Ovaj vlasnički udio  preuzela je druga mađarska firma MAYER NRG Kft koja prema podacima do kojih su došli Transparencay International u BiH i portal CAPITAL, nema zaposlenih radnika i ozbiljnih prihoda. To dovodi u pitanje kredibilitet investitora koji ulazi u milionski posao sa Elektroprivredom Republike Srpske koja ima 30% vlasništva u preduzeću “Solarna elektrana Trebinje 1”.

Vlada Republike Srpske u januaru ove godine odobrila je prenos 70 odsto akcija ovog preduzeća na novog mađarskog investitora MAYER NRG Kft iz Budimpešte. Sve je naknadno objavljeno i u Službenom glasniku RS, a nedavno je novi vlasnik upisan u Okružnom privrednom sudu u Trebinju.

Zvanični podaci iz mađarskog privrednog registra „Opten“ pokazuju da se radi o firmi koja nema zaposlenih radnika i ozbiljnih prihoda a njena ukupna imovina vrijedi oko 2.500 eura.

Podaci iz finansijskih izvještaja novog vlasnika pokazuju da pet godina, odnosno do 2023. ova firma nije imala nikakve ozbiljne prihode, ali ulazi u posao vrijedan 100 miliona KM.

Po dostupnim podacima ova firma je u 2023. godini zabilježila gubitak od 11 hiljada forinti ili 27 evra i ima više obaveza nego imovine, odnosno vrlo nisku sposobnost za kratkoročno izmirenje dugova. Za sve prikazane godine nije imala prodaju, ni poslovnu aktivnost.

Web stranica kompanije mayer-nrg.com otvorena je prema podacima sa platforme Who.is, mjesec dana prije preuzimanja koncesije tačnije u decembru 2024. godine.

Ipak na toj stranici navodi se da kompanija ima stručnjake “koji imaju više od 10 godina iskustva u sektoru obnovljivih izvora energije i razvili su kompleksnu i jedinstvenu bazu znanja”.

U istraživanju su nam pomogli novinari mađarskog nedeljnika Magyar Hang (“Mađarski Glas”) koji su pronašli ovu firmu u ulici Szilágyi Erzsébet fasor 79. u Budimpešti, u zgradi gdje se nalaze privatni stanovi.

Prema podacima, sadašnji vlasnici Mayer NRG Kft.-a su tinejdžerke Luca Mádi-Szabó (18), Vica Mádi-Szabó(20), a suvlasnik je i firma SUN DIRECTION Kft koja ima kapital od oko 86.000 eura a do prošle godine je poslovala u minusu. Četvrti suvlasnik je firma PVC MIDDLE EAST POWER GENERATION FACILITIES OPERATION AE Dubai o kojoj nema dostupnih informacija.

Jedan od bivših vlasnika je Ferenc Mayer, ali se on u februaru prošle godine povukao iz vlasništva nad ovom kompanijom.

U izjavi novinarima „Magyar Hang“, iz firme Mayer NRG Kft kažu da će izgraditi solarnu elektranu u Trebinju sljedeće godine, nakon što dobije sve potrebne dozvole.

Na pitanje kako su uopšte ušli u posao vrijedan 100 miliona KM navode da su za cijelu priču čuli od poznanika.

„Jedan od finansijera kompanije je moj dobar poznanik, i oni su mi signalizirali da, ako bi moglo biti interesantno, sjednemo i razgovaramo. Zatim smo, za oko godinu dana, uspjeli da pređemo u vlasništvo nakon svih potrebnih procedura. Sada je u toku ponovno planiranje vremenskog okvira, a sljedeće godine kreće izgradnja, koja će trajati oko 2 godine. Elektrana će već 2029. godine početi sa proizvodnjom. Što se tiče finansijskih instrumenata, ozbiljan stručni tim radi na sastavljanju projektnog finansiranja, tako da s pravom vjerujemo da ćemo uspjeti, uprkos teškoj političkoj situaciji i rizicima u balkanskim zemljama. Nadamo se da ćemo moći dobiti odobrenje projekta i licencu od strane vlasti u roku od 6-8 mjeseci“, poručio je predstavnik firme Mayer NRG Kf koji je sa službenog mejla kompanije odgovorio na upit novinara „Magyar Hang-a“.

Poslovne veze ove firme ponovo vode do biznismena Rolanda Lugosa

Poslovne veze ove firme u prilično zamršenoj vlasničkoj šemi ponovo vode do kontroverznog biznismena Rolanda Lugosa, jer firma MAYER NGT Kft ima jedno zajednično preduzeće (Sol Trust kft) sa kompanijom Lugos Renewables koja se povlači iz projekta.

Naime, u Mađarskoj je prošle godine naložena likvidacija Lugosove glavne firme Optimum solar ZRT koja je dugo bila jedan od većih igrača na tržištu solarne energije u ovoj zemlji. Pobjeđivala je na velikim mađarskim tenderima za obnovljive izvore energije (METÁR tenderi), preuzimala međunarodne projekte, ali su brojni problemi zaustavili ambiciozne projekte ovog biznismena.

Firma LUGOS Renewables koja je ušla u posao izgradnje solarne elektrane u Trebinju, znatno je manja od Optimum solar ZRT, zabilježila je u 2022. godini gubitak od oko 2,3 miliona evra, dok je broj zaposlenih sa 22 smanjen na svega 3 radnika.

O usponu i padu Lugosa detaljno je pisao Gergely Brückner, novinar jednog od vodećih nezavisnih medija u Mađarskoj, Telex.hu, u tekstu pod nazivom “Avanturistička priča i pad milijarderske solarne kompanije – s aerodromom u Taszáru, ratom u Ukrajini i fudbalom u Újpestu ”.

U izjavi za Transparentno.ba Gergely Brückner navodi da ne zna kakva će biti sudbina projekta u Trebinju nakon povlačenja Lugosa kao i da nikada prije nije čuo za Mayer NRG, iako godinama prati teme vezane za subvencije proizvodnje struje iz obnovljivih izvora energije.

“Ni ja, kao ni vodeći ljudi domaćeg tržišta solarne energije u Mađarskoj sa kojima sam razgovarao, nisu upoznati s takvom kompanijom (Mayer NRG Kf) ili njezinim čelnicima, što je čudno jer nije uobičajeno da igrač koji je dosad nepoznat u tom sektoru odmah dođe na tržište da realizuje međunarodni projekat vredan 50 miliona evra“, kazao je Brückner.

Upravo je kredibilitet investitora sporan, jer ni sama kompanija “SE Trebinje 1” koju je preuzela nova mađarska firma, nema ni obezbijeđena finansijska sredstva niti tehničke uslove da realizuje ovaj projekat i po Zakonu nije ni mogla steći koncesiju koju joj je prenijela Elektroprivreda RS.

U dokumentacji koju je TI BiH dobio od Komisije za koncesije navodi se da je pisana izjava direktora “SE Trebinje 1” Milutina Mastinovića bila dovoljan dokaz da se utvrdi kako ovo, tek osnovano preduzeće sa tri radnika i 800 KM prihoda, ima uslove da realizuje  projekat vrijedan 100 miliona KM.

Milutin Mastilović je odbornik SNSD-a u Trebinju i po zakonu, u trenutku dok je ovo bilo javno preduzeće, nije ni mogao biti imenovan na funkciju direktora.

Iz ovog preduzeća nisu odgovorali na pitanja o novom vlasniku, pa su novinari portala Capital.ba pokušali dobiti komentar od Mastilovića. Ipak, on je u kratkom telefonskom razgovoru kazao da ga nazovu kasnije i više se nije javljao na telefon.

Kako su Mađari ušli u posao

Projekat izgradnje solarne elektrane u Trebinju od samog početka prate brojne kontroverze, a TI BiH je već ukazivao na to da je mađarski investitor uveden u posao zaobilaženjem zakona i javnog nadmetanja. Pored pomenutog spora sa Komisijom za koncesije RS, treba reći da TI BiH nije mogao dobiti ni informacije od Elektroprivreda RS, koja krije uslove pod kojima je ustupljeno većinsko vlasništvo nad SE Trebinje 1 mađarskom investitoru.

Elektrana još uvijek nije izgrađena, iako je prvobitni rok iz koncesionog ugovora istekao u oktobru 2022. godine.

TI BiH je objavio studiju ovog slučaja koja ukazuje na postojanje šireg problema u oblasti koncesija, gdje uvođenje stranog investitora pod netransparentnim uslovima često ima fatalne posljedice po javni interes.

Na to dodatno upozoravaju i aktuelne afere oko spornih koncesija koje posljednjih mjeseci potresaju javnost jer Republika Srpska i Bosna i Hercegovina moraju platiti stotine miliona KM firmama upitnog kredibiliteta za koncesije koji nikad nisu realizovane.

Transparentno.ba/ Capital.ba

The post Mađarski biznismen napustio projekat SE Trebinje 1 – Koncesiju preuzela firma bez prihoda i radnika first appeared on Gerila.info.

Prema dokumentima, Komisija je 2021. godine tražila dokaze da “SE Trebinje 1” ispunjava uslove za koncesiju. U to vrijeme, preduzeće je imalo tri zaposlena i prihod od svega 800 KM. Umjesto dokaza o opremi i kapacitetima, Komisiji je dostavljena kratka izjava direktora Milutina Mastilovića u kojoj on navodi da trenutno nemaju tehničku opremu, ali da će je obezbijediti u budućnosti putem javnih nabavki. Na osnovu te izjave, Komisija je zaključila da su uslovi ispunjeni i donijela rješenje o prenosu koncesije.

Mastilović, tadašnji odbornik SNSD-a u Trebinju, našao se i u sukobu interesa, jer je kao odbornik imenovan za direktora javnog preduzeća, što je zakonom zabranjeno. Istovremeno, u firmi je na poziciji izvršnog direktora bila imenovana Maja Kolak, tada sekretarka izbornog štaba lokalnog odbora SNSD-a. Sve to ukazuje na direktnu političku kontrolu nad projektom.

Preduzeće je ubrzo prodato mađarskoj firmi Lugos Renewables, bez javnog tendera, što je omogućeno jer je koncesija prvobitno dodijeljena javnoj firmi, a potom prenesena na novo preduzeće koje je dalje prodatom, a o čemu je Gerila info ranije pisala. Ovo je već viđeni obrazac: kako je ranije otkrila Gerila.info, sličan mehanizam korišten je u slučaju hidroelektrane Bistrica, gdje je koncesija takođe prenesena i preprodata, pri čemu je javni interes višestruko oštećen.

Kompanija Lugos Renewables već duže se suočava s finansijskim problemima – 2022. godine prijavila je gubitak od 2,3 miliona eura, broj zaposlenih smanjen je na tri, a njihova matična firma Optimum Solar ZRT u Mađarskoj se nalazi u procesu likvidacije. U Trebinju, projekat još uvijek nije realizovan, iako je prvobitni rok iz koncesionog ugovora istekao još u oktobru 2022. godine. Krajem 2024. godine mađarski investitor podnio je zahtjev za povećanje snage elektrane i pokrenuo novu procjenu uticaja na životnu sredinu.

Gerila.info je još u januaru 2024. izvještavala o sastanku Milorada Dodika i šefa mađarske diplomatije Petera Szijjarta u Banjaluci, koji nije bio otvoren za medije. U to vrijeme, vlasti Republike Srpske najavljivale su intenziviranje saradnje s Vladom Mađarske, koja je više puta iskazala otvorenu podršku Miloradu Dodiku, uključujući i blokiranje evropskih sankcija protiv njega. Mađarska nije članica Evropske kancelarije javnog tužioca (EPPO), što znači da ni jedan euro koji mađarska vlada potencijalno ulaže u ovakve projekte ne podleže evropskom nadzoru nad trošenjem sredstava.

U analizi Transparency International BiH navodi se da je čitav proces netransparentan, nezakonit i potencijalno štetan za javni interes. Pored činjenice da javnost nema uvid u uslove pod kojima je mađarska firma preuzela projekat, ni Komisija za koncesije ni Elektroprivreda RS do danas nisu dostavili sve informacije koje je TI BiH zvanično zatražio, zbog čega su pokrenuti novi sudski postupci.

Saga oko solarne elektrane u Trebinju je počela u oktobra 2020. godine, kada je Vlada Republike Srpske dodijelila koncesiju za izgradnju solarne elektrane u Trebinju preduzeću Elektroprivreda RS (ERS), pozivajući se na zakonsku mogućnost da se koncesija bez javnog poziva dodijeli javnom preduzeću od strateškog značaja. Međutim ERS nije imala namjeru da sama realizuje ovaj projekat. Već deset dana nakon dobijanja koncesije, ERS je osnovala novo preduzeće – SE Trebinje 1.

U maju 2021. godine, Komisija za koncesije Republike Srpaske donosi odluku kojom ustupa koncesiju SE Trebinje 1 nakon čega je uslijedila već spominjana izjava direktora Milutina Mastilovića, a komisija, uprkos tome, zaključuje da su ispunjeni svi uslovi.

Ovakva praksa je direktno u suprotnosti s pravilnikom koji definiše da koncesionar mora imati tehničke uslove u trenutku odlučivanja. Bez ikakvih stvarnih provjera, Komisija donosi rješenje o ustupanju koncesije.

Samo nekoliko mjeseci nakon osnivanja, 70% vlasništva SE Trebinje 1 ustupljeno je mađarskom investitoru Lugos Renewables (LREN), i to bez javnog tendera i bez objelodanjivanja uslova pod kojima je privatna kompanija stekla većinsko vlasništvo. Transparency International BiH je od Komisije za koncesije tražio objašnjenje o osnovanosti prenosa koncesije, ali bezuspješno – institucija odbija da dostavi dokumentaciju, zbog čega je TI BiH ponovo pokrenuo tužbu.

U međuvremenu se ispostavilo da firma Lugos Renewables ima svojevrsnu istoriju kontroverzi – u Mađarskoj je naložena likvidacija firme Optimum Solar ZRT, koju je vodio Roland Lugos, a LREN je u 2022. godini zabilježila gubitak od 2,3 miliona eura. Broj zaposlenih im je smanjen sa 22 na 3 radnika. Investitor koji je trebao da izgradi elektranu od 100 miliona maraka dakle nema ni kapacitete ni stabilnu pozadinu.

Gerila.info je još u januaru 2024. godine izvještavala o dolasku mađarskog ministra spoljnih poslova Petera Sijarta u Banjaluku i njegovom susretu s Miloradom Dodikom. Tom prilikom nije odgovarao na pitanja novinara, a Dodik je najavio nastavak saradnje sa Vladom Mađarske.

Mađarski novinari i analitičari tvrde da je Orbanu u interesu da uspostavi klijentelističke odnose sa liderima poput Dodika, Janeza Janše ili Vučića. Dio mađarskih investicija na Balkanu zapravo je podstaknut unutrašnjom politikom – stabilizacijom energetskog sektora i pokušajem Orbana da stvori lojalne saveznike u regionu. Orban je već odlikovan najvišim priznanjem Republike Srpske, a mađarska vlada je Republici Srpskoj u odobrila kredit od 214 miliona KM.

Poslanik Liste za pravdu i red, Đorđe Vučinić, upozorio je da se mađarski krediti realizuju po modelu kineskih – uslovljeni su angažovanjem firmi iz te zemlje. Vučinić smatra da je cijela saradnja plod privatnih dogovora i da javnost iz nje nema nikakve koristi.

Iako je koncesioni rok istekao u oktobru 2022. godine, elektrana još nije izgrađena. Posljednja informacija odnosi se na zahtjev LREN-a za povećanje snage postrojenja, predat krajem 2024. godine. Istovremeno, Transparency International objavljuje studiju slučaja koja ukazuje da je ovakav model netransparentnog upravljanja koncesijama već doveo do milionskih gubitaka po budžet RS.

Slučaj solarne elektrane u Trebinju tako je još jedan u nizu primjer političke trgovine, zloupotrebe zakona i interesa stranih igrača povezanih sa vrhom vlasti u Srpskoj.

Nadležne institucije na pitanja novinara ćute ili izbjegavaju odgovore, dok su građani, čiji se novac decenijama troši na ovakve i slične projekte, skoro pa u potpunosti nezainteresovani za ovakve teme. Sve do nekog novog “Vijadukta”.

The post Solarna elektrana Trebinje: Kako je koncesija vrijedna 100 miliona dodijeljena bez tendera, a zatim prepuštena Mađarima first appeared on Gerila.info.

Vjetroelektrana Ivovik predstavlja jedno od najvećih ulaganja u obnovljive izvore energije u BiH, sa kapacitetom od 84 MW i godišnjom proizvodnjom od 259 GWh električne energije a izgradnja ovog postrojenja počela je 2021. godine na zemljištu za koje građani tvrde da im je nezakonito oduzeto zbog čega još uvijek traje sudski spor.

Katastarski ured u Livnu proveo je eksproprijaciju koristeći poziv za usaglašavanje zastarjelih podatka iz 1982. godine koji je upućen putem lokalnog radija i oglasne table opštine. Kako je većina stanovnika ovog područja raseljena, u dijaspori ili ne obilazi redovno zgradu lokalne administracije, mnogi su propustili rok za dostavljanje dokaza o vlasništvu pa su tek početkom radova saznali da je njihovo zemljište prešlo u državno vlasništvo i da se na njemu počinje graditi postrojenje za proizvodnju električne energije pomoću vjetra.

Pred Općinskim sudom u Livnu pokrenut je spor kako bi se dokazalo da je zemlja nezakonito oduzeta privatnim vlasnicima, ali nadležne institucije nisu zaustavile projekat, već su nastavile sa izdavanjem dozvola. Sve je kulminiralo dozvolom Regulatorne komisije za energiju FBiH (FERK) nakon koje je omogućena proizvodnja električne energije iako je imovinski spor još u toku – što bi u pravnim državama automatski zaustavilo projekat.

Problemi oko izgradnje vjetroelektrane, koje je TI BiH detaljnije izložio u najnovijoj studiji slučaja, se protežu od 2008. Godine, kada je Vlada kantona 10 prvobitno dodijelila koncesiju firmi Ivovik d.o.o. čiji vlasnik, pokojni Ivan Matković je bio brat Stjepana Matkovića, tadašnjeg ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u kantonalnoj vladi. Osim ovog potencijalnog sukoba interesa, proces dodjele koncesije za ovaj projekat je sproveden uprkos odluci Ustavng suda Federacije BiH da je Zakon o koncesijama Kantona 10 povrijedio pravo na lokalnu samoupravu te se ne smije primjenjivati, što je ovaj sud ponovio u odluci iz 2024. godine.

Uz to, Vlada je ugovor je sa firmom Ivovik d.o.o., koja je povezana sa visokim funkcionerom u samoj toj vladi, potpisala na period od 30 godina uz naknadu od 20 hiljada evra i uslov da taj rok počinje teći tek danom početka proizvodnje, a ne potpisivanja ugovora. Time se išlo na ruku investitoru koji nije bio u obavezi da odmah realizuje projekat, već je dobio mogućnost da čeka odgovarajući momenat za preprodaju koncesionog prava, praksa poznata kao tzv. „mešetaranje“ koncesijama.

To se na kraju i desilo, pa je 2017. godine Ivovik d.o.o. prodat kompanijama pod kontrolom kineske vlade – CNTIC i Sinohydro za iznos od 8 miliona evra do kog su došli mediji, što je pratio i prenos koncesionog prava na izgradnju vjetroelektrane. Struktura vlasništva je kasnije još više zamagljena prebacivanjem vlasništva na firme u Luksemburgu, da bi izgradnja vjetroparka počela 2021. godine.

Dobijanjem upotrebne dozvole i odobrenjem priključenja na mrežu koje izdaje Elektroprenos BiH, krajem 2024. godine postrojenje počinje sa probnim radom, a u februaru 2025. FERK izdaje dozvolu za proizvodnju električne energije, čime firmi VE Ivovik počinje komercijalni rad.

Od tog datuma počinje i da se obračunava i koncesiona naknada od oko 1,5% prihoda od prodaje električne energije, koja je definisana ugovorom iz 2008. godine – 17 godina nakon dodjele koncesije i nakon što je prvobitni vlasnik preprodao firmu i pravo na izgradnju vjetroparka za višemilionski iznos. U prevodu, Vlada kantona 10 je licima koji su u bliskim srodničkim odnosima sa jednim od svojih članova omogućila da zarade milione preprodajom prava na „vjetar“ dok budžet kantona i lokalnih zajednica lokalne zajednice nisu imale gotovo nikakvu korist.

Ivovik šalje pomiješanu sliku naizgled uspješnog projekta energetske tranzicije, u pozadini kog se nalazi čitav niz neregularnosti. Uslovi koncesije napisani su tako da pogoduju koncesionaru, a ne javnom interesu, dok su nadležni zakazali na svakom koraku: od dodjele ugovora, preko nadzora, do krajnjeg izdavanja dozvola. Uz to, čitav proces, koji se pokazao kao netransparentan, se odvijao pod okriljem zakona koji je neustavan dok su osnovna prava građana, kao što je pravo na imovinu, prekršena od strane institucija upravo zaduženih da ih štite.

Ovaj slučaj oslikava potpuni slom u upravljanju koncesijama u BiH koje se često koriste kao instrument za privatnu dobit nauštrb javnog interesa, na šta je ukazao prvi Registar koncesija u BiH koji je objavio TI BiH.

Pravna nesigurnost, netransparentnost, zloupotrebe i pogodovanje privatnim interesima su sve odlike procesa dodjele koncesija u BiH zbog čega TI BiH poziva na hitnu reformu zakonodavnog i institucionalnog okvira – kako bi javni resursi konačno služili javnom, a ne privatnom interesu.

(transparentno.ba)

The post Zelena tranzicija u sivoj zoni: Zloupotrebe kao pozadina najveće vjetroelektrane u BiH first appeared on Gerila.info.

Disfunkcionalna vladavina prava i pogoršanje stanja iz godine u godinu. Državna strategija koju donosi Savjet ministara BiH prestala je da važi 2019. i institucije na tom nivou već skoro pet godina nemaju ni osnovni dokument za borbu protiv korupcije.

Bosna I Hercegovina je prema nalazima zadnjeg istraživanja druga najkorumpiranija zemlja u Evropi. Samo Rusija ima lošiji rezultat od BiH, te se naša država nalazi na 108 mjestu u svijetu od 180 zemalja.

Iako je borba protiv  korupcije jedan od prioriteta i u takozvanoj evropskoj agendi, brojni zakoni koji su usvajani bili su samo kozmetičke prirode da bi se ostvario privid napretka.

Jedno od posebno bolnih pitanja je i Zakon o javnim nabavkama, koje ima i posebno poglavlje u izvještaju Evropske komsiije za 2023.godinu.

“Postignut je ograničeni napredak. Doneseni su podzakonski akti za provedbu izmijenjenog Zakona o javnim nabavkama. Međutim, javne nabavke su i dalje podložne nepravilnostima i osjetljive na korupciju.

U narednoj godini, Bosna i Hercegovina posebno treba uraditi sljedeće:

→ dodatno uskladiti Zakon o javnim nabavkama s acquisem EU o javnim nabavkama, uključujući i oblast koncesija;

→ usvojiti novu strategiju javnih nabavki za period 2023-2027. i prateći akcioni plan koji podržava njenu provedbu;

→ povećati broj zaposlenih i ojačati administrativne kapacitete Agencije za javne nabavke i Ureda za razmatranje žalbi, navodi se između ostalog u izvještaju.

Podaci za 2022. godinu ukazuju da je putem javnih nabavki sklopljeno više od 216 hiljada ugovora, gdje je dodijeljeno oko 5,1 milijarda KM.

Grube procjene kažu da se zlouptrebama u procesu javnih nabavki u BiH godišnje gubi oko 400 miliona KM.

“Direktno I vrlo otvoreno krši zakon, zloupotrebljavaju javna sredstva, na šta ukazuju i revizorski izvještaji iz godine u godinu na  različitim  nivoima, od toga da se sklapaju ugovori mimo svih procedura, dakle netransparentnim postupcima, iako na primjer vrijednost nabavke premašuje te limite za koje je propisan otvoreni postupak, pa do toga da se zapravo kroz netransparentna ulaganja direktno dodijeljuju ugovori, čak i firmama koje ne ispunjavaju uslove što smo vidjeli posebno za vrijeme  pandemije I slično”, kaže Ivana Korajlić, direktro Transparensi Internationala u BiH.

Mnoge firme koje učestvuju u postupcima javnih nabavki su bliske političkim partijama i institucijama koje kontroliše vlast. Na ovo godinama već ukazuje i opozicija u Republici Srpskoj.

“Devedeset posto privrednika u Republici Srpskoj koji su stekli bogatstvo, stekli su namještenim poslovima sa državom. Ili izvode radove ili daju usluge ili imaju dopune za telefon ili bilo šta drugo. I onda oni kažu, mi smo privrednici, mi smo sposobni. Izađi na tržište, izvozi nešto, proizvodi”, izjavio je nedavno i Nebojša Vukanović, poslanik Liste za pravdu i red u NSRS

Bez obzira na brojne dokaze, pravosuđe ne pokreće postupke. Međutim, zbog dovođenja u vezu sa korupcijom, brojni političari iz BiHa nalaze se na crnoj listi Sjedinjenih američkih država.

Mediji često povezuju brojne zloupotrebe i sa aktuelnim predsjednikom Republike Srpske, što je prema njegovim riječima plod pritisaka međunarodne zajednice, posebno Ambasade SAD-a u BiH.

“Kriminal, korupcija, Dodik lopov kriminalac. Nema ko me nije proganjao, ganjao. Imam 10 krivičnih prijava I sada u Tužilaštvu BiH. Govorio sam javno o tome da je na primopredaji predmeta za Milorada Dodika u TUžilaštvu BiH, nedavno, kada je tužilac koji je bio na mom predmetu Musliman, otišao za sudiju Suda BiH I predavao taj predmet novim tužiocima koji sui z istog tog Naroda. U toj prostoriji bio je predstavnik američke ambasade”, izjavio je nedavno  Dodik.

Inače, prema istraživanjima, korupcija u javnim nabavkama u BiH  poskupljuje vrijednost javnih ugovora i do 50%, a u nekim situacijama čak i više.

Pitanjem javnih nabavki bavila se i vještačka inteligencija.

The post Korupcija u javnim nabavkama godišnje odnese više od 400 miliona KM (VIDEO) first appeared on Gerila.info.

U tužilačkoj odluci navodi se da Zakonom nije jasno i nedvosmisleno definisana obaveza da ga primjenjuju i javna preduzeća koja posluju na komercijalnoj osnovi, a da Agencija za javne nabavke (AJN) odbija dati jasno tumačenje.

“Imajući u vidu takvo činjenično stanje te ponovo ističući suzdržanost Agencije za javne nabavke da se jasno i eksplicitno izjasni da li je privredno društvo Sarajevoputevi d.d. bilo obveznik primjene Zakona o javnim nabavkama jedini zaključak koji se u ovom trenutku može donijeti jeste da se prijavljena kretala u okviru svojih ovlašćenja, uključujući i ovlašćenje da utvrdi da li je ovo privredno društvo bilo u obavezi da provodi postupke javnih nabavki. Tužilaštvo na ovom mjestu ističe manjkavost takvog sistema i potrebu donošenja propisa kojim bi se ova materija definisala jasno i nedvosmisleno”, navodi se u tužilačkoj odluci.

TI BIH je izjavio pritužbu na ovu odluku jer nekažnjavanje ovakvih pojava može imati dugoročne posljedice s obzirom da su i Ceste d.d. Mostar nedavno donijele sličnu odluku i prestale provoditi tendere a ovakve poteze mogu povući i druga javna preduzeća.

U BiH postoji preko 3000 ugovornih organa, od čega preko 450 javnih preduzeća koja provode ovaj zakon, među kojima se nalaze i rudnici, građevinska, komunalna i putarska preduzeća. Zato Sarajevoputevi definitivno ne mogu biti izuzetak posebno jer je Vlada FBiH u ranijem periodu donosila odluke kojima je zaduživala upravitelje cesta da ovom društvu osiguraju ustupanje poslova održavanja cestovne mreže, neposredno bez nadmetanja. Po mišljenju TI BIH, zakon je jasno propisao da javno preduzeće koje nema sticanje profita kao osnovni cilj, nema konkurenciju na tržištu, a država može intervenisati radi sprečavanja komercijalnog pritiska, nema komercijalni ili industrijski karakter i ima obavezu daprimjenjuje Zakon o javnim nabavkama.

To je i mišljenje Ureda za reviziju institucija FBiH koji je u ranijem izvještaju naveo da učešće državnog kapitala u Sarajevoputevima iznosi 77,32%, a da vlast vrši  nadzor nad upravljanjem i imenuje više od polovine članova uprave.

“Iz navedenog proizilazi da se Zakon o javnim nabavkama odnosi na DD „Sarajevoputevi“ Sarajevo, i da je ono dužno primjenjivati ovaj Zakon”, navedeno je u revizorskom izvještaju 2018. Godine. Od 2019. Sarajevoputevi primjenjuju Zakon o javnim nabavkama i provode tendere što je i konstatovano u prošlogodišnjem revizorskom izvještaju kao ispunjena preporuka.  

Ceste d.d, Mostar već godinu dana ne primjenjuju zakon

TI BiH je i ranije upozoravao da ovakav slučaj može dovesti do lančane reakcije, a svakako zabrinjava činjenica da je i skupština javnog preduzeća Ceste d.d. Mostar donijela sličnu odluku da prestane primjenjivati Zakon o javnim nabavkama.

O svemu je obaviještena i AJN, a prema podacima sa portala javnih nabavki, tenderi se ne provode duže od godinu dana. Gotovo ista argumentacija navodi se i u odgovoru uprave Cesta d.d. Mostar dostavljenom na adresu TI BiH gdje se tvrdi da preduzeće ne obavlja djelatnost od javnog interesa, da ima komercijalni karakter i da nema monopol na tržištu, jer do poslova održavanja cestovne infrastrukture dolazi na javnim nadmetanjima pa stoga nije dužno provoditi tendere.

TI BIH smatra da ovakav stav pravosudnih institucija i nedorečenost mišljenja AJN potencijalno može dovesti do niza sličnih odluka javnih preduzeća koja mogu nesmetano prestati sa provođenjem tendera, čime bi se otvorio ogroman prostor za korupciju i izvlačenje novca iz javnog sektora.

transparentno.ba

The post Sve više javnih preduzeća prestaje provoditi javne nabavke. Tužilaštvo smatra da to nije krivično djelo?! first appeared on Gerila.info.

Zbog toga je Transparency International uputio 10 novih prijava Centralnoj izbornoj komisiji a interesantno je da su firme koje su uručile donacije partijama u prošloj godini od države dobile preko 55 miliona maraka ugovora. Takođe od 2000 donacija fizičkih lica 40% priloga dale su osobe koje obavljaju neku od javnih funkcija.

Donacije kao poslovna strategija: Funkcioneri i firme investiraju u politiku

Finansijski izvještaji političkih stranaka za 2022. godinu potvrdili su da stranke i dalje prikrivaju stvarne iznose sa kojima raspolažu, ali i da su firme koje su uručile donacije partijama u prošloj godini od države dobile preko 55 miliona maraka ugovora, kao i da je 40% priloga fizičkih lica došlo od osoba koje obavljaju neku od javnih funkcija.

Analiza godišnjih izvještaja koje je objavila Centralna izborna komisija BiH pokazuju da stranke, pored budžeta iz kojih su dobile 19,4 miliona KM, finansiranje u izbornoj godini uglavnom temelje na prilozima fizičkih lica od kojih su dobili preko 2.000 donacija vrijednosti 5.843.000 KM, što je za 3 miliona maraka više nego 2020. godine i ubjedljivo je najveći iznos donacija koji su stranke do sada prikazale u jednoj godini.

Funkcioneri glavni donatori

Osim vrtoglavog rasta priloga pojedinaca, TI BiH je, zahvaljujući podacima iz registara javnih funkcionera, preduzeća i ustanova identifikovao preko 800 osoba koje obavljaju neku javnu funkciju u organima izvršne ili zakonodavne vlasti, ili su članovi uprava javnih preduzeća i ustanova, a koji su donirali sredstva strankama i ti prilozi čine 40% od ukupnog broja donacija koje su stranke dobile od fizičkih lica.

Tako je Nenad Nešić, predsjednik DNS-a i trenutni ministar u Savjetu ministara BiH, prema izvještaju DNS, svojoj stranci donirao preko 32.000 KM, što je iznad 15.000 KM koliko dozvoljava Zakon o finansiranju političkih partija. Osim njega, nedozvoljen iznos donirali su i Adna Bešić koja je stranci Za nove generacije donirala ukupno 15.225 KM zatim Aleksandar Stevanović, koji je stranci Pokret uspješna Srpska donirao 17.900 KM kao i Milan Šuvak, koji je Narodnoj partiji Srpske, čiji je predsjednik narodni poslanik Darko Banjac, donirao 19.990 KM.

Inače, Milan Šuvak je vlasnik firme „Šumil“ d.o.o. koja je za različite radove na Bolnici „Mlječanica“, čiji je direktor upravo Darko Banjac, dobila preko 18 miliona KM vrijednosti ugovora o javnim nabavkama, dok je njegova stranka, NPS, propustila da podnese finansijski izvještaj nakon izbora i ovo je prvi put da se javnost upoznaje sa načinom kako se ova partija finansira.

Posebno se ističe činjenica da se među donatorima nalaze direktori i članovi uprava javnih preduzeća i ustanova, a veliki je broj i direktora i članova Školskih odbora osnovnih i srednjih škola. Ovo potvrđuje rasprostranjenost problema političkog uticaja na cjelokupan javni sektor, naročito na obrazovni sistem, na šta TI BiH odavno ukazuje i zbog čega je i pokrenuta inicijativa Političari izađite sa časa koja za cilj ima depolitizaciju škola i obrazovnih ustanova.

Daju priloge pa dobijanju tendere

Osim privatnih, uočen je i porast priloga pravnih lica, te su stranke u svojim izvještajima prikazale donacije od 170 firmi, a analiza podataka Agencije za javne nabavke BiH pokazuje da je preko 70 tih preduzeća u toku prošle godine sklapalo ugovore o javnim nabavkama čija ukupna vrijednosti prelazi 55 miliona KM.

Navedeni iznos donacija je vjerovatno i veći jer su stranke, kao i prethodnih godina uglavnom umanjivale ili prikrivale donacije od pravnih lica, pa su u svojim izvještajima zbirno prikazale 620 hiljada KM što je tek 2,1 % ukupnih prihoda političkih stranaka u 2022. godini, i taj iznos je manji od prihoda koje su stranke ostvarile od svoje imovine i koji iznose 639 hiljada KM.

Tako, na primjer, stranke SNSD i A-SDA i dalje tvrde da nisu dobile niti jednu marku od privatnih firmi dok je većina velikih partija, za razliku od prethodnih godina, prijavila donacije pravnih lica, a zbog uočenih kršenja Zakona o finansiranju političkih stranaka TI BiH je podnio prijave Centralnoj izbornoj komisiji BiH.

Prijava je, između ostalih, upućena protiv SDP-a čiji je sponzor „S.E-SARAJKA“ doo iz Živinica, po podacima Agencije za javne nabavke, u toku 2022. godine dobila 38 ugovora čija ukupna vrijednosti prelazi 4,5  miliona KM, pri čemu je samo od uprave Grada Živinice dobila nekoliko desetina ugovora vrijednih preko 2 miliona KM. Sličan primjer je sa jednim od sponzora SDA, firmom „GREEN OIL“ D.O.O. koja je u prošloj godini potpisala ugovore vrijednosti preko 9 miliona KM dok je samo na jednom tenderu nabavke dizel goriva za dobila 4 miliona KM.

Firma „KOP I KO“ d.o.o. koja se pojavljuje kao donator već pomenute SDP ali i Pokreta demokratske akcije takođe je dobitnik nekoliko tendera vrijednih preko 700 hiljada KM a nedozvoljene donacije prikazala je i DNS koja je dobila prilog od preduzeća „DBS“ d.o.o. čiji poslovi sa državom prelaze 220 hiljada KM u 2022. godini, što je nekoliko puta iznad dozvoljenog.

TI BiH je prijavio ukupno 10 partija koje su prikazale donacije od firmi koje su sklapale poslove sa organima izvršne vlasti vrjednije od 10.000 KM u jednoj godini, što Zakon o finansiranju političkih stranaka izričito zabranjuje. Ono što je bitno naglasiti da se ova zabrana ne odnosi na poslove sa javnim preduzeća i ustanovama a TI BiH se već dugo zalaže za unapređenje regulative iz ove oblasti kako bi se u potpunosti onemogućilo da stranke dobijaju donacije od firmi koje dobijaju ugovore o javnim nabavkama.

Interesantno je da se među donatorima političkih partija u izvještajima navode i druge partije pa je tako stranka Dragana Čavića, Narodni demokratski pokret donirala 45.000 KM Socijalističkoj partiji, na čijoj listi se Čavić nalazio kao kandidat. Na sličan način je i Narodna partija srpske prikazala donaciju opštinskog odbora SNSD Brčko u iznosu od 5.700 KM što po sebi nije nedozvoljeno ali nameće niz pitanja o prirodi i motivima ovakvih transakcija.

Pokloni, dugovanja i neplaćene obaveze

Stranke su ovaj put prikazale relativno velike iznose poklona i nenovčanih donacija i to u vrijednosti od skoro 290 hiljada maraka a posebno je zanimljiv izvještaj SNSD-a u kom su nastupi Svetlane Ražnatović i Ace Lukasa na završnoj tribini ove stranke prikazani kao poklon u vrijednosti od 18,5 hiljada maraka koje je stranka dobila od ovih estradnih umjetnika.

Osim prihoda koji su u prošloj godini iznosili 29,5 miliona KM stranke su u 2022. godini u finansijskim izvještajima prikazale 9,9 miliona KM duga što je najviše od 2018. godine i taj iznos raste u kontinuitetu budući da se obaveze prenose iz ranijih perioda.

Tako Demokratska Fronta firmi Ascanius Media duguje još 129 hiljada KM od ukupno 694.458 KM neizmirenih obaveza koje se vuku od iz 2018. godine. Ista firma ima nenaplaćenih potraživanja od stranke Za nove generacije za usluge koje su nastale prošle godine a zanimljivo je da je ovo preduzeće od 2018. godine naplatilo preko 265 hiljada maraka za usluge medijske promocije od raznih organa vlasti i javnih preduzeća putem sistema javnih nabavki.

Sličan primjer je i sa preduzećem „SAMAS“ doo iz Sarajeva kom stranke NiP i DF duguju po 31 hiljadu KM dok od SDA potražuje još 17 hiljada maraka. Ova firma, kojoj stranke duguju ukupno 80 hiljada KM je kao ponuđač pobijedila na tenderima vrijednim 1,6 miliona KM i to od ugovornih organa čije sjedište se nalazi u Sarajevskom kantonu.

Stranke su prikazale zbirni dug od 1,9 miliona KM prema pružaocima medijskih, marketinških usluga i agencijama za promociju i oglašavanje što je oblast od posebnog značaja budući da je, po rezultatima praćenja izborne kampanje prošle godine TI BiH ukazao da su stranke značajno umanjile stvarne iznose potrošene na oglašavanje i izbornu promociju.

Osim privatnim dobavljačima stranke imaju dugove i prema javnim preduzećima, ustanovama, jedinicama lokalne samouprave i drugim javnim organima u iznosu od skoro 517 hiljada konvertibilnih maraka a posebni je zanimljiv podatak da stranke duguju 533 hiljada KM na ime neizmirenih poreza i doprinosa za lična primanja, iako su iz budžeta dobile preko 19 miliona KM u prošloj godini.

SDA je prijavila 262 hiljade KM neizmirenih dugovanja za plate zaposlenima a ova stranka je među najvećim dužnicima te se sa 1,2 miliona nalazi iza SDP koji ima ubjedljivo najveći iznos dugovanja u iznosu od 1,8 miliona a slijede ih PDP (740 hiljada KM), NiP (702), HDZ 1990 (698), SNSD (558), SDS (422), DF (377), Socijalistička partija (290) i Naša stranka (282 hiljade KM) te ostale stranke.

Ovakvi nalazi potvrđuju opravdanost inicijative TI BIH za što hitnije promjene Zakona o finansiranju političkih partija, čija manjkavost omogućava strankama da prikrivaju svoje stvarne finansijere i iznose prihoda sa kojima raspolažu, i umanjuju iznose dobijene iz nedozvoljenih izvora finansiranja.

(transparentno.ba)

The post Kako stranke finansiraju kampanju: 19,4 miliona iz budžeta, velike donacije javnih funkcionera i privatnih firmi koje posluju sa državom first appeared on Gerila.info.

Tako je Teniski savez bez ikakvog javnog nadmetanja trošio milionska javna sredstva, birao izvođače radova pod uslovima i cijenama koje nisu transparentne, iako se Zakon o javnim nabavkama mora primjenjivati i za ugovore koji se subvencionišu javnim novcem sa više od 50%. U ovom slučaju gotovo sva sredstva izdvojena za ovaj projekat su javna, a član 7. Zakona propisuje da se on primjenjuje i za ugovore koje ugovorni organ direktno subvencioniše sa više od 50%, ako ti ugovori uključuju radove na objektima namijenjenim za sport.

S obzirom na to da je Grad Banjaluka izdvojio većinu sredstava, bio je dužan da obezbijedi poštovanje odredbi ovog zakona u slučajevima kada subvencionisani ugovor dodjeljuje neko drugo fizičko ili pravno lice. Po mišljenju TI BiH,  Grad Banja Luka je putem Teniskog saveza Republike Srpske pokušao da zaobiđe direktnu primjenu Zakona ispuštajući iz vida da je ovdje riječ o subvencionisanim ugovorima.

Da se Zakon morao primijeniti potvrđuje i nedavno objavljeno mišljenje Agencije za javne nabavke BiH.

-Član 7. Zakona definiše subvencionirane ugovore na način da u stavu (1) navodi da se odredbe ovog zakona primjenjuju i za ugovore koje ugovorni organ direktno subvencionira sa više od 50% ako: a) ti ugovori uključuju radove u smislu Aneksa I. ovog zakona b) ti ugovori uključuju radove na bolnicama, objektima namijenjenim za sport, rekreaciju i odmor, školskim i univerzitetskim zgradama i zgradama koje se koriste u administrativne svrhe. Kada govorimo o radovima i uslugama koje su vezane za navedene radove tekst odredbe člana 7. Zakona je sasvim jasan i očito je da se Zakon primjenjuje samo u slučaju da ugovorni organ navedene nabavke subvencionira sa više od 50%, navodi se u mišljenju Agencije.

S obzirom na to da se ovaj posao finansira gotovo u cijelom iznosu javnim sredstvima evidentno je da se morao primjenjivati Zakon pa je TI BiH tražio od Agencije za javne nabavke da provede monitoring ovog postupka, zatraži izjašnjenje odgovornih, a u slučaju da se utvrdi kršenje zakona Agencija ima nadležnost da pokrene prekršajni postupak ili uputi prijave nadležnim tužilaštvima.

TI BIH smatra da se radi o praksi koja je vrlo opasna jer bi u slučaju da ova praksa postane pravilo i drugi ugovorni organi preko raznih udruženja i fondacija na ovaj način mogli zaobilaziti primjenu Zakona o javnim nabavkama.

Svakako treba podsjetiti da u slučaju nabavke koja se mora provesti hitno, postoje zakonske mogućnosti za dodjelu ugovora po ubrzanim procedurama.

Zbog istog slučaja Transparency International u BiH uputio je i prijavu Komisiji za odlučivanje o sukobu interesa Bosne i Hercegovine protiv predsjednika Teniskog saveza Republike Srpske Draška Milinovića koji je ujedno i direktor Regulatorne agencije za komunikacije BiH što se po Zakonu o sprečavanju sukoba interesa smatra izvršnom funkcijom.

TI BIH podsjeća da je nosiocima izvršnih funkcija na BiH nivou po ovom zakonu izričito zabranjeno da obavljaju dužnost ovlaštenih lica u fondacijama i udruženjima koja se finansiraju iz budžeta bilo kojeg nivoa vlasti u iznosu većem od 10.000 KM godišnje, odnosno u iznosu većem od 50.000 KM godišnje u fondacijama i udruženjima iz oblasti kulture i sporta.

S obzirom na to da je Teniski savez Republike Srpske za ovaj projekat dobio milionska sredstva iz entitetskog i budžeta Grada Banjaluka evidentno je da se predsjednik ovog saveza Draško Milinović nalazi u sukobu interesa.

Pored njega kao član upravnog odbora na internet stranici Teniskog saveza RS navodi se i aktuelni ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske Siniša Karan, a TI BIH podsjeća da Zakon o sprečavanju sukoba interesa Republike Srpske zabranjuje izabranim zvaničnicima da budu članovi organa udruženja ili fondacija koja se finansiraju iz budžeta Republike ili jedinice lokalne samouprave u ukupnom godišnjem iznosu većem od 100.000 KM.

TI BIH smatra da je izuzetno loša praksa da politika kontroliše sportska udruženja i saveze koji se finansiraju javnim novcem posebno kada se u njih imenuju javni funkcioneri kojima su zakonom zabranjene situacije u kojma svoje funkcije mogu koristiti za ostvarivanje ličnih interesa.

transparentno.ba

The post TI BIH uputio prijavu zbog neprovođenja tendera za izgradnju teniskih terena u Banjaluci a predsjednik Teniskog saveza RS prijavljen zbog sukoba interesa first appeared on Gerila.info.

Najviše zabranjenih priloga primila je Socijaldemokratska partija BiH (SDP BiH) koja je prijavila oko 83.000 KM donacija privatnih preduzeća u postizbornom izvještaju za posljednje opšte izbore, a među donatorima našlo se i 14 privatnih kompanija koje su sklapale poslove sa državom. To je zabranjeno Zakonom o finansiranju političkih partija, a zanimljivo je da je većina zabranjenih donatora poslovala sa organima u kojima SDP čini dio vlasti.

Tako je “DINALSA” d.o.o. Sarajevo koja je finansirala SDP sklopila u prošloj godini dva ugovora o izvođenju javnih radova sa Gradskom upravom Grada Sarajeva vrijedna preko 113 hiljada KM, zatim dva ugovora sa Općinom Centar Sarajevo preko 400.000 KM, četiri ugovora sa Općinom Ilidža vrijedna preko 550.000 KM, a tu su i brojni drugi ugovori sa ostalim institucijama čija vrijednost daleko premašuje dozvoljeni zakonski prag od 10.000 KM zbog čega ovo preduzeće nikako nije smjelo biti donator političke partije. Donator SDP-a Dinamico d.o.o. iz Kalesije takođe je prošle godine dobio  ugovore od  grada Tuzla, Vlade Tuzlanskog kantona i drugih organa izvršne vlasti, što je zabranjeno zakonom. Među donatorima SDP-a je i JATA Group koja je samo od Grada Srebrenika dobila desetine ugovora vrijednih ukupno preko 3,1 milion KM. Preduzeće Behic Sanny boy d.o.o. Bihać dobijalo je, između ostalog, i poslove od Grada Bihaća, a osim SDP-a finansiralo je i Pokret za modernu i aktivnu Krajinu gradonačelnika Bihaća Šuhreta Fazlića. Isti slučaj je i sa firmama Babilon i Terakop koje su dobijale ugovore o javnim nabavkama od organa izvršne vlasti a donirale su i SDP i SDA. Takođe, firma Amitea dobijala je značajne ugovore od Grada Mostara i drugih javnih organa, a pojavljuje se među donatorima SDP-a i Stranke za Bosnu i Hercegovinu.

Stranka demokratske akcije (SDA) prikazala je pojedinačno najviše donacija privatnih preduzeća – 137.800 KM, a među donatorima ove stranke nalazi se i šest kompanija koje su poslovale sa organima izvršne vlasti. Pored pomenuta dva, među zabranjenim donatorima SDA je i preduzeće AGI iz Konjica koje je samo od gradske uprave Grada Konjica u kojoj SDA ima gradonačelnika dobilo šest ugovora vrijednih preko 650.000 KM. Takođe, donator SDA je i Širbegović inžinjering iz Gračanice koji je poslovao sa lokalnim zajednicama u cijeloj BiH.

Stranke ne prijavljuju donacije

Ostale stranke prijavile su samo manje donacije, a brojne velike partije ni ove godine nisu prikazivale donacije privatnih preduzeća. Tako SNSD, koji je po procjeni TI BiH na kampanju potrošio preko 2 miliona KM, u izvještajima nije prikazao ni jednu marku donacija privatnih preduzeća.

HDZ BiH prikazao je svega 6.000 KM donacija privatnih kompanija, a među donatorima ove partije je i Vodoprivreda Posavina koja je od općine Odžak i Ministarstva poljoprivrede Posavskog kantona gdje HDZ BiH ima vlast, dobila ugovore vrijedne preko 84.000 KM. Narod i pravda (NIP) u izvještaju ima prijavljeno nekoliko manjih donacija, a sporna je firma Conram koja je tokom prošle godina sklopila više ugovora o javnim nabavkama sa lokalnim zajednicama.

Poseban problem je slučaj Tehničkog remonta Bratunac koji je sa 12.000 KM finansirao Republičku stranku Srpske, čiji je predsjednik Slaven Risitić ujedno i direktor ovog preduzeća. Ova donacija sporna je po dva osnova jer Republika Srpska i dalje ima značajan manjinski udio u vlasništva Tehničkog remonta Bratunac koji na svom sajtu navodi da RS “time pruža podršku prilikom sklapanja komercijalnih ugovora“. Pored toga sporno je i to što Tehnički remont godinama dobija vrijedne poslove od MUP-a RS, a samo prošle godine dobio je ugovor od 49.000 KM i nije se smio naći među donatorima stranaka.

Takođe, manje donacije od privatnih kompanija koje su poslovale sa organima izvršne vlasti primali su Hrvatska republikanska stranka i Socijaldemokrate BiH, a i u ovim slučajevima TI BiH je prijave proslijedio CIK-u. Nažalost, zakon zabranjuje strankama da primaju donacije samo od onih preduzeća koja su poslovala sa organima izvršne vlasti, dok su brojni stranački donatori poslovali i sa javnim ustanovama i javnim preduzećima gdje političke stranke imaju kontrolu nad svim procesima donošenja odluka, što zakon ne tretira.

Iako su ove godine stranke prijavile 552.510 KM donacija privatnih preduzeća, što je znatno više nego ranijih godina, brojne velike političke stranke koje dugo učestvuju u vlasti godinama ne prijavljuju donacije privatnih kompanija. Tako pored SNSD-a treba istaći da, na primjer, Ujedinjena Srpska i Socijalistička Partija nisu prijavile ni jednu marku ovih donacija. Sa druge strane, političke partije teško mogu opravdati ogromne troškove izborne kampanje, jer su po podacima TI BiH SNSD, Ujedinjena Srpska i još šest političkih partija prikrili najmanje 1,5 miliona KM troškova protekle izborne kampanje. TI BIH već dugo ukazuje da zbog lošeg Zakona o finansiranju političkih partija stranke uspijevaju sakriti svoje stvarne finansijere i iznose prihoda sa kojima raspolažu, a posebno rashoda koje ni sama CIK ne može utvrditi.

Transparentno.ba

The post TI BIH prijavio devet stranaka zbog primanja donacija od preduzeća koja su dobijala tendere od države first appeared on Gerila.info.

Transparency International u Bosni i Hercegovini (TI BIH) dobio je sudski spor protiv Ministarstva saobraćaja i veza Republike Srpske koje je nezakonito skrivalo ugovor o koncesiji za izgradnju auto puta Banja Luka – Prijedor. Okružni sud u Banjaluci donio je presudu kojom se nalaže Ministarstvu da dostavi TI BIH-u ugovor koji je 2018. godine zaključen sa kineskom kompanijom Shandong Hi-Speed International (SDHS).

Prema informacijama koje je objavio portal Capital.ba, koncesionim ugovorom koji bi trebalo da traje 30 godina definisano je da kineska kompanija uloži oko 297 miliona evra u izgradnju auto puta, a trebalo bi da zaradi oko 975 miliona eura kroz naplatu putarine i nedostajuća sredstva koja će se namiriti iz budžeta Republike Srpske. Zbog sumnje da je ovaj posao sklopljen pod štetnim uslovima za Republiku Srpsku, TI BiH je tražio od Ministarstva kopiju ugovora ali je ovaj zahtjev odbijen uz obrazloženje da bi objavljivanje ugovora moglo naštetiti komercijalnim interesima kineske kompanije.

Kako je vlast u ovom slučaju interes privatnog investitora očigledno stavila iznad interesa javnosti, TI BIH je podnio tužbu Okružnom sudu u Banjaluci, koji je uvažio tužbu i naložio Ministarstvu da ponovo sprovede postupak uz vrlo jasnu pouku da je njegova zadaća da služi interesima građana, a ne da brine o poslovnim tajnama ili bilo kakvim drugim finansijskim kombinacijama ugovorne strane kojoj je dato da 30 godina eksploatiše i ubire javne prihode.

U presudi se još navodi da je Ministarstvo zamijenilo ulogu javnog organa koji raspolaže sa javnim novcem i djeluje da bi štitilo javni interes, sa ulogom zaštitnika poslovnog partnera.

„Nesumnjiv je interes javnosti da ima potpuni uvid i saznanja da li su za Republiku Srpsku i njene građane ugovoreni povoljni uslovi, da li su isti u skladu sa javnim interesom, te upoređuje da li su mogli da se ugovore bolji uslovi, ali suprotno tome, interes javnosti nije zaštita poslovanja pravnog lica sa kojim je zaključen ugovor, odnosno briga da li će u periodu od tri decenije njegovo poslovanje biti isplativo ili ipak neće“ navodi se u presudi.

Sud je prihvatio argumentaciju TI BiH da Ministarstvo nije obrazložilo kakva bi to šteta proizašla objavljivanjem traženih informacija. Kada je Ministarstvo odbilo zahtjev TI BIH da objavi ugovor, navelo je da on sadrži povjerljive informacije o metodama naplate prihoda od putarina, formule za izračunavanje novčanih tokova, finansijski plan koncesionara. Takođe navode da je ekonomska vrijednost ovih podataka upravo u tome što nije široko poznata javnosti.

Sud konstatuje da rješenje nema veze sa zakonom, već je zasnovano na potrebi tuženog da se stavi u službu zaštite koncesionara i podsjeća da je jedan od osnovih principa Zakona o koncesijama transparentnost, tržišna konkurencija, jednak tretman za sve. Ugovor sa kompanijom SDHS nije sklopljen putem javnog poziva nego putem pregovaračkog postupka, što je Vlada RS do sada često koristila zaobilazeći javno nadmetanje, a takvi ugovori često su završavali štetom po javne finansije.

TI BiH podsjeća da je slična praksa uočena i kod drugih organa pri sklapanju ugovora sa kineskim kompanijama, gdje se gotovo isti razlozi navode za nedostavljanje ugovora, te ova sudska odluka potvrđuje upozorenja TI BiH da se komercijalni interesi kineskih kompanija ne smiju stavljati iznad interesa građana BiH.

(ti-bih.org)

The post Sud odlučio: Ministarstvo saobraćaja i veza RS nezakonito skriva ugovor o izgradnji autoputa Banja Luka – Prijedor first appeared on Gerila.info.

Imovinsko pravni odnosi su, za sada, tvrdi naš izvor riješeni samo za dva kilometra autoputa a kineski partner ne želi da uđe u posao dok sve ne bude riješeno.

Vlada Republike Srpske, inače, nakon nekoliko zahtjeva nije objavila ugovor sa kineskom kompanijom. Predsjednik Vlade, Radovan Višković, tvrdio je da objavu ugovora ne dozvoljava kineska kompanija Shandong.

„U onom momentu oni nam to ne dozvoljavaju i mi to ne smijemo uraditi bez njihove dozvole”, kazao je Višković u novembru prošle godine.

Poslovni portal Capital ranije je objavio da će projekat izgradnje 40 kilometara dugačkog autoputa između Banjaluke i Prijedora koštati nešto manje od 600 miliona maraka i to je trošak koji će na gradnju autoputa da potroši kineski koncesionar. Vlada Republike Srpske obavezala se, prema tim navodima, da će na ime godišnje naknade za raspoloživost autoputem plaćati 32,5 miliona maraka u periodu od 30 godina a da je dogovoreno da ukoliko bude mnogo manji broj vozila koja će koristiti autoput, da će to biti namireno investitoru iz budžeta entiteta.

Ekonomski analitičar, Zoran Pavlović, tvrdio je da je gradnja autoputa Banjaluka-Prijedor ekonomski neopravdana i da nema računice u tom projektu. Kao i da se ne radi o koncesiji već o javno privatnom partnerstvu jer se partneru garantuje da neće biti u gubitku.

“Autoput je nepotreban, nema industrije, sve što se dešava u Prijedoru je kopanje rude a to ide željeznicom, stiže se za 45 minuta i ovako od grada do grada. Nepotrebno je a koštaće nas milijardu, očigledno je napravljen projekat bez adekvatne studije. Nepostojanje autoputa nije kočnica razvoju regije”, tvrdio je Pavlović, u izjavi za BIRN BiH, u novembru prošle godine.

Direktor kompanije “Shandong High Speed” obratio se zvanicama na prošlogodišnjem ozvaničenju početka radova na izgradnji ovog puta. On je tada rekao da je njegova kompanija sposobna i iskusna i da neće biti nikakvih problema pri izgradnji autoputa. Početak radova svečano je, uz prisustvo najviših zvanica Republike Srpske, ozvaničen u novembru prošle godine, pred vanredne izbore za gradonačelnika Prijedora. Pojedini izvori najavljuju da bi pred opšte izbore u BiH mogla biti organizovana još jedna svečanost zbog početka radova.

GERILA info

The post Ugovor o gradnji autoputa Banjaluka-Prijedor ne postoji!? first appeared on Gerila.info.