Nakon testiranja 111 osoba i nalaza da je 16 iznad 5 μg/dL, a da “većina ispitanika ima nivoe olova  koji su unutar očekivanih granica za područja sa industrijskom aktivnošću”, institucije poručuju da „nema mjesta panici“, dok UG „Fojničani“ i inicijativni odbor Ekološkog udruženja “Opstanak” iz Vareša upozoravaju da se problem relativizuje i da se javnosti uskraćuju ključni podaci.

U Varešu, opštini koja posljednjih mjeseci živi između obećanja o „razvoju“ i svakodnevne prašine s industrijskih pogona, ton zvaničnih saopštenja postao je jednako važan kao i same brojke. Jer brojke postoje, ali način na koji se tumače od strane institucija, kao i ono što se prećutkuje, određuje da li će stanovnici dobiti zaštitu ili samo poruku da „ne paniče“.

Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica u saopštenju objavljenom juče, 9. februara, navodi: „Dosadašnja analiza uzoraka (analizirano 111 uzoraka, n=111) pokazuje da većina ispitanika ima nivoe olova koji su unutar očekivanih granica za područja sa industrijskom aktivnošću, dok 16 ispitanika prelazi granicu od pet (5) μg/dL. Sve vrijednosti kod djece su ispod referentne vrijednosti od granice tri i po (3,5) μg/dL.“

“Ne govorimo o zarazi ili trovanju već o izloženosti. Situacija zahtijeva pažnju i preventivu, ali nema mjesta panici”, poručuju iz Instituta,  uz savjete poput „mokro brisanje prašine i pranje ruku“ te „ishrana bogata kalcijem, željezom i vitaminom C“.

Institut poziva medije da rezultate „interpretiraju u kontekstu javnozdravstvene prevencije“ i upozorava da „panika otežava provođenje preventivnih mjera“.

Međutim, upravo promptna reakcija nevladinih udruženja, od kojih je vareški “Opstanak” u osnivanju upravo zbog zaštite zdravlja stanovnika ovog gradića zbog, uglavnom, rudarskih aktivnosti, govori da (zakašnjeli) potezi vlasti i institucija ne doprinose stabilizaciji javnog mnjenja. Naprotiv.

Jer problem nije samo to što je 16 ljudi iznad praga od 5 μg/dL, nego što se javnosti nudi zaključak bez objašnjenja: ko su ti ljudi, koliko su stari, gdje žive, koliko dugo su izloženi i na osnovu kojih standarda se kaže da su vrijednosti „očekivane“.

U reakciji inicijativnog odbora Ekološkog udruženja „Opstanak“ iz Vareša i Udruženja građana „Fojničani“ iz Maglaja, koje aktivno prate slučaj, saopštenje Instituta nazvano je opasnim presedanom: „Saopštenje sadrži niz obmanjujućih formulacija i neutemeljenih ocjena, čime se, slučajno ili namjerno, umanjuje ozbiljnost situacije te javnost i mediji navode na pogrešne zaključke“.

Ključna zamjerka odnosi se na prvu rečenicu saopštenja Instituta — onu o „očekivanim granicama za područja sa industrijskom aktivnošću“.

Opstanak i Fojničani upozoravaju da takva formulacija praktično usmjerava javnost na jedan zaključak: da je olovo u krvi posljedica rudarskih aktivnosti, jer „na području opštine Vareš trenutno ne postoje druge značajnije industrijske aktivnosti“. Istovremeno, tvrde, Institut prećutno sugeriše i nešto drugo: da se radi o profesionalnoj izloženosti radnika, iako su među testiranima i penzioneri i djeca, dok „podaci o razinama olova u krvi Varešana zaposlenih u rudniku i pripadaćim postrojenjima nisu javno dostupni“.

Bez tih podataka, poručuju, nema osnova da se bilo šta proglasi „očekivanim“.

Još jedna tačka spora jeste način na koji se uvode pragovi. Fojničani i Opstanak navode da Institut u izvještaju uvodi nove referentne vrijednosti — „5 μg/dL za odrasle i 3,5 μg/dL za djecu“ — „bez jasnog navođenja izvora tih pragova i bez pozivanja na važeće domaće propise, smjernice ili metodologiju“. Time se, tvrde, zanemaruju referentne vrijednosti iz samih laboratorijskih nalaza, gdje je granična vrijednost definisana na 28 μg/L, odnosno 2,8 μg/dL.

Posljedica je, kako ističu, očigledna: korištenjem viših pragova „Institut značajno umanjuje obim problema i broj osoba s razinama olova u krvi iznad laboratorijskih referentnih vrijednosi“.

U pozadini svega stoji i pitanje koje se u zvaničnim saopštenjima uporno gura u stranu, a to je – hronična izloženost.

Olovo se ne ponaša kao prolazna epizoda, niti kao parametar koji se može smiriti savjetom o vitaminu C. Ono se taloži u organizmu i posljedice ne moraju biti „akutne“ da bi bile ozbiljne.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) navodi da je olovo kumulativni toksin koji utiče na više organskih sistema i može uzrokovati ozbiljnu i trajnu štetu.

“Olovo je toksični metal čija je široka upotreba dovela do rasprostranjenog zagađenja životne sredine i ozbiljnih zdravstvenih problema u mnogim dijelovima svijeta. Riječ je o kumulativnom toksinu koji djeluje na više sistema u organizmu, uključujući nervni, hematološki, gastrointestinalni, kardiovaskularni i bubrežni sistem. Djeca su posebno osjetljiva na neurotoksične efekte olova, a čak i relativno niski nivoi izloženosti mogu izazvati teška, a u pojedinim slučajevima i nepovratna neurološka oštećenja”, jasno se navodi na stranici WHO.

Gerila.info je nedavno već pisala o nalazima koji su izazvali snažne reakcije javnosti, nakon čega su se prvi put zvanično oglasili Opština Vareš i Dom zdravlja. U zajedničkom saopštenju poručili su da demantuju tvrdnje građana koji su se oglašavali po pitanju trovanja, pozvali na „odgovoran pristup“ i najavili da će javnost informisati isključivo putem pisanih izvještaja. Naveli su i da su testiranja organizovana kroz zdravstveni sistem „uz finansijsku podršku kompanije DPMetals BH“, te da su rezultati u javnosti pogrešno interpretirani, dijelom zbog razlika u mjernim jedinicama.

„Prva rečenica u svim smjernicama relevantnih međunarodnih zdravstvenih organizacija jasno kaže da ne postoji sigurna razina olova u krvi, ni kod djece ni kod odraslih. Isto stoji i u službenom izvještaju Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica. U demantu lokalnih institucija o tome nema ni riječi“, navode iz Fojničana.

Ono što dodatno naglašavaju jeste vremenska dimenzija i institucionalna tišina: „Institucije koje sada demantuju trovanje olovom najprije su 14 dana ćutale o rezultatima testiranja, a potom, dva mjeseca nakon što su prvi nalazi bili poznati, pokušavaju relativizovati problem. Vrlo je vjerovatno da se ne bi ni oglasile da ova tema nije dospjela u medije“.

Stanovnici Vareša i aktivisti zahtijevaju „objavu cjelovitih rezultata u anonimiziranom obliku, uključujući pojedinačne izmjerene vrijednosti, osnovne demografske pokazatelje, bez navođenja ličnih podataka, kao i jasno navođenje izvora i metodologije korištene za interpretaciju rezultata“.

„Javnozdravstvena komunikacija mora biti precizna, nedvosmislena i utemeljena na nauci i zakonima, a ne na neodgovornim, neprofesionalnim formulacijama koje, namjerno ili nenamjerno, relativiziraju stvarno stanje i rizike na koje nalazi nedvosmisleno ukazuju“, poručuju Opstanak i Fojničani.

Traže i da, ako se zaista radi o hroničnoj izloženosti, a uzrok nije utvrđen, tvrdnja da je sve „unutar očekivanih granica“ trebalo bi „rezultirati ostavkama odgovornih, kako u Institutu za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, tako i u ministarstvu nadležnom za njegov rad“.

A dok se stanovnicima savjetuje da brišu prašinu mokrom krpom i unose vitamin C, ostaje pitanje koliko dugo zajednica može živjeti s neizvjesnošću, bez jasnog odgovora odakle olovo dolazi i ko je zadužen da to spriječi.

Dejan Rakita / GERILA

The post Institucije: „Unutar očekivanih granica“. Građani i aktivisti iz Vareša: Objavite podatke i prestanite obmanjivati javnost first appeared on Gerila.info.

Od “besperspektivne šikare” do svjetske berze

Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić prošlog je proljeća podržao rudnik riječima: “Neki očito misle da je bolje da ostane besperspektivna šikara koja će se zvati državna, nego perspektivna investicija”, komentarišuću odluku Ustavnog suda BiH kojom je van snage stavljena odluka Vlade FBiH o prenamjeni šumskog zemljišta.

Dvanaest mjeseci kasnije ta “šikara” postala je predmet milijarderskog ugovora – bez novog zakona o rudarenju, bez povećanih naknada i bez urađenih studija kumulativnog uticaja na okoliš.

Podsjećamo, u martu 2024.godine sa radom je počeo rudnik Rupice britanske kompanije Adriatik Metals BiH u Tisovcima kod Vareša, a u rudniku se iskopavaju rude cinka, barita i olova.

Nikšićeva izjava uslijedila je neposredno nakon što je Ustavni sud BiH privremenom mjerom suspendovao odluku Vlade FBiH o prenamjeni šumskog zemljišta u Varešu, upozorivši da bi daljnji radovi mogli nanijeti “nesrazmjernu štetu” javnom interesu.  

Nikšićevoj izjavi prethodila je sječa oko 3.000 m² državne šume u Varešu od strane kompanije Adriatic Metalsa, čime je ukonjeno više od stotinu stabala, zbog čega je Kantonalna uprava za šumarstvo ZDK početkom oktobra 2023. podnijela dvije krivične prijave. Kantonalno tužilaštvo, međutim, tvrdi da te prijave nikada nisu zaprimljene, pa je umjesto sankcije uslijedila “nagrada” – Vlada FBiH je već u decembru odobrila Adriatic Metalsu legalno krčenje dodatnih 7,2 hektara šume unutar eksploatacionog polja. Tom odlukom Nikšićeva Vlada je, suprotno zakonu o državnoj imovini, ukinula obavezu pribavljanja saglasnosti Pravobranilaštva BiH.

Zanimljivo je da je u jeku žestokih političkih sukoba na relaciji Milorad Dodik – Kristijan Šmit oko državne imovine, upravo Visoki predstavnik u BiH dao saglasnost za isključivanje Pravobranilaštva BIH iz procesa odlučivanja o davanju državnog zemljišta na raspolaganje, odnosno o promjeni namjene državnog zemljišta.

Šta (ni)je dobio Vareš

U stvarnosti, mještani Vareša dobili su tek par kilometara asfaltiranog puta i nekoliko desetina privremenih poslova, dok su prijavljene emisije buke i zagađenja vode rasle iznad projektnih procjena.

U selima nizvodno od glavne flotacije mještani su prošle zime, uz podršku pravnika Aarhus-mreže, podnijeli pritužbu Berneškoj konvenciji tvrdeći da se u potocima bilježe povišeni kadmij i mutnoća nakon svakog ispiranja jalovišta. Radio Slobodna Evropa je ranije dokumentovala da su neki stanovnici počeli kupovati flaširanu vodu jer “više ne vjeruju bunarima”, a u izvještaju EBRD-ovog nezavisnog mehanizma za pritužbe navodi se da projekat crpi vodu iz slivova koji prirodno gravitiraju opštini Kakanj, čije vlasti tvrde da ih niko nije pitao za dozvolu.

Istovremeno je Reuters u aprilu 2024. ukazao da nova pruga ka rudniku služi isključivo za izvoz koncentrata, dok je lokalni putni i željeznički prevoz za stanovnike ostao neobnovljen . Kompanija Adriatic Metals na kritikama gradi PR kampanju “Mining Done Differently”, ali mjesni sastanci na kojima se, kako piše ESG Adria, “više sluša nego obećava” nisu promijenili činjenicu da koncesiona renta ostaje svega 3–5 % bruto prihoda.

Ekološko udruženje UG Fojničani iz Maglaja zato poručuje: “U tišini, iza kulisa, rasprodaje se prirodno bogatstvo ove zemlje… Šutnja naših političara nije nesposobnost, to je saučesništvo.”

Gdje nestaje novac

Prema analizi portala Mining.com, DPM je akviziciju finansirao kombinacijom gotovine i dionica, procjenjujući internu stopu povrata na 17 % uz cijenu srebra od 23 USD/oz.

Na drugoj strani, Zeničko-dobojskom kantonu pripada samo 30 % koncesione naknade; ostatak odlazi Federaciji BiH. Iako prihod DPM-a iz Vareša može premašiti 200 miliona dolara godišnje, lokalni budžet dobiće manje od dva miliona maraka – iznos koji rudnik plaća za dva sata rada drobilice?!

Ekonomista Admir Čavalić u intervjuu za Večernji list napominje da bi isti projekat, pod stopama rudne rente u Srbiji ili Hrvatskoj, „budžetima kantona donio najmanje tri puta veći priliv”.

Dodaje i da „bez hitnih korekcija Zakona o rudarstvu, BiH ostaje kolonija sirovina – investitori dijele dividende, a opštine čekaju donaciju za dječije igralište”.

Poređenje sa regionom

Za razliku od Srbije, koja je prošle godine podigla rudnu rentu na 7 % bruto prihoda, i Hrvatske, gdje rudarima uz osnovnih 10 % ide još 5 % ekološke naknade, u bosanskohercegovačkim entitetima stope ostaju znatno niže. U Federaciji BiH koncesija se i dalje obračunava fiksno – само 3 % za olovo i cink и 5 % za srebro – dok Republika Srpska propisuje raspon од 3,6 % до 5 % prihoda, ali ga je pravilnicima spustila на чак 0,5 % за pojedine energetske projekte.  Ekonomisti zato upozoravaju да је ukupna naknada за eksploataciju mineralnih sirovina u BiH najniža u jugoistočnoj Evropi, pа svaka naredna preprodaja rudnika može proći gotovo bez ikakvog dodatnog prihoda za državne budžete.

“Strane kompanije će provoditi zeleno rudarenju na način da će uzimati sirovinu, plaćati mizernu koncesionu naknadu, a oni će zarađivati milijarde, tako što će preprodavati tu sirovinu i plasirati je na određeno tržište. U Varešu je otvoren rudnik, gdje je iznos koncesione naknade prvobitno planiran u iznosu od 1.500 KM (750 EUR) po hektaru, da bi se na kraju to smanjilo na 150 KM (75 EUR) po hektaru. Već sada to nije mjerilo, već sada neko zarađuje ekstra profit dok opštine, lokalne zajednice i entiteti ne zarađuju u takvoj mjeri  u kojoj bi trebalo”, ocjenjuje Vladimir Topić iz Centra za životnu okolinu.

Majda Ibraković iz organizacije Eko Forum Zenica u razgovoru za GERILU ističe da je “rudarstvo je iznimno profitabilan biznis, što možemo vidjeti iz aktuelne prodaje rudnika u Varešu uz inkasiranje 2 milijarde KM”.

“To je dobro uhodan biznis model u svim zemljama gdje su regulacije slabe i gdje one takoreći indirektno zavise od slobodne volje investitora. Teren za ovaj projekat pripreman je preko 10 godina, najprije ulaskom domaćeg juniora i jednog čovjeka kao posrednika za veće kompanije i dilove. Bilo je jasno da je jak, drugačiji i pozitivan marketing krucijalan u ovom projektu radi podizanja vrijednosti i prodaje na berzama – tako da aktualna preprodaja rudnika DPM  kao nekom mlađem rudarskom senioru nije iznenađenje”, ističe Ibraković u razgovoru za naš portal.

Ona dodaje da je Vlada Zeničko-dobojskog kantona u protekloj deceniji načinila niz “grešaka”, odnosno “ustupaka koje su pogodovale investitoru, od neopravdanog smanjenja iznosa koncesione naknade, preko izmjena površine koncesionog polja, produžavanja rokova, dodavanja pratećih ruda koje će se kopati i slično, a sve bez transparentnosti i konsultovanja javnosti”.

Pri tome, ističe Ibraković, vlasti i kantonalne i entitetske grade vrlo otvoreno grade prijateljski odnos i servilnost kompaniji Adriatic Metals, “uz ignorisanje i opravdavanje utvrđenih šteta po okoliš, kao što je recimo slučaj sa  presudom Ustavnog suda BiH o raspolaganju državnim zemljištem”.

“Za svo to vrijeme, lokalna zajednica je takođe manje-više uspješno “pripremana” raznoraznim korporativnim mehanizmima i komunikacijskim strategijama, kako bi kasnije bilo što manje protivljenja i kako bi se glasovi koji negoduju takoreći “prirodno”ugušili unutar same zajednice. Sve je to dobro uhodan sistem odnosa moći i kontrole resursa i diskursa”, dodaje ona i ističe da je zasad neizvjesno u kojem će smjeru nastaviti novi vlasnik, odnosno kanadska kompanija koja je kupila rudnik.

Međutim, trebamo imati na umu njihove dosadašnje pristupe i manipulacije prilikom ekoloških incidenata u rudnicima u Namibiji, Bugarskoj te susjednoj Srbiji na planini Homolje, gdje je u narednoj godini planirano otvaranje rudnika zlata”, zaključuje u razgovoru za Gerilu Majda Ibraković.

Eko aktivisti su upozoravali i još upozoravaju

Hajrija Čobo, istaknuta građanska aktivistkinja iz Kaknja, u razgovoru za GERILU kaže da je situacija sa rudnikom u Varešu upravo ono kako se u javnosti predstavlja – preprodaja.

“Strane kompanije preprodaju ono što su naši korumpirani predstavnici u vlasti nezakonito, protivustavno i netransparetntno prodali i to za mizernu šaku kikirikija. Kilogam šumskih jagoda/borovnica/gljiva košta minimalno 20KM, a tona rude 3.90KM s tim da kad tu tonu iskopate plodove šume više nikad nemate. Ovaj narod da ima pameti branio bi ovaj raj na zemlji zvani Bosna i Hercegovina, ali se i narod proda za malo muzike i reklamni balon”, objašnjava Hajrija u razgovoru za naš portal.

Dodaje da država ćuti “jer nju predstavljaju upravo prodavači, pa ne mogu reklamaciju slati sami sebi”.

“Bezbroj puta sam rekla i opet ću ponoviti: koncesija u Varešu je nezakonita, neustavna i protivna konvencijama čija je BiH potpisnica. Sam ugovor o koncesiji je pravno ništavan iz više razloga, a kome to nije jasno neka se informiše detaljnije. Zahtjev za ocjenu ustavnosti ne može predati savjestan građanin, nego samo određeni predstavnici u vlasti. Pitam javno: Jeste li svi prodavači ili će nam ipak neko dokazati svoj patriotizam kroz predaju Zahtjeva za ocjenu ustavnosti dodjele koncesija u Varešu?”, ističe Hajrija u razgovoru za Gerilu.

Hajrija ističe da je paradoksalno, ali da treba razmisliti i o uključivanju Milorada Dodika u ovaj proces, upravo zbog manjkavosti Ustava BiH u kojem se navodi da spor pred Ustavnim sudom BiH može pokrenuti samo određeni krug ovlaštenih pokretača. To su član Predsjedništva BiH, predsjedavajući Savjeta ministara, predsjedavajući ili njegov zamjenik bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta. Budući da političari iz Federacije BiH, barem oni u institucijama i na pozicijama da mogu da upute ocjenu ustavnosti, to neće da urade, zašto se ne okrenuti i drugim rješenjima, dodaje Hajrija.

“Zaista razmišljam da možda čak kontaktiram i Dodika i pitam ga da neko od pripadnika njegove političke opcije, a koji mogu predati Zahtjev za ocjenu ustavnosti, to i urade u slučaju procedure dodjele koncesije u Varešu. To bi palo na Ustavnom sudu BiH kao zrela kruška i to bi bio šah mat tom nezakonitom pljačkaškom projektu”, zaključuje Hajrija.

Ekološko udruženje UG Fojničani reagovalo je najglasnije – u statusu objavljenom prije dva dana pod naslovom „Zmija je vijest, prodaja rudnika nije!“ nazvali su šutnju institucija saučesništvom i poručili da je rasprodaja prirodnog bogatstva „šamar svima nama koji još vjerujemo da je država čuvar zajedničkih dobara“.

“U tišini, iza kulisa, rasprodaje se prirodno bogatstvo ove zemlje. I to pod velom medijskog smeća koje nam se svakodnevno servira da ne gledamo gdje treba. Gdje su sada ti silni „čuvari nacionalnih interesa“ i “državne imovine”? Gdje su velike parole o „ugroženosti“, „suverenitetu“, „razvoju“, „narodu“, jednom, drugom, trećem… i „ostalima“? Gdje su sada mediji da naprave ozbiljnu analizu i pozovu na odgovornost? Gdje su pozivi na istrage, zahtjevi za hapšenjem odgovornih? Gdje su sastanci s ambasadorima, pritisci na visokog predstavnika, izvanredne sjednice, izvanredne presice? Apsolutno ništa”, ističe Davor Šupuković iz ovog udruženja.

Boris Britvar, ugledni zenički arhitekta i društveni aktivista, napisao je na svom FB profilu da “kad vam neko kaže da je Bosna i Hercegovina suverena država, samo mu pokažite rudnik u Varešu”.

Za sada bez dobrog zaključka…

Prodaja rudnika Vareš za oko 2 milijarde maraka mogla je biti presedan za pametno upravljanje mineralnim resursima. Umjesto toga, ostala je još jedna “zatvorena” transakcija u kojoj strani investitori i brokerske kuće ubiru profit, a Bosna i Hercegovina – uz sav politički aplauz – gleda kako bogatstvo odlazi, sa jedne strane, gotovo besplatno, a, sa druge, po veoma visokoj cijeni.

Cijeni plaćenoj zdravljem i budućnosti nas i naše djece, kao i generacija koje će tek da naslijede ovu zemlju.

Ako budu imali šta da naslijede.

Dejan Rakita/GERILA

The post Kako je Nikšićeva besperspektivna “šikara”, rudnik u Varešu, postala zlatna koka od dvije milijarde maraka first appeared on Gerila.info.

Događaj je posvećen zaštiti i održivom upravljanju prirodnim resursima, sa fokusom na razmenu znanja i razmatranje aktuelnih izazova u očuvanju prirodnog nasleđa.

Davor Šupuković iz UG Fojničani koje je uz Mrežu za zaštitu prirode BiH organizator konferencije, ističe da su glavni fokus događaja istraživanja koja su provođena protekli par godina na području planine Ozren.

“Dakle u prvom dijelu konferencije prezentovaćemo značajno bitne nalaze biodiverziteta na području planine Ozren koje govori o prilog zaštite ove planine koja je po Prostorom planu Republike Srpske planirana da bude zaštićena u rangu nacionalnog parka. Takođe, sa druge strane entitetske linije, pećina Mokra Megara koja se takođe nalazi na planini Ozren planirana je za zaštitu i veseli činjenica da je procedura zaštite Mokre Megare praktički već pokrenuta i vjerujemo da će naredne godine taj pećinski kompleks biti zaštićen”, ističe Šupuković.

On dodaje da je jedno od najznačajnijih otkrića koje će biti predstavljeno na konferenciji otkriće endemske vrste pauka a koji je sada dobio ime po planini Ozren.

“Mi stalno govorimo kao organizacije civilnog društva da je nama prioritet da zaštitimo prirodu. Budući da je Bosna i Hercegovina, oba entiteta, dakle imaju samo 3% zaštićenog teritorija, što je ispod svih razina, bilo evropskih, bilo svjetskih, mi smo se i kao država sad obavezali od 2030. zaštititi čak 30% teritorije. Dakle, apsolutno smo najprije za zaštitu prirode, a tek onda kad zaštitimo područja u rangu sa evropskim i svjetskim standardima. Na Ozrenu su otkrivene brojne vrste biljnog i životinjskog svijeta koji su značajne za nauku, a sa nama ovdje je i kolega Marjan Komnenov, speleolog biolog i doktor nauka iz Makedonije, koji je otkrio novu vrstu pauka”, ističe Šupuković.

Marjan Komnenov je naglasio da je BiH u pogledu istraživanja paukova BiH slabo istražena ali da tu postoji veliki potencijal. Pauk koji je otkriven na Ozrenu je senzacija u naučnim krugovima jer je to jedinstvena vrsta i živi fosil.

“U okviru ovog istraživanja koji su započeli Davor Šupuković i njegova ekipa, uspjeli smo da pronažemo novu vrstu pećinskog pauka kojeg smo nazvali Ozrenski pauk. Najbitnije karakteristike su, što je veoma male veličine, svega 2 milimetra. Najbitnija karakteristika je, što su negove oči skoro nestale a za to je bilo potrebno da prođe ogroman vremenski period. Nije u pitanju 100, 200, 1000, već su u pitanju milioni godina, tako da je ovaj pauk je jako stara vrsta, odnosno živi fosil koji živi ovdje u pečeni Megari, daleko prije nego što je čovjek se pojavio kao vrsta. Ovo će da bude lokalni endem za BiH, odnosno za planinu Ozren”, kaže Komnenov.

Davor Šupuković je upozorio na značaj očuvanja prirode poput one koju imamo na planini Ozren jer su tragedije poput one u Jablanici zapravo rezultat ljudskog nemara i neodgovornog odnosa prema prirodi uopšte.

“Ta tragedija je upozorenje nama svima da stvarno, krajnije ozbiljno moramo shvatiti najobičnije kamenolome, a kamoli rudnike. Dakle, ako mi ne možemo iskontrolirati kako se eksploatiše jedan kamenolom, onda ćese  vrlo teško kontrolisati i postojanje jednog rudnika. Dakle mi nismo protiv investicija, kao udruženje i kao mreža, ali smo najprije za zaštu prirodu. I ne može neko područje istovremeno biti i rudnik i nacionalni park. To dvoje ne ide zajedno, to je svakom jasno. Dakle, ako je Ozren i po Prostornom planu Republike Srpske planiran za zaštu u rangu nacionalnog parka, jasno je da smo mi, kao prirodnjaci, kao ljudi koji se bavaju zaštom prirode, prvenstveno za zaštitu tog područja u tom rangu”, zaključio je Šupuković.

Profesor doktor Dalibor Ballian sa Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu upozorio je na činjenicu da čovjek može da živi samo sa prirodom a nikako protiv nje.

“Čovječanstvo će postojati dok imamo i posljednje drvo da raste, da nam daje kiseonik i da nam daje vodu. A to drvo zadnje nestane, nestaje i čovječanstvo. Nestajemo mi. Čovjek je pupčanom vrcom vezan s prirodom i ako presječemo tu pupčanu vrcu, nema nam života. Jer priroda nas hrani, priroda nas čuva. Sve ove katastrofe koje nam se dešavaju, kao u Španiji, kod nas Jablanaca, prije deset godina što smo imali, upravo ovde u Doboju, kad je Doboj poplavio, sve to uzrok čovjekov nemar”, naglašava Ballian.

On ističe da je cijela BiH zapravo prava riznica bogatog biodiverziteta ali da smo mi kao društvo više radili na uništavanju nego na očuvanju naših prirodnih bogatstava. Ipak, kako ističe, raduje konferencija koja se održava u Doboju, kao i interesovanje stručne javnosti, mladih osoba ali i medija.

“Kad sam krenuo sa ekološkim aktivizmom prije 19 godina, bilo je nezamislivo da se organizuje jedna ovakva manifestacija kao ovaj što je skup danas. Bio sam sam, sale su bile prazne.  U početku sam se borio proti malih hidrocentrala, a kasnije je krenulo to protiv industrijskih pustinja, kao kamenolomi, deponije. Bilo koja devastacija prirode vodi ka industrijskom pustinju. Danas mene raduje što ima jako mnogo mladi, što imam mojih studenta s mog fakulteta koji praktično nastavljaju ono što sam ja učio”, rekao je Ballian.

Zoran Poljašević iz Ekološkog udruženja “Ozrenski studenac” iz Petrova je istakao da su ljudi sa Ozrena jako ponosni što su bili domaćini ozbiljnih istraživanja biodiverziteta kao i da je lokalno stanovništvo svjesno da živi na planini koje krije bogat i raznolik biodiverzitet. Dodaje da je i borba za zaštitu prirodnog bogatstva ove planine teška kao i svaka aktivistička borba za zaštitu prirode na teritoriji BiH.

“Kada preduzmemo neke aktivnosti u svrhu zaštite prirode na Ozrenu ili bilo gdje u BiH, mi zapravno ne znamo sa čim ćemo se suočiti dok se to ne desi i zato ta borba protiv rudarskih istraživanja i eksploatacije uopšte nije jednostavna. Ako znamo da imamo šumu, da imamo zdravu vodu, svjesni smo da su to obnovljivi resursi, to su ogromni resursi, jer šuma je resurs od koga može da živi i lokalna zajednica ali i država da ima ozbiljnu korist, ali to kao društvo često ne prepoznajemo. Međutim, ne žalimo da ponekad i snosimo posljedice kada je u pitanju borba za zaštitu naše životne sredine i prirodnog bogatstva uopšte”, kaže Poljašević.

Jedan od mnogobrojnih govornika je i prof.dr Ivan Dragičević aa Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji je upozorio na problem koncesija i rudarenja u BiH ali i cijeloj regiji.

“Morate biti oprezni jer ako vam neko uđe u neki prostor sa koncesijom za istraživanje, njega ćete vrlo teško “otjerati” sa tog prostora. Koncesionara u tom slučaju štiti međunarodno pravo i to su odštete koje su enormne i zato se treba biti oprezan”, istakao je Dragičević.

Konferenciju je podržao i OSCE.

“U ime misije OSCE ja želim iskazati čast i zadovoljstvo što imamo priliku podržati ovaj značajni događaj posvećen zaštiti prirodnog naslijeđa i unapređenju saradnje među zajednicama u našoj zemlji. Ozren planina sa svojom biološkom raznolikošću i kulturnim značajem, predstavlja idealnu platformu za povezivanjem ljudi i entiteta kroz zajednički cilj očuvanja naše prirode. Tokom protekle dvije godine misija OSCA ja je podržala istraživanje biodiverziteta Ozrena u tri kampa koje su nevladne organizacije iz oba entiteta radile na ovom području, omogućavajući na taj način brojnim stručnjacima da okriju jedinstvene ekosisteme vrste ovog područja, uključujući nedavno otkrivenog endemskog pauka u pećinama Megara. Takođe u saradnji s oružanim snagama BH OSCE je podržao razminiranje područja oko pećine Megara, čime je omogućeno istraživanje i zaštita prirodno od nasljeđa ovog jedinstvenog lokaliteta, a uskoro će biti obnovljena dva mosta na ovom području koja su srušena još u ratnim dešavanjima”, izjavio je Alen Ćosić ispred OSCE.

Pored predstavljanja istraživanja pećinskog kompleksa Mokra Megara, kao i predstavljanje nove vrste pauka koja će nositi ime po Ozrenu, predstavljeni su i drugi značajni nalazi o raznolikosti šišmiša, ptica, vodozemaca, gmizavaca, insekata, kao i biljaka, gljiva, mahovina i algi.

Među govornicima će biti ugledni stručnjaci: prof. dr. Ljiljana Tomović s Biološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, prof. dr. Ivan Dragičević, dipl. ing. geol., s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, i prof. dr. Dalibor Ballian sa Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

Ova konferencija predstavlja jedinstvenu priliku za produbljivanje saradnje između naučnika, institucija i građana, kako bi se osigurala efikasna zaštita prirodnih resursa u regionu i podigla svest o važnosti biodiverziteta.

Dejan Rakita/GERILA

The post Konferencija Mreže za zaštitu prirode u BiH u Doboju: Očuvanje prirodnih resursa Ozrena ali i cijele BiH treba da bude prioritet svih nas! first appeared on Gerila.info.