Na regionalnom okupljanju održanom 7. i 8. avgusta u okviru Saveza “Odbranimo r(ij)eke Balkana”, koji broji preko 40 lokalnih pokreta širom regije koji se bore za očuvanje vode i plodne zemlje u regionu, zatražilo je hitno brisanje svih odredbi koje otvaraju prostor za eksploataciju litijuma, bora, kobalta, bakra i drugih sirovina. Poručuju da je riječ o crvenoj liniji preko koje nema pregovora, a ako vlasti ignorišu glas naroda – otpor će biti zajednički i beskompromisan.

“Tražimo brisanje svih i najmanjih mogućnosti za istraživanje i eksploataciju kritičnih sirovina jer ove aktivnosti nose razorne posljedice po vodu, tlo, šume i zdravlje ljudi, što nam pokazuju primjeri rudnika širom svijeta”, rekao je Adi Selman iz Karton revolucije, ističući da se zbog pohlepe velikih korporacija Balkan pokušava pretvoriti u rudarsku koloniju “ni Istoka ni Zapada”.

Okupljanje u Tuzli bilo je i prilika da se Savezu priključe novi pokreti iz svih krajeva BiH – Mladi za Kupres, Čuvari Majevice, Čuvari Ozrena, Eko Put i Prijedor se budi – čime je mreža koja se bori za očuvanje vode i plodne zemlje u regionu dodatno ojačala.

Za Ivu Marković iz organizacije Pravo na vodu/Polekol, ključ je u solidarnosti:

“Kad god nam se čini da smo sami u ovoj borbi protiv belosvetskih investitora, znajte da je cijeli region napadnut po istom principu. Zato je najbolji odgovor zajedništvo – ne samo u riječima, nego kao danas u Tuzli, u djelima i prisustvu.”

Aktivisti podsjećaju da su vlasti, u ime naroda, bez javnih konsultacija, već godinama donosile “razvojne strategije” iza kojih stoje projekti masovne eksploatacije prirodnih resursa. Rezultat su redukcije vode, požari, suše i klizišta, dok su ekosistemi trajno narušeni.

“Naša borba ne poznaje granice koje su političke elite iscrtale. Ako se planira kopati u Loparama, Doboju, Kaknju, Varešu, Loznici, na Homolju, u Čeliću ili Srebreniku, patit će isti čovjek – radnik, poljoprivrednik, žena, dijete, penzioner. Zato mi to nikada nećemo dopustiti”, poručila je Andrijana Pekić Tešanović iz Čuvara Majevice.

Ivan Bjelić iz pokreta Marš sa Drine naglašava da se neće stati dok posljednji pedalj zemlje, rijeke i šume ne bude oslobođen od interesa stranih rudarskih kompanija i njihovih domaćih partnera:

“Naša borba je časna i neumoljiva. Granice nas ne dijele jer nas ova borba spaja. Poruka je jasna – nećete kopati!”

Sličan stav ima i Azra Berbić iz Fondacije ACT, koja odbacuje tvrdnje da su aktivisti protiv razvoja:

“Mi potencijal za razvoj vidimo u zaštiti prirode. Priroda ne poznaje granice, ali zna prepoznati nasilje – a rudarenje kritičnih minerala jeste nasilje nad zemljom i nad čovjekom. Borba da sačuvamo naše šume, rijeke i oranice jeste borba za budućnost.”

Okupljeni u Tuzli zaključili su da je borba protiv rudarenja kritičnih minerala ujedno borba za dostojanstven život, očuvanje zajednica i prirode koja ne poznaje granice – ali itekako prepoznaje nepravdu.

GERILA

The post Granice nas ne dijele: Aktivisti iz regiona poručuju – nećete kopati kritične minerale u Tuzlanskom kantonu first appeared on Gerila.info.

To je izazvalo burnu reakciju aktivista koji upozoravaju da se područje sjeveroistočne Bosne pretvara u novu metu rudarskih interesa, nakon što je sličan scenario već viđen u dolini rijeke Jadar u Srbiji.

Kako otkriva portal Odgovorno.ba, u dokumentu se eksplicitno navode prostori za potencijalnu eksploataciju, što su ekološki aktivisti iz Tuzle okarakterisali kao “riječi veleizdaje”. Inicijativa „Karton revolucije“ najavila je da će, ako plan ostane u ovom obliku, radikalizovati svoje aktivnosti, pozivajući građane, sindikate, akademsku i kulturnu zajednicu da u narednih 60 dana, koliko traje javna rasprava, djeluju protiv ovakvih rješenja.

“Nakon Jadra u Srbiji i Lopara u BiH, ovo je prvi puta da se i regija Tuzla spominje u ovom kontekstu. I to u najvažnijem strateškom planskom dokumentu TK. Imamo period od 60 dana da poduzmemo akciju, mobilišemo akademsku zajednicu, politiku, milion udruženja od kojih većina samo ćute, radnike u prosvjeti, medicini, kulturi, umjetnosti, privredi i druge i da kroz javnu raspravu izmjenimo prostorni plan i obrišemo ove riječi veleizdaje koje su napisane“, stoji u reakciji aktivista “Karton revolucije” iz Tuzle.

Paradoks je utoliko veći jer je upravo Tuzla bila među potpisnicima zajedničke izjave donesenе na sastanku u Loparama u septembru 2024. godine, gdje su se predstavnici osam opština (među njima i Čelić i Sapna) javno usprotivili otvaranju rudnika litijuma na Majevici. Nešto ranije, u septembru iste godine, Gradsko vijeće Tuzle usvojilo je Deklaraciju o najoštrijem protivljenju otvaranju rudnika litijuma u susjednim Loparama.

Ipak, dokument koji je sada u proceduri mijenja tu logiku: po prvi put se litijum i drugi metali pojavljuju u zvaničnom planskom dokumentu TK kao resursi čiju eksploataciju treba razmotriti. To je, upozoravaju aktivisti, dovoljan signal da se priprema teren za buduće koncesije.

Posebno upozoravajuće djeluje i planirana mogućnost otvaranja rudnika bakra u Lukavcu, Banovićima, Gračanici i Srebreniku, kao i dosad nedovoljno objašnjeni pokušaji da se zone zaštite prirode na planini Konjuh prilagode potencijalnim rudarsko-ekonomskim interesima.

Aktivisti najavljuju da će nastaviti s okupljanjima, filmskim projekcijama i javnim tribinama, poput one u martu 2024. u Tuzli, kada je o planiranom rudniku u Gornjoj Tuzli rečeno da je to “uništenje Tuzle”. Tada je potpisan i Memorandum o saradnji ekoloških grupa iz više gradova BiH, s jasnim ciljem: zajednički otpor svakoj formi eksploatacije strateških sirovina koja prijeti prirodi, zdravlju i budućnosti lokalnog stanovništva.

Rasprava o nacrtu Prostornog plana će trajati 60 dana, a provešće je Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona.

GERILA

The post Zaokret prema rudarenju: Tuzlanski kanton otvara vrata eksploataciji litijuma i metala? first appeared on Gerila.info.

Kršenje zakona uz “interes službe”

Istraga je pokrenuta zbog dodjele preko 200 direktnih sporazuma za iznajmljivanje rudarske mehanizacije kompanijama Junuzović-Kopex, MHI Kompani, Cayenne company i Titanic d.o.o. Umjesto da provede javnu nabavku, uprava Rudnika Kreka dodijelila je poslove u vrijednosti od 1,1 milion KM, uprkos zakonskom ograničenju od 6.000 KM godišnje po direktnom sporazumu.

Postupajući tužilac prethodno je zaključio da su prekršeni Zakon o javnim nabavkama i Pravilnik o javnim nabavkama, ali da kršenje nije imalo obilježja krivičnog djela jer je bilo “u interesu službe”. Glavni tužilac sada nalaže nastavak istrage i provođenje konkretnih radnji kako bi se donijela nova odluka.

Milioni u iznajmljivanju tuđe mehanizacije

Rudnici Kreka godinama troše milionske iznose na iznajmljivanje mehanizacije, iako se nalaze u teškoj finansijskoj situaciji. Izvještaji Elektroprivrede BiH i Ureda za reviziju institucija FBiH ukazali su na neodrživo poslovanje: vlastite mašine stavljane su van upotrebe odmah nakon isteka garantnog roka, dok su značajna sredstva trošena na usluge privatnih kompanija.

Jedan od rukovodilaca već je osuđen na godinu i po dana zatvora zbog fiktivnog prikazivanja rada mašina Junuzović-Kopexa. Ipak, isti ponuđači i dalje redovno dobijaju unosne poslove, dok je prošle godine samo Junuzović-Kopeks od Rudnika Kreka naplatio 10,6 miliona KM za usluge.

TI BiH je Tužilaštvu TK dostavio i izvještaj Elektroprivrede BiH koja je zaključila da su pojedine mašine ovog javnog preduzeća stavljane van upotrebe odmah nakon isteka garantnog roka, što je stvaralo još veću potrebu za iznajmljivanjem tuđe mehanizacije. U izvještaju se još navodi da je zaista malo vjerovatno da su se kvarovi na ovim mašinama desili samo 10 dana nakon isteka garantnog roka, te da je i u garantnom roku bilo značajnijih kvarova i veliki broj sati zastoja rada buldožera u vlasništvu rudnika.

Finansijski kolaps rudnika

Rudnici Kreka prošlu godinu su završili s 1.780 zaposlenih, 86 miliona KM prihoda i gubitkom od preko 38 miliona KM. S druge strane, Junuzović-Kopeks, sa 240 zaposlenih, ostvario je 92 miliona KM prihoda i 27,7 miliona KM dobiti.

TI BiH ističe da postupajući tužilac nije blagovremeno dostavio odluku o obustavi istrage, čime je prijaviocu uskratio pravo na žalbu. Ovaj slučaj ukazuje na sistemske probleme u javnom sektoru, koji decenijama trpi posljedice političkih i interesnih zloupotreba.

Da li će obnova istrage donijeti pravdu ili će milioni nastaviti odlaziti u džepove povlaštenih kompanija, ostaje da se vidi.

Dejan Rakita / Transparentno.ba

The post Poništena istraga o sumnjivim poslovima u Rudnicima Kreka: Milion maraka podijeljeno bez tendera! first appeared on Gerila.info.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo

Tuzlanski kanton (TK) bi uskoro mogao ostati bez tri stana u Lukavcu koji su prije 20 godina kupljeni i dati na korištenje tamošnjim sudijama. Kupovinu je mimo zakona dogovorio predsjednik Opštinskog suda u Lukavcu Nisad Omerović, a platila ih je Vlada TK-a. Iako ih je platila, Vlada nikada nije koristila stanove jer ih od prvog dana, osim Omerovića, koriste Goran Nezirović i Enver Ćosićkić, njegove bivše kolege iz Lukavačkog suda. Omerović i Ćosićkić su danas advokati, a Nezirović sudija Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) i član Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV).

Kupovinu stanova istraživale su pravosudne institucije, ali nisu žurile da riješe slučaj. Omerović je nepravomoćno osuđen na uslovnu kaznu zbog zloupotrebe položaja, ali zbog zastare krivica mu nije potvrđena.

„Ispalo je da sam ja zaslužio uslovnu osudu i novčanu kaznu, a nisam. Zaslužio sam nagradu”, rekao je Omerović novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN).

Vlada nije preuzela stanove, a bivše lukavačke sudije imaće mogućnost da 2022. godine postanu njihovi vlasnici.

Sudska taksa za rate kredita

U lukavačkoj Ulici Ratka Perića se 1998. godine gradila zgrada „Esmeralda“. Predsjednik Nisad Omerović je odlučio da Lukavački sud podigne nešto više od 316.000 maraka kredita da bi kupio četiri stana u „Esmeraldi“, planirajući da ih otplaćuje novcem sudskih taksi. Taj novac je trebalo uplaćivati u budžet Tuzlanskog kantona. Uradio je to bez saglasnosti Vlade TK-a.

Omerović je kupljene stanove dodijelio sudijama: Goranu Neziroviću, Sulejmanu Hasanoviću i svom zamjeniku Enveru Ćosićkiću. Četvrti stan je dobio Omerović, odlukom njegovog zamjenika.

Omerović kaže da je ovo uradio kako bi sudije zadržao u Sudu: „Ja sam odlučio ovako: kupiću i nek me se razriješi. Otići ću iz Suda, ali barem ću učiniti nešto dobro za ovu državu. Ostaće sudijski kadar u Sudu u punom sastavu, izuzev mene“.

Međutim, takav plan nije mogao biti ostvaren. Nedugo nakon podjele stanova Sud se našao u problemima. Prvo je ostao bez novca, zatim je Vlada preuzela vraćanje kredita banci, a onda je tokom reforme pravosuđa potpuno ugašen. Sud je kasnije ponovo počeo raditi, ali su sve sudije u međuvremenu našle nove poslove. Međutim, samo je Hasanović vratio stan kada se počeo baviti advokaturom.

„Ja sam smatrao da je to časno i pošteno da se to vrati, da to ne pripada meni više“, kaže za CIN.

Goran Nezirović je nastavio karijeru sudije u Kantonalnom sudu u Tuzli, ali su Omerović i Ćosićkić morali napustiti funkcije u pravosuđu. To je odlučila Nezavisna pravosudna komisija koja je početkom 2000-ih godina provjeravala podobnost sudija i tužilaca koji su trebali nastaviti raditi u reformisanim institucijama. Ova komisija, osnovana pod okriljem Kancelarije visokog predstavnika u BiH, smatrala je Omerovića i Ćosićkića odgovornim za kupovinu i dodjelu stanova pa je odlučila da zbog toga više ne mogu raditi kao sudije. Otišli su na nova radna mjesta, ali stanove su zadržali.

Pošto su stanovi plaćeni budžetskim novcem, Kantonalno pravobranilaštvo TK-a je smatralo da pripadaju Kantonu. Pravobraniteljica Fatima Alihodžić je 2008. godine savjetovala Vladu da od bivših sudija zatraži da se isele iz spornih stanova.

„(…) smatramo da je neophodno da Vlada Kantona pozove osobe koje koriste navedene stanove da iste vrate u posjed Vladi Kantona, a ukoliko to ne učine, da se protiv njih pokrenu postupci za iseljenje“, napisala je tada Alihodžić.

Dvije godine kasnije premijer Vlade Enes Mujić je zatražio da Pravobranilaštvo pokrene postupak za iseljenje kako bi spriječio bivše sudije da postanu vlasnici stanova. Mujić danas tvrdi da se ne sjeća detalja u vezi sa ovim slučajem.

Pravobraniteljica je uradila ono što je Vlada tražila od nje − tužila je Ćosićkića, Omerovića i Nezirovića za nezakonito korištenja stanova i tražila da ih vrate Kantonu. Poslije sedam godina Vlada je izgubila spor jer su Opštinski i Kantonalni sud u Tuzli utvrdili da nije riječ o nezakonitom korištenju.

Uprkos tome što je Kanton vlasnik svih stanova, Vlada je do sada raspolagala samo onim koji je bivši sudija Hasanović dobrovoljno vratio. Vlada je taj stan 2015. godine dala na korištenje ratnom vojnom invalidu Daliji Bajriću.

Zastara na zastaru

Tužba Kantonalnog pravobranilaštva nije bila jedini sudski postupak koji je vođen radi spornih stanova.

Još 2005. godine Tužilaštvo TK-a je optužilo bivšeg predsjednika suda Nisada Omerovića jer je novcem sudskih taksi otplaćivao kredit kojim je kupio stanove sebi i sudijama. Ova sredstva su morala biti uplaćivana u budžet TK-a pa su u Tužilaštvu smatrali da je time zloupotrijebio službeni položaj.

Bivši sudija Omerović je tvrdio da nije kriv i da Kanton nije oštećen jer su stanovi svakako njegovo vlasništvo. Međutim, sudija Alma Mulabdić je zaključila drugačije pa je Omerovića nakon četiri godine suđenja osudila na šest mjeseci uslovne kazne. Sudija Mulabdić kaže da je u to vrijeme u Sudu bilo malo sudija, a puno predmeta, ali se detalja u vezi sa predmetom nije mogla sjetiti.

I Omerović i Tužilaštvo su se žalili Kantonalnom sudu u Tuzli na ovu presudu: dok je Omerović tražio da ga oslobodi krivice, tužilac je tražio strožiju kaznu za bivšeg predsjednika.

Međutim, za razmatranje žalbi nije bilo vremena. Presuda sudije Mulabdić je donesena pred samu zastaru slučaja pa sudije Kantonalnog suda nisu mogle odlučivati o tome da li je Omerović kriv. Kada je predmet stigao do njih, već je prošlo deset godina od počinjenja krivičnog djela, što je značilo da ga mogu samo odbaciti.

„I prije nego što je predmet dostavljen na rješavanje po žalbi, nastupila je zastara krivičnog gonjenja“, kaže Indira Hadžimehmedović, predsjednica Kantonalnog suda u Tuzli.

Niko od sudija koje su bile uključene u suđenje Omeroviću nije disciplinski odgovarao. U to vrijeme predsjednici sudova nisu bili dužni obavještavati VSTV o slučajevima zastare. VSTV je tek kasnije naredio da se takvi predmeti prate kako bi Kancelarija disciplinskog tužioca (KDT) mogla istražiti da li u tom postoji sudijska odgovornost. U KDT-u kažu da je za tu provjeru sada kasno jer je predmet zastario.

U međuvremenu su bivše sudije Lukavačkog suda dobile nove poslove i izgradile karijere. Nezirović je napredovao do sudije Vrhovnog suda FBiH i osmu godinu je i član VSTV-a. Omerović je Lukavački sud zamijenio advokatskom kancelarijom, dok je Ćosićkić većinu svoje karijere proveo na mjestu direktora kantonalnog preduzeća „Spreča“. Od 2016. je advokat u Tuzli.

Tokom ovih godina stekli su i nove nekretnine.

Sudija Nezirović je nakon preseljenja u Sarajevo podigao kredit i kupio stan u glavnom gradu. On kaže da je zbog stana u Lukavcu odustao od otkupa stana u Bosanskom Šamcu u kojem je živio prije rata.

„Meni se na kraju to zgadilo, meni je sasvim svejedno šta će od toga biti“, kaže Nezirović, tvrdeći da se slučaj lukavačkih stanova koristio kako bi se diskreditovala njegova karijera.

Omerović i danas živi u stanu koji je kupljen novcem sudskih taksi. U međuvremenu je naslijedio roditeljsku kuću i kupio stan u Sarajevu. Kaže da je nudio Vladi TK-a da stan u Lukavcu otkupi za novac, ali je Vlada ignorisala njegov zahtjev.

„Ja sam nudio da otkupim (…). Podvlačim to, ne bih li nekako sačuvao barem malo obraza“, kaže Omerović.

Pravobraniteljica Alihodžić je za CIN rekla kako ima saznanja da je advokat Ćosićkić kupio stan u Tuzli. On je odbio zvanično razgovarati o tome.

Vlasništvo bez otkupa

Tokom suđenja niko nije osporavao da su stanovi u Lukavcu plaćeni budžetskim novcem. Omerović, Ćosićkić i Nezirović su tražili odobrenje da otkupe stanove, ali im sudovi to nisu dozvolili. Iz Kantonalnog suda u Tuzli i Vrhovnog suda FBiH su objasnili da su oni izgubili to pravo jer su prestale da važe zakonske odredbe koje su to omogućavale te da su sudije svakako kasnile sa zahtjevima za otkup.

Omerović, Ćosićkić i Nezirović su se zbog toga žalili Ustavnom sudu BiH, ali bez obzira na njegovu odluku, oni će uskoro imati još jednu mogućnost da postanu vlasnici stanova. Početkom 2022. godine će se moći pozvati na Zakon o stvarnim pravima FBiH i tražiti da nekretnine budu prepisane na njih nakon 20 godina korištenja. Time bi Tuzlanski kanton i formalno ostao bez stanova koje je platio javnim novcem.

The post Građani taksama plaćali stanove za sudije first appeared on Gerila.info.

Tuzla i Lukavac imaju možda i najlošiji kvalitet vazduha u BiH, ali i šire. Egzaktnih podataka o emisija polutanata koji dolaze iz Termoelektrane Tuzla i lukavačkog GIKIL-a nema. Istovremeno, sve je veći broj oboljelih od karcinoma i srčanih bolesti.

Goran Stojak živi samo nekoliko stotina metara udaljen od tuzlanske Termoelektrane. Pola svog života je potrošio na borbu protiv nepodnošljivog zagađenja koje dolazi iz ove termoelektrane. On i žitelji Bukinja više od dvije decenije bezuspješno pokušavaju da zaustave nekontrolisano zagađenje i ispuštanje po život opasnih polutanata koje svakodnevno, u ekstremnim količinama, moraju da udišu. Najteže je, kaže Stojak, tokom jeseni i zime kada je, zbog maksimalnog rada svih blokova, ispuštanje štetnih polutanata i nekontrolisano zagađenje alarmantno.

„45 godina dole živim, ne znam osobu koja je umrla prirodnom smrću. Kada dođe zima, djeca 15 dana ne izlaze napolje, jer ne mogu uhvatiti vazduh. Toliko je zagađeno da smrdi, a kiselina ujeda za oči. Najveći je broj karcinoma pluća, gotovo svi ljudi umiru mladi“, priča Stojak.

Egzaktne podatke o emisiji polutanata u Bukinju koji dolaze iz Termoelektrane niko ne zna. Monitoring kvaliteta vazduha Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona ne pokazuje relevantne podatke. Mjerna stanica u Bukinju je često u kvaru. Na web stranici Monitoring kvaliteta vazduha piše da kontinuirani podaci mogu sadržavati nevalidne vrijednosti zbog moguće trenutne neispravnosti analizatora. Kontinuirani satni podaci sumpordioksida, koji najviše ugrožava zdravlje stanovništva Bukinja, ne postoje, a nema podataka ni za suspendovane čestice PM 2,5.

„Dešava se da pojedini analizatori ne rade. Pokušavamo da tempiramo da svi analizatori rade u zimskim uslovima kada su veća zagađenja, a ljeti pokušavamo da ih servisiramo“, naglašava Goran Mišić, pomoćnik ministra za zaštitu okolice i prirode Tuzlanskog kantona.

VRIJEDNOSTI PM-A DVOSTRUKO VIŠE OD DOZVOLJENIH

Centar za ekologiju i energiju Tuzla u saradnji s lokalnom zajednicom izvršio je nezavisna mjerenja zagađenja vazduha u Bukinju. Instalirali su uređaj za kontinuirani monitoring još većih čestica PM 10 koji je krajem prošle i početkom ove godine 174 dana mjerio polutante u zraku.

Prosječne vrijednosti PM 10 su iznosile 87,3 µg/m kubnih, dvostruko više od zakonske godišnje granične vrijednosti od 40 µg/m kubnih i četiri puta više od preporučene godišnje vrijednosti Svjetske zdravstvene organizacije od 20 µg/m kubnih.

„Zagađenje PM 10 česticama je bilo iznad graničnih vrijednosti koje su definisane direktivama EU, Svjetske zdravstvene organizacije i koje su u krajnjoj liniji transplantirane u našu legislativu. Ja mislim da je po zakonu 20 i nešto dana dozvoljeno prekoračenje tih graničnih vrijednosti. To znači da smo tri mjeseca, ne uključujući drugi dio zime, bili, praktično, u stalnom prekoračenju tih vrijednosti. Oprema koju smo mi koristili je baždarena u Federalnom hidrometerološkom zavodu, ona je u skladu s opremom koju koristi taj zavod“, navodi Denis Žiško, koordinator u Centru za ekologiju i energiju Tuzla za program energija i klimatske promjene.

„Taj dim napravi se kao jedan oblak. Jedva dolaziš do vazduha. Čim je pala noć, do ujutro sve je otišlo u tačku. Apsolutno se nisu slagale mjerne stanice Bukinje i naša. Totalno, nije mogla da mjeri, non-stop se začepljavala, filteri su bili blokirani“, ističe Stojak.

Mjerenje PM 10 čestica je značajno, navode u Centru za ekologiju i energiju Tuzla, zbog zakonske obaveze koju imaju nadležne institucije kada je u pitanju reagovanje u alarmantnim situacijama.

„Jedino u TK se ne mjeri PM 10, nego se mjeri PM 2,5 koji nije detaljno obrađen u našoj legislativi. Za PM 2,5 ne postoje dnevne i satne granične vrijednosti definisane u našim pravilnicima i zakonima. Postoje nekakve prosječne godišnje vrijednosti koje se praktično ne mogu koristiti u planovima interventnih mjera. Kada bi se mjerio PM 10, kao i u ostalim kantonima, to bi se moglo uključiti u planove interventnih mjera i reagovati kada se prekorači to zagađenje koje je definisano u našim pravilnicima“, upozorava Žiško.

Suprotno mišljenje imaju u resornom kantonalnom ministarstvu: „Mi imamo takvu opremu koja mjeri PM 2,5. Tačno je da nemamo satne granične vrijednosti, ali isto tako nemamo za PM 10. Ne bi se tu, kada bi se proglasile pojedine epizode upozorenja, ništa promijenilo kada bi mjerili PM 10. Mjerenje PM 2,5 tako se mjeri u čitavom svijetu, to su manje čestice, to je povoljno za građane“, pojašnjava Mišić.

Prije tri godine Vlada Tuzlanskog kantona je sačinila plan interventnih mjera koji je precizirao uslove proglašenja epizoda pripravnosti, upozorenja i uzbune. Utvrđene su granične vrijednosti samo za sumpordioksid, azotdioksid i ozon, ali ne i za suspendovane čestice PM 2,5 koje su najopasnije za zdravlje stanovništva. Kada se udahnu, ove čestice štete plućima i srcu, a mogu čak ući i u krvotok, upozoravaju zdravstveni stručnjaci i navode da njihovo toksično djelovanje može izazvati moždane udare i prerane smrti.

MORTALITET VEĆI ZA 50 POSTO

Uticaj polutanata i teških metala koji se emituju iz Termoelektrane Tuzla i njenih odlagališta šljake na zdravlje stanovništva koje živi u neposrednoj blizini u naseljima Bukinje, Šićki Brod, Plane i Divkovići je mnogo veći nego na stanovništvo u naselju Solina koje je udaljeno desetak kilometara od Termoelektrane, pokazale su stručne analize. Morbiditet i mortalitet stanovništva u naseljima koja se nalaze u okolini Termoelektrane veći je za čak 50 posto.

„Radili smo analizu Soline i ova četiri područja uz Termoelektranu, sve ove bolesti su češće u tim mjestima, nego u Solini. To je jasno“, zaključuje Nurka Pranjić, koordinatorica Federalnog ministarstva zdravstva u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.

Postojeći blokovi u Termoelektrani Tuzla koji koriste mrki ugalj i lignit emituju oko 2000 tona PM 10 čestica godišnje. Znatno više, oko 50 hiljada tona godišnje, emituju sumpordioksida. Izgradnjom novog modernog bloka s evropskom tehnologijom, Bloka 7, emisija štetnih polutanata mogla bi biti smanjena za osam puta, predviđaju stručnjaci.

Prekomjerno zagađenje će biti nastavljeno, nakon što je Federalno ministarstvo okoline i turizma prekinulo postupak izdavanja okolinske dozvole za postrojenja odsumporavanja na blokovima 5 i 6 koji najviše zagađuju okolinu. Studija procjene uticaja na okoliš nije dobila zeleno svjetlo jer nije adekvatno riješeno pitanje otpada postrojenja za odsumporavanje.

„Elektroprivredi je na neki način jeftinije nastaviti trovati građane od ulaganja u smanjenje zagađenja. Ulaganjem u takvo postrojenje neminovno je sljedeći korak je da mora poskupjeti električna energija“, smatra Žiško.

„Taj gips kao neopasni otpad je bilo predviđeno da se odlaže na postojećim šljačištima, to je bilo neprihvatljivo nevladinim organizacijama i lokalnoj zajednici. Neshvatljivo je da udišemo sumpordioksid, mogli smo ga imati izdvojenog iz vazduha, odloženog na neškodljiv način kako se radi u čitavom svijetu. Velika je greška da su se EP BiH i TE Tuzla povukle, zbog čega mi, svi građani, trpimo“, pojašnjava Mišić.

Najzagađeniji grad poslije Tuzle, koja prema interaktivnoj mapi Svjetske zdravstvene organizacije ima najlošiji kvalitet zraka u BiH i Zapadnom Balkanu, na području Tuzlanskog kantona je Lukavac. Najveći zagađivači su velika industrijska postrojenja Global Ispat Koksna Industrija, Sisecam soda i Cementara Lukavac.

Zijad Kasumović je od 1981. godine radnik GIKIL-a, nekadašnje lukavačke Koksare. S olakšanjem je, kaže, gledao izuzimanje dokumentacije o organizovanom kriminalu i hapšenje britansko-indijskog milijardera Pramoda Mitala kojem je vlast poklonila upravljanje ovom kompanijom, iako nikada nije uložio 45 miliona maraka na koje se obavezao ugovorom o osnivanju GIKIL-a.

Od 111 miliona maraka koje je GIKIL morao uložiti u ekološke projekte iz okolišne dozvole, investirano je samo oko pet miliona maraka. Nehumani uslovi rada, bez minimalne zaštite od otrovnih polutanata i hemijskih materija, jedan su od glavnih uzroka pojave raka glasne žice od kojeg Kasumović boluje.

„Imam karcinom desne glasne žice. Imao sam tri operacije, poslije treće čekam PH nalaz. Doktori koji su me liječili rekli su mi da mi u Lukavcu imamo najviše karcinoma grla. Vjerovatno je od fabrika. Nas četvorica imamo isti karcinom glasnih žica. Karcinoma drugih vrsta ima koliko hoćeš, po tome smo prvi na kantonu“, kaže Kasumović.

U posljednjih pet godina je zabilježeno oko 35 oboljelih od svih vrsta karcinoma u GIKIL-u, a u prošloj godini je registrovano oko 15 slučajeva.

„Koksara je davno trebala biti zatvorena, zato što u Koksari ima puno oboljelih ljudi od karcinoma. Povećan je broj novih karcinoma u Lukavcu, posebno kod radnika Koksare. Smrtnost je velika, skraćen je životni vijek, ne u starijem, nego u srednjem dobu kada su ljudi u produktivnom kapacitetu, što nam remeti budućnost“, upozorava doktorica Pranjić.

TRI ZAGAĐIVAČA, JEDNA MJERNA STANICA

U Lukavcu postoji samo jedna mjerna stanica, iako su na malom području smještena tri velika industrijska zagađivača.

„Ovdje treba da postoji mreža stanica da pokrije cijelo područje. Prije rata su bile tri, ova je došla polovna. Najveća opasnost nije ovo što pokazuje mjerna stanica, nego ono što ne pokazuje, što nemamo mjerenja izuzetno teških otrova iz GIKIL-a“, navodi Bajazit Okić, potpredsjednik Foruma za zaštitu okoliša Općine Lukavac.

Mjerna stanica u Lukavcu vrši mjerenja emisija samo pet polutanata, SO2, NO2, O3, CO i PM 2,5. Plan interventnih mjera Kantonalne vlade je predvidio proglašenje epizodnih situacija samo kada su prekoračene granične vrijednosti SO2, NO2 i O3, ali ne i PM 2,5 koji je često zabilježen u prekomjernim količinama, znatno iznad dozvoljenih graničnih vrijednosti, posebno u zimskom periodu.

“Sedamnaest otrovnih polutanata iz GIKIL-a koji su izuzetni karcinogenici i spadaju u prvu grupu otrovnosti po međunarodnoj skali otrovnosti, oni se ne mjere na mjernoj stanici, niti ima pristup građanstvu u GIKIL-u”, ističe Okić.

“Od GIKIL-a bi mogle biti zagađujuće materije one koje se odnose na ugljikovodike. Mi smo ranije razmatrali mogućnost nabavke takvog analizatora. Međutim, taj analizator je jako skup. Morali bi uzeti od neke druge firme, jer ova firma od koje smo kupili ove, ne proizvodi takve analizatore. To bi značilo komplikovanje javnih nabavki. Mi nismo do sada imali zakonsku obavezu, ne mjerimo takve parametre ugljikovodonike u Lukavcu“, naglašava Mišić.

Industrijski zagađivači, među kojima GIKIL prednjači, često prekoračuju granične vrijednosti emisija štetnih polutanata definisanih federalnim Pravilnikom o monitoringu kvaliteta vazduha i okolinskim dozvolama.

“Problem je što se okolinskom dozvolom zagađivačima dozvoljavaju mnogo veće količine od graničnih vrijednosti ispuštanja polutanata koje su dozvoljene zakonom. Nema kontrole i sankcija protiv nesprovođenja onoga što je dato u okolinskoj dozvoli”, upozorava Okić.

“Imali smo slučaj GIKIL-a da im se ne izda okolišna dozvola zato što nisu ispunili uslove iz prethodne okolišne dozvole. Imamo situacije da veliki broj zagađivača, ako bi se primijenili visoki standardi zaštite okoliša, koje smo mi preuzeli od EU, većina od tih velikih zagađivača koji su u nadležnosti Federalnog ministarstva, ti pogoni bi mogli odmah da se zatvore”, zaključuje Mišić.

A, zbog teških ekoloških incidenata, ispuštanja katrana i drugi otrovnih materija u rijeku Spreču te dugogodišnje prekomjerne emisije štetnih polutanata, GIKIL-u je odbijen zahtjev za novu okolišnu dozvolu i prijetilo je zatvaranje kompanije.

Tužilaštvo Tuzlanskog kantona je podiglo optužnicu protiv pravnog lica GIKIL i generalnog direktora Debasish Ganguly. Ganguly je pobjegao iz države, za njim je raspisana međunarodna potjernica, a prema policijskim saznanjima trenutno se nalazi u Londonu.

GIKIL je priznao krivicu, izrečena mu je samo novčana kazna u iznosu od 100 hiljada maraka. Stanje u GIKIL-u se nije mnogo promijenilo. Komisija za pregled postrojenja i uređaja GIKIL-a u martu ove godine je utvrdila da su postrojenja za kondenzovanje, koksovanje i đubriva u tako lošem stanju da su moguće eksplozije i požari koji mogu izazvati nesagledive posljedice za GIKIL i okolinu.

PM ČESTICE POGUBNE ZA ZDRAVLJE

U prošloj godini, prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona, od 193 umrlih pacijenata kod kojih je konstatovana ishemijska bolest srca, najviše smrtnih slučajeva je zabilježeno u Tuzli 62, 25 u Lukavcu i 24 u Gradačcu. Ukupan broj pacijenata koji su umrli od hronične opstruktivne bolesti pluća je 117, najviše u Tuzli 38, 16 u Lukavcu i 16 u Živinicama. Maligna neoplazma bronhija i pluća bila je uzrok smrti ukupno 243 pacijenta, 70 iz Tuzle, 28 iz Živinica i 21 iz Lukavca.

“Može se reći da su PM čestice razlog za moždani udar u 29 slučajeva, 31% od hronične opstruktivne bolesti, 20 % raka pluća je posljedica PM čestica koje su prekoračene. 31% bronhitisa odraslih može biti razlog prekoračene vrijednosti zagađenosti vazduha, prekoračene vrijednosti PM 2,5 kao i 23% bronhitisa kod djece”, navodi Selma Azabagić, rukovodilac Službe za higijenu i zdravstvenu ekologiju Zavoda za javno zdravstvo TK.

“Smatram da je to jedna kritična situacija u kojoj nema mogućnosti da se nešto promijeni. Treba napraviti društvene presjeke i zaustaviti one pogone koji ubijaju ljude, prije svega djecu”, zaključuje doktorica Pranjić.

Bez obzira na ove poražavajuće podatke, vlast, nadležne inspekcije i pravosuđe su bili blagonakloni prema najvećim zagađivačima, koji su u većini slučajeva prolazili nekažnjeno za brojne ekološke incidente.

Jačanje ekološke svijesti građana, efikasnije inspekcijske mjere i pooštravanje kaznene politike u oblasti zaštite okoliša, samo su neki od konkretnih načina približavanja visokim evropskim standardima u oblasti zaštite okoliša koje naša država mora primijeniti na svom evropskom putu.

(Žurnal.info)

The post KVALITET VAZDUHA U TUZLANSKOM KANTONU: Najveći zagađivači prolaze nekažnjeno first appeared on Gerila.info.