Novi granični prelaz u Gradišci pušten je u rad 19. maja uveče. Prva vozila prešla su preko novog mosta oko 18.30 časova, a prelaz je zvanično otvoren nešto prije 19 časova. Nije otvoren nakon dogovora institucija, nego nakon što se na starom mostu urušio dio zaštitne ograde i pješačke staze, zbog čega je saobraćaj morao biti obustavljen.

Ministarstvo bezbjednosti BiH donijelo je hitno rješenje kojim se privremeni granični prelaz određuje na lokaciji novoizgrađenog mosta. Rješenje važi najduže do 19. avgusta 2026. godine, odnosno do prestanka okolnosti zbog kojih je stari most zatvoren. Prelaz bi trebalo da radi 24 sata, a kontrole na novoj lokaciji obavljaće Granična policija BiH i Uprava za indirektno oporezivanje.

Odmah nakon urušavanja dijela mosta, a posebno nakon donošenja hitnog rješenja o otvaranju privremenog graničnog prelaza, pojavile su se spekulacije da je na taj način zaobiđena višemjesečna blokada. Zvanične potvrde za takve tvrdnje nema, ali je ostalo pitanje zašto je prelaz mogao biti otvoren tek kada je stari most postao bezbjednosni rizik.

Ranije otvaranje prelaza je blokirano jer Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje BiH nije usvojio izmjene Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji. Bez toga nije bilo moguće rasporediti carinske službenike na novu lokaciju. Protiv je glasao Zijad Krnjić, član UO UIO iz reda eksperata koje imenuje Vlada Federacije BiH. Krnjić tvrdi da ne blokira prelaz iz hira, već da traži da se prvo riješi poravnanje između Republike Srpske i Federacije BiH. Prema njegovim riječima, Republika Srpska je po privremenim poravnanjima za 2023, 2024. i 2025. godinu dobila 151,8 miliona KM više i taj novac treba vratiti.

Srđan Amidžić, ministar finansija i trezora BiH i predsjedavajući Upravnog odbora UIO, nakon neuspjele sjednice obrušio se na Krnjića. U obraćanju medijima rekao je da je Krnjić “obični musliman”, da kažnjava srpski, bošnjački i hrvatski narod, da Srbe doživljava kao Jevreje u Drugom svjetskom ratu i da bi im, da se njega pita, stavio “žute zvijezde”. Rekao je i da “neko treba da pogine” da bi se Krnjić “odobrovoljio”.

Amidžić je potom slučaj Gradiška iskoristio za tvrdnju da je ovaj granični prelaz dokaz da Bosna i Hercegovina ne može funkcionisati. Govorio je da BiH “nema budućnost” i da je riječ o “mržnji političkog Sarajeva prema Republici Srpskoj”. Tehničko pitanje rada prelaza tako je završilo u novoj rundi nacionalnog prepucavanja.

Reagovao je i Krnjić, koji je Amidžićeve izjave nazvao šovinističkim i islamofobnim. Ćamil Duraković je podnio krivičnu prijavu protiv Srđana Amidžića i poručio da se poslije takvih uvreda ne može praviti da se ništa nije dogodilo. Zatražio je izvinjenje, poštovanje zakona, poravnanje i utvrđivanje koeficijenata.

SDA je takođe zatražila reakciju Tužilaštva BiH, navodeći da bi tolerisanje takvih izjava značilo ohrabrivanje daljeg širenja mržnje i islamofobije. Reagovao je i SDP BiH, ali je i ta reakcija koristila jezik uvreda, jer je Amidžić nazvan “običnim idiotom”. Rasprava o zakonu, prihodima i funkcionisanju granice ponovo je završila u međusobnom ponižavanju.

Oglasila se i Delegacija Evropske unije u BiH, koja je osudila zapaljive komentare Srđana Amidžića upućene Zijadu Krnjiću i Bošnjacima, ocjenjujući da takve izjave ne doprinose povjerenju. Političkim akterima poručeno je da se suzdrže od retorike podjela i da se fokusiraju na konkretna pitanja: indirektno oporezivanje, raspodjelu prihoda između entiteta i dugoročno rješenje za potpuno funkcionisanje graničnog prelaza Gradiška.

Krnjić jeste glasao protiv pravilnika i formalno zaustavio otvaranje prelaza. Predstavnici iz Republike Srpske, prema tvrdnjama druge strane, mjesecima su izbjegavali poravnanje i nove koeficijente raspodjele prihoda. Amidžić je, umjesto odgovora na pitanje zašto se problem nije ranije riješio, posegnuo za vjerskim etiketiranjem i pričom o nestanku države. A građani? Oni su dobili još jedno privremeno rješenje.

Mladen Bubonjić

The post Novi granični prelaz u Gradišci privremeno otvoren, država i dalje zarobljena blokadama i uvredama first appeared on Gerila.info.

Kad je početkom godine usvojena dopuna Zakona o porezu na dodatu vrijednost, djelovalo je da Bosna i Hercegovina konačno pravi konkretan korak ka rješavanju stambenog pitanja mladih i onih koji prvi put ulaze u vlasništvo nad nekretninom. Član 54a Zakona predviđa pravo na povrat PDV-a za punoljetna fizička lica – državljane BiH sa prebivalištem u zemlji – koji kupuju svoj prvi stan.

Ipak, sve ono što je zakon obećao, značajno je urušeno kroz kasniji Pravilnik koji je usvojio Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje (UIO). Pravilnik je, naime, dodao kriterijume koji ne postoje u zakonu, čime je ovo pravo praktično uskraćeno velikom broju potencijalnih korisnika.

Predsjedavajući Upravnog odbora UIO BiH i ministar finansija i trezora BiH Srđan Amidžić izjavio je prije godinu dana da “nije u pitanju populistički zakon iz razloga što njegove komponente ili njegova sadržina jeste takva da ona uvažava potrebu ljudi u BiH da riješe to stambeno pitanje, ako govorimo o prvoj nekretnini”.

Za sada, sa trenutnim rješenjima, ovaj zakon je, ističu stručnjaci, diskriminatorski i čini se da je više namjenjen pogodovanju građevinskom lobiju nego samim građanima.

Problem retroaktivnosti i restriktivnih uslova

U tekstu Pravilnika navodi se da pravo na povrat PDV-a ima osoba koja, u posljednjih sedam godina, nije imala stan, kuću ili apartman u svom vlasništvu – ni samostalno, ni u zajedničkom ili suvlasništvu.

Još problematičnije, ovaj kriterijum ne odnosi se samo na kupca, već i na članove njegovog porodičnog domaćinstva, u koje su sada uključeni i braća i sestre. Drugim riječima, ako vam brat ima garsonjeru, vi ne možete ostvariti pravo na povrat PDV-a pri kupovini svog prvog stana.

Transparency International BiH, koji je učestvovao u javnim konsultacijama o Nacrtu Pravilnika, upozorio je da je ovakav pristup u direktnoj suprotnosti sa samim zakonom, koji se ne poziva na prethodni period vlasništva, već se fokusira isključivo na trenutni status kupca.

„Pravilnik sužava pravo koje je Zakon omogućio, i to kroz uslove koje Zakon ne propisuje – što je ne samo pravno sporno, već i nepravedno“, upozoravaju iz TI BiH.

Transparency International u BiH upozorava da je član 105a stav 5. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u u nesaglasnosti sa samim Zakonom, jer se njime pravo na povrat PDV-a ograničava na način koji Zakon ne poznaje.

Dok Zakon jasno kaže da:

„punoljetno fizičko lice – državljanin BiH sa prebivalištem u BiH – ima pravo na povrat PDV-a“ prilikom kupovine prvog stambenog objekta,

Pravilnik uvodi dodatne uslove, među kojima je i retroaktivno ispitivanje vlasništva u periodu od sedam (ranije deset) godina, ne samo za kupca, već i za članove njegovog domaćinstva.

Prema riječima Ene Kljajić Grgić, rukovodioca Centra za pružanje pravne pomoći u Transparency International BiH, pravo na povrat PDV-a za kupovinu prvog stambenog objekta je jasno definisano Zakonom.

„Zakonom nije propisano da lice ne smije imati stan u vlasništvu u prethodnom periodu, niti se spominju površina stana, članovi domaćinstva, status prodavca ili način plaćanja. Sve to su dodatni uslovi koje je Pravilnik naknadno uveo, čime se zapravo mijenja suština prava koje garantuje Zakon. Pravilnik ne bi smio ići iznad Zakona, a ovdje je to očigledno slučaj“, upozorava Kljajić Grgić.

Dodaje da se ovakvim tumačenjem stvara prostor za uskraćivanje prava licima koja po prvi put rješavaju svoje stambeno pitanje, ali su ranije, primjerice kroz nasljeđe ili zajedničko vlasništvo, imala udio u nekretnini – što Zakon ne isključuje.

„U pitanju je jasno narušavanje hijerarhije propisa, jer podzakonski akt ne može sužavati već definisano zakonsko pravo“, zaključuje ona.

TI BiH smatra da je ovakvo rješenje u suprotnosti sa zakonom, jer Zakon o PDV-u ne propisuje retroaktivna ograničenja, a dodatno je i diskriminatorno, budući da pravo na povrat proširuje na imovinu članova domaćinstva – uključujući supružnika, roditelje, brata ili sestru – pa građanin može biti uskraćen za povrat PDV-a iako sam nikada nije imao stan. Takvim pristupom, upozoravaju iz TI BiH, obesmišljava se intencija zakonodavca da se ovom mjerom građanima olakša rješavanje stambenog pitanja.

TI BiH zaključuje da Pravilnik prekoračuje ovlaštenja datih Zakonom i time krši načelo hijerarhije pravnih akata. Umjesto da detaljnije razradi tehničku proceduru za ostvarivanje prava, on uvodi materijalna ograničenja koja Zakon ne poznaje – i zbog toga bi trebalo da se izmijeni u pravcu usklađivanja sa Zakonom i njegovom svrhom.

IZ Transparency Internationala BiH upozoravaju i na spornu praksu širenja uslova za ostvarivanje prava na povrat PDV-a na članove porodičnog domaćinstva, iako je Zakon to pravo jasno vezao isključivo za kupca stana.

Pravilnik, međutim, propisuje da kupac može ostvariti pravo na povrat PDV-a za dodatnih 15m² po članu domaćinstva, ali samo ako taj član u posljednjih sedam godina nije imao u vlasništvu ili suvlasništvu nikakvu nekretninu u BiH – uključujući stan, kuću, apartman ili druge stambene objekte.

Za razliku od BiH, gdje Zakon ne definiše ovakva ograničenja, u susjednoj Srbiji Zakon o PDV-u precizno propisuje uslove koje je moguće razrađivati podzakonskim aktima. Kod nas, naprotiv, ovakvim proširenjem uslova Pravilnik faktički sužava pravo predviđeno zakonom.

„Ovakvo rješenje u praksi može dovesti do situacije da lice koje prvi put kupuje stan bude uskraćeno za povrat PDV-a na člana porodičnog domaćinstva zato što je, npr. njegov supružnik, roditelj ili brat i sestra bio u vlasništvu nekretnine u ranijem periodu, pri čemu se ne ispituje način sticanja te nekretnine”, dodaje Ena Kljajić Grgić.

U obrazloženju nacrta Pravilnika navedeno je da se za supružnike traži dokaz da ne posjeduju nekretninu kako bi se provjerila imovina stečena u braku, koja se smatra zajedničkom. Međutim, napominje Kljajić Grgić, ovdje se zanemaruje mogućnost da je supružnik nekretninu stekao prije braka ili da ju je naslijedio, a da od tada nije proteklo sedam godina – što, bez obzira na zakonsku osnovu, kupcu automatski ukida pravo na povrat.

Pravilnik pisan za bogate i građevinski lobi?

Još jedna zabrinjavajuća stavka tiče se maksimalne površine stana na koju se može ostvariti povrat PDV-a – 40 kvadrata za samca, uz mogućnost povećanja od 15 kvadrata po članu porodičnog domaćinstva.

Međutim, povrat se ne računa prema stvarnoj cijeni stana, već prema prosječnoj cijeni objavljenoj u biltenu Agencije za statistiku BiH. Maksimalan iznos povrata tako ne može preći preračunatu vrijednost od 24.557,74 KM, što može biti znatno niže od stvarno plaćenog PDV-a na stanove u urbanim sredinama.

Dodatno, UIO zadržava pravo da odbije zahtjev i u slučaju da je stan otuđen prije isteka roka od 5 godina – što podrazumijeva vraćanje kompletnog iznosa PDV-a, uz kamate.

Dalje, prvobitni prijedlog dopuna Zakona je predviđao da se povrat PDV-a vrši pri kupovini prvog stana pri čemu je drugačije definisano šta se smatra stambenim prostorom, dok ovaj usvojeni Zakon o dopunama zakona o porezu na dodatnu vrijednost to omogućuje samo na stanove u novogradnji, što definitivno budi sumnju u izlazak u susret građevinskom lobiju, odnosno investitorima. Paradoksalno, kad i ako se ispune svi ovi uslovi, koji nisu jednostavni, onda će morati proći i “kroz sito i rešeto” odnosno kroz Pravilnik čime će se dodatno smanjiti broj građana koji će ostvariti ovo, Zakonom već, ionako suženo pravo.

Ena Kljajić Grgić iz Transparency International BiH, u razgovoru za Gerilu ističe da su pojedine odredbe Pravilnika u suprotnosti s osnovnim ciljem zakona – da se građanima omogući lakše rješavanje stambenog pitanja kroz povrat PDV-a pri kupovini prvog stana. Umjesto da se propisima precizira procedura ostvarivanja tog prava, Pravilnik, kako navodi, uvodi ograničenja koja nisu predviđena zakonom i time umanjuje broj onih koji bi to pravo mogli iskoristiti:

„Namjera zakonodavca je bila da se pomogne građanima pri kupovini prvog stambenog objekta. Pravilnik, nametanjem dodatnih uslova koji nisu u Zakonu, suštinski obesmišljava ovu intenciju i umanjuje broj potencijalnih korisnika prava. Odredbe Pravilnika potrebno je uskladiti sa Zakonom na način da se istim razrade proceduralna pitanja za ostvarivanje prava na povrat pdv-a, a ne da se istim propisuju uslovi koji mijenjaju ili ograničavaju pravo garantovano Zakonom.“

Posebno problematičnim smatra član koji pravo na povrat PDV-a uslovljava time da je prodavac stana uredno prijavio i uplatio PDV – što je, po njenim riječima, nešto na šta kupac ne može imati nikakav uticaj.

„Iz Pravilnika bi trebalo izbrisati odredbu da kupac stana može ostvariti pravo na povrat pdv-a ako je prodavac stana obračunati pdv za stan prijavio i uplatio na jedinstveni račun koji vodi Uprava za indirektno oporezivanje. Time se uvodi uslov koji kupac objektivno ne može kontrolisati, jer kupac stana ne može biti odgovoran za fiskalnu disciplinu prodavca”, naglašava Kljajić Grgić.

Kao dodatni problem, navodi i činjenicu da je iz konačne verzije Pravilnika uklonjena odredba koja je ranije omogućavala nasljeđivanje prava na povrat PDV-a u slučaju smrti kupca koji je prethodno podnio zahtjev. Smatra da bi se ta odredba trebala vratiti jer njeno izostavljanje može dovesti do uskraćivanja prava članovima domaćinstva:

„U prvobitnoj verziji Nacrta Pravilnika bila je predviđena mogućnost nasljeđivanja prava na povrat pdv-a izuzetno ukoliko je kupac stana podnio zahtjev za povrat pdv-a prije nastupanja njegove smrti, a sada to nije slučaj. To se u praksi može negativno odraziti na članove porodičnog domaćinstva kupca stana koji neće moći ostvariti pravo na povrat pdv-a, zbog čega treba razmisliti o ponovnom vraćanju ove odredbe u tekst Pravilnika”, dodaje ona u razgovoru za Gerilu.

Konsultacije bez efekta

Na eKonsultacijama je učestvovalo 112 učesnika koji su poslali 123 prijedloga i komentara. UIO je usvojila svega 23.

Jedna od sugestija Transparency Internationala BiH bila je da se izbriše retroaktivna zabrana posjedovanja stana u prethodnom periodu, jer nije u skladu sa zakonom. UIO nije prihvatila taj prijedlog, već je samo smanjila retroaktivni period sa 10 na 7 godina – zadržavši suštinsku prepreku i izvan zakonskih okvira.

Poslali smo pitanja Upravnom odboru UIO BiH, ali do trenutka objavljivanja ovog teksta nismo dobili odgovore. Ukoliko odgovore – objavićemo ih naknadno.

Iako Zakon o PDV-u daje osnovno pravo na povrat PDV-a, Pravilnik je otišao korak dalje – dodao je materijalne uslove koje zakon ne poznaje, i time ozbiljno ograničio obim ovog prava.

Ustavno pravilo da podzakonski akt ne može derogirati zakon zanemareno je bez mnogo objašnjenja.

Oni koji su ovu mjeru dočekali sa nadom sada se suočavaju s lavirintom birokratije, uslova i ograničenja. Mjera koja je trebala biti socijalna, transformisana je u privilegiju rezervisanu za one koji imaju savršeno „čisto“ vlasničko i porodično stablo – što u BiH ili bilo gdje u svijetu, priznaćete, nije čest slučaj.

Dejan Rakita / GERILA

The post GERILA ISTRAŽUJE: Imaš brata sa garsonjerom? Nemaš pravo na povrat PDV-a pri kupovini prvog stana! first appeared on Gerila.info.

Da bismo dobili cjelovitu sliku cijelog procesa, nužno je da se najprije podsjetimo svih koraka i višegodišnjih pokušaja prodaje ovog objekta državnim carinama po višestruko napumpanoj cijeni.

ZAŠTO JE DŽAKULA DOBIO DRUGI MANDAT

Mediji su godinama izvještavali o pokušajima UIO da kupi novu zgradu od Dodikovog kuma zbog čega je, kako je u više navrata izvijestio i sam autor ovog teksta, bivši direktor UIO Miro Džakula, Čovićev čovjek od povjerenja, dobio drugi mandat ali i Dodikovu podršku kako bi proces kupovine zgrade doveo do kraja.

On i HDZ su time dobili još četiri godine na čelu UIO i nastavak raspolaganja „zlatnom kokom“, a Radišić i Dodik otvoren put da se proces prodaje zgrade dovede do kraja. Međutim, vremenom je Džakula u strahu od mogućeg procesuiranja, znajući da objekat ne vrijedi ni blizu toliko, kako saznaje portal Valter, izbjegavao da potpiše kupovinu pa je ovlaštenja da „završi stvari“ prebacio na pomoćnika Sektora za poslovne usluge Elvira Muminovića, koji je u to vrijeme saslušavan u SIPA-i kao svjedok u vezi s nekim istragama zbog čega je uzeo bolovanje i mjesecima nije dolazio na posao kako bi izbjegao da on potpiše kupovinu zgrade.

Potom je imenovao Suzanu Kerošević da ga mijenja do povratka s bolovanja (riječ je o 2021. i 2022. godini) i sve se odužilo unedogled.

Dodik je, navodno, bio izrazito ljut na Džakulu zbog odugovlačenja i izvjegavanja „obaveze“ zbog koje je i dobio drugi mandat te je dugo bilo pitanje hoće li mu dati podršku za poziciju koja mu je nakon suverene vladavine u UIO, tokom koje se Džakula enormno obogatio, bila obećana.

Na kraju ovaj već bivši direktor UIO BiH, a što smo takođe najavili u više navrata, imenovan za novog direktora jedinog državnog javnog preduzeća – Elektroprenosa BiH (još jedne „zlatne koke“), pa je proces prodaje odnosno kupovine Radišićeve zgrade mogao da bude doveden do kraja.

Ono što je indikativno i pokazuje izniman značaj ovog procesa za samog Dodika jeste činjenica da nakon krize izazvane Dodikovom prvostepenom presudom pred Sudom BiH i političkim potezima koji su uslijedili u NSRS nakon toga, a na Dodikovu inicijativu, odnosno donošenja neustavnih zakona o zabrani rada SIPA-e i pravosuđa na teritoriji Republike Srpske, niti jednom rječju nije pomenuta UIO.

Napokon je UIO, dakle nakon višegodišnje trakavice, nedavno raspisala tender za kupovinu „nove zgrade za potrebe UIOBiH“, a čemu je prethodila urgentna izmjena Plana javnih nabavki koju je 21. marta proveo Dodikov čovjek iz SNSD-a, direktor UIO Zoran Tegeltija.

ULOGA VJEŠTAKA IZ „ZENITA“

No, vratimo sa sada glavnoj poveznici ove priče – Centru Zenit. Sam Tegeltija, koji je zamijenio Džakulu na čelu državnih carina u ljeto 2023. godine, u svojim izjavama potencirao je kako je cijena zgrade Grand Tradea „tržišna i uskladu s procjenama vještačenja“.

Dakle, vještačenja istog onog Centra koji, prema javno dostupnim infomacijama, zapošljava dva radnika te je unazad desetak godina usko povezan sa vrhom državnih carina.

Tako vrijedi podsjetiti na, za ovu priču ali i mnoge kasnije procese, detalj iz uvoda odnosno izuzetno bitan slučaj vještačenja oduzetog zlata i srebra na području Bužima, Velike Kladuše i Bihaća, kojeg je tokom 2017. i 2018. godine nezakonito oduzimala Grupa za sprječavanje krijumčarenja i prekršaja RC Banja Luka na čelu sa Jelenom Majstorović, suspendovanom i višestruko kompromitovanom bivšom najbližom Džakulinom saradnicom, protiv koje je državni Sud nedavno potvrdio optužnicu Tužilaštva BiH u predmetu Brend 4.

Mediji su tada izvijestili da je roba oduzeta bez uobičajenih specifikacija, da je plombirana PVC crvenim plombama čiji serijski brojevi nisu nigdje zaduženi u UIO, kao i bez foto–dokumentacije. Sve te procjene zlata i srebra vršio je isti Centar Zenit, u prisustvu direktora agencije Dragana Salića, čiji su vještaci kod procjene oduzete robe, kako saznaje Valter, umanjili duplo vrijednost zlata i srebra na način da su na dan procjene sa svjetske berze o kretanju cijena zlata umjesto u eurima ili dolarima uzeli valutu u KM.

Dakle, isti taj Centar kasnije je „vještačio“ i vrijednost Radišićeve Grand Trade zgrade.

Podsjećamo i na nedavno saopštenje iz UIO BiH:

“Angažovan je Centar za vještačenje i procjenjivanje “ZENIT” Banja Luka. Ekspertski tim vještaka ovog centra je sačinio Elaborat u kojem je dao stručno mišljenje da ponuđeni poslovni objekat ispunjava uslove propisane Tenderskom dokumentacijom. Ocijenjeno je da je ponuđena cijena ponuđača u iznosu od 84.249.000 KM bez PDV-a, odnosno za iznos od 98.571,33 KM sa PDV-om manja od tržišne vrijednosti navedenog objekta koja je utvrđena od strane Ekspertskog tima vještaka na dan vještačenja”, naveli su, između ostalog, iz UIO. 

SVJEDOCI OPTUŽBE U PROCESU PROTIV JELENE MAJSTOROVIĆ

Koliko je cijena „eksperata“ na koje se poziva UIO realna odnosno „manja od tržišne vrijednosti“, potvrđuje i podatak da je cijena parking mjesta u garažama za dva kvadratna metra gotovo identična cijeni poslovnog prostora po istim gabaritima u ovoj zgradi, a što je bio i zaključak Parlamentarne komisije državnog Parlamenta.

Iznimno bitna informacija i poveznica jeste da se dobar dio, ili veći dio potvrđene optužnice Tužilaštva BiH protiv Jelene Majstorović, tiče upravo oduzetog zlata i nakita koji je vještačio Zenit. U to vrijeme, inspektori SIPA-e koji su istraživali ovaj kriminal i samo vještačenja od strane Zenita nailazili su na otpor dijela struktura MUP-a RS.

Saznajemo da će Tužilaštvo BiH u toku procesa protiv Jelene Majstorović saslušati upravo i dva vještaka Zenita koji su radili na vještačenju oduzetog nakita u Krajini.

Podsjećamo da gotovo 13 godina traje proces kupovine zgrade za smještaj UIO BiH. Najprije je cijena bila oko 38 miliona KM, no odlukama Vijeća ministara, odnosno ministara finansija i trezora, na čijem čelu su bili ljudi SNSD-a i HDZ-a, posljednjih godina do danas napumpana je do enormnih 100 miliona maraka.

valterportal.ba

The post ZGRADA OD 100 MILIONA: Direktor Tegeltija se poziva na vještačenje agencije koja je umanjivala vrijednost zlata otimanog u “akcijama” UIO first appeared on Gerila.info.

Predsjedavajući parlamentarne Komisije za borbu protiv korupcije Branislav Borenović kazao je da je na javno saslušanje bila pozvana i Ana Mrnjavac, predsjednica sindikata UIO-a BiH, koja je navela da se iz opravdanih razloga ne može odazvati te da smatra da ovaj sindikat nije nadležan za problematiku u vezi s kojom je pozvana.

Borenović je rekao da članovi Komisije nisu znali da postoje dva sindikata.

Na samom početku javnog saslušanja ispred parlamentarne Komisije za borbu protiv korupcije, Predrag Jelača, predsjednik Samostalnog sindikata državnih službenika i zaposlenika UIO-a BiH, pojasnio je da postoje dva sindikata unutar Uprave, te da je drugi osnovan 2017. godine od strane bivšeg menadžmenta i tadašnjeg direktora s ciljem da ugase postojeći.

Jelača je kazao da su s 31. decembrom 2024. godine bila zaposlena 2.394 službenika, od toga 478 u sjedištu Uprave, a u Regionalnom centru Banja Luka 602 službenika. Od tog broja u Banjoj Luci je jedna trećina, a ostali su u carinskim ispostavama i na graničnim prelazima.

Napomenuo je da Regionalni centar Banja Luka nije samo u Banjoj Luci, te da njemu pripada glavna kancelarija i još tri lokacije gdje su službenici, a na kojima Uprava negdje plaća zakup i skladišta, kao i da postoje službene prostorije carinskih ispostava i granični prelaz.

Naveo je da je potreban prostor za 700 zaposlenih, te da su uslovi rada i opremljenost objekata u puno lošijem stanju na graničnim prelazima i carinskim ispostavama nego što je u objektima u Banjoj Luci.

“Nisu angažovane tamo čistačice, sami službenici moraju održavati higijenu, računari su loši, namještaj je star, objekti su u lošem stanju”, pojasnio je i dodao da su prostorije na granici s Hrvatskom, u kojoj su uvedeni EU standardi, te da su njihovi objekti reprezentativniji, a kada se dođe u objekte u BiH, sve postane jasno.

Jelača smatra da bi bilo uredu da se sredstva ulože u cijeli Regionalni centar, a ne da se svih 700 službenika smjesti u jednu zgradu, jer nije funkcionalno.

“Carinika i poreznika ne treba miješati u jednu zgradu, kao što nije bilo pametno smjestiti i carinu i poresku službu”, izjavio je Jelača pred Komisijom.

Borenović je kazao da sindikalci nisu učestvovali u tenderskom pozivu i u javnim oglasima niti su bili konsultovani u čitavom procesu.

On je Jelaču pitao da li je blizina grada važna za poslove Uprave i Regionalnog centra.

“Taj kriterij uopšte nije bitan. Nije ni funkcionalan, nije ni racionalan. Tu zgradu treba izmjestiti iz Banje Luke, zbog gužve, parkinga, toliki službenici, nema nikakav značaj da bude u centru Banje Luke. Nema nikakav uticaj na posao ljudi. To su kancelarijski poslovi”, rekao je Jelača.

Penzionisani prvi predsjednik Samostalnog sindikata državnih službenika i zaposlenika u Upravi za indirektno oporezivanje Mehmedalija Osmić kazao je da je bio u dobrim odnosima s direktorom Uprave Džakulom. Rekao je da mu je Džakula kazao da je njemu ostala još jedna zgrada da je napravi u Banjoj Luci.

“Onda on meni kaže, ja moram to uraditi, ja njega pitam kako. Jer on je zadužen da pravi zgradu. On je direktor Uprave i on sad to treba da planira i tako dalje. Kaže on meni, jedno jutro dolazi, ja sam došao iz Tuzle. Kaže, Mile će to srediti. Doslovce prenosim. Ko? Milorad Dodik”, kazao je Osmić.

Miro Džakula bio je više od deset godina direktor Uprave za indirektno oporezivanje BiH, a 25. septembra 2023. godine podnio je ostavku.

Dodao je da su se onda pojavili “Bakir Izetbegović i Dragan Čović te da je sve krenulo njihovim tokom”.

“Uprava je služila mnogima da se bogate”, rekao je Osmić.

O procesu  javne nabavke zgrade Uprave za indirektno oporezivanje ranije je svjedočio Zoran Tegeltija, direktor UIO-a, koji je kazao kako je ova institucija uputila zahtjev Vijeću ministara za povećanje iznosa kojim bi bila izvršena kupovina nove zgrade u Banjoj Luci, iako su državni revizori ustanovili da je do povećanja došlo na osnovu usmenog naloga, bez prethodno podnesenog zahtjeva.

(detektor.ba)

The post Dodik obećavao da će srediti sve za novu zgradu UIO-a u Banjoj Luci, tvrdi penzionisani sindikalac first appeared on Gerila.info.

Grand Trade dostavio je odvojene ponude, jednu za poslovni prostor površine 12 280 kvadrata vrijednu 71,1 milion maraka a drugu za parking prostor površine 4 740 kvadrata vrijednu 27,4 miliona maraka.

“Komisije UiO će u narednom periodu vršiti postupak evaluacije pristigle ponude u smislu ispunjenosti svih uslova traženih u javnom oglasu objavljenom 13.12.2023. godine”, piše u odgovoru UiO BiH za Gerila info.

U ovoj upravi napominju da problem smještaja polušavaju da riješe od 2007. godine.

“Do danas je UiO pokušala u četiri navrata da kupi gotov objekat u Banjaluci, međutim, i ovi postupci su bili neuspješni. S obzirom na loše uslove u kojima rade službenici UiO zaposleni u Glavnoj kancelariji u Banjaluci i ekstremno loše uslove u kojima rade službenici zaposleni u Regionalnom centru Banjaluka svi zaposleni očekuju konačno rješenje ovog problema“, navode u Upravi za indirektno oporezivanje.

Grand Trade u vlasništvu jednog od kumova Milorada Dodika, Mile Radišića, godinama se pominje kao jedini kandidat koji će Upravi za indirektno oporezivanje da proda zgradu u Banjaluci. Riječ je o zgradi koja je izgrađena u centru Banjaluke preko puta Narodne skupštine u takozvanom “Picinom parku”. Gradnja te zgrade prije desetak godina izazvala je velike proteste građana u Banjaluci ali i dovela do sukoba policije sa porodicom Vulić koja nije pristala da proda svoje imanje neposredno uz gradilište.

Godinama se spekuliše i da je stvarni vlasnik Grand Trade Milorad Dodik ali to nikada nije dokazano. Sam Radišić je to demantovao.

“Jedini vlasnik 100 odsto sam ja i vrijeme će pokazati sve“, rekao je Radišić prije nekoliko godina.

Njegova firma, inače, kada je krenula u realizaciju posla oko izgradnje zgrade imala je dva zaposlena radnika. Projekat je bio vrijedan 250 miliona maraka. Radišić je 2014. godine pravosnažno osuđen zbog malverzacija sa akcijama Medicinske elektronike u Banjaluci na tri godine zatvora. On se, nakon što je bio u bjekstvu, duže od godinu dana, u novembru 2015. godine pojavio na kapijama KPZ Tunjice. Kaznu je odležao.

“Ja mislim da Mile Radišić nije uzalud robijao i nije ležao na robiji da bi dozvolio sebi da nakon toga država ne kupi zgradu od njega. Tako da mislim da će to biti realizovano i da ne postoji ni minimum šanse da se tu pojavi neko drugi i u suštinu mu otme gotov posao“, kazao je Goran Dakić, banjalučki novinar.

Opozicija u Republici Srpskoj vjeruje da je najnoviji pokušaj prodaje zgrade Grand Trade-a UiO rezultat dogovora Milorada Dodika sa svojim koalicionim partnerima na nivou BiH.

“Ovo je rezultat dogovora, vi znate da je sva zategnutost između SNSD, stranaca i Trojke u Sarajevu splasnula kada je izglasan novac za ovu zgradu. Sada je raspisan tender, ide se u realizaciju i kum, gospodin Radišić, koji je presuđen za kriminal dobiće još jedan posao od SNSD i ove države“, rekao je u decembru, kada je raspisan tender, poslanik PDP Igor Crnadak.

Nebojša Vukanović poslanik Liste za pravdu i red vjeruje da su bošnjački političari “popustili Dodiku”.

“To govori da su Konaković, Nikšić i Trojka prodali građane BiH i da su popustili Dodiku jer je jasno da iza tog projekta i njegovog kuma stoji Milorad Dodik. Te takozvane patriote BiH uzimaju od građana pozamašne svote novca da bi napunili džepove Milorada Dodika i njegovih kumova“, rekao je Nebojša Vukanović.

Pristigle ponude za prodaju poslovnog prostora Upravi za indirektno oporezivanje u sjedište ove uprave u Banjaluci otvorene su u ponedeljak 15. januara. Uprava za indirektno oporezivanje za potrebe kupovine poslovnog prostora na računu ima oko 70 miliona maraka. To je u ovom trenutku skoro dovoljno za poslovni prostor po cijeni koju je ponudio Grand Trade. Ne i za parking mjesta.

GERILA info

The post Grand Trade ponovo jedini ponuđač za zgradu UiO BiH first appeared on Gerila.info.

Prema dosadašnjim nastojima SNSD-a, riječ je o zgradi koju trenutno gradi kompanija Grand Trade, čiji je vlasnik Mil Radišić, kum Milorada Dodika, predsjendika SNDS-a i RS.

Za kupovinu zgrade za smještaj UIO-a u Banjaluci izdvojiti 69,5 miliona KM. Prema proceduri ponovo će biti raspisan tender. Na prethodni tender javilo se samo pomenuto preduzeće Grand Trade.

Iako je Uprava za indirektno oporezivanje na raspolaganju imala oko 38 miliona KM, ponuda Grand Trade-a je bila veća za 61 milion KM, te su u UIO više puta tražili od Savjeta ministara dodatna sredstva da kupe zgradu od pomenutog preduzeća, a ponuda Grand Trade-a i odluka o nabavci zgrade je više puta produžavana.

Najviše kritika zbog ove nabavke iznosila je opozicija u Republici Srpskoj, uz konstantne tvrdnje da se zgrada baš nanamjenski gradi za prodaju pomenutoj instituciji.

Kupovina ove zgrade je dugo zahtjev SNSD-a, a upravo su u prethodnom periodu zamjerali bivšem direktoru UIO-a Miri Džakuli da nije riješio pitanje smještaja UIO-a u Banjoj Luci.

Oova tačka dnevnog reda je u prethodnom mandatu više puta skidana te je ovo pitanje ostalo neriješeno do danas, a najviše se problematizovala cijena, ali i politička pozadina.

U aprilu je Vlada RS-a pismeno zatražila od UIO da iseli iz njenih prostorija u Banjaluci.

The post Savjet ministara odobrio skoro 70 miliona KM za kupovinu zgrade UIO u Banjaluci first appeared on Gerila.info.

Njih dvoje, zajedno sa Vladimirom Puzićem, Vladimirom Đurđevićem i Elvisom Džaferagićem, su uhapšeni krajem prošle godine uhapšeni na području Banja Luke, Gradiške i Prnjavora. Sumnjiče se da su počinili krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja.

Sud BiH je za Jelenu Majstorović i Radenka Popovića ograničio kretanje isključivo na adresu stanovanja, zabranio putovanja izvan BiH, te obavljanje bilo kojih službenih dužnosti i poslovnih aktivnosti koje imaju veze sa poslovima UIO BiH. Takođe im je zabranjen i kontakt i sastajanje s drugim osumnjičenim licima u ovom predmetu, kao i svjedocima u ovom krivičnom postupku, a prrthodno im je sud 26. decembra prošle godine odredio jednomjesečni pritvor

Podsjećamo,  bivši direktor te institucije Kemal Čaušević je takođe uhapšen u junu 2014. godine, a tada su uhapšene još 54 osobe, od kojih je većina bial zaposlena u UIO BiH. Čauševiću je u Sud BiH izrekao drugostepenu presudu osudivši ga na 5 i pol godina zatvora

Čaušević je za sada jedini zaposlenik UIO koji je osuđen, iako je svjedočio protiv visokih političkih zvaničnika za koje je tvrdio da su njegovi nalogodavci. Na funkciju direktora UIO imenovan je kao član Stranke demokratske akcije.

GERILA

The post Šefica banjalučkog centra UiO BiH puštena iz pritvora first appeared on Gerila.info.

Kako je objavio portal CAPITAL, UIO je zvanično od  Savjeta ministara BiH zatražila 63 miliona KM koliko joj nedostaje za kupovinu objekta od Mileta Radišića.

UIO je do sada imala na raspolaganju 36 miliona za kupovinu zgrade za njeno sjedište u Banjaluci, tako da je sada od Savjeta ministara BiH zatraženo dodatnih 63 miliona KM putem prijedloga izmjena i dopuna odluke o odobravanju projekta i izgradnje objekata Uprave.

Predstavnici opozicije oštro su reagovali na najnovije najavljeno dodatno trošenje državnog novca.

“Zahtjev Uprave za indirektno oporezivanje za odobravanje dodatnih 63 miliona KM za kupovinu zgrade, koje je upućeno Savjetu ministara, krajnje je drzak i neosnovan”, rekao je predsjedsjednik PDP-a i poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Branislav Borenović.

Borenović podsjeća da je inicijativa o poništavanju javne nabavke kupovine zgrade u centru Banjaluke koja je skoro tri puta viša od već odobrene cijene, usvojena u Parlamentu:

“Imali su 12 godina da kupe zgradu za odobrenih 38 miliona KM, da bi se sada sjetili da im treba baš ona od skoro 100 miliona, u vlasništvu firme bliske vladajućoj strukturi. Podsjećam Savjet ministara i vladajuću koaliciju SNSD-SDA-HDZ da je njima Parlament uprava i da ima da postupaju po onome što je izglasano u ovom domu, a UIO da treba da se uklope u odobrenu cijenu koja je više nego dovoljna za izgradnju ili kupovinu savremene zgrade. U suprotnom, pokazaće da su uprava za direktno koruptivno oporezivanje građana BiH, otimajući od njih da bi stavljali milione u tajkunske džepove”, kaže Borenović.

Na oglas koji je krajem prošle godine raspisala UIO stigla je samo ponuda firme čiji je vlasnik Mile Radišić, kum Milorada Dodika, ali rukovodstvo UIO nije, kako se ispostavilo, odbilo ovu ponudu nego je odlučio da je ponuda zadovoljavajuća ali da im je neophodno još novca za kupovinu tog objekta.

Uslovi koje je zahtijevala UIO poklapaju se upravo sa onim čime Radišićev “Grand Trade” raspolaže u ulici Vuka Karadžića u Banjaluci. Rok za odgovor na ponudu firme “Grand Trade” je prolongiran za kraj septembra ove godine.

Odsjek za javne nabavke banjalučke gradske uprave sačinio je u decembru prošle godine službenu zabilješku čiji predmet je bila zgrada koju u “Picinom parku” u Banjaluci i dalje gradi kompanija Grand Trade u vlasništvu Mile Radišića, kuma Milorada Dodika.

U službenoj zabilješci se navodi da sagrađeni objekat nije u skladu sa važećim regulacionim planom jer je izdatim lokacijskim uslovima i izmjenom građevinske dozvole iz 2020. godine umjesto dvije lamele predviđena izgradnja jedinstvenog objekta spratnosti P+G+7+PE. Prema važećem regulacionom planu na tom prostoru planirane su dvije lamele, jedna spratnosti P+6+M i druga P+5+M. Prema lokacijskim uslovima iz 2007. godine svakoj lameli je dodijeljena po jedna galerijska i jedna puna etaža. Svakako, nije predviđena gradnja jednog jedinstvenog objekta.

U Upravi za indirektno oporezivanje, su početkom avgusta rekli za Gerila info, da je procedura za donošenje odluke još u toku, da nije donesena nikakva odluka jer UiO čeka da Savjet ministara da smjernice Upravi. Potvrđuju da je valjanost ponude produžena do 30. septembra. Naveli su i da im nisu poznati problemi sa nemogućnosti legalizacije objekta koji namjeravaju da kupe.

Do kraja septembra je tačno mjesec i po dana, ostaje da se vidi da li će interes UIO BiH i Mileta Radišića pobijediti inat političara iz Srpske o bojkotu rada zajedničkih institucija.

GERILA.info

The post UIO BiH istrajan da kupi zgradu od Mile Radišića: Traženo dodatnih 63 miliona KM! first appeared on Gerila.info.

Na sjednici Vijeća ministara BiH održanoj 26.5.2021. oboren je novi pokušaj HDZ-a i Dragana Čovića da uz pomoć SNSD-a „ozakone“ poziciju Mire Džakule, direktora Uprave za ndirektno oporezivanje BiH, kojem je još 6. juna 2020. istekao mandat, jer za njegovo postavljenje za vršioca dužnosti direktora nisu glasali ministri SDA, saznaje Inforadar.

Prema informacijama portala Inforadar, Dragan Čović i Milorad Dodik unazad nekoliko mjeseci pokušavaju da učine sve kako bi Džakulu ostavili na čelu UIO i cijeli proces ozakonili, a sve s ciljem završetka „projekta 100 miliona“, koliko bi trebalo da košta zgrada firme Grand Trade, u vlasništvu tajkuna Mile Radišića, koju u centru Banjaluke od njega treba da kupi UIO BiH.

Inforadar je već pisao o tome da je ta zgrada namjenski građena za smještaj UIO, odnosno da je sve ranije dogovoreno na najvišem političkom nivou između Milorada Dodika, koji je Radišićev kum, i Dragana Čovića, kao formalnog šefa Mire Džakule.

S tim u vezi Džakula je i ostavljen na čelu UIO puna sva mandata – i godinu pride nelegalno – tim prije jer je po davno uspostavljenom sistemu nacionalne rotacije na ključnim funkcijama za direktora UIO trebalo da dođe Srbin iz SNSD-a.

No, cilj je kupovina Radišićeve zgrade po višestruko napumpanoj cijeni, u koju mnogi trebaju da budu ugrađeni, pri čemu plan treba da provede Džakula kao čovjek od velikog povjerenja Dodik-Čović koalicije.

Izvor iz UIO ranije je potvrdio portalu Inforadar da su još u fazi gradnje Radišićeve zgrade pojedinci bliski direktoru Džakuli odlazili da sebi rezervišu najbolje kancelarije.

„To su mogli samo oni iz Džakuline ekipe. Odlazili su tamo da sebi rezervišu prostorije. Svi dosadašnji konkursi, na koje se niko nije javio, bili su farsa, što potvrđuju i ovi uslovi koje je UIO postavila pred ponuđače, jer su oni takvi da su odgovarali samo jednoj firmi, Grand Trejdu“, rekao je ovaj izvor.

Sredstva za ove namjene – kupovinu zgrade i opreme za smještaj Uprave – već godinama se vuku na računima UIO i prebacuju iz godine u godinu kao „višegodišnja kapitalna ulaganja“. Cijena zgrade je, interesantno, od početnih 7,5 miliona KM, koliko je u startu trebalo da košta, za nekoliko godina napumpana do 100 miliona. S obzirom da je na računu UIO do prije nekoliko mjeseci bilo oko 38 miliona KM za ove namjene, nije poznato kako i iz kojih izvora UIO namjerava namaknuti dodatnih šezdesetak miliona KM (najvjerovatnoije kreditnim zaduživanjem).

Prema ranijim navodima medija, za UIO je prihvatljiva Radišićeva ponuda od 4.950 KM po kvadratnom metru, za 17.020 kvadrata poslovnog prostora, pa bi tako objekat trebao da košta oko 99 miliona KM, uključujući PDV.

Poređenja radi, trostruko veći kompleks Administrativnog centra Vlade RS sa više zgrada, površine blizu 50.000 kvadratnih metara, sa trgom od 13.000 m2 i četiri fontane, plaćen je oko 220 miliona KM, a što je opet zbog same cijene bio predmet istrage Tužilaštva BiH.

Koliko će se Džakuli sve što godinama radi na kiraju isplatiti – veliko je pitanje, jer, kako saznaje Inforadar, SIPA vodi nekoliko paralelnih istraga o poslovanju ovog već godinu dana nelegalnog direktora UIO BiH i njegovih najbližih saradnika.

Jedna od njih tiče se upravo “projekta 100 miliona”, odnosno kupovine zgrade od tajkuna Radišića na lokaciji Picinog parka. Druga je u vezi s “aktivnostima” na carinskim terminalima. Treća se tiče njegove bliske saradnice Jelene Majstorović i njene grupe, a četvrta sistema nagrađivanja u UIO, odnosno činjenice da je samo unazad pet godina isplaćeno blizu tri miliona KM ljudima iz Džakuline ekipe i ”poslušnim” službenicima na ime nagrada i prekovremenog rada, a koja je otvorena nakon pisanja Inforadara.

Almedin Šišić / Inforadar

The post PROJEKAT “100 MILIONA”: Čović i Dodik pokušavaju ozakoniti Džakulu kojem je istekao mandat kako bi kupio Radišićevu zgradu first appeared on Gerila.info.

Sud je donio odluku da se oduzme imovina koju je protivpravno stekao i dužan je da uplati 575.239,57, kao razliku.

Sud je presudio da je stekao protivpravnu korist od 1,7 miliona KM.

Sud je utvrdio da je novac dao u legalne tokove i kupio nekretnine, a to su dva stana u Ulici Mulamustafe Bašeskije u Sarajevu, dva u Ulici Ferhadija, četiri poslovna porostora i tri njive na području opšine Centar Sarajevo.

Svu imovinu sud je danas oduzeo.

Anes Sadiković, osuđen je na dvije godine zatvora zbog davanja mita.

Čaušević je oslobođen u dijelu optužnice koji se odnosi na potpisivanje ugovora na štampanje markica na vrijednosnim papirima s firmom AD “Glas Srpski grafik” Banjaluka. Sud je ocijenio da tužilaštvo u ovom slučaju nije iznijelo dovoljno dokaza.

U obrazloženju presude predsjedniva Vijeća Biljana Simeunović kazala je da su otežavajuće okolnosti kod presude bile da nije poštovao sud i da se nekorektno ponašao tokom suđenja.

The post Kemal Čaušević osuđen na devet godina zatvora first appeared on Gerila.info.