Tolimir je podnošenje tužbi najavio u razgovoru za Nezavisne novine. Isti medij prenosi saopštenje Okružnog tužilaštva u Banjaluci u kojem ova pravosudna institucija tvrdi da je rad na formiranom predmetu u toku. Detalja, međutim, kao ni rezultata četiri mjeseca nakon formiranja predmeta nema. Podsjećamo Centar za istraživačko novinarstvo je prije četiri mjeseca objavio dokumentarni film “Gdje je Sara” u kojem je prikazana priča o nestanku dvije bebe sa UKC Republike Srpske.

Gerila info je o cijelom slučaju pisla 2021. godine. Tada smo pisali o sudbini koja je zadesila Aleksandru Blagojević i Miloša Kuprešaka i o načinu na koji su obaviješteni da im je novorođeno dijete umrlo na UKC RS ali i o tome kako im nikada nije bilo dozvoljeno da vide tijelo dijeteta. U međuvremenu su Aleksandra i Miloš, što je prikazano i u dokumentarnom filmu, dobili dozvolu da otkopaju grobno mjesto na banjalučkom Novom groblju ali tamo nisu pronašli posmrtne ostatke svoje kćerke. Zajedno sa bebom Aleksandre Blagojević, pod sličnim okolnostima, nestala je i beba Nataše Stijak.

Dragan Tolimir je ranije imao primjedbe na način na koji OJT Banjaluka pristupa istrazi nakon formiranja predmeta. Tvrdio je da se sve radi nepotrebno sporo kao i da dio posla duplira.

“U pitanju je pokušaj da javnost misli da to ‘rade’ državni organi, da je to ozbiljno. Ja ću najvjerovatnije ostaviti mjesec do dva vremena da vidim da li postoje rezultati. Za to vrijeme moraju postojati neki rezultati, tragovi, pravac djelovanja. Oni kažu da imaju premalo vremena, premale kapacitete. To nas ne zanima. To je njihova stvar, to ne može biti razlog za nesprovođenje istrage, za neprimjenjivanje prava”, rekao je advokat Tolimir u aprilu ove godine.

Podsjećamo, početkom aprila je na portalu CIN objavljen potresan dokumentarac o smrti kćerkice Banjalučana Aleksandre Blagojević i Miloša Kuprešanina, a u kome su govorili kroz šta su sve prošli od trenutka saznanja da je Aleksandra trudna, njenog porođaja, saznanja da je beba preminula te dugogodišnje borbe da saznaju sve okolnosti koje su uslijedile nakon toga, uključujući i lokaciju sahrane djeteta.

Sarini roditelji odvedeni su na groblje u Banjaluci, na mjestu gdje su sahranjena dva novorođenčeta, a DNK analizom utvrđeno je da posmrtni ostaci ne pripadaju Sari. Pritom je utvrđeno da to nisu ni posmrtni ostaci drugog novorođenčeta.

Nakon serije tekstova i dokumentarnog filma izostala je očekivana reakcija institucija. Iako je javnost, nakon filma, bila potresena i zahtjevala je odgovore iz UKC Republike Srpske i Tužilaštva nije uslijedila pravovremena i adekvatna reakcija. Javnost BiH i dalje očekuje odgovore na pitanja gdje su nestale bebe sa UKC Republike Srpske i kako je moguće da se ne zna gdje su tiijela beba ukoliko su bebe zaista preminule na UKC.

Iz UKC Republike Srpske su ranije, za Gerila info, rekli kako se na UKC liječe pacijenti a da u njihovoj nadležnosti nije organizacija ukopa.

Vladimir Kovačević/Gerila info

The post SLUČAJ “GDJE JE SARA”: Slijede tužbe zbog nestanka beba first appeared on Gerila.info.

Početak suđenja zakazan je za 11 časova u sudnici Osnovnog suda u Banjaluci.

Suđenje će početi 20 mjeseci nakon potvrđivanja optužnice koju je protiv njega podiglo Okružno javno tužilaštvo u Banjaluci.

Darko Golić, poznati banjalučki anesteziolog, tereti se za polno uznemiravanje pacijenta koji je bio u teškom zdravstvenom stanju i vezan za bolesnički krevet.

Prema Krivičnom zakoniku Republike Srpske, za ovo krivično djelo može se izreći maksimalna kazna do dvije godine zatvora.

Tužilaštvo tokom postupka planira saslušati 16 svjedoka među kojima su oštećeni, njegova supruga, ali i medicinski radnici koji su bili očevici krivičnog djela.

Prema optužnici Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka, Golić je 19. januara 2020. godine u vremenskom periodu od 19 do 22 časa kao načelnik Klinike za anesteziologiju, reumatologiju, intenzivnu medicinu i terapiju bola Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske u Banjaluci, kao ordinirajući doktor pacijenta M.Đ, u cilju zadovoljavanja polnih strasti ljubio oštećenog u lice u čemu je zatečen od strane medicinskog osoblja – medicinskih sestara i brata Klinike.

Vještačenjem u Zavodu za sudsku medicinu Republike Srpske utvrđeno je da je DNK osumnjičenog Golića pronađen na više uzoraka, i to na pacijentu M.Đ, zatim na posteljini oštećenog, njegovim naočarama i drugim predmetima.
Golić se, tokom istrage branio ćutanjem i nije želio iznositi svoju odbranu. Naveo je da se nalazi u stanju šoka, jer je smatrao da je, nakon 52 dana koje je proveo u liječenju oštećenog, spasao jedan mladi život “svojim stručnim umećem”.

Tada osumnjičeni doktor smatrao je da je neosnovano lišen slobode, te da su zbog svega ugroženi životi njegove porodice i njega lično, kao i karijera.

Tužilaštvo će saslušati 16 svjedoka među kojima su oštećeni, njegova supruga, ali i zaposleni na Klinici za anesteziologiju UKC RS u Banjaluci.

Oni su ispričali detalje kritičnog događaja, navodeći da su prilikom ulaska u sobu u kojoj je bio smješten pacijent M.Đ. zatekli doktora Golića nagnutog nad pacijentom i da su vidjeli kako ga anesteziolog ljubi.

Žrtva zlostavljanja, pacijent M.Đ. je u svojoj izjavi tokom istrage naveo da se uopšte ne sjeća toka događaja.

Supruga pacijenta M.Đ. izjavila je da je bila prisutna u prostorijama Klinike kada je došao doktor Golić i poljubio u obraz njenog supruga.

Supruga je izjavila istražiocima da ju je takav potez doktora Golića iznenadio. Takođe je navela da je prilikom ulaska u prostoriju njen suprug bio vidno uznemiren.

Golić nije podržao tužbu protiv UKC-a

Zanimljivo je kako se nakon hapšenja Golića u medijima spekulisalo kako je to odmazda protiv poznatog anesteziologa zbog tužbe protiv UKC-a. Međutim, Golić je jedan od rijetkih koji nije podržao tužbu 66 medicinskih radnika i specijalista zaposlenih na Klinici za anesteziju i intenzivno liječenje koji su tužili, i dobili UKC zbog kršenja prava radnika.

Tužba je podnesena jer je UKC uporno ignorisao zakonom zagarantovana prava zdravstvenih radnika u pomenutoj Klinici, a koji zbog svakodnevnog izlaganja zračenju imaju pravo na posebne uslove rada, među kojima su uvećane plate, te duži godišnji i sedmični odmori.

The post Suđenje doktoru Goliću zakazano za 21. septembar first appeared on Gerila.info.

Podsjećamo, naš portal je o ovoj ovoj temi pisao je još 9.septembra prošle godine, kada je Nataša Miladinović Jotanović iz Prnjavoraza Gerilu ispričala kako su iz UKC RS odbili da ona bude uz svoju bebu koja je tada imala svega tri mjeseca.

“Meni kao majci nisu dopustili da ostanem sa njim što je za nas bilo strašno bolno. Pitala sam i da mi urade test na COVID-19 ali nisu htjeli i rekli su da nema izuzetaka. Nema šta nismo pokušali i ništa nije uspjelo. Rekli su da potpišemo da ga vodimo kući na svoju odgovornost ili da potpišemo da ostaje na liječenju i da će mu terapija biti uključena odmah. Morali smo i dobili smo broj od odjela da zovemo i pitamo za stanje, međutim u početku su se javljali a kasnije sve rjeđe i rjeđe. Sa doktorom nismo nikako mogli stupiti u kontakt. Tih četiri dana je za mene i oca djeteta bilo strašno bolno, nikome to ne bih poželjela”, izjavila je tada Nataša Miladinović Jotanović.

Za naš portal govorila je i Marijana Latinović, samohrana majka, čiji problemi su nastupili kada je njen dječak imao tri i po godine.

„Ostavila sam sina 4.avgusta 2020. u UKC-u iz razloga što je dehidrirao. Zbog rota virusa koji se kasnije otkrio gore uveden je u nekom polusvjesnom stanju. Dobili smo od strane njegove pedijatrice uputnicu za bolničko liječenje. Gore su mi rekli da dijete mora da ostane, ali da ja ne mogu da ostanem s njim i rekli su mi da moram potpisati papir da se slažem sa tim. Ja sam stvarno tad doživjela šok, počela sam da plačem i pitala da li stvarno ne mogu da ostanem sa svojim djetetom koje je staro samo tri i po godine. Rekli su mi da imam izbor ili da ga ostavim gore ili da ga vodim kući. Morala sam da ga ostavim gore. Kad je ostao gore, ja čak nisam znala šta mu je, kako je došlo do tog njegovog stanja“, za Gerilu je govorila Latinović.

Za naš portal govorila je i T.M. (ime poznato redakciji) iz Banjaluke, majka 15-mjesečnog dječaka, koja je, takođe, imala traumatično iskustvo zbog ostavljanja djeteta samog u bolnici.

“Djeca moraju imati pratnju u bolnici, jer u trenutnim uslovima rada UKC-a RS u večernjim smjenama, dežurstvima, bude jedna sestra na cijelom odjelu, kao na pojedinim odjelima i vikendom u dnevnim smjenama”, zaključila je T.M. u iscrpnom pismu našoj redakciji koje smo objavili cjelosti.

Svo ovo vrijeme Alen Šeranić, ministar zdravlja RS, bio je nijem na naše upite, kao i upite i molbe majki.

Ipak, situacija se od danas, napokon promijenila.

“Usljed nešto stabilnije epidemiološke situacije u odnosu na prethodni period, trenutni stav rukovodstva Klinike za dječije bolesti Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske je da se svim majkama djece uzrasta do 6 godina omogući da budu smještene uz djecu na hospitalizaciji pod uslovom da je njihov antigenski test na novi korona virus negativan”, piše časopis Moje dijete, i dodaju da sve ipak zavisi od trenutnih kapaciteta i raspoloživosti kapaciteta Klinike.

GERILA.info

The post NAPOKON: UKC RS popustio, majke će sa djecom mlađom od 6 godina moći boraviti u bolnici! first appeared on Gerila.info.

Danas je Vlado Đajić, generalni direktor Univerzitetskog kliničkog centra (UKC) RS, izjavio da se u UKC sve radi u skladu sa zakonom i propisanim procedurama.

“Sve procedure smo ispoštovali i radimo kao da će sutra doći policija i inspekcija. Cilj nam je pokažemo kako se radi finansijski, pravno i kada je riječ o svim procedurama”, rekao je novinarima Đajić.

Tačno mjesec dana je prošlo, a porodica tragično preminule, kao i javnost Srpske, nema odgovore na pitanja kako je i zašto preminula Ilijana Manojlović.

Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske je tek nakon 12 dana, 30. aprila, a po zahtjevu pravnog zastupnika porodice preminule trudnice Ilijane Manojlović, formiralo komisiju koja bi trebalo da izvrši vanredni stručni nadzor u Univerzitetskom kliničkom centru (UKC) Republike Srpske. Komisija je sa nadzorom počela 4. maja, a rok za podnošenje izvještaja Ministarstvu o nađenom stanju i prijedlog mjera koje treba preduzeti ukoliko budu utvrđene nepravilnosti, saopšteno je iz resornog ministarstva je najkasnije u roku od 30 dana, tačnije do 3. juna.

I Okružno javno tužilaštvo Banjaluka je formiralo krajem aprila predmet nakon što je od Policijske uprave Banjaluka zaprimilo medicinsku dokumentaciju o smrti trudnice, a koja je izuzeta iz UKC.

UKC je prvi formirao tim za utvrđivanje okolnosti smrti trudnice, a koji je održao prvi sastanak 22. aprila, međutim ni skoro poslije mjesec dana nismo dobili odgovore na pitanja koja smo slali u više navrata.

Podsjećamo, Gerila je prva postavila pitanja prema UKC, upravo sa ciljem objektivnog i pravovremenog informisanja javnosti povodom ovog tragičnog slučaja. Informaciju o smrti trudnice na UKC RS imali smo istog dana ali je nismo objavljivali upravo čekajući zvaničan odgovor UKC na upućena pitanja. Odgovori su izostali a uslijedilo je saopštenje upućeno svim medijima.

Tek u utorak, podsjećamo, četiri dana od smrti I.M. dobili smo saopštenje od UKC sljedećeg sadržaja:

“Obavještavamo vas da je u Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske formiran Stručni tim za utvrđivanje okolnosti u vezi sa smrću I.M. (1981). Imenovana je hospitalizovana u našoj ustanovi 17.4.2020. godine u kasnim poslijepodnevnim časovima, a preminula 18.4.2020. godine u 10:35 časova. Obdukcija tijela je obavljena u Zavodu za sudsku medicinu Republike Srpske.”

Nakon našeg drugog pa i trećeg upita, opet smo iz UKC dobiljali samo štura saopštenja, ali ne i odgovore na postavljena pitanja.

Posebna kontroverza oko cijelog slučaja je i činjenica da je smrt Ilijane Manojlović prijavio njen suprug, ali ne i dežurni ljekari. Iz UKC su se pravdali time da je to već uradio suprug.

Ipak, u UKC su zaboravili, namjerno ili slučajno, da su po službenoj dužnosti morali da prijave sumnjivu smrt, i da takvo nečinjenje može da se protumači i kao pokušaj zataškavanja cijelog slučaja, jer porodica, odnosno suprug preminule I.M. njenu smrt je prijavio u svoje, a ne i u ime UKC RS.

Brine i tišina Alena Šeranića, ministra zdravlja koji je tek 23. aprila, na konferenciji inače posvećenoj prvenstveno situaciji sa pandemijom virusa korona, izrazio žaljenje zbog smrti trudnice koja je preminula u Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske. Naglasio je da resorno ministarstvo stoji na usluzi i porodici i svima kojima je potrebna pomoć da bi se utvrdile okolnosti u vezi sa smrću trudnice.

Konstatacije u ovakvom tekstu, o činjenici da je iza Ilijane ostalo njeno petogodišnje dijete i suprug, na način da njeno stanje prije 17. aprila nije upućivalo ni na kakvu bolest a kamoli smrt, jednostavno nema. Porodici preminule ostaje samo ogromna bol, ali i pravo da, kao i javnost Srpske, saznaju pravu istinu i da ako postoji nečija krivica u tom slučaju, krivci i odgovaraju.

Tek tada možemo reći da “UKC sve radi u skladu sa zakonom i propisanim procedurama”, ali i da institucije rade svoj posao. Ne smije postojati sumnja u to da institucije pokušavaju institucionalno zataškati smrt zdrave osobe u vodećoj medicinskoj ustanovi Srpske, uz to još i trudnice. Ne smiju institucije da spavaju i čekaju da vrijeme prođe po principu “svakog čuda tri dana dosta”, i da reaguju samo onda kada se mediji i javnost zainteresuju za određeni slučaj. Ne smije Staša Košarac sa jednim tompusom na čuvenom “korona –derneku” da zasluži više osude i medijske pažnje od eventualne kardinalne ljekarske greške koja je mogla dovesti do smrti jedne majke na kliničkom centru. Ne smije ministar zdravlja da o ovakvom slučaju ćuti danima i spomene ga tek nakon upita novinara, jer nije Banjaluka Njujork pa da nije čuo za ovaj slučaj. Da se ne lažemo.

Stoga, čekamo 3. jun i očekujemo pravovremenu i istinitu informaciju o vanrednom stručnom nadzoru u Univerzitetskom kliničkom centru (UKC) Republike Srpske od strane komisije formirane od strane Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske.

Ministre Šeraniću, nemojte da Vas novinari taj dan usput pitaju i o slučaju smrti trudnice Ilijane Manojlović, nego taj dan napravite pres konferenciju samo na tu temu. Statističke podatke o novom virusu korona može da nam prezentuje bilo ko, ali istinu o smrti zdrave trudnice mora da obrazloži najdogovornija osoba u zdravstvu Srpske.

Javnost mora da zna istinu!

GERILA.info

The post Mjesec dana od smrti trudnice na UKC RS: Čekamo li novo saopštenje ili, napokon, istinu? first appeared on Gerila.info.

“Bitno je naglasiti da je Poslovodstvo UKC RS, 18. aprila 2020. godine pokrenulo internu proceduru utvrđivanja okolnosti smrti I.M. (1981). Međutim, porodica je istog dana 18. aprila odlučila da proceduru utvrđivanja razloga smrti sprovedu istražni organi. Samim tim, u  postojećim okolnostima, sve što može dalje biti učinjeno od strane naše ustanove jeste da internom procedurom radimo na utvrđivanju činjenica i okolnosti smrti I.M. što se i čini kroz rad Stručnog tima”, odgovoreno je novinaru i blogeru Slobodanu Vaskoviću iz UKC RS 23. aprila na pitanja zbog čega iz vrha UKC nisu prijavili slučaj policiji, već je to učinio njen muž.

Logično, postavlja se pitanje zašto npr. u famoznom slučaju doktora Darka Golića, koji je optužen za zlostavljanje pacijenta prvo nije pokrenuta “interna procedura”, nego se tražila hitna reakcija policije, a sa druge strane je to izbjegnuto u slučaju gdje je mlada žena, uz to i trudnica, izgubila svoj život. Ovdje, pri tome, redakcija portala Gerila ne ulazi u prejudiciranje krivice ili nevinosti doktora Golića.

U istom tom odgovoru sa UKC stoji već i uhodana mantra vladajućih struktura u RS, a to je pokušaj uticaja na rad medija.

Postavlja se logično pitanje, kako uključivanje medija u slučaj smrti trudnice I.M. može da nanese nemjerljivu štetu, a najviše porodici preminule, kada su oni već izgubili ono najbitnije – člana svoje porodice. Opet nas iz institucija i javnih ustanova “uče” kako se radi novinarski posao, i na koji način novinari mogu “nanijeti nemjerljivu štetu”. A pritom se na prvu zvaničnu informaciju sa UKC čekalo ČETIRI puna dana. Nemjerljiva šteta je već načinjena tišinom PR tima UKC-a kojem bi vaskršnji praznici bili sramotan izgovor za nereagovanje u kriznim situacijama, što smrt trudnice za bilo koju bolnicu na svijetu svakako jeste.

Podsjećamo, Gerila je prva postavila pitanja prema UKC, upravo sa ciljem objektivnog i pravovremenog informisanja javnosti povodom ovog tragičnog slučaja. Informaciju o smrti trudnice na UKC RS imali smo istog dana ali je nismo objavljivali upravo čekajući zvaničan odgovor UKC na upućena pitanja. Odgovori su izostali a uslijedilo je saopštenje upućeno svim medijima.

Tek u utorak, podsjećamo, četiri dana od smrti I.M. dobili smo saopštenje od UKC sljedećeg sadržaja:

Obavještavamo vas da je u Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske formiran Stručni tim za utvrđivanje okolnosti u vezi sa smrću I.M. (1981). Imenovana je hospitalizovana u našoj ustanovi 17.4.2020. godine u kasnim poslijepodnevnim časovima, a preminula 18.4.2020. godine u 10:35 časova. Obdukcija tijela je obavljena u Zavodu za sudsku medicinu Republike Srpske.

Nakon našeg drugog upita, opet smo iz UKC dobili saopštenje, ali ne i odgovore na postavljena pitanja:

Zakon o zdravstvenoj zaštiti (član 32) jasno propisuje proceduru u ovakvim slučajevima:

U skladu sa tim, rukovodstvo nije trebalo pokrenuti formiranje Stručnog tima za utvrđivanje okolnosti u vezi sa smrću I.M. (1981), nego je prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti RS trebalo uputiti zahtjev nadzornoj komori koja je potom trebala da imenuje komisiju od pet članova za eventualno utvrđivanje stručne greške.

Ipak, postavlja se pitanje, zašto u ovom slučaju nije ispoštovan Zakon o zdravstvenoj zaštiti RS, te zašto Šeranić, kao resorni ministar, nije insistirao na sprovođenju istog, te na prijedlog Komore imenovao pet članova nezavisnog Stručnog tima koji bi izvršio vanredni stručni nadzor.

Vasković u svom tekstu na blogu navodi da je Šeranić odbio da odgovori zbog čega zdravstveni i sanitarni inspektor nisu sproveli istragu o tome da li su instrumenti kojima je izvršena amniocinteza bili sterilni ili ne, što bi u značajnoj mjeri rasvijetlilo smrt ploda, odnosno da li je do sepse došlo zbog nesterilnih instrumenata, greške ljekara ili zbog oba razloga!

Da ovo nije prvi sumnjiv slučaj na odjelu ginekologije na UKC RS uvjerava nas i naša sagovornica M.R. koja je imala manji operativni zahvat, nakon čega je mjesecima imala zdravstvene probleme i krvarenja. Iako je išla na kontrole i analize niko od ljekara nije primijetio ništa sumnjivo. Ipak, nakon jakog odljeva krvi i hitnog odlaska na UKC dežurni ginekolog je iz pacijentice izvadio gazu (!?) koja je ostala u rani nakon operacije. Trovanje krvi je spriječilo samo to što je pacijentica M.R. svo vrijeme pila jake entibiotike. Iako je, po riječima naše sagovornice, dežurni ginekolog bio vidno izrevoltiran načinom na koji je njegova koleginica radila navedenu operaciju, ništa nije učinio da prijavi taj slučaj nadležnima UKC RS, ili je prijavio slučaj a rukovodstvo ništa nije učinilo po tom pitanju. Pacijentica M.R. nije željela da sama prijavi slučaj, jer je računala na savjest ljekara, kao i da će zbog toga automatski biti pokrenuta procedura i utvrđivanje odgovornosti. Ipak, to je izostalo.

Da li bi se to dogodilo i u slučaju smrti trudnice I.M. da njen suprug cijeli slučaj nije prijavio policiji, možemo samo da nagađamo.

U danima koji dolaze nadamo se odgovorima i punoj informaciji. Javnost mora saznati istinu. Utoliko više jer ovo nije priča o uslovima na nekom od mnogih odjela bolnice gdje dolaze bolesni, već na odjelu na kojem dolazi život.

GERILA.info

The post Smrt trudnice na UKC RS: Greške u obavještavanju javnosti, da li i pokušaj zataškavanja? first appeared on Gerila.info.