To je na okruglom stolu „Zbrinjavanje nuklearnog otpada u opštini Dvor – problemi i rješenja“, održanom juče, 25.juna, u Zagrebu, izjavio direktor Fonda za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva NE Krško Josip Lebegner, prenosi portal radionovigrad.com.

Lebegner je rekao da je 18. juna predstavništvu BiH u Ženevi dostavljena službena notifikacija za ministra za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske Bojana Vipotnika, uz sažetak Studije uticaja na životnu sredinu od pedesetak stranica, dok kompletan dokument ima više od 1.000 stranica.

Prema njegovim riječima, nakon što hrvatsko Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije pregleda studiju i eventualno zatraži njene dopune, dokument će biti upućen u javnu raspravu koja će trajati 90 dana i biće organizovana u opštini Dvor, ali i u Bosni i Hercegovini.

Lebegner je iznio i nove podatke o planiranom kapacitetu budućeg centra. Ukoliko Studija potvrdi lokaciju Čerkezovac, nakon obrade i cementiranja na Trgovsku goru bi bilo dopremljeno između 1.500 i 2.000 kontejnera nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško.

Istovremeno je ponovio da se na Čerkezovcu neće graditi odlagalište visokoradioaktivnog otpada niti nuklearna elektrana, navodeći da će istrošeno nuklearno gorivo iz Krškog ostati uskladišteno u Sloveniji do 2093. godine, dok Hrvatska tek pokreće proceduru izbora buduće lokacije za trajno odlagalište radioaktivnog otpada.

Međutim, upravo su tvrdnje hrvatske strane bile predmet najoštrijih kritika učesnika okruglog stola.

Predsjednik Evropskog biroa za životnu sredinu Toni Vidan upozorio je da se cijeli postupak vodi suprotno direktivama Evropske unije, jer ga vodi Fond za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada, iako bi, kako je rekao, taj posao morala obavljati nezavisna stručna institucija.

Vidan je posebno problematizovao činjenicu da u Upravnom odboru Fonda sjede i predstavnici Hrvatske elektroprivrede, čiji se radioaktivni otpad zbrinjava, što, prema njegovim riječima, otvara pitanje sukoba interesa.

Jedan od najznačajnijih detalja njegovog izlaganja odnosio se na plansku dokumentaciju.

Kako je naveo, u prostorno-planskim dokumentima Sisačko-moslavačke županije kao mikrolokacija i dalje se vodi Majdan, a ne Čerkezovac.

„Mikrolokacija Majdan je udaljenija od Une i puno manje loša nego Čerkezovac“, rekao je Vidan.

On smatra da se u javnosti stvara utisak da je o projektu već sve odlučeno, iako ključni dokument – Studija uticaja na životnu sredinu – još nije predstavljen javnosti niti je prošao zakonom propisanu proceduru.

Vidan je upozorio i da bi planovi Hrvatske za izgradnju novih nuklearnih kapaciteta mogli dodatno promijeniti razmjere cijelog projekta.

„Vlada Hrvatske navodno planira da gradi nuklearku, tako da više nije riječ o ograničenoj količini nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško, nego možda i iz neke buduće nove nuklearke treba zbrinuti otpad. Lokalno stanovništvo opravdano strahuje da će sve to završiti kod njih“, rekao je Vidan.

Na okruglom stolu učestvovao je i predsjednik Udruženja Green Team iz Novog Grada Mario Crnković, koji je rekao da je Trgovska gora prije svega politička odluka donesena još krajem devedesetih godina.

„Kontinuirano u Hrvatskoj zanemaruju da je Trgovska gora suštinski politička odluka iz perioda 1997-1999. godine, tako da sam sa posebnim zadovolјstvom podsjetio na tu činjenicu. Nije prijalo ni to što sam ukazao na ignorisanje građana sa desne obale rijeke Une, kao i na zloupotrebu brige o ženskom zdravlјu u kontekstu promocije ideje da se radioaktivni otpad doprema nadomak Une“, rekao je Crnković.

On je upozorio da su građani sa desne obale Une godinama isključeni iz procesa odlučivanja, te da je Hrvatska politički i proceduralno unaprijed zaključila Trgovsku goru kao jedinu lokaciju.

„Ignorisali su kompletan prostor BiH, te politički, proceduralno i komunikaciono zaključali Trgovsku goru kao jedinu lokaciju, što je mimo najbolje svjetske prakse na koju se stalno pozivaju“, rekao je Crnković.

Prema njegovim riječima, najave o uključivanju Bosne i Hercegovine kroz javnu raspravu dolaze prekasno, jer su ključne političke odluke donesene prije više od dvije decenije.

Crnković smatra da hrvatske institucije sada pokušavaju stvoriti utisak da BiH ravnopravno učestvuje u postupku donošenja odluka.

„Nadležni u Hrvatskoj pripremaju strateške manevre kojima se namjerava, prema mom mišljenju, pro forme prikazati aktivno učešće BiH u procesu donošenja odluka, što svakako neće proći niti može suštinski uticati na razvoj slučaja jer su ključne greške već napravljene“, rekao je Crnković.

Načelnik opštine Dvor Nikola Arbutina ocijenio je da Hrvatska prvo donosi političku odluku, a tek potom provjerava da li je ona opravdana kroz studiju uticaja na životnu sredinu.

„Šta ako se dokaže da lokacija nije pogodna? Ima li država rezervnu varijantu?“, upitao je Arbutina.

Podsjećamo, pitanje Trgovske gore posljednjih mjeseci ušlo je u novu međunarodnu fazu nakon što je Bosna i Hercegovina pred Implementacionim komitetom Espoo konvencije u Ženevi pokrenula postupak zbog sumnje da Hrvatska nije poštovala međunarodne obaveze o prekograničnom uticaju na životnu sredinu.

Istovremeno, hrvatska strana tvrdi da postupak procjene uticaja tek ulazi u završnu fazu, dok predstavnici BiH i ekoloških organizacija upozoravaju da je izbor Čerkezovca kao lokacije za radioaktivni otpad politički određen još prije više od dvadeset godina i da se sada pokušava formalno opravdati kroz zakonom propisane procedure.

Dejan Rakita / GERILA

The post Radioaktivni otpad i Trgovska gora: Hrvatska najavila javnu raspravu i u BiH, aktivisti tvrde “Sve već politički odlučeno uz mnoge neregularnosti!” first appeared on Gerila.info.

Cilj istraživanja je prikupljanje naučnih podataka koji bi mogli poslužiti kao dodatni argument za zaštitu cijelog riječnog sistema Une. Riječ je o inicijativi koju predvodi međunarodna organizacija Riverwatch, sa vizijom da Una, zajedno sa svojim najvažnijim pritokama, bude zaštićena od izvora do ušća.

Takav model već je primijenjen na rijeci Vjosi u Albaniji, prvom evropskom nacionalnom parku koji štiti kompletan tok jedne divlje rijeke. Organizatori vjeruju da bi rezultati istraživanja mogli predstavljati važan korak ka proglašenju Nacionalnog parka „Divlje rijeke Una“ i dugoročnijoj zaštiti ovog jedinstvenog prirodnog bogatstva.

Una, koja izvire kod Donje Suvaje u Hrvatskoj, kroz Bosnu i Hercegovinu protiče više od 200 kilometara prije nego što se ponovo vrati u Hrvatsku i ulije u Savu. Njene sedrene barijere, vodopadi, brojne pritoke i bogat biljni i životinjski svijet već decenijama privlače pažnju biologa, ekologa i istraživača iz cijelog svijeta.

„Rijeka Una sa svim svojim pritokama je i dalje očuvana rijeka. I dalje je tu većinski slobodna konekcija, bez bilo kakvih vještačkih pregrada i to je toliko rijetko u Evropi, da nema brana na rijeci. I mi ovdje, i sa ovom Sedmicom nauke, sačuvamo taj status ove rijeke. Ljudi takođe vole Unu, ali njoj prijete mnoge prijetnje i rizici, poput masovnog turizma i betonizacije obala, zagađenje, i uobičajene stvari koje se dešavaju sa svim rijekama odnosno sa prirodom uopšte. Mi ćemo izgubiti Unu, takvu kakvu je znamo, ukoliko ne reagujemo. Zato mi ovdje želimo da napravimo istraživanja koja će otvoriti oči da zaštitimo Unu, ali i njene pritoke – Klokot, Krušnica, Japra i ostale rijeke“, rekao je Ulrich Eichelmann iz međunarodne organizacije Riverwatch za Gerilu.

Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu za Gerilu kaže da je Una ugrožena prvenstveno što se neplanski upravlja sa ovom rijekom.

“Imamo nekoliko dionica koje su zaštićene ali dobar dio Une nije zaštićen. Međutim, čak i taj zaštićeni dio trpi od posljedica ilegalne gradnje, od posljedica neplanske gradnje, problem je tu i sa otpadnim vodama, a važno je i napomenuti problem sa planiranim odlaganjem nuklearnog otpada na Trgovskoj gori u granici sa BiH i u neposrednoj blizini same rijeke Une. Niz problema se veže za Unu, ali prvenstveno je tu problem nepostojanje vizije upravljanja i zaštite rijeke Une”, ističe Topić.

On ipak dodaje da postoji jedinstvo zaštite rijeke Une, ali ne postiji jedinstvo da se problemi sistematski riješe.

“Una je jedna od naših najznačajnijih rijeka i to i jeste razlog zašto se baš na njoj javlja veliki broj što privatnih, što ugostiteljskih objekata, ali ono što je problematično jeste nepostojanje definisane sankcije tj. reperkusije za ilegalno sagrađene objekte na Unu”, ističe Topić.

Već prvog dana istraživanja naučni timovi zabilježili su nekoliko značajnih nalaza. Nekoliko kilometara nizvodno od istraživačkog kampa pronađeni su tragovi aktivnosti dabrova, uključujući tragove ishrane i kretanja, dok su istraživanja kopnenih ekosistema potvrdila prisustvo aktivnih populacija trčaka, grupe tvrdokrilaca čije prisustvo ukazuje na očuvanost prirodnih staništa.

Posebnu pažnju istraživači posvećuju mladici, jednoj od najznačajnijih ribljih vrsta u slivu Une. Ihtiološki timovi tragaju za mladim jedinkama kako bi identifikovali ključna mrijestilišta i prikupili podatke koji bi mogli pomoći u zaštiti ove vrste i njenog staništa.

Paralelno s tim, timovi za riječnu ekologiju mapiraju riječna ostrva i ade, analiziraju vegetaciju i procjenjuju kako promjene vodostaja utiču na njihovo funkcionisanje. Istraživanja će obuhvatiti približno 200 kilometara riječnog toka, od Martin Broda do ušća Une u Savu.

Za profesora Gabriela Singera sa Univerziteta u Innsbrucku, koji predvodi naučni dio ekspedicije, Una predstavlja jedan od najvrjednijih riječnih sistema na evropskom kontinentu.

„Una je izuzetan riječni sistem na evropskom nivou. Ako dođete ovdje kao naučnik, možete raditi decenijama zbog raznolikosti biodiverziteta ovog područja. U razgovoru sa svojim studentima rekao sam im da bih, kada bih bio riba, volio da živim u Uni. Potencijal koji Una ima je izuzetan ne samo za istraživače i naučnike, već i za snimatelje i novinare, jer se ovdje zaista može vidjeti kako izgleda zdrava rijeka“, rekao je Singer.

Naučnici će tokom sedmice istraživati i grupe organizama koje predstavljaju važne pokazatelje kvaliteta vode, poput jednodnevki, tulara i kamenjarki, dok će posebni timovi analizirati stanje pećinskih i kopnenih ekosistema.

Slična istraživanja već su sprovedena na Neretvi, gdje su naučnici pronašli vrste koje do tada nisu bile poznate nauci.

„Na Neretvi smo našli nove vrste za znanost koje nikad prije nisu bile nađene i sada su u opisu. To su vrste koje su nađene samo tamo i nigdje drugdje na svijetu“, rekla je Maja Zagmeister, profesorica na Biotehničkom fakultetu Univerziteta u Ljubljani.

Iako se Una smatra jednom od najočuvanijih rijeka u Evropi, stručnjaci upozoravaju da nije pošteđena pritisaka.

„Neobično je vidjeti ovakve rijeke da postoje u Evropi, ovako zdrave i očuvane. Sama rijeka, iako je ovakva kakva jeste, pod velikom je prijetnjom i udarom, prije svega zbog nelegalne gradnje na obali, ribljih farmi, a tu je prijetnja i od nuklearnog otpada, to je priča oko Trgovske gore“, upozorio je Eichelmann.

Za Azru Berbić iz Fondacije ACT, Sedmica nauke predstavlja početak novog poglavlja u borbi za očuvanje Une.

„Kako bismo Unu sačuvali za nas i buduće generacije, moramo zajedno raditi na koracima koji će eliminisati prijetnje s kojima se suočava i osigurati da Una i njene pritoke slobodno i zdravo teku. Kada kažem svi, mislim na naučnike, medije i aktiviste koji su ovdje, ali isto tako i lokalno stanovništvo, vlasti na svim nivoima, neovisno o političkim podjelama te administrativnim i državnim granicama, jer Una je tu da nas spaja“, poručila je Berbić.

Organizatori očekuju da će rezultati istraživanja poslužiti kao dodatna stručna osnova za inicijativu proglašenja Nacionalnog parka „Divlje rijeke Una“. Ukoliko bude realizovana, riječ je o projektu koji bi mogao predstavljati jedan od najvećih poduhvata zaštite prirode u Bosni i Hercegovini i regionu.

GERILA

The post Više od 75 naučnika u Bosanskoj Krupi: Može li Una, jedna od posljednjih divljih rijeka Evrope, dobiti najveću zaštitu? first appeared on Gerila.info.

U ekskluzivnim odgovorima za Gerilu, hrvatski Fond za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva NE Krško (Fond NEK) tvrdi da je postupak procjene uticaja na okoliš za Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na Čerkezovcu formalno počeo tek ove godine i da će Bosna i Hercegovina “uskoro” dobiti zvaničnu notifikaciju prema Espoo konvenciji.

Iz Fonda NEK navode da je zahtjev za pokretanje postupka predat 2. aprila 2026. godine, dok je Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije Hrvatske 7. maja formalno objavilo početak postupka procjene uticaja na okoliš.

“Bosni i Hercegovini uskoro će biti upućena službena obavijest o početku postupka procjene utjecaja na okoliš, uz poziv da se očituje želi li sudjelovati u postupku procjene utjecaja na okoliš”, naveli su iz Fonda NEK za Gerilu.

Hrvatska strana tvrdi i da konačna odluka o prihvatljivosti Centra za okoliš još nije donesena, te da je “postupak tek započeo”.

Međutim, upravo ta formulacija izazvala je burne reakcije u BiH, posebno nakon što je hrvatski Fond NEK objavio izvještaj o realizaciji programa rada i finansijski izvještaj za 2025. godinu, iz kojeg je vidljivo da su brojni tehnički i sigurnosni segmenti projekta već ranije završavani.

Predsjednik Udruženja “Green Team” iz Novog Grada Mario Crnković tvrdi da taj dokument ruši ključnu argumentaciju hrvatske strane iznesenu u Ženevi.

“Riječ je o zvaničnom izvještaju o realizaciji programa rada i finansijskom izvještaju za 2025. godinu, koji nedvosmisleno potvrđuje da je projekat na Čerkezovcu već do kraja 2025. godine daleko odmakao. Dok su u Ženevi neuspješno pokušavali sve uvjeravati da će BiH biti uključena ‘dovoljno rano’, njihov sopstveni dokument pokazuje da je ključne faze projekta Hrvatska već odavno gurala iza zatvorenih vrata, bez stvarnog i pravovremenog uključivanja BiH”, rekao je Crnković za Gerilu.

On tvrdi da se iz samog izvještaja vidi da je Studija uticaja na okoliš već bila završena i poslata na završnu recenziju, da su sigurnosne analize pregledali stručnjaci Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), te da su na lokaciji već uklanjani objekti i vršene pripreme za budući transport i skladištenje radioaktivnog otpada.

“To znači da ovo više nije bio ‘projekat u početnoj fazi’, nego projekat koji je faktički već bio pripremljen za realizaciju”, upozorava Crnković.

Dok Hrvatska insistira da je Bosna i Hercegovina uključena u skladu sa međunarodnim procedurama, iz BiH dolaze potpuno drugačije interpretacije.

Zamjenik direktora Državne regulatorne agencije za radijacijsku i nuklearnu sigurnost BiH i predsjedavajući Ekspertskog tima BiH za Trgovsku goru Emir Dizdarević kaže da ostaje nejasno kako Hrvatska danas tvrdi da postupak tek počinje, ako je još početkom 2023. godine BiH zvanično dostavljen sadržaj Studije uticaja na okoliš.

“Nije mi jasno šta je onda bilo u februaru 2023. godine kada su nam poslali oficijelno preko diplomatskih kanala sadržaj Studije uticaja na okolinu i pitali nas da izrazimo, formalno-pravno, ako želimo da učestvujemo u procesu izdavanja Okolinske dozvole kao zainteresovana strana”, rekao je Dizdarević za Gerilu.

On otkriva i detalj sa sastanka u Ženevi koji dodatno komplikuje cijelu priču.

“BiH strana je pitala da li će Republika Hrvatska staviti u Komisiju koja provodi navedeni postupak predstavnika BiH kojeg BiH predloži, na šta je odmah odgovoreno da to ne može po zakonu Republike Hrvatske”, naveo je Dizdarević.

Hrvatska strana u odgovorima Gerili insistira i na tome da je BiH imala mogućnost da bude uključena u istraživačke radove na Trgovskoj gori, ali da tu mogućnost nije iskoristila na vrijeme.

“Odboru je pojašnjeno i da je od 2021. do 2024. održano šest neformalnih sastanaka predstavnika Fonda i stručnjaka iz BiH, mimo postupka Espoo konvencije. Mogućnost uključivanja stručnjaka iz BiH u provođenje istraživačkih radova dogovorena je na prvom održanom sastanku, ali BiH tu mogućnost nije iskoristila, jer je zahtjev podnesen tek po završetku istraživačkih radova”, navode iz Fonda NEK.

Dizdarević na to odgovara da BiH posjeduje kompletnu dokumentaciju o komunikaciji između dvije strane.

“Imamo dopise koje je Republika Hrvatska zaprimila i odgovor. Vjerovatno onaj koji te informacije plasira nije u potpunosti informisan”, rekao je Dizdarević.

U cijeloj priči posebno je važno pitanje šta će zapravo biti predmet daljeg razmatranja pred međunarodnim tijelima.

Dizdarević smatra da će Implementacioni komitet Espoo konvencije prije svega posmatrati formalnu komunikaciju i poštovanje međunarodnih procedura.

“Ipak, veoma je značajno što je prvi put BiH ozbiljno o ovom pitanju razgovarala pred trećom stranom i to Implementacionim komitetom Espoo konvencije”, kaže Dizdarević.

Dodaje da će ključni dokument biti izvještaj i preporuke koje bi Espoo komitet trebalo da pripremi do septembra ove godine.

“Preporuke su jako važne”, naglašava on.

Da je slučaj Trgovska gora daleko više od tehničkog pitanja smatra i Mario Crnković.

“Ne znam šta je gore, to što se nizaju pokušaji iz Hrvatske da se ozbiljan međunarodni problem koji su stvorili svedu na tehničko pitanje ili to što uz sav trud i sav novac nikako da uspiju”, kaže Crnković.

On upozorava da Hrvatska pokušava neformalnim sastancima i parcijalnom komunikacijom zamijeniti ono što su formalne međunarodne obaveze prema Bosni i Hercegovini.

“Ni po koju cijenu niti možemo niti smijemo dozvoliti da se BiH kao zemlju tretira kao statistu, da tu budemo za ukras projektu koji je neko trasirao političkom odlukom kasnih devedesetih. To je ponižavajući odnos, upakovan u hrpe floskula koje trebaju zamagliti suštinu”, kaže Crnković.

Prema njegovim riječima, ključni problem je upravo pitanje trenutka kada je BiH zaista trebala biti uključena.

“Kada kažemo rana faza projekta, to je proces dok su opcije još bile stvarno otvorene, dok lokacija nije bila faktički unaprijed određena, a Bosna i Hercegovina te riječi čuje nakon 26 godina od ključne političke odluke koja je izglasana u Saboru Hrvatske”, upozorava Crnković.

S druge strane, Hrvatska u odgovorima Gerili insistira da će BiH i njena javnost imati mogućnost dostavljanja mišljenja i podataka tokom postupka procjene uticaja na okoliš, te da konačna odluka još nije donesena.

Istovremeno, Provedbeni odbor Espoo konvencije zatražio je dodatnu dokumentaciju, prevode određenih dijelova studije i pojašnjenja hrvatskih propisa koji su citirani tokom sastanka u Ženevi.

Dizdarević smatra da upravo taj detalj pokazuje da slučaj Trgovska gora ulazi u novu, ozbiljniju međunarodnu fazu.

Prema njegovim riječima, pravni tim BiH već priprema nove međunarodne korake.

“Spremna je dokumentacija za traženje sučeljavanja pred Aarhus konvencijom kao i drugim međunarodnim dokumentima i EURATOM sporazumom”, rekao je Dizdarević.

Dok Hrvatska pokušava dokazati da je riječ o proceduri koja se odvija u skladu sa zakonima i međunarodnim pravilima, u BiH raste uvjerenje da je suštinska odluka o Trgovskoj gori donesena mnogo ranije i da se sada vodi bitka da se taj proces međunarodno ospori.

A upravo bi zaključci Espoo odbora mogli postati prvi ozbiljan međunarodni test cijelog projekta na Čerkezovcu. I ogroman problem za Hrvatsku jer je upravo za Gerilu, direktor Fonda NEK Josip Lebegner rekao da Hrvatska praktično nema alternativno rješenje ukoliko Trgovska gora ne bude realizovana.

„Neću vam lagati, Hrvatska nema plan B ukoliko iz bilo kog razloga Trgovska gora ne bude mogla primiti NSRAO“, rekao je Lebegner naglašavajući da bi se tek u tom slučaju otvarala pitanja daljih opcija.

Hrvatska je međunarodnim ugovorom sa Slovenijom obavezna da preuzme i zbrine polovinu nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško. Taj proces mora početi najkasnije do 2028. godine.

Ali kako se međunarodni pritisci budu pojačavali, a spor oko Trgovske gore ulazio u sve ozbiljnije pravne i političke sukobe, ostaje pitanje – da li će ovaj projekat na kraju postati veći problem za samu Hrvatsku nego za Bosnu i Hercegovinu?

Dejan Rakita / GERILA

The post Trgovska gora i radioaktivni otpad: Nema više bijelih rukavica — BiH i Hrvatska u otvorenom sukobu! first appeared on Gerila.info.

Ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS Bojan Vipotnik upozorava da su aktivnosti hrvatskestrane nelegalne i u suprotnosti sa međunarodnim obavezama.

„Sve intervencije koje Hrvatska sprovodi na lokaciji Čerkezovac su nelegalne, rade se bez saglasnosti Republike Srpske, odnosno BiH i time se krše odredbe Espo konvencije“, rekao je Vipotnik.

Prema njegovim riječima, upravo će to biti jedna od ključnih tačaka na predstojećem saslušanju u Ženevi, gdje će Hrvatska morati da objasni zbog čega radovi teku bez saglasnosti druge države i bez završene procedure projcene uticaja na životnu sredinu.

Espo konvencija je međunarodni sporazum koji obavezuje države da, prije nego što započnu projekte koji mogu imati značajan prekogranični uticaj na životnu sredinu, o tome obavijeste susjedne zemlje, uključe ih u postupak i omoguće javne konsultacije. U slučaju Trgovske gore ona je važna jer BiH tvrdi da Hrvatska preduzima radove i vodi postupak bez pune prekogranične procedure, a eventualna potvrda kršenja konvencije može dodatno ojačati pravnu i diplomatsku poziciju BiH pred međunarodnim tijelima.

Dodatnu sumnju, ističe Vipotnik, izaziva i činjenica da je hrvatsko ministarstvo nedavno priznalo da studija još nije završena.

„Od oktobra prošle godine slušamo kako je studija gotova, pa se nešto dodaje. Sada sami kažu da je nemaju“, naveo je Vipotnik, dodajući da postoje i izjave iz Hrvatske da će studiju „naštimati“, što, kako tvrdi, ukazuje na svjesno kršenje međunarodnih procedura.

I dok institucije BiH pripremaju argumente za međunarodnu pravnu i diplomatsku borbu, na lokalu, u Novom Gradu, povjerenje odavno ne postoji.

Mario Crnković iz udruženja Green Team upozorava da je rušenje objekata prije završetka studije „gaženje i onih posljednjih krhotina povjerenja koje je ostalo u slučaju Trgovska gora“.

On podsjeća da odluka o ovoj lokaciji nije nova, već politički trasirana još krajem devedesetih.

„Politička odluka iz 1999. godine da se na granicu sa BiH izguraju radioaktivni otpadi iz Nuklearne elektrane Krško, ali i drugi opasni otpadi, pokazuje se važnijom od zdravog razuma i dobrosusjedskih odnosa“, kaže Crnković.

Tokom devedesetih je razmatrano više potencijalnih područja za izgradnju centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada, ali je na kraju u Prostornom planu Hrvatske ostala samo jedna lokacija – Trgovska gora, na teritoriji Dvora na Uni, male opštine u Hrvatskoj, u neposrednoj blizini granice sa BiH i Novim Gradom. Upravo je taj politički moment, a ne samo stručni kriterijumi, godinama u središtu kritika i u Hrvatskoj i u BiH.

Sagovornici Gerile iz Hrvatske potvrdili su da je izbor Trgovske gore u velikoj mjeri bio politički. Nekadašnja hrvatska ministarka i saborska zastupnica Anka Mrak Taritaš ranije je za Gerilu ocijenila da ova lokacija nije dobro rješenje i da su se okolnosti od njenog prvobitnog odabira značajno promijenile, posebno kada je riječ o zaštiti prirode i standardima okolišne zaštite.

„Kada je birana lokacija Trgovske gore, najmanje problema je bilo sa ovom lokacijom jer je tu bilo najmanje ljudi koji su se protivili. Ta lokacija je i slabo naseljena, što je očigledno bio jedan od ključnih kriterijuma. Danas su se stvari značajno promijenile, posebno u oblasti zaštite prirode, i smatram da sve lokacije treba ponovo preispitati“, rekla je Mrak Taritaš za Gerilu.

Iako su godinama postojale nade da će međunarodni pritisak zaustaviti projekat, to se, kako kaže Crnković, nije desilo.

„Nikad nije bila tajna da je riječ o politički trasiranom procesu obzirom da su političari u saboru Hrvatske odabrali lokaciju, ali riječ je o nečemu toliko lošem da je malo ko mogao da vjeruje. Govorili su mnogi da će to EU zaustaviti, da će Slovenija dići glas jer RAO nastaje na njenoj teritoriji, ali tišina. Stiče se utisak da im je sve preče od života nas sa ovog područja. Kružile su i kojekakve teorije zavjere koje su predviđale rješenja koja ni čarobni štapić ne može izvesti, ali činjenica je da nadležni u Hrvatskoj nastavljaju. I dan danas je nevjerovatno da se to dešava, da se to dešava baš nama, ali mašine su na terenu i pripremaju teren. Umjesto da BiH i Hrvatska imaju zajedničke razvojne projekte za ovu regiju, oni nama guraju radioaktivni otpad na granicu“, dodaje Crnković.

Za njega, problem više nije samo u Hrvatskoj.

„Svako malo imamo prebacivanje odgovornosti. Umjesto toga, svi, od građana do institucija, moramo koristiti sva zakonski dopuštena sredstva u odbrani prava na život“, upozorava Crnković.

Ovo pitanje, odavno, nije samo spor između dvije države. Za stanovnike Novog Grada, Kozarske Dubice, Kostajnice, Dvora i šireg područja uz Unu, riječ je o temi koja direktno zadire u pitanje vode, zemljišta, zdravlja i budućnosti ovog kraja. Hrvatska na Čerkezovcu ne planira samo prihvat nisko i srednje radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško, već i radioaktivnog institucionalnog otpada nastalog širom Hrvatske, uključujući otpad iz bolnica i naučnih instituta.

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je na sjednici održanoj 1. aprila 2026. godine razmatralo pitanje Trgovske gore i zatražilo od Savjeta ministara BiH da hitno realizuje zaključke iz januara 2026. godine. Od Savjeta ministara je zatraženo da u roku od 15 dana dostavi novu, detaljnu informaciju o aktivnostima Hrvatske i mjerama koje BiH preduzima.

Istovremeno, u Novom Gradu se za 9. april priprema posebna sjednica lokalne skupštine na kojoj će biti predstavljena strategija institucija RS i BiH pred nastup u Ženevi.

To nije prvi pokušaj da BiH ovu temu internacionalizuje. Još ranije su predstavnici domaćih institucija i ekspertskog tima pokušavali otvoriti ovo pitanje pred međunarodnim tijelima, upozoravajući da se radi o lokaciji koja ne bi smjela biti tretirana isključivo kao unutrašnje pitanje Hrvatske. Upravo je to jedna od ključnih poruka i danas – da se nuklearni i radioaktivni objekti ne mogu planirati na granici bez saglasnosti i punog učešća susjedne države.

Na državnom nivou, sve je više upozorenja da Hrvatska nema namjeru da odustane. Predstavnici vlasti i stručnjaci već su ukazali na geološke, seizmičke i hidrološke rizike lokacije, posebno nakon potresa koji su promijenili seizmičku sliku tog područja.

Lokacija Čerkezovac na Trgovskoj gori nalazi se u opštini Dvor u Hrvatskoj, na samoj granici sa Bosnom i Hercegovinom, svega nekoliko kilometara od Novog Grada. Planirana lokacija udaljena je oko dva kilometra vazdušnom linijom od centra grada i približno jedan kilometar od izvorišta vode koje napaja Novi Grad pitkom vodom, što dodatno pojačava zabrinutost lokalnog stanovništva.

Na nedavno održanom okruglom stolu u Parlamentarnoj skupštini BiH, stručnjaci su otvoreno doveli u pitanje sigurnost ove lokacije. Načelnica Odjeljenja za opservatorsku seizmologiju Republičkog hidrometeorološkog zavoda RS, Snježana Cvijić-Amulić, upozorila je da je nakon razornog zemljotresa u Petrinji „potpuno promijenjena seizmološka slika tog područja“ i da bi zbog toga trebalo odustati od izgradnje odlagališta na Trgovskoj gori.

Sličan stav iznio je i profesor hidrotehnike Munir Jahić, koji je naglasio da lokacija koja se nalazi u zoni uticaja potresa „ne može biti pogodna za odlaganje radioaktivnog otpada“, pozivajući se na geološke i hidrološke karakteristike terena.

I drugi stručnjaci ranije su upozoravali na slične rizike. Edin Delić, član Ekspertskog tima BiH za Trgovsku goru, ranije je za Gerilu rekao da „takvi objekti nigdje u svijetu nisu potpuno sigurni“, posebno kada se u obzir uzme protok vremena i neizvjesnost šta se može desiti za deset, dvadeset ili četrdeset godina. Posebno je upozoravao na apsurd da se takav objekat planira svega dva kilometra od izvorišta koje je važno za Novi Grad.

Politički pritisak na institucije BiH dodatno je pojačan i kroz zaključke sa istog skupa, gdje su poslanici u Parlamentarnoj skupštini BiH Saša Magazinović, Jasmin Emrić i Branislav Borenović zatražili snažniji odgovor prema Hrvatskoj, ali i prema institucijama Evropske unije – Evropskoj komisiji, Vijeću EU i Evropskom parlamentu.

Ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac tada je upozorio da Hrvatska „nema namjeru da odustane“ od projekta, te naveo procjenu da bi potencijalni uticaj odlagališta mogao zahvatiti oko 250.000 građana u 13 opština u sjeverozapadnom dijelu BiH.

U međuvremenu, otpor raste i među građanima. U školama se snimaju filmovi, organizuju tribine i protesti, a tema Trgovske gore postaje dio svakodnevnog života zajednica uz Unu. U Novom Gradu je ovih dana prikazan i film „Borba za opstanak“, koji su pripremili učenici Osnovne škole „Sveti Sava“, kao još jedan podsjetnik da se protivljenje ovom projektu prenosi i na mlađe generacije.

Uprkos svemu, ključni procesi i dalje su u rukama institucija – i rokova koji dolaze, ali u prolaze.

U narednim sedmicama očekuje se i zvanično podnošenje zahtjeva za procjenu uticaja na životnu sredinu od strane hrvatskog Fonda za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško.

Portal Gerila uputio je pitanja hrvatskom Fondu NEK (Fondu za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško), tražeći pojašnjenja o aktuelnim radovima na lokaciji Čerkezovac, statusu studije uticaja na životnu sredinu i planiranim narednim koracima. Odgovore ćemo objaviti po njihovom prijemu.

Fond NEK je i ranije tvrdio da na Trgovskoj gori planira gradnju skladišta, a ne trajnog odlagališta, te da bi radni vijek tog centra bio 40 godina. U ranijem razgovoru za Gerilu, direktor Fonda NEK Josip Lebegner tvrdio je da Hrvatska nema namjeru da na toj lokaciji skladišti visoko radioaktivni otpad, odnosno istrošeno nuklearno gorivo, te da za takav scenario ne postoje ni prostorni ni tehnički uslovi. Istovremeno je priznao da Hrvatska praktično nema rezervnu lokaciju ukoliko Trgovska gora ne prođe.

Da su institucije BiH “spavale” do skora po pitanju slučaja Trgovske gore potvrdio je, na neki način, upravo aktuelni direktor Fonda NEK.

„Vaša politika, odnosno političari iz BiH, se trgnula pod nekakvim pritiskom javnosti i to je u redu, jer prije nisu pratili ovu problematiku toliko. To je skroz legitimno da se konsultuju i da traže podršku, ali ovaj projekat ne ide toliko brzo koliko se misli i biće vremena da se sve iskomunicira“, rekao je direktor Fonda NEK Josip Lebegner ranije za Gerilu.

To je i jedan od razloga zbog kojih dio stručnjaka i aktivista ne vjeruje zvaničnim uvjeravanjima. Već ranije su se otvarala pitanja razlike između termina „skladište“ i „odlagalište“, kao i bojazan da bi jednom uspostavljen nuklearni objekat na toj lokaciji u budućnosti mogao biti proširivan ili dobiti novu funkciju. Mario Crnković je ranije upozoravao da se u dokumentima i javnoj komunikaciji hrvatske strane ta granica često zamagljuje, što dodatno pojačava nepovjerenje.

Crnković je rekao da je Ekspertski tim iz BiH više puta tražio od Hrvatske karakterizaciju radioaktivnog otpada na šta nije bilo odgovora.

“Јoš jedna u nizu obmana iz Hrvatske je raskrinkana, zahvaljujući medijima. Više puta su predstavnici Ekspertskog tima iz BiH tražili od Hrvatske karakterizaciju radioaktivnog otpada i svaki put bili manipulisani na različite načine. Svaki put su ostajali bez odgovora”, naglasio je Crnković.

Dodatne sumnje godinama izaziva i činjenica da je Hrvatska nakon neuspjelih pregovora sa Slovenijom na Bledu krajem septembra 2019.godine o zajedničkom rješenju u Vrbini kod Krškog praktično ostala samo na opciji Trgovske gore.

Iako je zvanično objašnjenje bilo da Slovenija nije prihvatila institucionalni otpad iz Hrvatske, više sagovornika Gerile ranije je tvrdilo da tako krupna i dugoročna odluka teško može biti opravdana sa svega nekoliko desetina kubika takvog otpada.

Zabrinutost izaziva i činjenica da, prema navodima iz Fonda NEK, Hrvatska praktično nema alternativno rješenje ukoliko Trgovska gora ne bude realizovana.

„Neću vam lagati, Hrvatska nema plan B ukoliko iz bilo kog razloga Trgovska gora ne bude mogla primiti NSRAO“, rekao je Lebegner u razgovoru za Gerilu, naglašavajući da bi se tek u tom slučaju otvarala pitanja daljih opcija.

Prema ranijim planovima hrvatskih institucija, Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori trebalo bi da počne sa radom 2028. godine, što znači da su upravo naredne dvije godine ključne za završetak svih procedura i izgradnju objekta.

U razgovoru za Gerilu još u novembru 2023. godine direktor Fonda NEK najavljivao je da će studija uticaja biti predstavljena najkasnije 2025. godine i BiH strani, nakon čega bi uslijedile javne rasprave, dozvole i početak gradnje tokom 2025. ili 2026. godine.

„Predviđanja su da gradnja treba da počne 2025. ili 2026. godine da bismo skladište imali spremno do 2028. godine i početka rada Centra“, rekao je tada Lebegner.

Međutim, danas, u aprilu 2026. godine, odnosno dvije i po godine kasnije, studija još nije završena, dok se na terenu u bivšoj kasarni Čerkezovac već izvode radovi – što jasno pokazuje da se ovaj sporni projekat gura unaprijed, dok ključni procesi kasne, a vrijeme koje BiH ima za reakciju ubrzano ističe.

Dejan Rakita / GERILA

The post Trgovska gora bez studije: Hrvatska ruši objekte za radioaktivni otpad, BiH sprema argumente za spor u Ženevi first appeared on Gerila.info.

Bure sa oznakom radioaktivnosti prvo se juče pojavilo u centru grada, u blizini gradske uprave, Banskog dvora i Palate predsjednika Republike. Na njegovo prisustvo niko nije reagovao.

Bure je zatim prošetalo do konzulata Republike Hrvatske u Banjaluci gdje je nekoliko minuta poziralo fotografima. Bure nije davalo izjave za javnost. nezvanično je, okupljenim novinarima, rečenoda se bure u Banjaluci neće zadržavati predugo zbog izuzetno zagađenog vazduha koji prijeti da kontaminira unutrašnjost bureta.

Radioaktivno bure u Banjaluci rezultat je mini akcije ekoloških aktivista koji su, povodom posjete Banjaluci hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, i na ovaj način željeli da ukažu na problem Trgovske gore i namjere vlasti Republike Hrvatske da na tom području u neposrednoj blizini granice sa BiH, Une i Novog Grada skladišti radioaktivni otpad.

Bure pred konzulatom Hrvatske jasna je poruka vlastima Hrvatske. Bure ispred Palate Republike jasna je poruka vlastima Republike Srpske koje namjeru Hrvatske posmatraju gotovo ravnodušno.

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković juče je boravio u posjeti Banjaluci. Povod posjete bilo je obilježavanje stogodišnjice postojanja samostana Marija Zvijezda u Banjaluci.

“Sve je to što se tiče stručnih procjena potpuno bezopasno za ljude. Da nije ne bismo to radili, svi stručnjaci su na to dali svoja mišljenja i to je proces koji traje dugo. Bosna i Hercgovina je u potpunosti informisana o toj temi i mislim da tu neće biti nikakvih poteškoća. Upućujem svima poruku da Hrvatska to radi odgovorno i kao sve što činimo nastojimo raditi sukladno zakonu i u najboljoj koristi naših građana i naravno naših susjeda“, rekao je juče u Banjaluci Plenković.

Plenkovićevo mišljenje ne dijele stručnjaci iz više oblasti koji su učestvovali na međunarodnom simpozijumu o Trgovskoj gori.

Inače, ministar za prostorno uređenje, ekologiju i građevinarstvo Republike Srpske Bojan Vipotnik rekao je juče da će tražiti od hrvatskog premijera da ta zemlja odustane od izgradnje odlagališta nuklearnog otpada na Trgovskoj gori.

“To je politički motivisana odluka, bez konsultovanja struke i nauke. BiH nije uključena u proces iako je pogođena strana“, rekao je Vipotnik juče.

Danas za naš portal kaže da nije imao priliku da poruku lično prenese Plenkoviću.

“Nažalost nisam imao priliku da se lično obratim ali smo poslali jasnu poruku da ćemo iskoristiti sva pravna sredstva, zasnovana na struci, nauci i terenskim istraživanjima da se nuklearni objekat ne izgradi tu gdje Hrvatska planira. Ako je toliko bezbjedno, kako tvrde, neka ga izgrade na Sljemenu bliže je Krškom“, kazao je Vipotnik za Gerila info.

Hrvatska godinama planira da na području bivše kasarne Čerkezovac na Trgovskoj gori otvori skladište nuklearnog otpada iz nuklearne elektrane Krško a koji je njena briga. Otvaranje skladišta na granici sa Republikom Srpskom i BiH i na području na kojem uglavnom žive Srbi mnogi u Republici Srpskoj ne vide kao slučajnost. Ekološki aktivisti iz BiH godinama upozoravaju da vlast BiH i Republike Srpske ignorišu problem Trgovske gore. Naročito je, na tu temu, neuobičajeno tih svih ovih godina bio bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. Koji se je juče zajedno sa delegacijom RS i BiH sastao sa Plenkovićem.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Radioaktivno bure u centru Banjaluke first appeared on Gerila.info.

“Stiče se utisak da su Republika Srpska i Unsko-sanski kanton usamljeni u naporima da zaustavimo izgradnju nuklearnog objekta na samoj granici”, rekao je juče ministar za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS Bojan Vipotnik.

“Ministarstvo inostranih poslova BiH nije poslalo ni zvaničan zahtjev Hrvatskoj da prekine kršenje međunarodnih konvencija. Hrvatska ne dostavlja ni studiju uticaja na životnu sredinu, a radovi se nastavljaju kao da obaveze u prekograničnom kontekstu ne postoje”, poručuje Vipotnik, pozivajući Predsjedništvo BiH, Savjet ministara, MIP i Ambasadu BiH u Zagrebu da se “hitno i bez odlaganja uključe u zaštitu sliva Une i ljudi s obje strane entitetske linije”.

S druge strane, hrvatski Fond za financiranje razgradnje NE Krško u saopštenju navodi da se na bivšem vojno-skladišnom kompleksu Čerkezovac “radovi provode u skladu s važećim propisima i pravilima struke, uz posebnu pažnju zaštiti okoliša i sigurnosti ljudi i prostora”.

Prema istom izvoru, teren je podijeljen na dvije zone (donju i gornju), srušene su ukupno osam skladišnih građevina, uklonjene instalacije, zbrinut azbest, a metalni otpad pripremljen za ovlašteno reciklažno dvorište.

Do proljeća slijedi “iskop zemlje, priprema i ravnanje platoa u Zoni 2 te završno održavanje interne cestovne infrastrukture”, dok je cilj da centar bude spreman do 2028. godine.

Između te dvije pozicije ostaje tišina državnih institucija BiH. Iako se zvanično protive skladištenju otpada na granici, u praksi nema odlučnih poteza: nema zahtjeva za punu prekograničnu procjenu uticaja, nema jasnog diplomatskog pritiska, niti objedinjene reakcije institucija koje bi trebale govoriti jednim glasom u ime pogođenih zajednica.

Trgovska gora je spor koji traje decenijama: Hrvatska je odabrala lokaciju nadomak granice sa BiH, tik iznad Une, na osjetljivom području po pitanju drhtanja tla, ali i bogatim podzemnim vodama što, samo po sebi, nosi veliku dozu brige.

Lokalna zajednica u BiH godinama traži punu prekograničnu proceduru i uvid u sve studije, uz upozorenje da bi svaki propust, curenje ili incident imao posljedice nizvodno – po rijeku, zemljište, zdravlje ljudi i razvoj kraja. Hrvatska strana tvrdi da se poštuju propisi i standardi; stanovnici i vlasti u Krajini traže dokaze, garancije i pravo da odlučuju o riziku koji ih se neposredno tiče.

Iz Fonda NEK ističu da će se na Trgovskoj gori graditi skladište, a ne odlagalište, a razlika je u tome što je, kako ističu radni vijek Centra za zbrinjavanje NSRAO na Trgovskoj gori planiran za period od 40 godina, počevši od 2028. godine. Nakon tog perioda NSRAO će biti prebačen na odlagalište, odnosno lokaciju gdje će biti trajno deponovan.

Strahovi aktivista, građana ali i stručnjaka su da će Trgovska gora biti i krajnje odredište za nisko i srednje radioaktivni otpad iz NE Krško, ali i institucionalni otpad nastao na teritoriji cijele Hrvatske.

“Vjerujem da će i Trgovska gora biti razmatrana kao jedna od opcija i opet će doći do nekoliko lokacija i opet će neko odlučiti, pretpostavljam Sabor, a ja bih želio da to budu makar dvije lokacije da imamo neki izbor. Znaćemo do kraja ove decenije koja će to lokacija biti. Mi bismo morali imati riješeno pitanje odlagališta oko 2053. godine zato što je kapacitet predviđenog skladišta na Trgovskoj gori dovoljan za prihvat samo otpada koji je nastao u NE Krško do kraja ove, 2023. godine. Sve iznad toga nema dovoljno mjesta tako da se mora naći lokacija gdje će se smjestiti i otpad koji će nastati od januara 2024. godine pa do razgradnje NE Krško 2053. godine i taj otpad će ići direktno u odlagalište, odnosno krajnje rješenje za NSRAO. Na Trgovskoj gori ima prostora za otpad koji će možda nastati u jednoj ili dvije godine poslije 2023. ali ne za više od toga i zato mislim da ova lokacija neće biti odgovarajuća za odlagalište. Pogotovo jer se sada razmatraju i neki planovi da se vijek NE Krško produži i do 2063. godine, što je još duplo više NSRAO nego što se sad planira na Trgovskoj gori”, izjavio je ranije direktor Fonda za finansiranje razgradnje i zbrinjavanje radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško (Fond NEK) Josip Lebenger.

Eko aktivista iz Novog Grada Mario Crnković rekao je ranije da je BiH učinila mnoge greške po pitanju odnosa prema problematici odlaganja NSRAO na Trgovskoj gori.

“Jedna od najznačajnijih je to što mi konstantno u svom dvorištu pričamo o prijetnji Hrvatske da deponovuje kako radioaktivne otpade iz Slovenije, tako i opasne otpade sa čitave svoje teritorije uz našu Unu, uz samu granicu. To je nešto o čemu se trebalo i treba, pojedinačno razgovarati sa svim zemljama u Evropi i jasno im postaviti pitanje “Da li vi odobravate da se nuklearni objekti grade na granicama, bez pristanka susjedne zemlje?” Čemu komplikovanje i pametovanje? Dajmo priliku svima da skinu maske, a ne mi ovdje u BiH da jedni drugima govorimo kako smo hrabri i odlučni. Kukavice smo najgore vrste ako stvari držimo na nivou demagogije i nastavimo ovako mlako djelovati na međunarodnom nivou. Na kraju krajeva, većina građana Hrvatske ni ne zna kompletnu priču o slučaju, već zna ono što im serviraju kroz plaćene članke, koji objašnjavaju da je ekološki poduhvat gurnuti RAO na granicu sa BIH”, ističe Crnković.

Do tada, bageri rade, plato se ravna, a BiH – iako deklarativno protiv – još nema vidljiv, jedinstven odgovor.

GERILA

The post Trgovska gora: Rušenje završeno, plato se ravna – BiH formalno protiv odlaganja radioktivnog otpada, ali njene institucije i dalje spavaju dubokim zimskim snom first appeared on Gerila.info.

Federalna inspekcija i Agencija za vodno područje rijeke Save navodno su uzeli uzorke na više lokacija, Institut za javno zdravstvo RS takođe, a dio opština građanima preporučuje da privremeno izbjegavaju kupanje i prokuvaju vodu za piće. Sumnje dijela javnosti idu prema kolektoru otpadnih voda u Bihaću, što gradske vlasti demantuju; istovremeno, izuzetno nizak vodostaj Une može dodatno pogoršati stanje i prikriti stvarni izvor zagađenja. Bez brzih i javno dostupnih hemijskih i mikrobioloških rezultata, odgovori ostaju u mutnom.

Anes Podić iz Eko Akcije ističe, u razgovoru za Gerilu, da je „glavni problem Bosne i Hercegovine to što institucije koje bi trebale da se staraju o okolišu, u suštini, ne postoje“. Dodaje da „ovo zagađenje Una ne pamti“, da „na pojedinim dionicama liči na njenu pritoku Sanu, ali iz vremena kada je Celuloza zagađivala“, te da je sada „tamno smeđa na pojedinim mjestima“.

„Dobili smo brojne dojave građana, stigli su nam snimci iz Bihaća sa mjesta gdje se ulijevaju otpadne vode koje bi trebao da prečišćava kolektor. Bihaću je faktički poklonjen taj kolektor od strane njemačke Razvojne agencije, otvoren je 2017. godine, i sad je u takvom stanju prema izvještaju samog Vodovoda da praktično više ne radi i sva kanalizacija možda sada se već izlijeva u Unu. Vodovod je navodio u svojim izvještajima, faktički zvao u pomoć, ali su predstavnici lokalne vlasti na to ostali nijemi“, kaže Podić.

Istovremeno, upozorava da je federalna Vodna inspekcija „poletjela“ da incident objasni „cvjetanjem algi“ – prije izlaska na teren?!

„Eko Akcija je juče poslala prijavu, pokušavali smo ih kontaktirati, niko da podigne slušalicu. Redovna taktika inspekcija je da kasne kako bi se sačuvao ‘ugled’ zagađivača. BiH nema nezavisno tijelo koje će ovo da ispita; institucije koje postoje – postoje same zbog sebe“, zaključuje Podić.

Da sumnja na kolektor nije nova priča potvrđuje Amarildo Mulić, predsjednik udruženja Unski smaragdi i dugogodišnji direktor Nacionalnog parka „Una“.

„Upravo stanovnici Pokoja i okolnih mjesta godinama upozoravaju na problem otpadnih voda. Njihova sumnja je, vrlo vjerovatno, opravdana. Mi imamo informacije da fabrika za prečišćavanje voda, prečišćavač u Velhovu, nije u funkciji, odnosno mnogi njegovi dijelovi u cjelokupnom procesu nisu u funkciji. U kontrolnom dijelu nedostaju hemijska sredstva koja bi bila u upotrebi. Ovdje je u pitanju neodgovorno upravljanje javnim sredstvima, neodgovoran odnos prema rijeci Uni, a samim tim i građanima“, rekao je Mulić za Gerilu.

Još prošle godine na svom profilu podijelio je snimak lokacije „Pokoj“, upravo na ispustu kolektora.

Gradske vlasti u Bihaću odbacuju ove optužbe. Gradonačelnik Elvedin Sedić izjavio je da je riječ o „spekulacijama i dezinformacijama“ i da je „stanje s gradskim kolektorom uredno“.

„Prema informacijama iz JP Vodovod, kolektor besprijekorno radi, voda se uredno prečišćava i ispušta zadovoljavajuće kvalitete“, naveo je Sedić, uz objašnjenje da je primijećeno „blaže zamućenje“ uzvodno od ispusta i da je moguće „kratkotrajno ispiranje stare pomoćne cijevi“.

Prema istim informacijama, komunalna inspekcija i MUP su izlazili na teren.

Gradonačelnik Bosanske Krupe Armin Halitović ističe da problem definitivno potiče iz Bihaća.

“Tragovi zamućenja vidljivi već u bihaćkom naselju Pokoj, pa sve do Kostela, Srbljana i Grmuše. Uzeti su uzorci, ali dok ne stignu analize ne možemo sa sigurnošću reći o čemu se radi. Ne bih nagađao, ali je jasno da nije krenulo iz Bosanske Krupe”, izjavio je Halitović.

U međuvremenu, nizvodno se ređaju reakcije.

Federalna uprava za inspekcijske poslove, u saradnji s Agencijom za vodno područje rijeke Save, uzela je uzorke na tri lokacije – nakon prijave udruženja „Unski lađari“. Iz FUZIP-a upozoravaju da rekordno nizak vodostaj može dodatno pogoršati ekološku situaciju i pritisnuti biodiverzitet.

Institut za javno zdravstvo RS uzeo je uzorke kod Novog Grada, a zamjenik načelnika opštine Bojan Lukač kaže da je od Vlade USK zatražio pisanu informaciju: po prvim usmenim podacima hemijski parametri su „ispravni“, čeka se mikrobiologija; građanima je preporučeno da prokuvavaju vodu i izbjegavaju kupanje do objave nalaza.

U Kostajnici su opštinske službe potvrdile zamućenje, ali je „Komunalno“ poručilo da je gradska voda bezbjedna jer se zahvata s drugih izvora. Sa hrvatske strane, načelnik opštine Dvor Nikola Arbutina potvrdio je da je Zavod za javno zdravstvo RH uzeo uzorke i da se očekuju rezultati.

Udruženje sportskih ribolovaca „Krušnica 1936“ dostavilo je uzorke Zavodu za javno zdravstvo USK, uz napomenu da Zavod radi biološke, ali ne i hemijske analize na teške metale.

„Una se nije zamutila sama od sebe“, poručuju ribolovci i traže hitnu i kompletnu analitiku.

Kako poručuju iz udruženja „Green Team“ iz Novog Grada, oni koji Unu poznaju decenijama znaju kako rijeka „diše“ i da su vrućine, alge i povremena zamućenja normalni, ali da ono što se sada dešava nije prirodni fenomen.

“Evidentno je da postoji nečija krivična odgovornost. Pozivamo nadležne institucije u USK da, u saradnji sa federalnim nivoom i ne zanemarujući važnost razmjene podataka sa nadležnim organima iz RS-a, što prije pronađu odgovorne. Jedini ispravan način jeste da institucije rade svoj posao i da ga obave u najkraćem mogućem roku, jer ukoliko građani nastave samostalno tražiti odgovore, to neće biti dobro ni za one koji traže, ni za one koji budu pronađeni”, istakli su iz Green Teama.

Apelovali su da se hitno urade sve potrebne analize, uključujući i one na prisustvo teških metala.

“O dostupnosti pitke vode se ne pregovara, niti ima prostora za tolerisanje problema. Konstantno se traži od građana da vjeruju institucijama, hajde da vidimo imamo li razloga vjerovati. Tokom dana, obratićemo se svim institucijama koje imaju nadležnosti u okviru ove teme, uključujući i ministarstva unutrašnjih poslova”, kazali su iz Udruženja “Green Team” iz Novog Grada.

Uprkos oprečnim tvrdnjama, nekoliko činjenica se ne smije preskočiti: promjena boje i zamućenje su vidljivi; nizvodne opštine savjetuju oprez dok traju analize; a povjerenje javnosti je krhko jer ključne institucije ne komuniciraju brzo i jedinstveno.

Bez preciznih, javno objavljenih hemijskih i mikrobioloških nalaza — po tačnim lokacijama i vremenima uzorkovanja — krivac će ostati u mutnom. A Una nema luksuz da čeka birokratiju: ljeti na njenim obalama žive turizam, poljoprivreda i hiljade ljudi koji iz nje, direktno ili preko bunara, piju vodu.

I još nešto: kad treba isticati ljepotu Une i slikati se uz „smaragdnu rijeku“, svi su tu — od opština do kantona i ambasada. A kad voda potamni, isti ti akteri gledaju kako da izbjegnu odgovornost. Unska regata je održana prije nešto više od dvije sedmice; danas, umjesto razglednica, imamo snimke zamućenja.

Vrijeme je da nadležni pokažu istu agilnost za istinu i sankcije kakvu pokazuju za promociju.

Dejan Rakita/GERILA

The post GERILA ISTRAŽUJE Da li rijeka Una kakvu smo do skora poznavali upravo nestaje pred našim očima? first appeared on Gerila.info.

Peticiju protiv izgradnje zgrade na novogradskom Keju potpisalo je 1132 stanovnika Novog Grada. Peticija je predata u opštinu a građani Novog Grada koji su potpisali peticiju očekuju da o njoj na nekoj od narednih sjednica skupštine opštine Novi Grad raspravljaju novogradski odbornici. Do toga, međutim, prema svemu sudeći neće doći. U odgovoru iz kabineta načelnika Novog Grada Miroslava Drljače piše da broj skupljenih potpisa ipak nije dovoljan. Drljača navodi da je prema Zakonu o lokalnoj samoupravi neophodno da broj potpisa koji predstavlja jednu inicijativu ne bude manji od 5 odsto lica upisanih u birački spisak.

“Prema podacima Centralne izborne komisije broj registrovanih birača na području naše opštine iznosi 26 128. Pet procenata tog broja iznosi 1306, dok je inicijativom dostavljeno 1132 potpisa,što je nedovoljno da bi Skupština mogla razmatrati ovu inicijativu u skladu sa zakonom. Dakle, nisu ispunjeni foormalno-pravni uslovi za razmatranje ove građanske inicijative, te Skupština u ovom trenutku nema zakonski osnov da o njoj odlučuje”, piše, između ostalog u odgovoru iz kabineta načelnika Novog Grada.

Dalje se navodi da broj potpisa (1132) pokazuje da ta inicijativa nema dovoljnu podršku.

Stvarnost je, međutim, možda malo drugačija. S obzirom da broj registrovanih u biračkom spisku, kao i u većini gradova i opština u Republici Srpskoj, ne predstavlja stvarno stanje na terenu odnosno određen dio birača ne živi u opštinama u kojima glasa bro prikupljenih potpisa izvjesno je veći od 5 odsto onih koji su punoljetni a u Novom Gradu žive. Podasci o broju zdravstvenih osiguranika pokazuju da je u Novom Gradu zdravstveno osigurano 17 800 lica, maloljetnih i punoljetnih.

Zanimljivo, u Banjaluci je statutom grada predviđeno da je za inicijativu dovoljno 1000 potpisa građana.

Na novogradskom Keju postojećim regulacionim planom predviđene su porodične kuće. Radi se o najljepšem dijelu novog Grada. Izmjene regulacionog plana predviđaju izgradnju zgrade od pet spratova, sa podzemnom garažom i parkinzima. Izmjene regulacionog plana “Centar A” u Novom Gradu predviđaju da na mjestu nekadašnje vile na obali Une bude izgrađena višespratnica, sa podzemnom garažom i parkingom na obali Une. Predviđena je izgradnja zgrade od pet spratova sa prizemljem (P+5). Predviđena je izgradnja i prodaja 26 luksuznih stanova. Nezvanično, investitor u objekat biće, ukoliko izmjene regulacionog plana dobiju podršku većine u skupštini Novog Grada, jedna lokalna građevinska kompanija.

Ono na šta se najviše upire prstom, kada je izmjena tog regulacionog plana u pitanju, jeste činjenica da će petospratnica na tom mjestu u potpunosti zagraditi okolne kuće i to što će zgrada kada bude izgrađena od najbliže porodične kuće biti udaljena svega 3,5 metara. Kao gorući problem nameće se, napominju sagovornici Gerila info, činjenica da je upitno stanje bezbjednost na tom dijelu Keja, budući da je tu Kej direktno na rijeci ali i to što će Kej kao šetačka zona, uvođenjem dvosmjernog saobraćaja, biti potpuno uništen.

Ovakve navode odbacuju u opštinskoj administraciji Novog Grada.

“Smatramo da izgradnja planiranog objekta neće narušiti ambijent prostora, naročito ako se uzme u obzir da se lokacija nalazi u neposrednoj blizini stambenog prostora Ograde gdje postoji zgrada sa deset spratova. U pogledu navoda i sumnji da na navedenoj lokaciji ne postoje bezbjednosni uslovi za izgradnju objekta predviđenih gabarita, ističemo da će, u skladu sa zahtjevima iznesenih u tokom sprovedene javne rasprave, potencijalni investitor organizovati geomehanička ispitivanja. Navedena ispitivanja daće stručni odgovor o postojanju uslova za realizaciju planirane gradnje. U vezi sa navodima da bi eventualna izgradnja zgrade mogla zatvoriti pristup rijeci, ističemo da je front planiranog objekta u ravni sa ostalim već izgrađenim objektima na toj trasi”, navode iz kabineta Miroslava Drljače, načelnika opštine Novi Grad.

Izvori Gerila info iz Novog Grada tvrde da je u ovoj opštini na sceni izmjena još nekoliko regulacionih planova kojima se pogoduje investitorima i krupnom kapitalu. Tako je u “Đankića sokaku” u ovoj opštini planirana izgradnja sedmospratnice. Nezvanično, investitor je jedna građevinska kompanija iz Beograda.

Izmjena regulacionog plana u tom dijelu Novog Grada takođe je sporna, tvrde naši izvori, jer bi sedmospratnica zaklonila sve postojeće porodične kuće u ulici a u “Đankića sokaku” nema parkinga. Tu je predviđena izgradnja i prodaja 36 stanova.

O izmjenama regulacionog plana za ovaj dio Novog Grada odbornici bi trebalo da raspravljaju 31. jula.

Vladimir Kovačević, GERILA info

The post Građani očekuju raspravu na skupštini, načelnik poručuje da od toga nema ništa! first appeared on Gerila.info.

piše valterportal

Dvije godine nakon što skupštinska većina Novog Grada nije odobrila zamjenu opštinske parcele uz rijeku Unu, za mnogo manje atraktivno zemljište u vlasništvu Milana Mačkića, on je ipak ušao u njegov posjed. Da apsurd bude veći, Mačkić čak tuži opštinu zbog nemogućnosti daljeg korištenja zemljišta čiju je zamjenu dogovorio s načelnikom Novog Grada Miroslavom Drljačom, a koju je skupštinska većina oborila.

„Sve se dogovara iza zatvorenih vrata u četiri oka. Tako je dogovorena i ova zamjena zemljišta koja je, doduše, privremeno stopirana na skupštini opštine. Međutim, ne znači da do zamjene neće i doći, i to na štetu opštine, jer fizičko lice sa kojim je dogovorena zamjena sada traži zadovoljenje pravde na sudu u Novom Gradu“, kaže izvor Valtera. U međuvremenu iz opštine Novi Grad, iako su obećali, nisu odgovorili na naša pitanja.

U julu 2023. godine grupa odbornika SDS, DNS, SRS, PDP i nacionalnih manjina podnijela je prijedorskom Okružnom javnom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv načelnika Novog Grada Miroslava Drljače (SNSD) i Milana Mačkića iz te opštine zbog sumnji u počinjenje više krivičnih djela; primanje mita, davanje mita i izazivanje opšte opasnosti.

Krivičnom prijavom, koja je u posjedu Valtera, prijavljeni se terete da su svjesno, sa namjerom u buduću ličnu korist, dogovorili zamjenu opštinske parcele za parcelu u vlasništvu lica Milan Mačkić. U prijavi se navodi da je Mačkić neposredno prije „dogovora“ sa načelnikom opštine Novi Grad Miroslavom Drljačom kupio parcelu koja se dijelom nalazi u zoni neposredne sanitarne zaštite, a na kojoj Odlukom skupštine opštine od aprila 2021. godine nije moguća nikakva gradnja. U prijavi se navodi da je dogovoreno da zatim bude izvršena zamjena parcele u vlasništvu fizičkog lica sa parcelom u vlasništvu opštine, a koja se nalazi u zoni šire sanitarne zaštite i na kojoj je moguće izvođenje građevinskih radova. Nezvanično, tvrde izvori Valtera, Mačkić je parcelu u neposrednoj zoni zaštite kupio od lica koje je u opštini Novi Grad zaposleno kao čistačica.

BEZ PODRŠKE ODBORNIKA UŠAO U POSJED PARCELE

„Smatrajući taj dogovor konačnim drugoprijavljeni je ušao u posjed navedene opštinske parcele gdje je prvo uredio pristupni put do parcele, zatim iskrčio cjelokupnu parcelu od šiblja i rastinja, zatim izvršio intervenciju na obali rijeke Une na način da je istu oblikovao u obliku kaskada, te je izradio i u rijeku postavio drveni mol. Dakle, u cjelini uređivao parcelu kao svoju“, piše u krivičnoj prijavi koja je u posjedu Valtera.

Dalje se u krivičnoj prijavi navodi da su upravo te intervencije na dijelu obale dijelimično prouzrokovale velike poplave u naselju Mlakve 2023. godine. Zbog toga se u krivičnoj prijavi navodi i sumnja na počinjenje krivičnog djela izazivanje opšte opasnosti. Milan Mačkić inače blizak je vladajućoj stranci u Republici Srpskoj kao i načelniku opštine Novi Grad Miroslavu Drljači koji je, takođe, član te stranke.

„Zbog intervencije na obali rijeke Une na označenoj lokaciji, tim kaskadnim uređenjem obale omogućeno je da rijeka Una na toj lokaciji pređe obalu, odnosno ulije se u naselje Mlakve, poplavi veliki broj kuća, javnih objekata kao i stadion FK Sloboda gdje je voda dosezala nivo od skoro dva metra“, navodi se dalje u krivičnoj prijavi protiv Drljače i Mačkića.

PROTIV ZAMJENE I ODBORNICI VLADAJUĆE VEĆINE

Planove o zamjeni parcela u vlasnštvu opštine i fizičkog lica, međutim iznenađujuće, krajem februara 2023. godine, remeti Odluka skupštine opštine kojom je prijedlog za zamjenu zemljišta odbijen. Tada je nekoliko odbornika vladajuće većine bilo suzdržano na glasanju i odluka o zamjeni nije dobila potrebnu podršku.

„Dio odbornika skupštinske većine Skupštine opštine Novi Grad shvata podvalu i ne glasa za prijedlog odluke i ona ne prolazi. Da li je i odbornicima pozicije proradila savjest jer su bili svjesni ogromne razlike u tržišnoj vrijednosti nepokretnosti uz rijeku Unu koje su bile predmet planirane zamjene, prije svega vrijednosti opštinske parcele, ili je nešto drugo u pitanju ne znam, ali ta odluka nije dobila podršku u Skupštini opštine Novi Grad“, kaže za Valter advokat i povjerenik Liste za pravdu i red u Novom Gradu Aleksandar Janković.

U prijedorskom Okružnom tužilaštvu potvrdili su za Valter da su zaprimili krivičnu prijavu protiv Mačkića i prvog čovjeka Novog Grada. U ovom tužilaštvu, međutim, se nisu smatrali nadležnim za postupanje po prijavi.

„Obavještavamo vas da je kod ovog Tužilaštva formiran spis koji je dostavljen na nadležno postupanje Republičkom javnom tužilaštvu Republike Srpske Banjaluka, Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala“, odgovorili su nam iz Okružnog javnog tužilaštva u Prijedoru.

Nakon što je krivična prijava proslijeđena u Republičko javno tužilaštvo u Banjaluci, postupajući tužilac, potvrđeno je za Valter, donio je Naredbu o nesprovođenju istrage. Podnosioci prijave su, zatim, uložili žalbu na takvu odluku glavnom republičkom tužiocu ali bez efekta. Žalba je odbijena.

„Dana 3.11.2023 godine postupajući tužilac donio je Naredbu o nesprovođenju istrage broj T12 1 KTK000215123 protiv prijavljenih lica, jer iz prijave i pratećih spisa ne proizilaze osnovi sumnje da su prijavljena lica izvršila krivična djela koja im se prijavom stavlljaju na teret, već da se u konkretnom slučaju radi o paušalnim i neargumentovanim navodima koji nisu utemeljeni dokazima“, piše u odgovoru Republičkog javnog tužilaštva.

MAČKIĆ TUŽIO OPŠTINU NOVI GRAD

Iz kabineta načelnika Novog Grada Miroslava Drljače nisu odgovorili na pitanja Valtera u vezi sa dogovorenom zamjenom zemljišta. Nakon telefonskog razgovora u kojem nam je rečeno da je lice zaduženo za komunikaciju sa javnosti na godišnjem odmoru, dobili smo e-mail s obećanjem da ćemo odgovore na pitanja dobiti do petka.  Do momenta objavljivanja ovog teksta odgovori na pitanja nisu stigli.

U međuvremenu, saznaje Valter, Milan Mačkić iz Novog Grada je tužio opštinu Novi Grad zbog nemogućnosti daljeg korištenja parcele koju je po dogovoru sa Drljačom mijenjao sa opštinom i u čiji posjed je ušao.

„Postupak je u fazi glavne rasprave pred Osnovnim sudom u Novom Gradu. Dakle, ljudi i dalje ne odustaju od svojih planova da tu parcelu preuzmu, prodaju za velike pare i novac podijele“, kaže advokat i povjerenik Liste za pravdu i red u Novom Gradu  Aleksandar Janković.

Odbornici opozicije u prethodnom mandatu skupštine opštine Novi Grad su protiv načelnika opštine Miroslava Drljače podnijeli nekoliko krivičnih prijava. Jedna se odnosi na spornu preprodaju zemljišta u Novom Gradu na kojem je izgrađena benzinska pumpa kompanije Nešković, a o čemu je Valter pisao u junu ove godine. Republičko tužilaštvo je i tu prijavu odbacilo. Jedna krivična prijava protiv načelnika podnesena je zbog sporne kupovine devastiranog poslovnog prostora na stadionu fudbalskog kluba Sloboda u ovom gradu. Prijava je podnesena prijedorskom Okružnom tužilaštvu iz kojeg su, krajem maja, potvrdili da rade po prijavi kao i da će uskoro donijeti tužilačku odluku.

The post “DOGOVORI” S NAČELNIKOM NOVOG GRADA: Kako do parcele uz Unu bez odobrenja skupštine opštine first appeared on Gerila.info.

U obrazloženju odluka žirija – koji su činili Nidžara Ahmetašević, Ozren Kebo i Dragana Dardić navodi se da tekst oslikava ozbiljan istraživački rad autora; predstavljene su razne perspektive, od zastupnika, direktora fondova (Fond za zbrinjavanje radioaktivnog otpada NEK), naučnika, do ekoloških aktivista i novinara, kao i ARTEMIS misije zadužene za monitoring skladištenja i upravljanja nukelarnim otpadom.

“Priča govori o važnom ekološkom pitanju koji može poslužiti kao primjer svim novinarima koji se bave pitanjima zaštite životne sredine, ali i drugima”, kazala je članica žirija Dragana Dardić.

Nagrade je laureatima uručio ambasador Luigi Soreca, šef Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini.

Na konkurs su stigle više od 53 prijave novinara i redakcija iz cijele BiH.

Nagradu EU-a za istraživačko novinarstvo organizuje Thomson Media, medijska organizacija posvećena razvoju medija i promovisanju slobode štampe širom svijeta. Projekat finansira Evropska unija. Dio je projekta „Jačanje kvalitetnog novinarstva na Zapadnom Balkanu i u Turskoj II“ („Strengthening Quality Journalism in Western Balkans and Türkiye II“).

Projektom se želi prepoznati i promovisati izuzetna dostignuća u istraživačkom novinarstvu kao i poboljšati vidljivost kvalitetnog novinarstva na Zapadnom Balkanu i u Turskoj.

Nagradom za istraživačko novinarstvo EU odaje priznanje za izuzetna dostignuća u doprinosu slobodi izražavanja, vladavini prava i transparentnosti u Bosni i Hercegovini, istaknuto je na dodjeli nagrada.

GERILA

The post Priča novinara GERILE o problemu Trgovske gore među najboljim istraživačkim pričama u BiH! first appeared on Gerila.info.