Razloge ukidanja glavni republički tužilac vidi prvestveno u nepotpunim i nepravilno sprovedenim istražnjim radnjama postupajućeg tužioca koji u toku postupka nije cijenio dokaze iz spisa, niti je tokom istrage pribavio druge dokaze u cilju utvrđivanja krivične odgovornosti pravnog lica MEDNA NV d.o.o. Mrkonjić Grad.

Tako su u postupku pribavljanja dokaza, radi utvrđivanja postojanja krivičnih djela za koje se tereti MEDNA NV d.o.o. Mrkonjić Grad, trebali biti saslušani mještani na okolnosti zagađenja potoka Grabovac i Medljanke, te rijeke Sane, kao i rukovodilac rudnika uglja Medna. Pored toga, tužilac je bio u obavezi uzeti izjavu podnosioca prijave, Centra za životnu sredinu te svakako cijeniti sve dokaze koje je Centar predao uz krivičnu prijavu.

Kako se navodi u Rješenju kojim se ponovo otvara istraga po krivičnoj prijavi Centra protiv preduzeća MEDNA NV d.o.o. Mrkonjić Grad, tužilac će u ponovljenom postupku dopuniti sprovedenu istragu što podrazumijeva sačinjavanje validne fotodokumentacije sa uviđaja, saslušanje mještana, podnosioca prijave, nadležnog inspektora, rukovodioca rudnika i pribavljanje svih rješenja u vezi sa radom rudnika uglja Medna.

centar za životnu sredinu Banjaluka

The post RUDNIK UGLJA MEDNA – ponovo otvorena krivična istraga protiv preduzeća MEDNA NV d.o.o. Mrkonjić Grad radi zagađenja potoka Grabovac, Medljanka i rijeke Sane first appeared on Gerila.info.

Odluku o dodjeli koncesije za istraživanje uglja na ležištu Devetaci donijela je Vlada Republike Srpske u februaru ove godine nakon samoinicijativne ponude kompanije Kubik Trans Niskogradnja iz Laktaša.

Odbornici novogradske lokalne skupštine jednoglsano su van snage stavili odluku o dodjeli koncesije. Koncesija je prvobitno dodjeljena na godinu dana uz nadoknadu od nešto više od 6000 maraka. Skupština ove opštine je prvobitno dala saglasnost na odluku o dodjeljivanju koncesije.

Odbornicu su saglasnost koju su dali 4. jula 2024 godine stavili van snage 30. aprila ove godine.

16. marta ove godine Okružnom sudu u Banjaluci podnesena je tužba protiv Vlade Republike Srpske zbog dodjeljivanja koncesije kompaniji iz Laktaša. Tužbom se traži poništavanje rješenja o davanju koncesije.

U tužbi se navodi da nije jasno na osnovu čega Vlada Republike Srpske crpi pravni osnov za dodjelu koncesije za istraživanje uglja na lokalitetu Devetaci. Navodi se da u “Dokumentu o politici” iz 2006. godine za teritoriju opštine Novi Grad uopšte nije predviđena mogućnost dodjeljivanja koncesija za istraživanje uglja.

“Dakle evidentno je da ni u postojećem Dokumentu o politici, na teritoriji opštine Novi Grad, nije predviđeno dodjeljivanje koncesije za istraživanje uglja, a što se omogućava pobijanim aktom (koncesijom) Tužene. Ukoliko bi pobijani akt ostao na snazi, time se između Tužene i Zainteresovanog lica (Kubik Trans Niskogradnja) de facto stvaraju pravne pretpostavke za ostvarivanje de iure neutemeljenog koncesiono-pravnog odnosa. Takav koncesiono-pravni odnos bio bi jednako neutemeljen u važećem pravnom okviru, koliko i štetan po javne resurse, ali potencijalno štetan i po javna sredstva-budžet Republike Srpske, koji je takođe u vlasništvu svih građana. Naime, ovo iz razloga što pokretanjem postupka dodjele koncesije i očekivanog objavljivanja javnog poziva za dostavljenje ponuda za dodjelu predmetne koncesije, Tužena kod Zainteresovanog lica utiče na stvaranje zablude o pravnoj valjanosti, odnosno konkretno ispunjavanja svih pretpostavki za zaključivanje valjanog Ugovora o koncesiji, usljed čije neiskrivljene nemogućnosti realizovanja Zainteresovano lice bi imalo pravo na znatnu odštetu na uštrb javnih sredstava“, navodi se u tužbi u koju je Gerila info imala uvid.

U tužbi se navodi i da saglasnost koju je ranije dala skupština ove opštine (a koja je sada povučena) ne može služiti kao pravni ekvivalent učešča javnosti. Navodi se i da prema dostupnim informacijama u opštini Novi Grad nikada nisu održane javne konsultacije u vezi sa namjerom davanja koncesije za istraživanje uglja na područjuove opštine.

Na području prijedorske regije na sceni je svojevrsna pomama za otvaranjem rudnika uglja. Javnost u Republici Srpskoj upoznata je sa načinom na koji su “otvoreni” rudnici u Bistrici i Bukovoj Kosi kod Prijedora akoji su lokalnom stanovništvu napravili pakao od života. Javnost je upoznata i da su kopanja koje je vršila kompanika Drvoexport iz Teslića počela prije dodjeljivanja koncesije. Kada je rudnik Bukova Kosa u pitanju odbornici prijedorske skupštine su prvobitno bili protiv rudnika ali su “nakon poziva” iz Banjaluke promijenili mišljenje.

Nije isključeno da se isto može desiti i u Novom Gradu.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Ipak bez geoloških istraživanja u Novom Gradu? Mogu li za razliku od Prijedora odbornici iz Novog Grada ostati pri svojoj odluci? first appeared on Gerila.info.

Ministarstvo je novu ekološku dozvolu za rudnik u Bukovoj Kosi izdalo početkom februara. Sve se dešava nakon što je Okružni sud u Banjaluci poništio prethodnu, u decembru prošle godine.

Ministarstvo je novom dozvolom ugasilo razgorene nade mještana ovog sela kod Prjedora da bi rudnik, koji pod nerazjašnjenim okolnostima počeo sa radom, mogao biti zatvoren.

U Centru za životnu sredinu resorno ministarstvo su tužili zbog činjenice da je investitor oslobođen izrade Plana spriječavanja nesreća velikih razmjera. U ovoj nevladinoj organizaciji napominju kako je na lokalitetu Bukove Kose u više navrata do sada zabilježeno samozapaljenje uglja.

“Posebno ističemo da je Ministarstvo dopustilo radove bez uvida javnosti u Plan rekultivacije, čime je prekršen Zakon o zaštiti životne sredine. Ovakvim propustima direktno se obesmišljavaju ekološke dozvole i kao takve služe isključivo interesima kapitala“, napisano je na FB stranici Centra za životnu sredinu iz Banjaluke.

Ekipa Gerila info prije desetak dana posjetila je Bukovu Kosu. Prizor koji smo tamo zatekli podsjeća na scene iz postapokaliptičnih filmova.

Ministarstvo Bojana Vipotnika je prvu ekološku dozvolu preduzeću Drvoexport izdalo u maju prošle godine. Inače kompanija Drvoexport iz Teslića je radove na iskopavanju uglja u Bukovoj Kosi počela još 2024. godine prije dobijanja koncesije i potrebnih dozvola. Ta kompanije se dovodi u vezu sa odbornikom SNSD-a u Tesliću Srđanom Klječaninom Rufijem. Ista kompanija u slučnim okolnostima kopa rudu i u Bistrici, selu između Prijedora i Banjaluke. Godinama se spekulise da se ugalj iz Bukove Kose i Bistrice vozi u Srbiju a da su u posao uključene kompanije pojedinaca koji su vrlo bliski režimu Aleksandra Vučića. Gerila info je ranije objavila kako je čitav posao dogovoren na relaciji Milorad Dodik-Aleksandar Vučić. Ni iz Vučićevog ni iz Dodikovog kabineta nikada nisu odgovorili na naša pitanja u vezi rudnika u Bukovoj Kosi i Bistrici.

Iskopavanja u Bukovoj Kosi traju već dvije godine. Mještani tog sela isto toliko upozoravaju na različite nepravilnosti, kršenje zakona ali i uništavanje sela.

Kop se nalazi u srcu sela, od najbližih kuća udaljen manje od stotinu metara. Iz kopa, budući da je ugalj koji se kopa jako lošeg kvaliteta i sadrži deset procenata sumpora, isparava ovaj hemijski element, zbog čega su u nekoliko navrata, bez efekta, protestovali i građani Prijedora, koji je udaljen osam kilometara. Iz vazduha selo izgleda kao postapokaliptično područje, a nekadašnje njive, voćnjaci i šumarci pretvoreni su u crne ponore.

Miroslav Stakić, čija kuća se nalazi neposredno uz kop kaže kako dvije godine vodi institucionalnu borbu kako bi zaštitio svoje imanje ali i selo od uništenja.

“Situacija je i dalje pravno i institucionalno nestabilna. Postoje ozbiljna pitanja u vezi sa zakonitošću pojedinih radova, uticajem na životnu sredinu, kao i odnosom institucija prema prijavama i zahtjevima za nadzor. Ključni problemi ostaju: degradacija prostora, klizišta, prašina, buka i pitanje vodosnabdijevanja“, kaže Stakić za Gerila info.

Stakić kaže da su na njegovom imanju zbog rudnika evidentirana fizička šteta i degradacija zemljišta uključujući narušavanje infrastrukture i štetu na višegodišnjim zasadima voća, mahom stabala oraha.

“Šteta je značajna, kompleksna i ne može se svesti isključivo na finansijski iznos. Ona ima više dimenzija: materijalnu, ekološku i dugoročnu. Materijalna šteta obuhvata oštećenja zemljišta, infrastrukture i višegodišnjih zasada. Ekološka šteta odnosi se na degradaciju prostora, uticaj prašine, buke i promjene u režimu površinskih i podzemnih voda. Dugoročna šteta je možda i najteža, jer podrazumijeva trajno narušavanje kvaliteta života, smanjenje upotrebne i tržišne vrijednosti imovine, kao i potencijalne posljedice koje će se tek manifestovati kroz vrijeme“, kaže Stakić.

Iz kabineta gradonačelnika Prijedora Slobodana Javora nisu odgovorili na naša pitanja u vezi Bukove Kose. Javor, koji je i član Dodikovog SNSD-a, ni ranije nije odgovarao na pitanja u vezi ovog rudnika. Generalno i on i kompletna prijedorska vlast ponašaju se kao da se i Bukova Kosa i Bistricadešavaju negdje stotinama kilometara daleko od ovog grada a ne na svega desetak kilometara od centra.

Miroslav Stakić je zbog svega podnio više prijava različitim republičkim inspekcijama. navodi i da Drvoexport ima dozvolu za eksploataciju rude na površini od oko 9 hektara a da se u praksi ruda vadi na površini od oko tridesetak hektara.

Rudnik je ugrozio i spomen područje iz Drugog Svjetskog rata u selu. Riječ je o lokalitetu Jezerine, mjestu stradanja 103 srpska civila, od čega više od 80 djece u Drugom Svjetskom ratu.

Inače prijedorski odbornici su prije dvije godine digli ruke protiv davanja saglasnosti za otvaranje rudnika u Bukovoj Kosi. Njihovo protivljenje kratko je trajalo. Nakon opomene vrha vlasti iz Banjaluke iz ove lokalne zajednice više se niko zvanično ne oglašava.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Život u paklu uglja Bukove Kose! first appeared on Gerila.info.

Dok se u kabinetima usvajaju dokumenti o „zelenoj“ budućnosti vazduh i dalje smrdi na spaljen ugalj jer su energetski sistemi i dalje čvrsto vezani za ovaj energent.

Međutim, ulazak u 2026. godinu za ove dvije zemlje označava kraj perioda u kojem je dekarbonizacija bila isključivo administrativno pitanje i deklarativna obaveza jer  mehanizam za prekogranično prilagođavanje ugljenika (CBAM) od januara postaje direktan finansijski teret na fakturama izvoznika koje isporučuju Evropskoj uniji, svom najvećem spoljnotrgovinskom partneru.

Naime, riječ je o svojevrsnoj ekološkoj carini na robu koja u EU stiže iz zemalja koje nemaju porez na zagađenje.

Primjera radi, ako je u izradi nekog proizvoda korištena struja iz termoelektrana na ugalj, njegova cijena će drastično skočiti i samim tim proizvod će biti manje konkurentan.

Izvoznici će biti u obavezi kupovati i sertifikate za svaku tonu emitovanog CO2. To je direktna posljedica neusvajanja EU ETS sistema (domaćeg tržišta emisijama), zbog čega će novac od ovih penala, umjesto u domaće ekološke projekte, odlaziti direktno u budžet EU.

Istraživanje portala CAPITAL je pokazalo da vlasti imaju deklarativnu opredijeljenost,  ali da je stvarni nosilac tranzicije privatni sektor.

Na papiru su trenutno milijarde maraka vrijedni ugovori vezano za projekte u oblasti obnovljivih izvora energije, ali malo koji od njih se realizuje.

Stvorena je svojevrsna energetska fatamorgana, gdje vidimo nešto što ne postoji jer smo godinama izloženi političkom marketingu koji vješto prikriva činjenicu da energetski sistem i dalje suštinski počiva na eksploataciji uglja.

Podaci su neumoljivi. Dvije susjedne zemlje dobijaju oko 70 odsto električne energije iz termoelektrana.

Pored toga, pojedini slučajevi ukazuju na to da države bukvalno sabotiraju građansku energiju, izuzetno važan segment u procesu dekarbonizacije.

Riječ je o konceptu u kojem obični ljudi prestaju biti samo pasivni kupci struje i postaju prosumeri – oni koji istovremeno proizvode, troše i dijele sopstvenu čistu energiju.

Kroz formiranje energetskih zajednica, mogu udruživati sredstva kako bi gradili zajedničke solarne krovove, čime se direktno smanjuju računi za struju i jača energetska nezavisnost lokalnih sredina.

Umjesto da profit od prodaje energije odlazi isključivo velikim korporacijama, ovaj model omogućava da se novac zadrži u lokalnom budžetu i usmjeri na obnovu fasada, toplotne pumpe i bolji životni standard.

NDC: Javno obećanje kao omča oko vrata

Bosna i Hercegovina i Srbija su ratifikacijom Pariskog sporazuma 2017. godine prihvatile globalni cilj ograničenja rasta temperature, dok su se Sofijskom deklaracijom (2020) politički obavezale na rad ka postizanju karbonske neutralnosti do 2050. godine.

Važno je naglasiti da, iako Deklaracija implicira duboku dekarbonizaciju, ona pravno ne nameće eksplicitnu zabranu uglja niti fiksni zakonski rok za njegovo potpuno ukidanje, već postavlja politički smjer ka zelenoj budućnosti.

Prema ažuriranom nacionalno utvrđenom doprinosu (NDC) za BiH iz 2021. godine, država je postavila cilj smanjenja emisija za oko 33 odsto do 2030. godine u odnosu na 1990. godinu, dok bi uz međunarodnu pomoć taj procenat mogao dostići 37 odsto.

Srbija je svojim NDC-om iz 2022. godine predvidjela još ambicioznije smanjenje od 40,1 odsto do 2035. godine u odnosu na baznu godinu.

Kroz Ugovor o Energetskoj zajednici, obje zemlje su preuzele obaveze usklađivanja sa ekološkim standardima EU (poput LCPD i IED direktiva), što u praksi znači stroga ograničenja emisija koja čine rad starih termoelektrana ekonomski i tehnički neodrživim.

Države su se takođe obavezale na izradu Integrisanih energetskih i klimatskih planova (NECP), koji treba da trasiraju put ka udjelu obnovljivih izvora energije iznad 40 odsto do 2030. godine.

Iako nema zakona o zabrani uglja, preuzeta obaveza pravedne tranzicije jasno ukazuje na pripremu za postepeno gašenje rudarskih sektora radi socijalne stabilnosti regija.

To znači da će u dvije zemlje oko 32.000 radnika u rudnicima i termoelektranama ostati bez posla. U cjelokupnom sistemu Elektroprivrede Srbije, koji obuhvata rudnike i termoelektrane, zaposleno je oko 20.000 radnika, dok je u BiH to 12.000.

Međutim, treba napomenuti i to da je riječ o regijama u kojima je privreda jako oslonjena na rudarstvo, pa će indirektni udar biti još veći.

Na kraju, dekarbonizacija ostaje proces uslovljen dostupnošću finansijskih i tehničkih resursa, pri čemu brzina zavisi od spremnosti institucija da političke deklaracije pretoče u funkcionalnu zakonsku regulativu.

Eksperti: Od „simulacije“ do „perfektne oluje“

Iako su strateški ciljevi definisani, struka upozorava da su BiH i Srbija ostale zarobljene u fazi planiranja, dok stvarna implementacija na terenu opasno kasni.

Profesor emeritus na Fakultetu elektrotehnike u Tuzli Mirza Kušljugić, ekspert iz oblasti elektroenergetskih mreža i sistema ocjenjuje da se u regionu sprovodi proces koji naziva „simuliranom tranzicijom“, gdje vlasti pod spoljnim pritiskom usvajaju regulative koje suštinski ne razumiju niti planiraju implementirati.

„Mi preuzimamo taj regulatorni okvir, ali ga ne implementiramo. Pod vanjskim pritiskom pravimo planove i dokumente jer smo obavezni, ali ih ne shvatamo ozbiljno. Očigledno je da ni vlade ni elektroprivrede nisu ušle u tranziciju“, upozorava Kušljugić.

Ovakva inertnost, po njegovoj ocjeni stvara rizik od potpunog ekonomskog kolapsa u regijama koje zavise od fosilnih goriva.

Kušljugić ističe da, ukoliko se nastavi sa ignorisanjem digitalizacije i decentralizacije, regionu prijeti scenario kojim se više neće moći upravljati.

„Ako nastavimo simulirati, velika je opasnost da dođemo do perfektne oluje, odnosno do procesa kojima se ne može upravljati“, zaključuje on.

Rješenje vidi u drastičnom pojednostavljenju pravila za male proizvođače i maksimalnom korištenju fleksibilnosti postojećih hidroelektrana koje bi služile kao baterije za balansiranje energije iz sunca i vjetra.

Na sličan problem u Srbiji ukazuje Ognjan Pantić, ekspert za javne politike energetske tranzicije u Otvorenoj školi Beograd, fokusirajući se na to da države izbjegavaju da povuku jasne poteze kada su u pitanju najveći zagađivači, čak i kada to nalažu decenijski sporazumi.

„‘Slon u sobi’ i dalje ostaju termoelektrane. Srbija je kroz ključna strateška dokumenta praktično odbila da se decidno izjasni o tačnom datumu dekarbonizacije. Termoelektrane Kolubara i Morava trebalo je da prestanu sa radom još 2023. godine, prema Ugovoru o osnivanju Energetske zajednice“, podsjeća Pantić.

On predlaže da država konačno povuče hrabar korak i definiše precizne datume gašenja najnerentabilnijih postrojenja, uz istovremeno usmjeravanje subvencija ka socijalno ugroženim građanima za energetsku sanaciju domova, umjesto subvencionisanja fosilnih giganata.

Ovaj skroman napredak potvrđuje i Nihad Harbaš, predsjednik uprave konsultantske kuće „nLogic Advisory“ iz Sarajeva, koji naglašava da ratifikacija međunarodnih ugovora nije isto što i njihovo ispunjavanje. On upozorava da BiH i dalje suštinski zavisi od uglja, što izlaže privredu ogromnim rizicima.

„Napredak ostaje veoma skroman i ograničen. On se uglavnom svodi na ratifikaciju međunarodnih sporazuma i usvajanje studija, dok je stvarna implementacija na terenu izrazito spora. BiH i dalje ima visoku zavisnost od uglja, koji čini oko 70 odsto u proizvodnji i potrošnji energije“, navodi Harbaš.

Kao nulti prioritet, Harbaš predlaže hitnu izgradnju infrastrukture, prenosne i distributivne mreže, te fokus na smanjenje potrošnje energije kroz energetsku efikasnost prije nego što se uopšte počne govoriti o novim proizvodnim kapacitetima.

S druge strane, tamo gdje zakoni postoje, često se koriste na način koji obeshrabruje obične građane.

Iz Centra za životnu sredinu Banjaluka ističu apsurdnu situaciju u kojoj se novac građana usmjerava ka velikim igračima, dok se mala, građanska energija sabotira ili ostaje na nivou eksperimenta.

„Nijedna marka od sredstava koja uplaćujemo za obnovljive izvore energije putem računa nije vraćena građanima, nego se daje privatnicima za velike solarne elektrane. Kad bi se taj novac vratio ljudima kroz fasade, toplotne pumpe ili solare na krovovima, pomak bi bio momentalno vidljiv golim okom“, kaže Dragan Ostić iz ove nevladine organizacije.

Ostić insistira na promociji koncepta zajednica obnovljive energije i masovnim subvencijama koje bi građane direktno motivisale da postanu prosumeri, čime bi se ubrzala tranzicija „odozdo“.

Generalno, stambeni fond u BiH predstavlja jedan od najvećih energetskih rasipnika u Evropi, upravo zbog činjenice da je većina objekata građena bez ikakve ili sa minimalnom termoizolacijom.

Rezultati popisa iz 2013. godine pokazuju da čak 25,9 odsto objekata u Bosni i Hercegovini nema završenu fasadu, dok je u 26,9 odsto fasada urađeno naknadno.

Srpski stručnjak za energetiku Željko Marković mišljenja je da obnovljivi izvori energije sami po sebi neće biti dovoljni da zamijene dugogodišnju zavisnost od uglja.

On zadržava dozu rezerve da će se postavljeni ciljevi ispuniti i smatra da je za stabilan sistem neophodno razmišljati o rješenjima koja su u regionu decenijama bila tabu tema, poput nuklearne energije.

„Ne postoji jednoznačno rješenje koje će zamijeniti termoelektrane. Potrebna je kombinacija, ali treba otpočeti i sa razvojem nuklearnih elektrana kao rješenjem za srednji rok. Čini mi se da je konsenzus među stručnjacima razvoj konvencionalne nuklearne elektrane kao prioritet, a potom i upotreba malih modularnih nuklearnih blokova“, navodi Marković.

Izvoz pod hipotekom ugljenika

Dok mnogi na vlasti dekarbonizaciju i dalje ne shvataju kao ozbiljan problem, privreda obje zemlje ulazi u zonu visokog rizika jer od januara 2026. godine CBAM prestaje biti teorija i postaje direktan trošak.

Podaci Spoljnotrgovinske komore BiH su alarmantni. Ukupan izvoz proizvoda obuhvaćenih ovim mehanizmom u 2025. godini iznosio je 3,08 milijardi KM, od čega je čak 61,9 odsto usmjereno na tržište EU.

Posebno su ranjivi sektori cementa i aluminijuma, koji u EU plasiraju preko 87 odsto svoje proizvodnje, što ih čini gotovo potpuno zavisnim od evropskih klimatskih pravila.

Iako u 2025. izvoz električne energije bilježi pad udjela prema EU na 41,04 odsto (vrijednost od 356,6 miliona KM), ostaje kritičan zbog direktne veze proizvodnje sa visokim emisijama CO2.

Slična situacija je i u Srbiji, gdje Privredna komora upozorava da je preko dvije trećine ukupnog izvoza usmjereno ka EU, pri čemu su energetski intenzivne grane poput metalurgije i hemijske industrije najizloženije.

„Odgovor institucija nije u potpunosti adekvatan dinamici promjena koje donosi CBAM, jer BiH još uvijek nema funkcionalan sistem trgovine emisijama (ETS) niti jasno definisan model oporezivanja ugljenika“, ističu u Spoljnotrgovinskoj komori BiH.

Iz Privredne komore Srbije stiže upozorenje da će udar CBAM-a biti i širi i dublji nego što se prvobitno predviđalo.

Dok BiH trenutno brine za cement i aluminijum, Srbija se sprema za scenario u kojem će se od 1. januara 2028. na udaru naći i takozvani downstream proizvodi – oni koji su dalje u lancu vrijednosti.

„Evropska komisija planira proširenje CBAM na oko 180 dodatnih proizvoda. To su motorna vozila, komponente, kućni aparati poput veš mašina i frižidera, ali i poljoprivredne mašine i industrijski roboti. Sektor metalurgije je najizloženiji jer je EU naše najveće izvozno tržište, a gvožđe, čelik i aluminijum su ključni artikli“, ističu za CAPITAL u Privrednoj komori Srbije.

Obje komore se slažu u jednom – dekarbonizacija više nije ekološko pitanje, već ključni preduslov da domaći proizvodi uopšte ostanu na policama evropskog tržišta.

Institucionalni optimizam protiv energetske realnosti

Nasuprot oštrim kritikama struke, zvanični odgovori nadležnih institucija odišu oprezom i fokusom na očuvanje postojećeg sistema pod krinkom „postepene tranzicije“.

Iz Ministarstva energetike i rudarstva Republike Srpske poručuju da dekarbonizaciju vide kao dugoročan proces koji ne smije ugroziti energetsku bezbjednost.

„Zatvaranje termoelektrana ne može biti naglo, već mora biti pažljivo planiran proces, s obzirom na to da one obezbjeđuju više od 60 odsto proizvodnje struje i direktno zapošljavaju oko 5.000 radnika. S rezervom posmatramo pozive na ubrzano zatvaranje iz pojedinih evropskih krugova“, navode oni.

Iako stručnjaci govore o zastoju – iz Banjaluke se hvale papirima. Ističu da su dodijeljene koncesije za obnovljive izvore snage 2.297 MW, vrijedne 5,29 milijardi KM.

Ipak, realnost na terenu pokazuje da je izgrađeno tek 513 MW. Pokazuju to podaci koje su nam upravo oni dostavili.

Pominju i Elektroprivredu Republike Srpske naglašavajući da su njihovi ključni projekti poput HE Dabar (160 MW) i vjetroparka Hrgud nešto na čemu bi se mogla zasnivati čistija energetska budućnost.

Slično je i u Federaciji BiH, gdje se spas traže u gasifikaciji i međunarodnim kreditima.

Dok Federalno ministarstvo energetike, rudarstva i industrije ističe uspjehe u energetskoj efikasnosti, ključni izazov ostaju rudarske regije za čiju se sanaciju sprema projekat vrijedan 79,9 miliona evra.

„Vlada FBiH ne planira nagli prekid rada rudnika. Cilj je da te regije postanu nova energetska čvorišta, a ne pusta mjesta“, poručuju iz Federalnog ministarstva.

Dok su entitetska ministarstva iz BiH ponudila odgovore, resorno Ministarstvo rudarstva i energetike Srbije ostalo je nijemo na upit portala CAPITAL.

Ipak, stavovi koje je ministarka Dubravka Đedović Handanović nedavno, početkom februara ove godine iznijela na Svjetskom samitu vlada u Dubaiju, jasno otkrivaju u kojem pravcu Beograd planira „zelenu“ budućnost.

Ona je ocijenila da su geopolitički potresi, prvenstveno rat u Ukrajini, trajno ogolili ranjivost evropske energetike i pokazali da brzi prelasci na nove sisteme nisu mogući bez ozbiljnog ekonomskog kočenja i rasta cijena.

Reforme kao ključ za sef

Dok domaće institucije često ističu nedostatak sredstava kao glavni razlog zastoja, iz Delegacije Evropske unije u BiH naglašavaju da su značajna sredstva već na raspolaganju, ali da njihovo povlačenje koči nedostatak zakonskog okvira.

Jasno poručuju da BiH još uvijek mora usvojiti državni zakon o klimatskim promjenama i strategiju prilagođavanja kako bi se uopšte uskladila sa pravnom stečevinom EU.

„Zemlja treba realizovati obaveze iz Mape puta za dekarbonizaciju Energetske zajednice, počevši od pune primjene monitoringa, izvještavanja i verifikacije emisija radi uvođenja određivanja cijene karbona i usklađivanja sa Sistemom EU-a za trgovanje emisijama (ETS)“, navode u Delegaciji EU, uz napomenu da se još uvijek čeka na finalizaciju i usvajanje Energetskog i klimatskog plana (NECP).

Da Brisel ne nudi samo deklarativnu podršku, pokazuju podaci o konkretnim investicijama odobrenim kroz Investicioni okvir za Zapadni Balkan (WBIF).

BiH je dobila 67,4 miliona evra bespovratnih sredstava za projekte poput vjetroelektrana (VE) „Poklečani“ (132 MW) i „Vlašić“ (50 MW), te modernizaciju HE Čapljina.

Projekat VE „Poklečani“ u Posušju je u proceduri finansiranja i pripreme za izgradnju. Savjet ministara BiH je osigurao bespovratna i kreditna sredstva.

Ni VE Vlašić takođe nije izgrađena, ali je projekat odobren i finansijski pripremljen. Parlament Federacije BiH je prihvatio zaduženje za realizaciju projekta uz kredit EIB-a.

Za HE Čapljina je krajem 2024. godine odobren grant od tri miliona evra, a tek prije tri mjeseca je ratifikovan u državnom parlamentu između BiH i razvojne banke Njemačke (KFW). Novac je na raspolaganju do kraja 2028. godine.

Pored toga, tu su i višemilionski programi poput „EU4Energy“ i „EU4Energy Efficiency“, koji je sa radom počeo u septembru 2025. godine, fokusirajući se na renoviranje javnih objekata i uvođenje ESCO modela finansiranja.

Jedan od najopipljivijih dokaza podrške je Paket energetske pomoći vrijedan 70 miliona evra, kojim su obezbijeđene subvencije za više od 133.000 ugroženih domaćinstava u BiH, dok je energetski unaprijeđeno 4.000 domova i 400 preduzeća.

Slična situacija, ali sa još većim ciframa, bilježi se u Srbiji. Evropska unija je u posljednjih 20 godina u energetski sektor Srbije uložila više od milijardu evra, a trenutno se realizuju projekti koji su ključni za njenu energetsku nezavisnost i tranziciju.

Jedan od najznačajnijih projekata je Gasni interkonektor Srbija–Bugarska, za koji je EU dala bespovratnih 49,6 miliona evra, čime je omogućena diverzifikacija snabdijevanja i smanjenje zavisnosti od jednog izvora.

Pored gasa, fokus je na prenosnoj mreži – projekat Transbalkanski koridor, koji spaja mreže Srbije, Crne Gore i BiH sa EU, podržan je sa preko 30 miliona evra grantova.

Kao odgovor na energetsku krizu, Srbija je u februaru 2023. godine od EU dobila paket budžetske podrške od 165 miliona evra. Taj novac je, slično kao u BiH, iskorišten za direktnu pomoć energetski ugroženim domaćinstvima (preko 190.000 korisnika) i malim preduzećima, ali i za modernizaciju distributivne mreže i ugradnju pametnih brojila.

Posebno se izdvajaju projekti energetske sanacije javnih objekata, poput VMA ili hitne pomoći u Beogradu, te masovna ulaganja u daljinsko grijanje. Kroz program „Obnovljiva energija u sistemima daljinskog grejanja u Srbiji“, EU direktno pomaže da se ugalj i mazut u toplanama zamijene biomasom i solarnom energijom.

Ipak, bilo bi naivno svu krivicu svaliti isključivo na domaće adrese. Dok Evropska unija dekarbonizaciju promoviše kao ekološki imperativ, mehanizam CBAM-a se u regionu sve češće doživljava kao suptilan oblik ekonomskog protekcionizma kojim Brisel štiti sopstvenu industriju od jeftinije robe koja dolazi van njenih granica.

Finansijska pomoć koju EU nudi često dolazi upakovana u nepreglednu šumu procedura i uslova koji su dizajnirani za razvijene administracije, a ne za krhke sisteme kakvi su u BiH i Srbiji.

Činjenica je da Brisel od regiona traži radikalne rezove u rekordnim rokovima, zaboravljajući da su se najrazvijenije evropske ekonomije decenijama bogatile upravo na fosilnim gorivima.

Njemačka je primjera radi sve do 2003. godine imala preko 50 odsto struje dobijene iz uglja i termoelektrana. Takođe, udio uglja je za vrijeme energetske krize od nepunih 25 odsto 2020. godine skočio na 36,52 odsto u 2022. godini.

Ulazak u 2026. godinu donosi kraj perioda u kojem se o energetici moglo samo debatovati. Realnost CBAM faktura će vrlo brzo ogoliti rezultate višegodišnjeg zastoja.

Na toj klackalici između strogih uslova EU i domaće inertnosti, najveći gubitnici neće biti političari ni birokrate, već privreda i građani koji će plaćati cijenu nespremnosti za energetsku budućnost koja je već stigla.

capital.ba

The post BiH i Srbija deset godina prave energetsku predstavu za Brisel first appeared on Gerila.info.

Poručeno je ovo iz Ministarstva energetike i rudarstva RS nakon što je CAPITAL jutros otkrio da je prokurista kompanije „Comsar Energy RS“ Aleksandar Lozo, koji je na tu funkciju imenovan po nalogu Vlade Republike Srpske, nezakonito potpisao ugovor o prenosu koncesije sa „Comsara“ na RiTE Ugljevik. On za to nije imao saglasnost Skupštine i Nadzornog odbora ovog preduzeća na čijem čelu je još uvijek ruski oligarh Rašid Serdarov.

Serdarov je zbog toga uputio pismo Vladi Srpske i Ministarstvu energetike i rudarstva u kojem traži poništavanje potpisanog ugovora i podnošenje krivične prijave protiv prokuriste. U ministarstvu tvrde da je ugovor o prenosu koncesionih prava na ležištu „Ugljevik istok 2“ potpisan od strane ovlaštenih lica upisanih u sudski registar, a na osnovu akata donesenih od strane nadležnih organa privrednog društva „Comsar Energy Republika Srpska“.

„Aleksandar Lozo imenovan je za prokuristu na osnivačkoj skupštini održanoj 26. decembra 2025. godine, čime je stekao zakonsko pravo da, u okviru svojih ovlaštenja, potpisuje relevantna akta. Ministarstvo raspolaže kompletnom dokumentacijom koja to potvrđuje“, saopšteno je iz Ministarstva.

Premijer Savo Minić kazao je danas da do njega „ništa nije došlo“ i da ne može da komentariše navode s kojima nije upoznat. Lider Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović kaže kako bi volio da Serdarov dobije i ovaj spor, pa da Republika Srpska baci 180 miliona maraka u vjetar.

„Za Božić je bilo nešto malo grijanja. Nakopali su uglja toliko da upale grijanje. Čitav se sistem raspada, ali je Siniša Karan dobio preko 70 odsto glasova na ponovljenim prijevremenim izborima u Ugljeviku. Čim se sistem raspada, SNSD pobjeđuje. Dok je bilo kakvog-takvog grijanja, oni su gubili. Čudno je da Lozo predstavlja Comsar. Perović bi trebao da odgovori kako je to moguće“, kazao je Vukanović.

Šef Kluba poslanika PDP-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske Igor Crnadak kaže da se iz aviona vidi da je došlo do „nevolja u raju“. On kaže da se podijelilo previše desetina miliona maraka i sada je došlo do problema između aktera te igre visokih uloga.

„Neka Vlada Srpske kaže da li Lozo ima odgovarajuću punomoć. Neka oni odgovore na sva pitanja. Ako Vlada Republike Srpske potpiše ugovor sa nekom međunarodnom firmom, a da se onda pojavi informacija da onaj koji je taj ugovor potpisao nije imao na to pravo, to pali sve alarme u normalnoj državi. Ako smo normalni“, istakao je Crnadak.

Ugovor o prenosu prava na koncesiju za eksploataciju uglja na ležištu „Ugljevik – Istok 2“ sa „Comsara“ na RiTE Ugljevik potpisali su 31. januara ministar energetike i rudarstva Petar Đokić, prokurista „Comsara“ Aleksandar Lozo koji je savjetnik predsjednika Vlade RS i direktor RiTE Ugljevik Žarko Novaković.

Rašid Serdarov je i dalje predsjednik Nadzornog odbora „Comsar Energy RS“, iako je ostao vlasnik svega 24 odsto akcija, nakon što mu je javno preduzeće „Gas RES“ isplatilo 181 milion maraka za 74,4 odsto firme. Serdarov je zadržao četvrtinu vlasništva u „Comsaru“ kao zalog dok mu u potpunosti ne bude isplaćena kupoprodajna cijena od 240 miliona KM.

Direktor Gas RES-a Nikica Vranješ potvrdio je prije mjesec dana za CAPITAL da je Serdarov još uvijek na čelu NO „Comsara“, precizirajući da bi do kraja januara trebala da bude održana Skupština akcionara Gas-RES-a na kojoj bi trebao da bude imenovan novi Nadzorni odbor.

„Održane su dvije skupštine akcionara od kojih je na prvoj okončana procedura upisa i Gas RES postao vlasnik 74,4 odsto akcija „Comsara“, a na drugoj skupštini je Aleksandar Lozo imenovan za prokuristu „Comsara. Serdarov do kraja januara treba biti smijenjen sa čela Nadzornog odbora, ali će ostati njegov član dok mu ne bude isplaćen i preostali iznos od oko 60 miliona maraka“,  rekao je Vranješ tada.

G. Dakić / GERILA

The post Đokić pokušava da “smiri” Serdarova i Comsar sa dodatnih 60 miliona KM first appeared on Gerila.info.

Bosna i Hercegovina postala je plodno tle za različite rudarske kompanije, svjetske i domaće. U BiH te kompanije nailaze na razumjevanje lokalnih vlasti i izuzetno povoljne koncesione naknade. Aktivisti i lokalno stanovništvp koje živi u blizini geoloških istraživanja i već otvorenih rudnika uzalud apeluju i upozoravaju na različite nepravilnosti, nezakonitosti prilikom procedura otvaranja rudnika ali i uništavanje životne sredine. Vlast, gotovo po pravilu, pogoduje investitorima i ne sluša primjedbe građana.

Na konferenciji su govorili mještani, koji su silom prilika postali i aktivisti, Bukove Kose, Bistrice, Fajtovaca kod Sanskog Mosta, Kupresa, Lopara, Jezera, Ozrena.

Suzana Rajković iz UG “Dolina Plive” napominje kako su na teritoriji opštine Jezero u toku geološka istraživanja koja se provode i noću pod reflektorima a svega stotinjak metera od prvih kuća.

“Imamo sad situaciju da je rijeka Jošavka, koja se kroz nekih 2,5 kilometra ulijeva u rijeku Plivu, zagađena od tih otpadnih voda od bušotina“, kaže Rajković

Ona kaže i da su mještani zabrinuti ali da se plaše i pritisaka i slapp tužbi od strane investitora. Investitor je kompanija Jugo Metals koja se do nedavno zvala Lykos i na čijem čelu je Miloš Bošnjaković a koji je na čelu još nekih kompanija koje su nosioci koncesija za geološka istraživanja u BiH. Trenutno su najaktuelnija istraživanja za otvaranje rudnika hroma u Varešu.

“Mi smo danas ovdje da prezentiramo najnovije probleme koji se tiču rudarenja kritičnih minerala u BiH posebno u opštini Vareš gdje pored postojećeg rudnika je intencija i lokalnih vlasti i kantonalnih vlasti ali i investitora da se otvori još jedan rudnik hroma koji je po svim kriterijumima jako opasan materijal za rudarenje. Svjedoci smo ovih dana da je Citroen izbacio iz upotrebe hrom zbog kancerogenosti. Ono što je nama jako bitno jeste da informiramo ljude o štetnosti projekta, konkretno što se tiče ovog novog projekta novog rudnika hroma on bi ugrozio sliv Krivaje, više hiljada stanovnika u slivu Krivaje“, rekao je Davor Šuputović iz UG “Fojničani” iz Maglaja.

Centar za životnu sredinu predstavio je Mapu rudarenja u BiH. Na mapi su 64 lokacije od čega su 45 lokacije za kritične mineralne sirovine.

“Naše lokalne zajednice nemaju nikakve benefite zbog rudarenja, niti zbog rudnika uglja koji se sad napuštaju ali otvaraju se privatni rudnici a ni zbog budućeg otvaranja rudnika kritičnih mineralnih sirovina. Ljudi koji se tamo nalaze nisu praktično  ni obavješteni tako da je to jedan netransparentan proces a zagađenja su veliko iz prostog razloga što se tu ništa strateški ne riješava već se ide ad hoc. Bitno je da se investitoru obezbijedi vrijeme i novac da može da ubire profit. Ljudi su onda ostavljeni sa zagađenjem vode, vazduha i zemljišta. To su prakse rudarske koje su izuzetno negativne po prirodu. U svim ovim slučajevima ne poštuju se ni prava ljudi a ni zaštita životne sredine“, rekla je Nataša Mazalica iz Centra za životnu srednu.

Benefite od rudarenja a način na koji je postavljen sistem rudarenja u BiH imaju jedino investitori a svi ostali su na gubitku, rekao je ekonomista Damir Miljević.

“Koncesione naknade u BiH se kreću između 3 i 5 odsto. Sad koncesije uzimaju isključivo privatni investitori. Recimo u Kongu ne možete dobiti koncesiju za rudarenje bilo koje vrste ukoliko 20 odsto vlasništva nije državno. Očito je da sistem ne funkcioniše, benefiti su skoro nikakvi“, rekao je Miljević.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post KONFERENCIJA: Rudarenje u BiH, uticaj na zajednice u tranziciji first appeared on Gerila.info.

Publika je ostala zatečena kada su aktivistkinje sa transparentom poručile da rudari, zemlja i voda ne smiju postati moneta za potkusurivanje u energetskim igrama globalnih korporacija. Posebno su naglasile apsurd konferencija poput SECW-a, koje, kako kaže, služe da se „iza zatvorenih vrata“ dogovaraju privatizacija i prodaja zajedničkih resursa.

„Prekinuto je izlaganje DPM-a na konferenciji koja je rezervisana za korporacije, institucije i sve koji mogu da priušte ulaz kako bi slušali i promovisali prodaju i privatizaciju onog zadnjeg što je ostalo zajedničko i što smo izgradili — energetskog sektora”, istakle su aktivistkinje.

ZBOR, odnosno Združeni balkanski otpor i rad, je transnacionalni samoorganizovani kolektiv koji okuplja i pomaže sve koji se bore protiv nepravedne tranzicije na Balkanu i šire, tranzicije koja je samo pokriće za privatizaciju i uništavanje prirordnih i društvenih dobara.

Drugi ZBOR održan je nedavno u Brezi, simbolično, u gradu koji je nastao zahvaljujući rudniku i čiji su stanovnici generacijama gradili svoje živote na rudarskom radu. Poruka okupljenih bila je jasna: dok se u ime zelene tranzicije zatvaraju državni rudnici, otvaraju se novi, privatni, u interesu kapitala i političkih elita.

ZBOR je, inače, prvi put održan prošle godine na Homolju u istočnoj Srbiji, gdje kompanija Dundee godinama vrši geološka istraživanja s ciljem otvaranja rudnika, među kojima je i rudnik zlata koji se planira, kako ističu aktivisti, ispirati cijanidom. Na Homolju je do sada napravljeno više od 2000 istražnih bušotina, što je čak četiri puta više od projekta Jadar i kompanije Rio Tinto.

Iz ZBOR-a poručuju da građani više ne žele šutjeti i da jasno daju do znanja institucijama i investitorima šta misle o njihovim planovima.

„Nama niko ne daje riječ – mi je sami uzimamo. Rudari su među prvima osjetili udar, jer se već unaprijed zna kad će koja jama biti zatvorena. I šta nude? Bonove za gorivo, da rudari napuste gradove koje su gradili njihovi djedovi i očevi, a sada i oni sami”, poručuju iz ZBOR-a.

Aktivisti naglašavaju da se iza priče o klimatskoj tranziciji kriju interesi velikih korporacija i međunarodnih finansijskih institucija. 

„Nisu nama kritični minerali za vaše korporacije i vaše ratove. Nama su kritično bitni naši rudari, zemlja i voda. Naši domaći izdajnici, vaši MMF-ovi i Svjetske banke uništili su privredu, a sada na nas puštate kapitaliste da dokrajče energetski sektor i da otmu samu utrobu ove zemlje“, naglašavaju aktivisti.

Kao upozorenje navode i iskustva iz drugih država: „Dundee bandits uništavaju Namibiju, Ekvador, Bugarsku, Srbiju – i sad su došli u Bosnu. Mi ih ovdje ne želimo! Plaćaju dva eura po toni nečega što niko i ne zna šta je, a zauzvrat ostavljaju posječene šume, devastirane puteve, toksični otpad, radnike otrovane olovom i uništene zajednice.“

Na kraju poručuju da odustajanja nema: „Nećemo dati naš ugalj, nećemo napustiti naše rudare, nećemo im dati ni vodu ni zemlju za njihove ratne minerale. No pasarán prevarantima i lopovima! Za rudare, zemlju i vodu! Free Homolje, free Bosnia, free Palestine!“

Podsjećamo, Sarajevo Energy & Climate Week (SECW 2025) okuplja ključne aktere iz sektora energije, klime, biznisa, javnih institucija i nevladinog sektora radi “razmjene politika, praksi i inovacija za zelenu tranziciju u BiH i regionu”. Teme na ovoj konferenciji obuhvataju dekarbonizaciju, otpornost na klimatske promjene, energetsku efikasnost, politiku EU i instrumente poput CBAM-a i ETS-a. Događaj je organizovan u partnerstvu sa World Energy Council Bosnia and Herzegovina.

Dejan Rakita /GERILA

The post „Kapitalisti odbijte – dundeebandits“ na konferenciji u Sarajevu: ZBOR – glas otpora protiv privatizacije energetskog sektora first appeared on Gerila.info.

Skupom u Bijeljini protekle nedelje građani su poručili “Nećete kopati”. Mediji su izvijestili da se na bijeljinskom trgu okupilo nekoliko stotina građana što je izrazito malen broj s obzirom na važnost teme ali s obzirom na činjenicu da građani Srpske sve rijeđe koriste svoja demokratska prava ni to nije zanemarljivo.

Građani Semberije okupili su se da iskažu nezadovoljstvo zbog najava da će se u tom dijelu Republike Srpske kopati litijum, konkretno na Majevici. Iz ekološkog udruženja “Eko put” poručili su da se aktivisti, građani, stanovnici opštine Lopare, vlast Lopara i brojne organizacije protive iskopavanju litijuma na Majevici.

“Naše protivljenje zasniva se na jasnim i opravdanim razlozima, jer je takav projekat u potpunosti nespojiv sa društvenim, ekološkim i ekonomskim dobrobitima naše zajednice”, rekli su u ovom udruženju.

“Eko put” tvrdi i da bi otvaranje rudnika litijuma na Majevici imalo katastrofalne ekološke posljedice po ovaj region.

Gerila info je u više navrata izvještavala o namjeri vlasti u Srpskoj da dozvoli kopanje litijuma na Majevici kao i o protivljenju stanovnika tog dijela Republike Srpske.

U srijedu, 12. marta, stotine građana okupile su se u Loparama ispred Centra za kulturu i informisanje, protestujući protiv najavljenog rudarenja litijuma. Skup, organizovan od strane udruženja “Čuvari Majevice” i “Eko put” uz podršku Opštine Lopare, jasno je pokazao jedinstven stav lokalnog stanovništva.

Tada je na skupu posebno istaknuto da je nedopustivo da se proces donošenja odluka oko geoloških istraživanja, a samim tim i kasnije eksploatacije, odvija bez mišljenja lokalnog stanovništva. Izmjenom Zakona o geološkim istraživanjima Republike Srpske, koji je prošle godine izglasan u NSRS-u, saglasnost lokalnih vlasti i građana je u potpunosti isključena.

Gerila info, nedavno, je pisala i o zbunjujućim porukama Predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika kada je kopanje litijuma na Majevici u pitanju.

Na drugom kraju Republike Srpske, u Prijedoru, proteklog vikenda, takođe zbog rudnika ali uglja, građani su takođe protestovali.

Prijedorčani se bune zbog štetnosti koje u tom kraju proizvode rudarske aktivnosti. Oni se žale na da je danima prisutna visoka koncentracija sumpora jer često dolazi do samozapaljenja uglja. Na području ove opštine aktivne su dvije “rudarske priče”. U Bukovoj Kosi i Bistrici. Okupljeni građani pročitali su četiri zahtjeva: zaustavljanje kopanja u Bukovoj Kosi, saniranje kompletnog terena, transparentnost izvještaja inspekcije i dovođenje pitke vode mještanima.

Bukova Kosa

Saga sa ovim rudnikom traje od 2023.godine kada su geološka istraživanja počela, Skupština grada Prijedora tražila od Vlade RS da se obustave sva istraživanja, da bi potom, dva mjeseca kasnije, ta ista Skupština dala saglasnost za istraživanje uglja lignita na lokaciji Bukova Kosa, a na kraju i Vlada RS u septembru 2024. godine dodijelila desetogodišnju koncesiju za eksploataciju ovog energenta kompaniji “Drvo-export” iz Teslića. Ova firma se dovodi u vezu sa odbornikom SNSD-a u Tesliću Srđanom Klječaninom Rufijem, a koja je ranije, na sličan način, raskopala rudnik i započela eksploataciju uglja lignit u drugom prijedorskom selu, Bistrici.

I Vlada i gradske vlasti su ignorisali apele stanovnika Bukove Kose koji tvrde da im je rudnik trajno promijenio izgled sela, da se sa deponovane hrpe uglja širi dim, a sumpor se osjeti i do pet kilometara oko površinskog kopa. Mještani su zvali inspekcije i komunalnu policiju, ali da su im svi redom rekli da nisu nadležni za ove kontrole.

Milorad Dodik je, prije nekoliko dana, rekao da je čuo za problem sa rudnikom u Bukovoj Kosi. Njegova izjava, najblaže rečeno, je licemjerna i skandalozna jer nije moguće da Dodik o dešavanjima u Bukovoj Kosi ne zna ništa. I njemu i Vladi Republike Srpske su u više navrata pisali mještani i Bistrice i Bukove Kose. Njegovom kabinetu je naša redakcija u više navrata slala pitanja u vezi sa ovim rudnicima. Odgovore nikada nismo dobili.

Kako god Dodik je prije nekoliko dana u Prijedoru rekao kako odmah treba zabraniti eksploataciju uglja u Bukovoj Kosi kod Prijedora i naložiti hitno ukljanjanje zaliha.

O problemu sa rudnikom u Bukovoj Kosi i Bistrici duže od godinu dana izvještavaju neki od medija u Republici Srpskoj. Uglavnom oni koji se konstantno nalaze pod udarom i pritiskom vlasti u Republici Srpskoj. O problemima mještana Bukove Kose i Bistrice više puta pisala je i Gerila info.

Pisali smo i o tome kako je posao iskopavanja uglja u Bistrici i Bukovoj Kosi dogovoren na nivou Aleksandar Vučić-Milorad Dodik i kako se ugalj tu iskopan odvozi u Srbiju a da su u posao izvoza uglja uključene firme nekih od najbližih saradnika Aleksandra Vučića. Ni iz kabineta predsjednika Srbije nikada nisu odgovorili na naša pitanja u vezi ovih informacija.

Nije jasno zašto je Dodik, koji, prije svega kao predsjednik Republike, nema nikakve nadležnost kada je kopanje uglja u pitanju, reagovao sada. Da li suočen sa, problemima koje ima sa pravosuđem BiH i sankcijama traži podršku građana ili se “pojavljuje kao spasilac kada je postalo jasno da uglja više nema ili da je kvalitet izrazito loš (o čemu su mediji takođe izvještavali)”?

Kako god, Milorad Dodik je u godinama iza nas pokazao da svaku njegovu riječ treba tri puta izvagati prije nego što joj se povjeruje. Od njegove navodne podrške građanima do optužbi da su oni koji se okupljanju u Prijedoru ili Bijeljini izdajnici i pokretači obojene revolucije ne mora proći mnogo vremena.

Vladimir Kovačević GERILA info

The post Narodni protesti u Srpskoj. Odbrojavanje do optužbi za obojene revolucije! first appeared on Gerila.info.

Aktivisti i mještani kažu da su zabrinuti su zbog nezakonitih aktivnosti koje sprovodi teslićka firma “Drvo-export”, jer rudnik ugrožava životnu sredinu, zdravlje građana i opštu sigurnost na ovom području.

“Ovdje smo danas da podržimo akciju zabrane korištenja rudnika. Mi imamo predivnu zemlju, zar ćemo dozvoliti da nam rudnici budu u stambenim naseljima”, rekla je Prijedorčanka Alida Kovačević.

Mještanka Bojana Knežević navela je da rudnik prvenstveno nije legalno otvoren, i da se već dva i po mjeseca taj ugalj ne vozi, a da se zatim samozapaljuje.

“Mi se dva i po mjeseca gušimo u smradu zapaljenog sumpora. Užasno je, to se ne može opisati riječima taj smrad i otrov koji mi udišemo svakog dana”, rekla je Knežević.

Navela je da institucije postoje samo na papiru, i da su još 2023. imali sastanak sa gradonačelnikom koji je tada rekao da će podržati narod. Grad je na kraju, ipak, dao saglasnost da se rudnik otvori.

Dragomir Madžar govori da je stanje odlično ako prolazite autom, dok ako živite na Bukovoj Kosi taj smrad je neizdrživ.

Mještani smatraju sramnom izjavu gradonačelnika Prijedora Slobodana Javora da su oni sami krivi zbog rudnika. Kako kažu ukoliko kupi neko zemlju ne može da radi od nje šta god želi.

Podsjećamo, ugalj lignit u ovom selu na Kozari iskopava teslićka firma “Drvo-export” koja se dovodi u vezu sa SNSD-ovim odbornikom Srđanom Klječaninom Rufijem.

Ova firma počela je bez dozvole i koncesije prije godinu dana iskopavanja na dva lokaliteta na Kozari i trajno promijenila izgled dva sela. Dozvole je naknadno dobila od Vlade RS koja je godinu dana ignorisala žalbe mještana i molbe da se u njihovim selima ne otvaraju novi rudnici.

capital.ba

The post Prijedorčani protestovali zbog rudnika na Bukovoj Kosi first appeared on Gerila.info.

Loše poslovanje i nebriga za elektroenergetski sistem u Republici Srpskoj doveli su do ruba propasti dva stuba ovog sistema – termoelektrane Ugljevik i Gacko.

One su ostale bez sirovina, a koncesije za eksploataciju kvalitetnih površina date su privatnim kompanijama.

Od izvoznika koji „ima struje u izobilju“ i čija je cijena „najniža u regionu“, te se zbog toga „ne treba očekivati povećanje cijena električne energije“, za samo nekoliko mjeseci Elektroprivreda RS, kompanija u vlasništvu entitetske vlade, traži slamku spasa u povećanju cijena struje, jer ne može da osigura stabilan sistem sa ovim cijenama.

I ne samo to, od stabilnog izvoznika, Republika Srpska sada uvozi električnu energiju.

Od broja jedan do ambisa

„Mi smo došli u situaciju da smo od izvozno orijentisane firme postali uvoznici. Situacija je alarmantna. Nema uglja. Bez toga nema stabilnog elektroenergetskog sistema“, kaže predsjednica Odbora sindikata Elektroprivrede RS Koraljka Kovačević Markov.

„U ovom trenutku Elektroprivreda RS prinuđena je da zbog zastoja kupuje električnu energiju. Svaki dan to je iznos oko 600 hiljada evra“, upozorava Markov.

U Ugljeviku potvrđuju da je stanje alarmantno, da je proizvodnja stala krajem novembra, kao i da je upitna održivost ponovnog pokretanja koje košta sto hiljada maraka.

„Ja sam radnik ovog preduzeća 30 godina. Ni u jednom momentu se nije desilo da nema uglja na deponiji. Nikada za ovih trideset godina. Nažalost, to je sada tako. Mi smo sada prepušteni Bogu“, kaže predsjednik Rudnika i Termoelektrane Ugljevik Boban Benović, ističući da je ugalj koji se kopa lošeg kvaliteta, a da su privatne firme preuzele dijelove sa kvalitetnim ugljem.

„Bili smo broj jedan u regionu, danas smo potonuli“, kaže Benović.

Diži cijenu struje!

Dok traje borba za održavanje stabilnog elektroenergetskog sistema, vlada RS je prelomila i aminovala povećanje cijena električne energije za domaćinstva u prosjeku za 7,9 odsto.

Cilj je da se pokriju gubici i ublaže efekti lošeg vođenja preduzeća. Iz RiTE Gacko poručuju da je glavni krivac za ovakvo stanje upravo vlada kao većinski vlasnik i da, sudeći po reakcijama, nikoga ne zanima ova problematika.

„RiTE Gacko je 2022. završila sa pozitivnim rezultatom od 11 miliona maraka. Za prvih osam mjeseci ove godine, oni su tu dobit pretvorili u 18 miliona maraka gubitka. U ovom trenutku smo dužni preko 70 miliona dobavljačima. Na sastanku u vladi su rekli da će napraviti akcioni plan kojeg još nema i rekli su da se negdje u sistemu izgubilo 40 i nešto miliona. Za to se leti sa pozicija, a niko nije smijenjen“, kaže Željko Tepavčević, predsjednik sindikalne organizacije RiTE Gacko.

Ističe da je u ovoj godini došlo do čak petnaest zastoja u termoelektrani samo zato što nije bilo uglja. Bez ove dvije termoelektrane, kaže Tepavčević, nema ni Elektroprivrede RS.

„Poražavajuće je da u RiTE Gacko imate 45 odsto ispravne mehanizacije i kada dođemo kod ministra, oni pošalju tri privatnika sa malim kamionima da ispod naših bagera voze ugalj i kamen. Naš buldožer stoji da bi privatni radio“, kaže Tepavčević, navodeći primjer ustupaka privatnim kompanijama prilikom davanja koncesije na eksploataciona polja različitog kvaliteta.

„Koliko morate čvrste mase da otkrijete za jednu tonu uglja? U polju koje je dato privatnim kompanijama to je 1:3 ili 1:4, dok je ono što je pripalo termoelektrani 1:7 do 1:9. To znači da za tonu uglja morate da iskopate do devet tona jalovine“, objašnjava Tepavčević apsurdnu politiku u dodjeli koncesija, što, kako kaže, djeluje kao da neko svjesno želi propast.

Ugalj pored puta

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u prošloj godini je izvezeno oko 1,3 miliona tona uglja – kameni ugalj, lignit, mrki ugalj i koks.

Najviše uglja ide za Srbiju, posebno od 2022. godine, kada je zvanični Beograd najavio potrebu za ogromnim količinama uglja. Tada je krenula masovna eksploatacija uglja iz BiH. Rudnici su nicali jedan za drugim, a na čiji rad i danas upozoravaju udruženja za zaštitu životne sredine, kao i na validnost izdatih dozvola.

Medna kod Mrkonjić Grada, Bistrica i Bukova Kosa kod Prijedora samo su neki od lokaliteta na kojima se trenutno vrši eksploatacija u ogromnim količinama i prevozi kamionima u Srbiju. Iako neisplativo po svim ekonomskim parametrima, čak je i prevoz kamionima jeftiniji od uvoza električne energije, procijenili su u Srbiji.

Takođe, za nesmetan rad obrenovačkih termoelektrana odobren je uvoz novih količina uglja, jer je rudnicima Kolubara i Kostolac neophodna revitalizacija koja je višestruko skuplja od uvoza uglja, čak i po cijenama mnogo većim iznad tržišne.

„Ma davali su za placeve ljudima ogromne pare, niko nije pitao kada su počinjali da kopaju, sve se odigralo brzo. Nismo se ni okrenuli, a već je rudnik bio pred našim vratima“, objašnjava ogorčeni mještanin Bukove Kose, pokazujući prema brdu uglja pored puta spremnog za transport.

„Vidite li vi ovu količinu uglja koja stoji pored puta. Prestao sam da brojim kamione srbijanskih registarskih oznaka koji dan i noć odvoze ugalj“, kaže nam mještanin, koji se zajedno sa komšijama na protestima borio protiv otvaranja rudnika – bezuspješno.

Slovenački penal

Slično je i u ostalim rudnicima širom BiH koji uglavnom posluju preko posredničkih firmi, čija su sjedišta u Srbiji.

Prije dvije godine mediji su pisali o eksploataciji uglja iz rudnika Medna nadomak Mrkonjić Grada, nakon čega je zagađeno kompletno riječno područje tog kraja.

Iako uglja ima, građanima ne ginu uvećani računi za električnu energiju već od januara, navodno zbog nedostatka sirovine, iako niko ne negira da gotovo ništa nije uloženo u održavanje posljednjih trideset godina.

Za to vrijeme milioni tona uglja izlaze iz BiH uz mizernu koncesionu naknadu, čiji iznos uglavnom ne može pokriti ni uništenu putnu infrastrukturu nakon transporta.

Ono što bi moglo još više da usložni elektroenergetsku problematiku u RS je dug RiTE Ugljevik prema Elektrogospodarstvu Slovenije (EGS-Ri).

Arbitražni sud u Beogradu je prošle godine donio presudu u sporu Slovenije protiv RiTE Ugljevik, prema kojoj je ovo javno preduzeće dužno Slovencima da isplati odštetu od 67 miliona evra osnovice i 58 miliona na ime kamata. Pored toga, RiTE Ugljevik je u obavezi da isporučuje Slovencima trećinu električne energije za cijelo vrijeme rada termoelektrane.

Privatizacija?

Slovenci su prije nekoliko godina pokrenuli spor protiv RiTE Ugljevik tražeći višemilionsku odštetu po osnovu predratnih ulaganja u termoelektranu, u kojoj su tadašnje republike Slovenija i BiH zajedno unijele kapital, a na osnovu kojeg je Slovencima isporučivana trećina proizvedene električne energije do početka rata.

Iako neki analitičari smatraju da se urušavanjem termoelektrana stvaraju uslovi za preuzimanje kompanija kupovinom akcija od strane pojedinaca, teško da se taj posao može realizovati u praksi bez ogromnih gubitaka po Elektroprivredu RS, na šta ona u ovom trenutku finansijski nije spremna.

Za to vrijeme vlada RS preuzela je teret dugovanja od termoelektrane u Ugljeviku, iako iznos nije planiran budžetom, čije je sprovođenje ionako upitno.

„Vlada Republike Srpske prihvatila je da plaća deset miliona evra godišnje u narednih sedam godina, plus jednu trećinu električne energije, na osnovu odluke Arbitražnog spora iz Beograda koji su pokrenuli Slovenci u RiTE Ugljevik, kako bi na neki način skinuli taj balast Ugljeviku i Elektroprivredi Srpske“, rekao je premijer RS Radovan Višković, istakavši da ga zabrinjava da je rukovodstvo ove kompanije dovelo termoelektranu u situaciju da nema uglja.

Iako je upravo vlada RS vlasnik ovog preduzeća koje posluje u okviru Mešovitog holdinga „Elektroprivreda Republike Srpske“.

(dw.com)

The post Ugalj ide u Srbiju, cijenu plaćaju građani Republike Srpske first appeared on Gerila.info.