelnika Opštine Kakanj.

Zanimljivo je da je Opština u zvaničnom odgovoru Gerili odbila da tumači laboratorijske nalaze, navodeći da je za to nadležan JP „Vodokom“. Međutim, na zvaničnoj Facebook stranici načelnika Opštine isti ti nalazi predstavljeni su javnosti uz poruku da su „rezultati uredni“, a cijela objava označena je kao „odgovor na dezinformacije“. Drugim riječima, institucija koja tvrdi da nije nadležna za ocjenu laboratorijskih rezultata, istovremeno ih je ranie javno okarakterisala kao uredne.

Gerila je zbog toga od JP “Vodokom” zatražila odgovore na pitanja kada su prvi put upoznati sa nalazom od 52,8 mg/L, da li su izvršili kontrolno uzorkovanje, da li su tražili provjeru rezultata, da li su obavijestili zdravstvene institucije, da li smatraju da je voda bila bezbjedna za piće i zbog čega građani nisu obaviješteni o izmjerenim vrijednostima.

Do objavljivanja ovog teksta odgovori nisu dostavljeni.

Bez odgovora je, za sada, ostala i laboratorija “Sistem Qualitas”, kojoj je Gerila uputila pitanja da li rezultat predstavlja ukupnu koncentraciju elementa barijuma ili nekog njegovog jedinjenja, da li je moguće utvrditi u kojem hemijskom obliku se barijum nalazi, kao i na osnovu kojih kriterijuma je uzorak proglašen usaglašenim sa pravilnikom uprkos izmjerenoj koncentraciji.

Bivši direktor Rudnika Kakanj: Širenje rudarskih radova povećava rizik za izvorišta

Rudarski inženjer Fuad Breščić, bivši generalni direktor Rudnika mrkog uglja Kakanj i Rudnika uglja Srednja Bosna, smatra da intenziviranje rudarskih aktivnosti na području Rupica i planirano širenje eksploatacije zahtijevaju mnogo ozbiljnije praćenje kvaliteta površinskih i podzemnih voda.

Breščićevi navodi odnose se na rudarske aktivnosti na području Rupica, koje se nalaze u okviru rudarskog projekta Vareš.

Rupice su jedno od glavnih ležišta u okviru rudarskog projekta Vareš, na kojem se eksploatišu srebro, cink, olovo, zlato i barit. Projekat je od septembra prošle godine u vlasništvu kanadske kompanije DPM Metals Inc., koja je preuzela Adriatic Metals za oko 1,3 milijarde američkih dolara.

Breščić, koji se godinama bavi istraživanjem istorije rudarstva na području Vareša, kaže da je tokom godina svjedočio značajnim promjenama na Vrućem potoku i Trstionici, za koje smatra da nisu posljedica prirodnih procesa.

“Izričito tvrdim da promjene koje su nastale u Vrućem potoku i Trstionici nisu nikakva posljedica prirodnih geoloških procesa nego baš ukazuju na uticaj rudarskih aktivnosti”, kaže za Gerilu Breščić.

Istovremeno naglašava da Vrući potok nema direktan dodir sa vodozahvatom Bukovica, ali upozorava da bi širenje rudarskih radova prema novim lokalitetima moglo povećati rizik i za druga izvorišta.

“Kretanje podzemnih voda u radijusu od 150 km teško je predvidjeti, ali je sasvim izvjesno da će se zagađenja osjetiti posebno u gravitaciono nižim područjima, što Kakanj dovodi u vrlo težak položaj i traženje rezervnih rješenja dovođenja pitke vode, ali se, po meni, ona trebaju ozbiljno razmotriti i planirati. Drugi dio sliva voda prema Borovičkom Potoku i Bukovici vrlo teško je spriječiti i povećanjem obima radova u Rupicama i Lipničkom brdu rasti će i prisustvo teških metala. Za sada se vlast brani hemijskim analizama koje vrši institut na Palama, a stanovništvo i dalje uglavnom tu vodu pije ne vjerujući upozorenjima ekologa i udruženja tog tipa”, ističe Breščić.

Uprao zato, Breščić smatra da bi zaštiti izvorišta koja snabdijevaju stanovništvo Kaknja pitkom vodom trebalo pristupiti mnogo ozbiljnije.

Iako su laboratorijski nalazi javno objavljeni, nadležne institucije, barem zasad, nisu se oglašavali po pitanju visokih koncentracija barijuma u vodi koju piju stanovnici Kaknja.

Nije poznato ni da li su nakon ovih nalaza urađena dodatna kontrolna uzorkovanja, da li su o rezultatima obaviještene zdravstvene institucije i na osnovu kojih stručnih procjena je građanima poručeno da su rezultati “uredni”.

Dejan Rakita / GERILA

The post Kakanj: Barijum u vodi za piće 40 puta iznad preporuke SZO, nakon objave o „urednim rezultatima“ muk na pitanja Gerile first appeared on Gerila.info.

Sagovornici Gerila info u Varešu ne mogu u ovom trenutku da pričaju o istrazi državne Agencije za istrage i zaštitu. Gerila info je u više navrata pisala o “slučaju Vareš”. U ovom gradiću u srednjoj Bosni zabilježeno je trovanje olovom i drugim teškim metalima kod više od tri stotine stanovnika. Među njima su i djeca.

“Ne mogu ništa pričati dok se ne susretnem sa istražiteljima pa da znam točno o čemu se radi“, rekao je kratko, za Gerila info, Miroslav Pejčinović iz vareškog udruženja Opstanak.

Pejčinović je, inače, jedan od stanovnika Vareša kod kojeg su analize krvi pokazale povišenu koncentraciju olova. Iznad referentnih vrijednosti.

U Varešu trenutno radi jedan rudnik, rudnik Rupice, u vlasništvu kanadske kompanije DPM. Ta kompanija je rudnik i prava na eksploataciju za 1,25 milijardi dolara kupila od britanske kompanije Adriatic metals. Ležište Rupice i širi projekat “Vareš” razvijala je firma MM Project koju je 2012. godine preuzela kompanija Balkang Mining. Ta kompanija je kasnije preimenovana u Easter Mining a na njenom čelu nalazio se “najpoznatiji rudar” u BiH Miloš Bošnjaković. Ta kompanija kasnije je postala dio Adriatic Metals grupe.

Bošnjaković danas preko firme Vareški minerali, koja se do prje nekoliko mjeseci zvala Seven plus, vodi drugi rudarski projekat u Varešu. On ima koncesiju na geološka istraživanja na području Duboštice i Tribije u ovoj opštini a nedavno je dobio sve potrebne vodne saglasnosti za početak istraživanja. Saglasnost je izdala Agencija za sliv rijeke Save. Dozvole su izdate iako još nije riješeno pitanje raspolaganja državnom imovinom. Nametnutim zakonom Visokog predstavnika u BiH i dalje je na snazi zabrana raspolaganja državnom imovinom u Bosni i Hercegovini.

U Duboštici-Tribiji planirano je otvaranje rudnika hroma a stručnjaci i aktivisti upozoravaju da će otvaranje tog rudnika staviti tačku na priču o zdravom životu ljudi na području Vareša ali trajno negativno uticati na životnu sredinu, posebno rijeku Krivaju.

U međuvremenu, kada je priča o olovu u krvi ljudi u pitanju, Kantonalna bolnica u Zenici odlučila je da krv mještana Vareša nije upotrebljiva za transfuziju.

Direkcija te zdravstvene ustanove obavijestila je direktora te zdravstvene ustanove Tarika Zulovića da, iako toksikološki postoje određeni referentni pragovi za olovo u krvi, Svjetska zdravstvena organizacija jasno navodi da ne postoji siguran nivo olova u krvi, posebno kada su u pitanju osjetljive grupe. stanovništva.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post SIPA istražuje trovanje ljudi olovom u Varešu! first appeared on Gerila.info.

Vareš je prije dvije godine predstavljen kao primjer mogućeg ekonomskog oporavka rudarskog kraja. Otvaranje novog rudnika srebra, olova i barita donijelo je nove puteve, radnike, veći promet u kafićima i restoranima i nadu da bi se mjesto koje se godinama praznilo moglo ponovo pokrenuti. Međutim, prema pisanju Rojtersa, ta se slika posljednjih mjeseci promijenila nakon što su analize krvi pokazale izloženost olovu kod više od 300 stanovnika koji žive u blizini rudnika, ali i kod dijela stanovnika iz šireg područja Vareša.

Četiri ekološke organizacije podnijele su krivične prijave Tužilaštvu Zeničko-dobojskog kantona protiv kanadske kompanije Dundee Precious Metals, koja je preuzela rudnik nakon kupovine od ranijeg vlasnika, kompanije Adriatic Metals. Prijave su, prema Rojtersu, podnesene i protiv kantonalnih i entitetskih zvaničnika koje organizacije optužuju da nisu učinili dovoljno kako bi zaštitili stanovništvo. Iz kompanije Dundee Precious Metals odbacuju odgovornost, ali priznaju da problem postoji i navode da sarađuju sa nadležnim institucijama.

Prva testiranja finansirala je kompanija, nakon zahtjeva stanovnika. Rezultati su pokazali povišene vrijednosti olova kod 17 od 44 osobe koje žive u blizini postrojenja za preradu i odlagališta otpada. Kasnija testiranja, koja su radili zdravstveni instituti u Zenici i Sarajevu, pokazala su da više od 300 ljudi ima prisustvo olova u krvi. U izvještaju Doma zdravlja Vareš iz marta navedeno je da rezultati ne ukazuju na akutno trovanje, nego na dugotrajniju izloženost mogućim faktorima iz okoline nižeg intenziteta.

Posebno zabrinjava podatak da su, od 238 testiranih uzoraka koje je obradio Institut za zdravlje i sigurnost hrane iz Zenice, kod 23 odsto građana vrijednosti bile iznad praga od 2,8 mikrograma po decilitru krvi, dok je kod 13 odsto vrijednost bila viša od pet mikrograma. Ljekari upozoravaju da izloženost olovu može oštetiti nervni sistem i mozak, a kod djece izazvati poteškoće u učenju i razvoju.

Za sada nema konačnog odgovora na pitanje odakle olovo dolazi. Lokalni zvaničnici navode da ranije nije bilo ovako širokih testiranja, zbog čega nije moguće odmah utvrditi da li je izloženost povezana s novim rudnikom ili sa decenijama ranijeg rudarenja u području bogatom metalima. Pokrenuta su dodatna ispitivanja zemljišta, vode, poljoprivrednih proizvoda i prašine u blizini postrojenja za preradu i odlagališta otpada.

Stanovnici, međutim, ne traže samo nova mjerenja. Oni traže odgovor na pitanja ko je odgovoran i ko će zaštititi ljude koji žive pored rudnika. Rojters navodi primjer porodice Ahmedović, koja živi u blizini postrojenja. Nakon što je olovo pronađeno kod članova porodice, uključujući i djecu, ali i na njihovom zemljištu, zaustavili su sjetvu pšenice, povrća i voća.

Federalna vlada najavila je formiranje ekspertske grupe, dok premijer Federacije BiH Nermin Nikšić poručuje da zdravlje ljudi ne smije biti ugroženo zbog nečijeg nemara, investicije ili interesa.

Upravo je to pitanje koje sada stoji pred institucijama. Da li će reagovati tek kada problem eskalira ili će, napokon, na vrijeme utvrditi činjenice, odgovornost i mjere zaštite stanovništva?

The post Vareš traži odgovore: Više od 300 stanovnika pozitivno na prisustvo olova u krvi first appeared on Gerila.info.

U utorak, 5. maja, u Omladinskom kreativnom centru, biće organizovano javno potpisivanje krivičnih prijava protiv odgovornih osoba iz kompanija Eastern Mining, Adriatic Metals i DPM Metals, ali i protiv nadležnih institucija Federacije Bosne i Hercegovine i Zeničko-dobojskog kantona. Organizatori – Udruženje „Opstanak“ i Vareška eko inicijativa – tvrde da postoje osnovane sumnje da je dugogodišnje rudarenje ostavilo ozbiljne posljedice po zdravlje stanovništva i životnu sredinu.

„Želimo skrenuti pažnju javnosti na dugogodišnji problem zagađenja teškim metalima i ozbiljne posljedice koje ono ima na životnu sredinu, kao i na neodgovorno i neadekvatno postupanje nadležnih institucija“, navode organizatori, uz poziv tužilaštvima da hitno reaguju nakon zaprimanja prijava.

Podrška ovoj inicijativi dolazi i izvan Vareša – predstavnici Aarhus centra u BiH i Udruženja građana Fojničani najavili su da će takođe potpisati prijave, čime ovaj slučaj prerasta lokalne okvire i postaje pitanje od šireg javnog interesa.

Razlog za ovakav potez leži u podacima koji posljednjih mjeseci sve više zabrinjavaju. Prema dostupnim informacijama, kod više od 300 građana Vareša potvrđeno je prisustvo olova u krvi. Samo u posljednjem krugu testiranja, olovo je pronađeno kod još 85 osoba. Posebno alarmantan podatak odnosi se na djecu – prisustvo ovog teškog metala potvrđeno je i kod mališana mlađih od šest godina.

Olovo, kao jedan od najopasnijih teških metala, može izazvati trajna oštećenja zdravlja, naročito kod djece, trudnica i starijih osoba. Uprkos tome, reakcija nadležnih institucija – prije svega ministarstava zdravlja Federacije BiH i Zeničko-dobojskog kantona – izostaje.

Još u decembru prošle godine testirane su 44 osobe različitih starosnih grupa i kod svih je utvrđeno prisustvo olova, dok je kod 17 osoba zabilježena koncentracija iznad graničnih vrijednosti. Naknadna, privatno organizovana testiranja samo su potvrdila trend – problem nije izolovan, već sistemski.

U međuvremenu, roditelji oko 250 djece koja pohađaju osnovnu školu u Varešu traže hitno testiranje, strahujući da bi razmjere problema mogle biti daleko veće od onoga što je do sada otkriveno.

Paralelno s tim, rudarski projekti u ovom kraju se nastavljaju. Vareš, nekada simbol industrijskog razvoja, danas se nalazi u novom ciklusu eksploatacije – ovaj put polimetaličnih ruda poput olova, cinka i barita, uz planove za otvaranje rudnika hroma na lokalitetu Duboštica-Tribija. Upravo taj plan dodatno produbljuje strah lokalnog stanovništva.

Istraživanja na lokalitetu Duboštica–Tribija već su u toku, a iza projekta stoji firma „Vareški minerali“, ranije poznata kao „Seven plus“, povezana sa Milošem Bošnjakovićem, koji se dovodi u vezu s nizom sličnih projekata u regionu. Istovremeno, prodaja rudnika u Rupicama kanadskoj kompaniji za više od milijardu dolara prošla je bez direktne finansijske koristi za lokalnu zajednicu – što dodatno produbljuje nepovjerenje.

Sumnje u sukob interesa dodatno komplikuju situaciju. Firma GeoAVAS, angažovana na istražnim radovima, povezuje se s osobama koje se nalaze i na listi eksperata Vlade ZDK – tijela koje bi trebalo da nadzire eksploataciju mineralnih sirovina. Takva preplitanja uloga otvaraju pitanje ko uopšte kontroliše procese koji direktno utiču na zdravlje građana.

Dok investitori tvrde da posluju u skladu s najvišim ekološkim standardima, svakodnevica Varešana govori drugačije. Između laboratorijskih nalaza, nedorečenih odgovora institucija i sve intenzivnijih rudarskih aktivnosti, jaz između zvaničnih tvrdnji i stvarnog stanja na terenu postaje sve dublji.

Dejan Rakita / GERILA

The post Vareš na ivici: Građani podnose krivične prijave zbog teških metala u krvi, institucije i dalje bez odgovora first appeared on Gerila.info.

Broj ljudi kod kojih je pronađeno olovo u krvi na području opštine Vareš sada se popeo na više od tri stotine. Testiranje djece traže i roditelji 250 djece koji pohađaju osnovnu školu u ovom gradiću. Za sada nema reakcija nadležnih institucija, prije svega Federalnog i kantonalnog ministarstva zdravlja. Inače priča sa rudarenjem u ovoj opštini seže duboko u političko interesne veze u Federaciji BiH.

 

Gerila info je u februaru pisala da su rezultati testiranja na prisustvo olova u krvi kod više od 100 stanovnika Vareša pokazali da se zdravstvena kriza izazvana teškim metalima širi izvan naselja uz jalovište rudnika kompanije DPM Metali. Prema navodima građana i saopštenju Udruženja građana Fojničani–Maglaj, olovo je tada utvrđeno ne samo kod stanovnika Pržića i Daštanskog, već i kod građana koji žive u samom centru Vareša.

Posebno zabrinjava podatak da je olovo, prilikom testiranja, pronađeno i u nalazima petoro djece mlađe od šest godina, dok najnovija testiranja ukazuju da su kod nekih osoba zabilježene izrazito visoke koncentracije iznad referentnih vrijednosti, koje zahtijevaju posebnu medicinsku pažnju.

Olovo je teško metal koji može da uzrokuje trajna oštećenja zdravlja, posebno kod djece, trudnica i starijih osoba.

Još u decembru prošle godine testirane su 44 osobe različitih starosnih grupa i kod svih je zabilježeno prisustvo olova u krvi, a kod njih 17 iznad granične vrijednosti. U međuvremenu je, u privatnom aranžmanu, testirano još devet osoba, a rezultati su – kako navode Fojničani–Maglaj – samo potvrdili alarmantne pokazatelje.

Još u decembru prošle godine upućene su urgencije svim relevantnim institucijama – ministarstvima zdravlja FBiH i ZDK-a, Zavodu za javno zdravstvo FBiH, Institutu za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, kao i ministarstvima zaduženim za rad i socijalnu politiku.

Vareš je gradić u srcu Bosne i Hercegovine. Nalazi se na oko pedeset kilomatara od Sarajeva i Zenice a Doboj i Tuzla udaljeni su stotinjak kilometara. Vareš je oduvijek poznat kao rudarsko mjesto ali sada je pred novim, znatno rizičnijim rudarskim projektom. Ekolozi, stručnjaci i dio mještana upozoravaju da bi otvaranje rudnika hroma koje je u planu moglo postati presedan. Ne samo ekološki, već i pravni i politički, s dugoročnim posljedicama po regiju.

U toku su geološka istraživanja. Istraživanja vrši “sarajevska” firma “Vareški minerali” koja se do prije nekoliko mjeseci zvala “Seven plus”. Iza projekta je Miloš Bošnjaković poznat, između ostalog, kao neko ko je geološka istraživanja doveo na Ozren i Jezero. Stoji i iza kontroverznog rudnika u Rupicama u Varešu, koji je nedavno prodat kanadskoj kompaniji Dundee Precious Metal od strane Adriatic Metalsa za nevjerovatnih 1,25 milijarde američkih dolara. Dok Vareš od te prodaje nije uprihodio nijednu marku, planovi za novi rudnik hroma izazivaju strah i zabrinutost građana.

Inače, kada su u pitanju geološki istražni radove na lokalitetu Duboštica-Tribija u novembru i decembru ove godine kao izvođač radova za potrebe ove kompanije pojavljuje se firma GeoAVAS d.o.o. Sarajevo.

Ono što je sporno jeste to što se vlasnik GeoAVAS-a Semir Ahmetspahić i zamjenik direktora te fime Admir Bajrić pojavljuju i na zvaničnoj listi eksperata Vlade ZDK, koja treba da kroz rad u određenim komisijama određuje količinu mineralne sirovine koja je eksploatisana, prodata ili utrošena u korist koncesionara, a na osnovu koncesionih ugovora za kopanje rude u ovom kantonu.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post U Varešu alarmantno stanje već dugo! Pitanje je šta dalje! first appeared on Gerila.info.

Testiranja traže roditelji učenika Onovne škole Vreš. Zahtjev su poslali sredinom marta. Federalni ministar zdravlja Nedeljko Rimac je testiranje učenika najavio još prije dva mjeseca ali to se za sada nije desilo.

„Mislim da je krajnje vrijeme da institucije pokažu volju i uključe se u rješavanje ovog problema. Prvi korak treba biti masovno testiranje kako bismo razumjeli stepen izloženosti naših građana“, izjavio je Ilhan Klančević, organizator testiranja.

Većinu dosadašnjih testiranja finansirala je kompanija DPM Metali a i te analize su pokazale izrazito zabrinjavajuće podatke.

Gerila je u februaru pisala da su rezultati testiranja na prisustvo olova u krvi kod više od 100 stanovnika Vareša pokazali da se zdravstvena kriza izazvana teškim metalima širi izvan naselja uz jalovište rudnika kompanije DPM Metali. Prema navodima građana i saopštenju Udruženja građana Fojničani–Maglaj, olovo je tada utvrđeno ne samo kod stanovnika Pržića i Daštanskog, već i kod građana koji žive u samom centru Vareša.

Posebno zabrinjava podatak da je olovo, prilikom testiranja, pronađeno i u nalazima petoro djece mlađe od šest godina, dok najnovija testiranja ukazuju da su kod nekih osoba zabilježene izrazito visoke koncentracije iznad referentnih vrijednosti, koje zahtijevaju posebnu medicinsku pažnju.

Olovo je teško metal koji može da uzrokuje trajna oštećenja zdravlja, posebno kod djece, trudnica i starijih osoba.

Još u decembru prošle godine testirane su 44 osobe različitih starosnih grupa i kod svih je zabilježeno prisustvo olova u krvi, a kod njih 17 iznad granične vrijednosti. U međuvremenu je, u privatnom aranžmanu, testirano još devet osoba, a rezultati su – kako navode Fojničani–Maglaj – samo potvrdili alarmantne pokazatelje.

Još u decembru prošle godine upućene su urgencije svim relevantnim institucijama – ministarstvima zdravlja FBiH i ZDK-a, Zavodu za javno zdravstvo FBiH, Institutu za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, kao i ministarstvima zaduženim za rad i socijalnu politiku.

Predsjednik Mjesne zajednice Pržići Mario Mirčić podsjeća da su mještani na potrebu zdravstvene kontrole upozoravali godinama. Pristanak na eksploataciju i preradu rude olova, cinka i barita dat je 2020. godine, ali uz jasno definisane uslove, među kojima je bilo i obavezno uzorkovanje krvi stanovništva i konstatovanje “nultog” stanja.

„To nikada nije urađeno. Ni tada, ni kasnije, kada je proizvodnja počela. Da jeste, danas bismo znali kada je i kako došlo do ovakvog stanja“, rekao je Mirčić, za Gerila info, u februaru ove godine.

Podsjećamo, Gerila.info je nedavno objavila istraživački tekst „Bosna, Albanija i hrom: Koliko ‘zeleno’ je rudarstvo kada se dešava na Balkanu“, u kojem je detaljno obrađen slučaj planiranog rudarenja hroma u Varešu, uz poređenje s praksama u Albaniji. Tekst je ukazao na ozbiljne okolišne i zdravstvene rizike, izostanak transparentnosti i marginalizaciju lokalnih zajednica u procesima donošenja odluka.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Roditelji 250 djece u Varešu zahtjevaju testiranje djece na teške metale first appeared on Gerila.info.

Drugim riječima – radovi su bili nelegalni.

Ovaj nalaz dodatno komplikuje ionako kontroverzan projekat planiranog rudnika hroma u Varešu, o kojem je Gerila već ranije pisala. Još u prethodnim mjesecima 50 organizacija civilnog društva iz cijele Bosne i Hercegovine, zajedno s mjesnim zajednicama iz sliva Krivaje, zatražilo je hitni raskid ovog koncesionog ugovora.

U međuvremenu, Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije odbija staviti na uvid rješenje o odobrenju geoloških istraživanja na Duboštici i Tribiji. Aktivisti najavljuju da će i to pitanje završiti pred sudom.

„Pa potvrdile su se naše sumnje da su radovi na Duboštici obavljani bez valjanih dozvola, odnosno vodnih akata. Problem je što je već počinjena velika šteta na šumi, koja je isječena za potrebe bušotina“, poručili su iz UG „Fojničani“.

Prema dokumentaciji koju je Gerila imala na uvid, zahtjevi za inspekcijski nadzor slani su još tokom ljeta 2025. godine. U zahtjevu Mreže Aarhus centara upućenom Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove ZDK 30. jula 2025. godine tražen je „hitan inspekcijski nadzor“ nad radovima na lokalitetu Duboštica–Tribija . U dokumentu se navodi da se sječa šume i devastacija terena vrše „bez njihovog znanja i saglasnosti i bez obaveznih dozvola“.

Ipak, vodni inspektor je na teren izašao tek 5. februara 2026. godine – dva dana nakon što je zaprimljen zahtjev za pristup informacijama kojim je zatraženo da se precizira da li je postupano po ranijim prijavama i, ako nije, zašto nije. Prethodne prijave, prema dostupnoj dokumentaciji, upućivane su još u julu i novembru prošle godine. Na obe prijave, saznajemo, nije izašla nadležna vodna inspekcija.

Šest mjeseci bez reakcije, a onda nadzor – i potvrda da vodne dozvole nisu postojale.

Ovakav slijed događaja otvara pitanje institucionalne odgovornosti: da li bi nadzor bio izvršen da nije bilo formalnog zahtjeva za pristup informacijama? I koliko je radova već izvedeno prije nego što je inspekcija utvrdila ono na šta su lokalne zajednice upozoravale?

Projekat rudnika hroma u Varešu već mjesecima izaziva zabrinutost zbog mogućeg uticaja na šumske ekosisteme, vodotokove i izvorišta u slivu Krivaje, a prvenstveno za zdravlje stanovništva u radijusu od 120 km od planiranog mjesta istraživanja i potencijalne eksploatacije. Riječ je o području koje ima izuzetan značaj za lokalno stanovništvo, ali i širi ekološki kontekst.

Pitanje koje sada nadilazi sam projekat jeste – kako je moguće da istražni radovi započnu bez osnovnih vodnih akata? I ko je u institucijama bio dužan da reaguje ranije?

Investitor i dalje ćuti, a nadležna ministarstva selektivno odgovaraju na zahtjeve za informacijama, a ostaju činjenica da su bušotine izvedene, šuma posječena, a zakon, prema nalazu inspekcije, sada i zvanično, prekršen.

U zemlji u kojoj se koncesije često dodjeljuju bez ozbiljne javne rasprave i uključivanja lokalne zajednice u porocese odlučivanja, a inspekcije reaguju tek pod pritiskom, slučaj „Vareških Metala“ mogao bi postati presedan – ili još jedna potvrda da sistem funkcioniše tek kada ga neko natjera da radi.

Dejan Rakita / GERILA

The post Šest mjeseci bez reakcije, pa zabrana: Radovi za rudnik hroma u Varešu izvođeni bez vodnih dozvola first appeared on Gerila.info.

Nakon testiranja 111 osoba i nalaza da je 16 iznad 5 μg/dL, a da “većina ispitanika ima nivoe olova  koji su unutar očekivanih granica za područja sa industrijskom aktivnošću”, institucije poručuju da „nema mjesta panici“, dok UG „Fojničani“ i inicijativni odbor Ekološkog udruženja “Opstanak” iz Vareša upozoravaju da se problem relativizuje i da se javnosti uskraćuju ključni podaci.

U Varešu, opštini koja posljednjih mjeseci živi između obećanja o „razvoju“ i svakodnevne prašine s industrijskih pogona, ton zvaničnih saopštenja postao je jednako važan kao i same brojke. Jer brojke postoje, ali način na koji se tumače od strane institucija, kao i ono što se prećutkuje, određuje da li će stanovnici dobiti zaštitu ili samo poruku da „ne paniče“.

Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica u saopštenju objavljenom juče, 9. februara, navodi: „Dosadašnja analiza uzoraka (analizirano 111 uzoraka, n=111) pokazuje da većina ispitanika ima nivoe olova koji su unutar očekivanih granica za područja sa industrijskom aktivnošću, dok 16 ispitanika prelazi granicu od pet (5) μg/dL. Sve vrijednosti kod djece su ispod referentne vrijednosti od granice tri i po (3,5) μg/dL.“

“Ne govorimo o zarazi ili trovanju već o izloženosti. Situacija zahtijeva pažnju i preventivu, ali nema mjesta panici”, poručuju iz Instituta,  uz savjete poput „mokro brisanje prašine i pranje ruku“ te „ishrana bogata kalcijem, željezom i vitaminom C“.

Institut poziva medije da rezultate „interpretiraju u kontekstu javnozdravstvene prevencije“ i upozorava da „panika otežava provođenje preventivnih mjera“.

Međutim, upravo promptna reakcija nevladinih udruženja, od kojih je vareški “Opstanak” u osnivanju upravo zbog zaštite zdravlja stanovnika ovog gradića zbog, uglavnom, rudarskih aktivnosti, govori da (zakašnjeli) potezi vlasti i institucija ne doprinose stabilizaciji javnog mnjenja. Naprotiv.

Jer problem nije samo to što je 16 ljudi iznad praga od 5 μg/dL, nego što se javnosti nudi zaključak bez objašnjenja: ko su ti ljudi, koliko su stari, gdje žive, koliko dugo su izloženi i na osnovu kojih standarda se kaže da su vrijednosti „očekivane“.

U reakciji inicijativnog odbora Ekološkog udruženja „Opstanak“ iz Vareša i Udruženja građana „Fojničani“ iz Maglaja, koje aktivno prate slučaj, saopštenje Instituta nazvano je opasnim presedanom: „Saopštenje sadrži niz obmanjujućih formulacija i neutemeljenih ocjena, čime se, slučajno ili namjerno, umanjuje ozbiljnost situacije te javnost i mediji navode na pogrešne zaključke“.

Ključna zamjerka odnosi se na prvu rečenicu saopštenja Instituta — onu o „očekivanim granicama za područja sa industrijskom aktivnošću“.

Opstanak i Fojničani upozoravaju da takva formulacija praktično usmjerava javnost na jedan zaključak: da je olovo u krvi posljedica rudarskih aktivnosti, jer „na području opštine Vareš trenutno ne postoje druge značajnije industrijske aktivnosti“. Istovremeno, tvrde, Institut prećutno sugeriše i nešto drugo: da se radi o profesionalnoj izloženosti radnika, iako su među testiranima i penzioneri i djeca, dok „podaci o razinama olova u krvi Varešana zaposlenih u rudniku i pripadaćim postrojenjima nisu javno dostupni“.

Bez tih podataka, poručuju, nema osnova da se bilo šta proglasi „očekivanim“.

Još jedna tačka spora jeste način na koji se uvode pragovi. Fojničani i Opstanak navode da Institut u izvještaju uvodi nove referentne vrijednosti — „5 μg/dL za odrasle i 3,5 μg/dL za djecu“ — „bez jasnog navođenja izvora tih pragova i bez pozivanja na važeće domaće propise, smjernice ili metodologiju“. Time se, tvrde, zanemaruju referentne vrijednosti iz samih laboratorijskih nalaza, gdje je granična vrijednost definisana na 28 μg/L, odnosno 2,8 μg/dL.

Posljedica je, kako ističu, očigledna: korištenjem viših pragova „Institut značajno umanjuje obim problema i broj osoba s razinama olova u krvi iznad laboratorijskih referentnih vrijednosi“.

U pozadini svega stoji i pitanje koje se u zvaničnim saopštenjima uporno gura u stranu, a to je – hronična izloženost.

Olovo se ne ponaša kao prolazna epizoda, niti kao parametar koji se može smiriti savjetom o vitaminu C. Ono se taloži u organizmu i posljedice ne moraju biti „akutne“ da bi bile ozbiljne.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) navodi da je olovo kumulativni toksin koji utiče na više organskih sistema i može uzrokovati ozbiljnu i trajnu štetu.

“Olovo je toksični metal čija je široka upotreba dovela do rasprostranjenog zagađenja životne sredine i ozbiljnih zdravstvenih problema u mnogim dijelovima svijeta. Riječ je o kumulativnom toksinu koji djeluje na više sistema u organizmu, uključujući nervni, hematološki, gastrointestinalni, kardiovaskularni i bubrežni sistem. Djeca su posebno osjetljiva na neurotoksične efekte olova, a čak i relativno niski nivoi izloženosti mogu izazvati teška, a u pojedinim slučajevima i nepovratna neurološka oštećenja”, jasno se navodi na stranici WHO.

Gerila.info je nedavno već pisala o nalazima koji su izazvali snažne reakcije javnosti, nakon čega su se prvi put zvanično oglasili Opština Vareš i Dom zdravlja. U zajedničkom saopštenju poručili su da demantuju tvrdnje građana koji su se oglašavali po pitanju trovanja, pozvali na „odgovoran pristup“ i najavili da će javnost informisati isključivo putem pisanih izvještaja. Naveli su i da su testiranja organizovana kroz zdravstveni sistem „uz finansijsku podršku kompanije DPMetals BH“, te da su rezultati u javnosti pogrešno interpretirani, dijelom zbog razlika u mjernim jedinicama.

„Prva rečenica u svim smjernicama relevantnih međunarodnih zdravstvenih organizacija jasno kaže da ne postoji sigurna razina olova u krvi, ni kod djece ni kod odraslih. Isto stoji i u službenom izvještaju Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica. U demantu lokalnih institucija o tome nema ni riječi“, navode iz Fojničana.

Ono što dodatno naglašavaju jeste vremenska dimenzija i institucionalna tišina: „Institucije koje sada demantuju trovanje olovom najprije su 14 dana ćutale o rezultatima testiranja, a potom, dva mjeseca nakon što su prvi nalazi bili poznati, pokušavaju relativizovati problem. Vrlo je vjerovatno da se ne bi ni oglasile da ova tema nije dospjela u medije“.

Stanovnici Vareša i aktivisti zahtijevaju „objavu cjelovitih rezultata u anonimiziranom obliku, uključujući pojedinačne izmjerene vrijednosti, osnovne demografske pokazatelje, bez navođenja ličnih podataka, kao i jasno navođenje izvora i metodologije korištene za interpretaciju rezultata“.

„Javnozdravstvena komunikacija mora biti precizna, nedvosmislena i utemeljena na nauci i zakonima, a ne na neodgovornim, neprofesionalnim formulacijama koje, namjerno ili nenamjerno, relativiziraju stvarno stanje i rizike na koje nalazi nedvosmisleno ukazuju“, poručuju Opstanak i Fojničani.

Traže i da, ako se zaista radi o hroničnoj izloženosti, a uzrok nije utvrđen, tvrdnja da je sve „unutar očekivanih granica“ trebalo bi „rezultirati ostavkama odgovornih, kako u Institutu za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, tako i u ministarstvu nadležnom za njegov rad“.

A dok se stanovnicima savjetuje da brišu prašinu mokrom krpom i unose vitamin C, ostaje pitanje koliko dugo zajednica može živjeti s neizvjesnošću, bez jasnog odgovora odakle olovo dolazi i ko je zadužen da to spriječi.

Dejan Rakita / GERILA

The post Institucije: „Unutar očekivanih granica“. Građani i aktivisti iz Vareša: Objavite podatke i prestanite obmanjivati javnost first appeared on Gerila.info.

U tom saopštenju navodi se da su testiranja organizovana kroz zdravstveni sistem, uz finansijsku podršku kompanije DPMetals BH, te da su rezultati u javnosti pogrešno interpretirani, dijelom zbog razlika u mjernim jedinicama. Kako tvrde, laboratorijska referentna vrijednost koja je prekoračena kod dijela ispitanika ne predstavlja zdravstveni prag, već statističku referencu, a samo mali broj uzoraka prelazi nivo koji služi kao signal za dodatnu istragu mogućih izvora izloženosti.

Opština i Dom zdravlja također navode da su, nakon prvih rezultata, pokrenute epidemiološke procjene, formiran Akcioni tim te provedena dodatna ispitivanja vode, hrane, tla i zraka, uz tvrdnju da je većina uzoraka bila u skladu s važećim propisima. Poručeno je i da neće davati pojedinačne izjave niti komentare izvan zvaničnih pisanih saopštenja.

Međutim, ovakva reakcija izazvala je snažan i oštar odgovor Udruženja građana Fojničani, koje je javno reagovalo na ono što nazivaju pokušajem umanjivanja ozbiljnosti problema.

„Prva rečenica u svim smjernicama relevantnih međunarodnih zdravstvenih organizacija jasno kaže da ne postoji sigurna razina olova u krvi, ni kod djece ni kod odraslih. Isto stoji i u službenom izvještaju Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica. U demantu lokalnih institucija o tome nema ni riječi“, navode iz Fojničana.

Posebno upozoravaju da se u zvaničnom saopštenju u potpunosti zanemaruje pitanje dugotrajne izloženosti. Nalazi krvi, kako ističu, predstavljaju samo presjek trenutnog stanja, dok ključna pitanja ostaju neodgovorena: koliko dugo su ljudi izloženi olovu koje se taloži u organizmu i kakve kumulativne posljedice takva izloženost ima po zdravlje.

„Institucije koje sada demantuju trovanje olovom najprije su 14 dana šutjele o rezultatima testiranja, a potom, dva mjeseca nakon što su prvi nalazi bili poznati, pokušavaju relativizovati problem. Vrlo je vjerovatno da se ne bi ni oglasile da ova tema nije dospjela u medije“, navode iz Udruženja, uz ocjenu da ovakav pristup zatvara prostor za otvoren i odgovoran dijalog.

Reakcija Fojničana dodatno problematizuje i širi institucionalni kontekst jer, dok lokalne institucije insistiraju na proceduralnoj komunikaciji i kontroli informacija, izostaje jasna poruka o odgovornosti, i najvažnije – koje su to mjere zaštite stanovništva.

Podsjećamo, prethodni nalazi testiranja, kao i izjave stručnjaka iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, ukazali su da u ljudskom organizmu ne postoji fiziološka potreba za olovom i da ne postoji „sigurna doza“ ovog teškog metala. Takođe je potvrđeno da su među osobama s utvrđenim prisustvom olova i djeca mlađa od šest godina, što cijelom slučaju daje dodatnu težinu.

U tom svjetlu, poruke o „konfuziji u tumačenju podataka“ i fokus na mjerne jedinice, umjesto na suštinu problema, Fojničani vide kao opasan presedan.

„Ovakav demanti ne pokazuju spremnost institucija da zaštite zdravlje ljudi, nego naprotiv – dodatno umanjuju problem i praktično zatvaraju vrata javnosti“, navode.

Cijeli slučaj još jednom otvara pitanje odnosa institucija prema Varešu. Kako ističu iz UG Fojničani, na kantonalnom i federalnom nivou reakcije su gotovo nevidljive, osim kada je riječ o davanju državnog zemljišta na raspolaganje koncesionarima.

Dejan Rakita / GERILA

The post Između „demanta“ i nalaza: Zašto institucije u Varešu umanjuju problem olova u krvi first appeared on Gerila.info.

Posebno zabrinjava podatak da je olovo pronađeno i u nalazima petoro djece mlađe od šest godina, dok najnovija testiranja ukazuju da su kod nekih osoba zabilježene izrazito visoke koncentracije iznad referentnih vrijednosti, koje zahtijevaju posebnu medicinsku pažnju.

Olovo je teško metal koji može da uzrokuje trajna oštećenja zdravlja, posebno kod djece, trudnica i starijih osoba.

„Prisustvo olova u krvi predstavlja izuzetno kompleksan zdravstveni problem, jer u ljudskom organizmu ne postoji fiziološka potreba za olovom. Savremena medicina zastupa stav da ne postoji ‘sigurna’ doza olova u organizmu“, ističu stručnjaci iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica.

Ovo nije prvi put da se alarm pali, ali jeste prvi put da broj testiranih i geografski raspon nalaza jasno ukazuju da problem više ne može biti tretiran kao “lokalna smetnja” uz industrijsku zonu.

Još u decembru prošle godine testirane su 44 osobe različitih starosnih grupa i kod svih je zabilježeno prisustvo olova u krvi, a kod njih 17 iznad granične vrijednosti. U međuvremenu je, u privatnom aranžmanu, testirano još devet osoba, a rezultati su – kako navode Fojničani–Maglaj – samo potvrdili alarmantne pokazatelje.

Još u decembru prošle godine upućene su urgencije svim relevantnim institucijama – ministarstvima zdravlja FBiH i ZDK-a, Zavodu za javno zdravstvo FBiH, Institutu za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, kao i ministarstvima zaduženim za rad i socijalnu politiku.

Predsjednik Mjesne zajednice Pržići Mario Mirčić podsjeća da su mještani na potrebu zdravstvene kontrole upozoravali godinama. Pristanak na eksploataciju i preradu rude olova, cinka i barita dat je 2020. godine, ali uz jasno definisane uslove, među kojima je bilo i obavezno uzorkovanje krvi stanovništva i konstatovanje “nultog” stanja.

„To nikada nije urađeno. Ni tada, ni kasnije, kada je proizvodnja počela. Da jeste, danas bismo znali kada je i kako došlo do ovakvog stanja“, kaže Mirčić.

Međutim, uprkos nalazima koji se gomilaju i strahu koji raste, ključne odluke loklanih i kantonalnih, pa i entitetskih, vlasti izostaju. Vanredno stanje u Varešu, iako se, realno, odavno stekli svi uslovi, još uvijek nije proglašeno. Nije poznato ni da li je Tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona uopšte pokrenulo istragu o trovanju, navodi se u saopštenju.

U takvom ambijentu, dodatnu težinu dobija politički narativ koji se posljednjih dana pokušava nametnuti – da je problem moguće “upravljati” kroz finansijske aranžmane i dogovore, umjesto kroz hitne mjere zaštite zdravlja, utvrđivanje odgovornosti i eventualnu obustavu aktivnosti koje dovode do zagađenja.

Vršitelj dužnosti načelnika Opštine Vareš Malik Rizvanović izjavio je u intervjuu za lokalni radio da će mu, ukoliko osvoji mandat na predstojećim vanrednim izborima, zdravlje građana biti prioritet. Međutim, istovremeno je govorio i o inicijativi koja je u javnosti dočekana s gorčinom:

„U petak je ispred DPM Metali zvanično upućena inicijativa Ministarstvu privrede Zeničko-dobojskog kantona i u narednim mjesecima doći će do povećanja koncesije. Ono što sam uspio dogovoriti s kompanijom jeste da, nakon potpisivanja novog ugovora, koncesiona naknada bude isplaćena retroaktivno od 1. januara 2026. godine“, izjavio je Rizvanović.

U normalnim okolnostima, tema koncesione naknade bila bi dio rasprave o ekonomskim efektima eksploatacije. U Varešu, međutim, to je postalo pitanje tajminga i poruke: dok se objavljuju nalazi o trovanju, javni prostor se puni pričom o novcu – kao da se iznosima može neutralisati činjenica da su u krvi građana, uključujući malu djecu, pronađeni opasni nivoi teškog metala.

Stanovnici Pržića i Daštanskog ovakav pristup čitaju kao pokušaj “kupovine mira”.

„Ako se radi o pokušaju kompanije da ovim potezom kupi socijalni mir, jasno poručujemo da zdravlje građana nema cijenu i da je krajnje neprimjereno razgovarati o koncesionim naknadama u trenutku kada su životi ljudi u Varešu ozbiljno ugroženi“, poručuju mještani.

U cijeloj priči postoji i vrlo jasna pravna linija koja se, barem zasad, ignoriše. Zakon o rudarstvu Federacije BiH propisuje da nadležno federalno ministarstvo mora ukinuti dozvolu za eksploataciju mineralnih sirovina ukoliko rudarski radovi ugrožavaju život i zdravlje zaposlenih i drugih građana, a druge mjere nisu dovoljne da se takvo ugrožavanje spriječi. Ako se u Varešu radi o masovnom trovanju i nalazima koji prelaze iz naselja uz jalovište u centar grada – postavlja se pitanje šta je još potrebno da bi se taj član zakona uopće primijenio.

Umjesto toga, institucije Zeničko-dobojskog kantona i Federacije BiH i dalje nemaju jasan, javno saopšten plan: ko vodi zdravstveni nadzor, ko organizuje sistematska testiranja, ko utvrđuje izvor kontaminacije, ko preuzima odgovornost i koje mjere se uvode da bi se spriječilo dalje izlaganje stanovništva.

Dok se na jednoj strani govori o retroaktivnim uplatama i koncesijama, na drugoj strani ostaje velika praznina: odgovor na pitanje kako je moguće da se u sredini koja živi od priče o “razvoju” i “investicijama” istovremeno razvije situacija u kojoj se djeci u krvi nalazi olovo – i zašto država (ne) reaguje tek kada je šteta već vidljiva na laboratorijskim papirima.

Podsjećamo, Gerila.info je nedavno objavila istraživački tekst „Bosna, Albanija i hrom: Koliko ‘zeleno’ je rudarstvo kada se dešava na Balkanu“, u kojem je detaljno obrađen slučaj planiranog rudarenja hroma u Varešu, uz poređenje s praksama u Albaniji. Tekst je ukazao na ozbiljne okolišne i zdravstvene rizike, izostanak transparentnosti i marginalizaciju lokalnih zajednica u procesima donošenja odluka.

Dejan Rakita / GERILA

The post Olovom zatrovani Vareš: Više od 100 testiranih, olovo pronađeno i u centru grada, institucije i dalje bez vanrednih mjera first appeared on Gerila.info.