Prema zvaničnom rješenju, investitoru je jasno naređeno da pribavi ekološku dozvolu za izgradnju preko stotinu malih solarnih elektrana snage do 149 kW, što predstavlja osnovni zakonski uslov za realizaciju ovakvog projekta. Uprkos tome, na terenu nije zabilježeno zaustavljanje radova.

Istovremeno, inspekcija potvrđuje da Etmax raspolaže sa čak 104 građevinske dozvole za pojedinačne objekte, izdate u periodu 2024. i 2025. godine. Ta činjenica otvara ključno pitanje – kako je moguće da su izdane desetine građevinskih dozvola za projekat koji nema osnovnu ekološku saglasnost, koja bi po zakonu trebalo da prethodi ili makar prati takve aktivnosti?

Odgovor na to pitanje dodatno komplikuje činjenica da Grad Doboj odbija da javnosti omogući uvid u te dozvole. Zahtjevi medija, građana i organizacija poput Aarhus centra ostali su bez odgovora, iako se radi o projektu koji direktno utiče na prostor i resurse od javnog interesa.

Gerila je pisala i Etmaxu i Gradu Doboju prije mjesec i po dana i još uvijek nismo dobili odgovore na pitanja.

Struka i mještani upozoravali, institucije ostale nijeme

Stanovnici ovog mjesta kod Doboja su danima protestovali protiv izgradnje solarnih elektrana na poljoprivrednom zemljištu u neposrednoj blizini kuća i izvorišta vode iz kojeg se snabdijeva lokalno stanovništvo. Pozivali su sve institucije da obrate pažnju na ovaj slučaj, a zauzvrat su dobili naredbe za informativne razgovore u policijskoj stanici što su, kako kažu za Gerilu, osjetili kao pritisak na njih a ujedno i podršku investitoru, zbog čega se jedan dio stanovnika povukao iz protesta a samim tim su izostali i dugotrajniji i masovniji protesti.

„Mi smo pvdje okupljeni iz dva osnovna razloga. Prvi je zaštita izvorišta vode za vodosnabdijevanje mještana jer se radovi izvode na jedan do dva metra od samog izvorišta, a drugi je protest protiv nelegalno oduzetog zemljišta Zemljoradničke zadruge Podnovlje koje je grad prenio u svoje vlasništvo i prodao kompaniji Etmax”, istakao je ranije za Gerilu Slobodan Dragičević iz Podnovlja prilikom jednom od protesta.

Na problem ukazuje i struka.

„Ovakvim projektima se uništava poljoprivredno zemljište ali i omogućava privatnicima da struju prodaju tržištima gdje oni žele i isti se ne obavezuju da tu struju ostave u našoj zemlji”, upozorio je Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu.

Ekonomista Damir Miljević dodatno naglašava da se „u normalnim zemljama ne gradi na poljoprivrednom zemljištu jer je to blago”, upozoravajući da se ovakvim projektima dugoročno gubi jedan od najvrijednijih resursa.

“Sa stanovišta društva, poljoprivredno zemljište je jedan od najvrijednijih prirodnih resursa i u tom kontekstu postavljanje solarnih panela i bilo koja druga  djelatnost, kad su u pitanju koncesije koja će upropastiti poljoprivredno zemljište, ne bi se trebala dozvoliti”, izričit je Miljević u razgovoru za naš portal.

Šta je starije: Sistem ili rupa u sistemu?

Slučaj Podnovlja sve više ukazuje na obrazac u kojem formalno postoje određene dozvole, ali izostaje ona ključna – ekološka. Upravo ta dozvola treba da procijeni uticaj projekta na okoliš, vodu i zemljište, i da definiše uslove pod kojima se radovi mogu izvoditi.

Bez nje, svaki zahvat ove vrste ostaje bez osnovne procjene rizika.

Paralelno s tim, projekat je koncipiran tako da se umjesto jedne velike solarne elektrane gradi više od stotinu manjih objekata snage do 150 kW. Takav model omogućava investitoru da ostane ispod određenih zakonskih pragova, što u praksi znači izbjegavanje koncesionih obaveza i lakši pristup podsticajima za obnovljive izvore energije.

I dok se administrativni i pravni okvir projekta pokazuje sve složenijim, spor oko zemljišta na kojem se gradi dodatno komplikuje cijelu situaciju. Parcela koja je bila u posjedu Zemljoradničke zadruge Podnovlje prešla je u vlasništvo Grada Doboja, a potom prodata investitoru, zbog čega se postupak vodi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske, dok je predmet formiran i u Tužilaštvu BiH.

Dodatno, Pravobranilaštvo BiH pokrenulo je postupak zaštite državne imovine, pozivajući se na odluke Ustavnog suda koje poljoprivredno zemljište tretiraju kao imovinu države.

Tek nakon što su radovi već uznapredovali, a sporovi otvoreni na više nivoa, u javnost dolazi potvrda da projekat nema ekološku dozvolu. Upravo taj redoslijed, a čega smo se nagledali u Republici Srpskoj i BiH, prvo gradnja – pa dozvole, predstavlja suštinu problema na koji ukazuju i stručnjaci i lokalna zajednica.

U Podnovlju, gdje su mještani na vrijeme upozoravali na rizike po vodu i zemljište, ova činjenica dodatno razotkriva način na koji se sprovodi „zelena tranzicija“, pretvarajući je, u očima javnosti Republike Srpske, u još jedan primjer prodaje magle pod okriljem institucija.

Dejan Rakita / GERILA

The post Bez ekološke dozvole grade preko stotinu solarnih elektrana, Podnovlje kod Doboja u fokusu inspekcije first appeared on Gerila.info.

Iz ove institucije navode da se trenutno prikuplja dokumentacija i da postupaju u skladu sa Zakonom o Pravobranilaštvu BiH. Ipak, proces već na početku nailazi na prepreke – traženi dokumenti i ugovori iz nadležnih institucija Republike Srpske još uvijek nisu dostavljeni, što dodatno usporava postupanje u predmetu.

U zahtjevu koji je upućen Pravobranilaštvu, a u koji je Gerila imala uvid, Aarhus centar upozorava na „ozbiljne indicije o nezakonitom raspolaganju poljoprivrednim zemljištem koje, prema važećem zakonodavstvu, predstavlja državnu imovinu“  . Upravo ovo pitanje – ko raspolaže zemljištem i na koji način – nalazi se u središtu višednevnih protesta u ovom naselju.

Za to vrijeme, portal Gerila raspolaže informacijama da je po ovom slučaju formiran i predmet u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, te da postupa tužilac Feđa Fejzagić. Upit je upućen Tužilaštvu, ali odgovori još uvijek nisu dostavljeni.

Građani Podnovlja već danima protestuju protiv izgradnje solarnih elektrana na oko 28 hektara obradivog zemljišta, u neposrednoj blizini kuća i izvorišta vode. Riječ je o projektu kompanije Etmax, koji, prema tvrdnjama mještana, podrazumijeva izgradnju preko 100 pojedinačnih solarnih elektrana.

„Mi se ovdje nalazimo okupljeni iz dva osnovna razloga. Prvi je zaštita izvorišta vode za vodosnabdijevanje mještana jer se radovi izvode na jedan do dva metra od samog izvorišta, a drugi je protest protiv nelegalno oduzetog zemljišta Zemljoradničke zadruge Podnovlje koje je grad prenio u svoje vlasništvo i prodao kompaniji Etmax“, rekao je ranije za Gerilu Slobodan Dragičević.

Prema navodima mještana, ključni problem nije samo lokacija, već i način realizacije projekta. Tvrde da je investitor parcelu podijelio na preko 100 manjih cjelina kako bi svaka pojedinačna elektrana ostala ispod zakonskog praga od 150 kW, čime se izbjegava plaćanje koncesionih naknada.

„Došlo je do parčanja zemljišta kako bi se izbjeglo plaćanje koncesija i drugih taksi. Sve te elektrane biće spojene na jedan vod i to je, po našem mišljenju, totalna zloupotreba zakona“, tvrdi Dragičević.

Na apsurdnost ovakvih projekata upozoravaju i stručnjaci i aktivisti. Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu ističe da se ovakvim modelom omogućava privatnim investitorima da proizvode energiju za tržišta van zemlje, dok lokalna zajednica snosi posljedice.

„Ovakvim projektima se uništava poljoprivredno zemljište, a istovremeno omogućava privatnicima da struju prodaju gdje žele. Tako da mi faktički radimo dekarbonizaciju drugih zemalja“, kaže Topić.

Sličnog je stava i ekonomista Damir Miljević, koji upozorava da se u uređenim sistemima ovakvi projekti ne grade na obradivom zemljištu.

“Sa stanovišta društva, poljoprivredno zemljište je jedan od najvrijednijih prirodnih resursa i u tom kontekstu postavljanje solarnih panela i bilo koja druga djelatnost, kad su u pitanju koncesije koja će upropastiti poljoprivredno zemljište, ne bi se trebala dozvoliti”, ističe Miljević.

Pored energetskog aspekta, građani upozoravaju i na direktnu prijetnju vodozahvatu iz kojeg se snabdijeva oko 140 domaćinstava. Radovi se, kako tvrde, izvode u neposrednoj blizini zone sanitarne zaštite, a institucije, uključujući inspekcije, do sada nisu reagovale na njihove prijave.

U pozadini svega nalazi se i spor oko vlasništva zemljišta. Mještani tvrde da je navedeno zemljište, koje je decenijama bila u posjedu Zemljoradničke zadruge Podnovlje, bez sudske odluke prepisano na Grad Doboj, a zatim promptno prodato privatnom investitoru. Taj spor trenutno se nalazi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske.

Iz Aarhus centra poručuju da se u ovom slučaju ne radi o protivljenju obnovljivim izvorima energije, već o načinu na koji se projekti provode.

„Energetska tranzicija ne smije služiti kao izgovor za ugrožavanje izvorišta, obradivog zemljišta i prava građana da budu informisani i uključeni u odluke koje direktno utiču na njihov život“, navode.

Upravo zbog toga Podnovlje, kako ističu, više nije samo lokalni problem, već pitanje poštivanja zakona i odgovornosti institucija.

U međuvremenu, radovi na terenu se nastavljaju, a građani najavljuju da neće odustati od protesta dok se ne razjasne sve okolnosti.

Na pitanja koja je Gerila uputila 14. marta, kompanija Etmax i Grad Doboj ni nakon gotovo mjesec dana nisu dostavili odgovore.

Dejan Rakita / GERILA

The post Podnovlje pod lupom: Pravobranilaštvo BiH pokrenulo postupak zbog sporne prodaje zemlje za solarne elektrane first appeared on Gerila.info.

David Dragičević, dvadesetjednogodišnji mladić iz Banjaluke, ubijen je na današnji dan prije osam godina. Tijelo Davida Dragičevića je 24. marta 2018. godine pronađeno na ušću Crkvene u Vrbas. Rukovodstvo banjalučke policije i MUP Republike Srpske su na konferenciji za novinare tvrdili da je David Dragičević prije nestanka opljačkao kuću na Laušu kao i da je bio pod uticajem narkotika što je kasnijom istragom demantovano.

Imena ubica se i dalje ne znaju i za ubistvo Davida Dragičevića niko još nije odgovarao. Istragu ubistva je u aprilu 2021. godine preuzelo Tužilaštvo Bosne i Hercegovine. Iz Tužilaštva BiH na svako pitanje o toku istrage odgovaraju da je istraga u toku. Bez “suvišnih” detalja.

Nedavno su na pitanja Gerila info saopštili kako istragu ubistva Davida Dragičevića vode svakodnevno i intezivno. Ni istraga OJT Banjaluka nije dala nikakve rezultate. Inače, istragu je banjalučko Okružno tužilaštvo protiv N.N. lica otvorilo tri mjeseca nakon ubistva.

“Predmet je i previše dugo u Tužilaštvu BiH. Mi smo imali nadu da će prelaskom predmeta na viši nivo slučaj biti na neki način riješen ubrzano. To se ne dešava. Izuzetno smo razočarani“, rekao je prošle godine Ozren Perduv, jedan od najistaknutijih aktivista Pravde za Davida.

Banjalučki novinar Vladimir Šušak, koji je od početka pratio slučaj, rekao je prošle godine na sedmu godišnjicu ubistva da je cijelo pravosuđe Bosne i Hercegovine palo na slučaju ubistva Davida Dragičevića.

“Ovo društvo se neće oporaviti dok se ne stavi tačka na istragu i dok se ne utvrdi ko je izvršilac i nalogodavac svega toga. Jedan veliki poraz društva, jedan slučaj koji je uticao na samo društvo. Svjedok sam mnogih ljudi koji su upravo zbog tog slučaja napustili ovu državu jer su shvatili da ne mogu da žive u ovakvom društvu“, smatra Šušak.

Prvobitna policijska istraga utvrdila je da Davidova smrt nastala utapanjem, ali bez elemenata krivičnog djela. Takođe, rukovodstvo banjalučke policije i MUP Republike Srpske su na konferenciji za novinare tvrdili da je David Dragičević prije nestanka opljačkao kuću na Laušu kao i da je bio pod uticajem narkotika. Sve je kasnijom istragom demantovano.

Davidovi roditelji Davor i Suzana od samog početka su tvrdili da je David ubijen. Smrt Davida Dragičevića i konferencija MUP-a RS pokrenuli su višemjesečne proteste koje su predvodili članovi grupe „Pravda za Davida”. Na tri velika skupa okupilo se nekoliko desetina hiljada građana Banjaluke. Protesti su okončani policijskom intervencijom i brutalnim rastjerivanjem građana. Nakon toga održavane su protestne šetnje sve do kraja decembra 2018. godine. Nakon policijskih akcija prostesti i šetnje su prestali a Davidov otac Davor je morao napustiti BiH.

U martu 2019. godine izvršena je ekshumacija Davidovog tijela koje je ponovo sahranjeno u Austriji

Banjalučko Okružno tužilaštvo je otvorilo istragu protiv N.N. lica tri mjeseca nakon ubistva. Tužilaštvo BiH je istragu od OJT Banjaluka preuzelo u aprilu 2021. godine. Ni jedna ni druga istraga nisu dale nikakve rezultate.

O slučaju Dragičević više ne govore ni oni političari koji su u vrijeme protesta bili najglasniji. Draško Stanivuković danas je gradonačelnik Banjaluke, jedan od njegovih nabližih saradnika je danas Igor Radojičić koji je gradonačelnik Banjaluke u vrijeme protesta. Adam Šukalo koji je “isplivao” za vrijeme protesta na trgu danas je jedan od najbližih sardanika Aleksandra Vučića. Danas u ime SNS-a lobira da Draško Stanivuković bude opozicioni kandidat za predsjednika. Republike Srpske. Dragan Lukač koji je upravljao Ministarstvom unutrašnjih poslova Republike Srpske za vrjeme građanskog traženja pravde i istine na trgu danas je odbornik SNSD-a u skupštini grada Banjaluka. Tužilac Dalibor Vrećo koji je vodio istragu ubistva u OJT Banjaluka danas je sudija Okružnog suda u Banjaluci.

Sistem je pobijedio ljude. Pokazao je da pravda u Republici Srpskoj postoji samo za odabrane.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post Osam godina od ubistva koje više gotovo nikoga ne zanima! first appeared on Gerila.info.

Federalna uprava za inspekcijske poslove potvrđuje da je tokom augusta 2025. godine izvršen zajednički inspekcijski nadzor glavnog federalnog šumarskog inspektora i kantonalne šumarske inspekcije Zeničko-dobojskog kantona, i to na odjelima 173 i 174 Šumsko-gospodarske jedinice Tribija–Duboštica. Nadzor je sproveden nad radovima koje je izvodila firma „Seven Plus“, koja je u međuvremenu promijenila ime u “Vareški minerali”.

U dokumentu se navodi da je kantonalni šumarski inspektor ranije već izdao rješenje o privremenoj zabrani rada, jer preduzeće u tom trenutku nije posjedovalo rješenje za izvođenje radova u šumarstvu. U međuvremenu, firma je pribavila traženo rješenje, nakon čega su inspekcije nastavile postupanje.

Međutim, ključni problem ne leži u tome da li je „Seven Plus“ naknadno prikupio pojedinačna odobrenja, već u činjenici da su sve institucije uključene u postupak ignorisale postojanje Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine, čiju su primjenu dodatno potvrdile i odluke visokog predstavnika, a koji se primjenjuje i na šume i šumsko zemljište kao dio državne imovine.“

U samom aktu Federalne uprave za inspekcijske poslove priznaje se da u Federaciji BiH ne postoji Zakon o šumama, zbog čega su upravne mjere donosile kantonalne institucije. No, upravo tu nastaje pravni paradoks: nepostojanje entitetskog zakona ne suspenduje primjenu državnog zakona, posebno onog koji zabranjuje raspolaganje državnom imovinom bez odluke na nivou BiH.

Dokumentacija pokazuje da su u postupku izdavanja dozvola pribavljeni: odluka o dodjeli koncesije, ugovor o koncesiji, urbanistička saglasnost, rješenja o pravu služnosti, saglasnosti za sječu i izvoz drvne mase, pa čak i odobrenje za detaljna geološka istraživanja rude hroma. Međutim, nijedna od institucija koje su izdavale ove akte nije uvažila činjenicu da je raspolaganje državnim šumskim zemljištem u tom periodu bilo zabranjeno zakonom.

Posebno zabrinjava dio dokumentacije koji se odnosi na komunikaciju sa državnim pravosudnim institucijama.

Nakon zajedničkog inspekcijskog nadzora 19. augusta 2025. godine, Federalna uprava za inspekcijske poslove zatražila je mišljenje Pravobranilaštva Bosne i Hercegovine i Tužilaštva BiH.

Odgovor Tužilaštva BiH, kako stoji u aktu, glasi:

„Izvršenim uvidom u sadržaj dopisa utvrđeno je da ne postoji zakonski osnov za postupanje Tužilaštva BiH.“

Pravobranilaštvo BiH, s druge strane, uopšte nije odgovorilo za skoro 4 i po mjeseca. Federalna uprava za inspekcijske poslove navodi da je 22. oktobra 2025. godine uputila urgenciju za odgovor, ali do dana sastavljanja odgovora zastupniku Nikšiću – odgovor Pravobranilaštva nije stigao.

Uprkos tome, po žalbi firme „Seven Plus“ na rješenje kantonalnog šumarskog inspektora, upravni postupak je obustavljen do „rješavanja prethodnog pitanja“, odnosno do eventualnog odgovora Pravobranilaštva BiH, dok su radovi na terenu u međuvremenu nastavljeni.

Drugim riječima, institucije su svjesne da postoji ozbiljno pravno pitanje, ali su istovremeno dozvolile nastavak postupaka koji uključuju sječu šume i izgradnju infrastrukture na zemljištu koje je, prema važećem državnom zakonu, pod privremenom zabranom raspolaganja.

Paradoksalno, u praksi se primjena zabrane raspolaganja državnom imovinom pokazuje selektivnom i to na nevjerovatan način. Kada je riječ o velikim infrastrukturnim projektima poput pojedinih dionica Koridora Vc u Federaciji BiH, realizacija se usporava upravo zbog obaveze poštovanja odluka Ustavnog suda BiH i neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, na što su Autoceste FBiH upozorile u januaru 2025. godine. Istovremeno, u slučaju projekta privatne kompanije u Varešu, iste te zabrane u praksi se zanemaruju, pa se državne šume i zemljište faktički stavljaju na raspolaganje bez reakcije nadležnih institucija.

Podsjećamo, Gerila.info je nedavno objavila istraživački tekst „Bosna, Albanija i hrom: Koliko ‘zeleno’ je rudarstvo kada se dešava na Balkanu“, u kojem je detaljno obrađen slučaj planiranog rudarenja hroma u Varešu, uz poređenje s praksama u Albaniji. Tekst je ukazao na ozbiljne okolišne i zdravstvene rizike, izostanak transparentnosti i marginalizaciju lokalnih zajednica u procesima donošenja odluka.

Ako je pitanje državne imovine u BiH bilo dovoljno ozbiljno da izazove višegodišnju političko-pravnu krizu pa čak i bezbjednosnu krizu, sukobe na relaciji Milorad Dodik – Kristija Šmit, a zatim i intervencije visokog predstavnika i odluke Ustavnog suda, kako je moguće da se danas ista ta državna imovina – konkretno šume i šumsko zemljište – faktički stavlja na raspolaganje privatnoj kompaniji kroz administrativne dozvole, bez ikakve reakcije državnih institucija?

Drugim riječima, da li je zabrana raspolaganja državnom imovinom obavezujući zakon ili selektivno primjenjivo slovo na papiru?

Dejan Rakita / GERILA

The post Selektivna država: Zašto zabrana raspolaganja državnom imovinom važi za Koridor Vc, ali ne i za Vareš? first appeared on Gerila.info.

Tačno je sedam godina od sukoba na  banjalučkom Trgu Krajine u kojima su se pripadnici MUP RS na brutalan način obračunali sa pripadnicima neformalne grupe građana “Pravda za Davida” a koja se okupila oko roditelja ubijenog mladića Davida Dragičevića.

Mjesecima od ubistva, a koje su pripadnici policije i Tužilaštva okarakterisali kao “zadesnu smrt” a što se kasnije pokazalo kao laž i obmana građana ali i roditelja ubijenog mladića, održavali su se veliki skupovi na kojima je traženo samo jedno – da se sazna istina o ubistvu ubijenog Davida a ubice izvedu pred lice pravde.

Pripadnici PzD ali i građani koji su podržavali pokret mjesecima su bili targetirani od strane medija bliskih vlastima, dok su pojedini doživljavali mobing na poslu ukoliko su radili u državnim ustanovama.

Ipak, vrhunac nalelektrisane atmosfere dogodio se na katolički Božić 2018.godine a tada su pojedini opozicioni političari i politički analitičari posumnjali da je akcija pripadnika MUP RS povezana upravo sa ovim praznikom jer većina ambasada i međunarodnih institucija, kao što je opšte poznato, ne radi u tom periodu.

Taj dan označio je početak višednevnih sukoba u kojima je policija uz upotrebu sile prvo građane otjerala sa trga, zatim spriječila šetnje a na kraju i okupljanje u porti hrama Hrista spasitelja u centru grada. Jutro prije razbijanja okupljanja građana priveden je Davor Dragičević a kasnije i Suzana Radanović, majka Davida Dragičevića, čije hapšenje je i pokrenulo lavinu nasilja. Policija i tada selektivno brani stajanje pojedincima na trgu uz obrazloženje da skup nije prijavljen iako se ne radi o javnim okupljanjima.

U periodu od pet godina dosta toga se promijenilo, osim jednog i onog najvažnijeg, ubice Davida Dragičevića su i dalje na slobodi.

U međuvremenu su Davidovi roditelji preživjeli pravi životni rolerkoster, od “izgnanstva” u Beču, preko mnogobrojnih sudskih procesa, prijetnji, kleveta i neistina na njihvo račun.

Iako su tada o neredima kao i ranije protestima izvještavali svi regionalni, pa i svjetski, mediji, danas se za sudbinu Pravde za Davida interesuju samo redakcije koje se bave istraživačkim novinarstvom, a takvih je u Srpskoj i BiH malo i, svakim danom, sve manje.

Budući da je u pitanju događaj koji je odredio politička i društvena kretanja u Banjaluci a samim tim i Republike Srpske, podsjetićemo kako smo prije pet godina izvještavali na današnji dan.

Redakcija Gerile podsjetiće na hronologiju događaja tog 25.decembra 2018.godine i objaviti tekstove naše redakcije od toga dana bez intervencija.

Sve je počelo ujutro, prije devet časova hapšenjem Davora Dragičevića. Članovi grupe Pravda za Davida odmah nakon vijesti o Davorovom hapšenju počeli su da se okupljaju na Trgu Krajine. Tu je i Suzana Radanović, majka ubijenog Davida.

Policija, koje je oko 10 časova bilo malo, na Trgu Krajine žutom policijskom trakom ograđuje prostor oko “spomenika” Davidu Dragičeviću. Okupljeni građani negoduju, najglasnija je Davidova majka. Policija je u tim trenucima korektna. Obična uniformisana policija dobija pojačanje Jedinice za podršku a prostor ograđen trakom se širi nakon odbijanja novinara da se udalje sa trga. Nakon verbalnog sukoba u kontinuitetu sa policijom, dva policajca odvode Suzanu Radanović.

U tom momentu počinju incidenti. Prvi sukob nastaje na trgu a sukobljava se jedan od građana sa nekoliko policajaca. Policija ga obara, hapsi i odvodi. Situacija je u tom trenutku poprilično napeta. Novinari traže informacije ali od prisutnih policajaca niko se ne obraća novinarima. Pojas ograđen trakom i dalje se širi. Na trg dolazi Adam Šukalo ali odlazi u Policijsku upravu da, prema njegovim riječima, vidi šta se dešava sa Davorom Dragičevićem.

Na trg dolazi i Branislav Borenović ali i on odlazi u Policijsku upravu da vidi šta se dešava. Uskoro javljaju da je uhapšen Šukalo.

Sukob građana i policije visi u vazduhu. Na trgu je sve više naroda ali i policije. Neki tvrde da policajci govore ekavicu. Policija pokušava da uhapši jednog mladića ali policajcima to ne polazi za rukom jer ga brane građani. Dolazi do naguravanja ali i razmjene udaraca između policajaca u uniformama i građana. Jedinica za podršku još se ne uključuje u sukob.

Na trg dolaze poslanici Draško Stanivuković i Jelena Trivić. Tu su i pojedini lokalni SDS-ovci. Na Trg ponovo dolazi Branislav Borenović. Draško Stanivuković sječe policijsku traku, policija pokušava da ga hapsi i tu počinje novi sukob građana i policije. Nakon mnogo napora na ivici žestokog sukoba, policija uspjeva da uhapsi Stanivukovića. Uhapšen je i Borenović. Uhapšeno je još nekoliko građana.

Sve dok traje saobraćaj glavnom banjalučkom saobraćajnicom i dalje se odvija i prijeti opasnost da neko nastrada u saobraćaju. Naroda je na Trgu sve više. Banjalučka komunalna policija, odnosno banjalučka Čistoća su uklonili sva obilježja sa trga. Potisnuti građani prave nova u neposrednoj blizini policijske trake.

Poslanik Draško Stanivuković vraća se na Trg ali biva ponovo uhapšen kada se obratio građanima. Na građane, među kojima ima i djece i starih, kreće jedinica za podršku. Jedinica za podršku udara nekoliko građana koji su im najbliži. Građani uzvraćaju. Sjedaju na trg, ali im to ne pomaže.

Ispred Palate Republike pedesetak je policajaca Jedinice za podršku. Oni nešto prije 16 časova kreću ka trgu sa kojeg su građani već potisnuti u Park Petra Kočića.

Građani se okupljaju u parku. Dolazi poslanik Nebojša Vukanović. Policija građane poslije 17 časova tjera iz parka a građani odlaze u portu Hrama Hrista Spasitelja. Policija, Jedinica za podršku ide za građanima koji se povlače u dvorište crkve. Sada je u dvorištu crkve mnogo veći broj građana od broja koji je bio na trgu i parku.

Policija u toku dana izdaje dva saopštenja, drugim najavljuju izjave nešto prije 14 časova. Novinari očekuju rukovodioce Policijske uprave čak i ministarstva jer je medija mnogo a interes javnosti nakon svih dešavanja ogroman. Policija je pred novinare poslala portparola.

Rečeno je da su sve akcije policije rađene u kordinaciji sa banjalučkim Okružnim tužilaštvom koje se nije oglašavalo u toku dana i nije odgovorilo na pitanja o postojanju naloga i razlozima za izdavanje naloga za pretres kuće Davora Dragičevića.

U vrijeme tog pretresa u kući su bila maloljetna djeca Suzane Radanović bez prisustva roditelja a Centar za socijalni rad nije obaviješten, prema priznanju Centra za socijalni rad. Radnici Centra dolaze na teren tek kada ih je o dešavanjima u kući obavijestio advokat porodice Dragičević.

Nema informacija o uhapšenima i jutros i u toku dana. Prema posljednjim informacijama Stanivuković će biti pušten noćas u 3 sata a Šukalo večeras u 23.

Davor Dragičević i dalje je u pritvoru.

“Pravda za Davida” najavila je nastavak okupljanja sutra. Niko od zvaničnika Republike Srpske nije se obratio javnosti. O dešavanjima u Banjaluci izvještavali su mediji u čitavom regionu i Evropi. O Banjaluci su danas pisali “Vašington post” i “Njujork Tajms”.

Dramatično je i večeras u Banjaluci. Pripadnici policije u kordonima rastjeruje građane koji su se okupili povodom hapšenja Davora Dragičevića, Suzane Radanović, te članova grupe “Pravda za Davida”.

Kako javlja naš dopisnik sa terena, pripadnici Specijalne policije RS opremljeni štitovima i palicama, rastjerala je građane koji su se okupili u Parku Petar Kočić.

Pozvali su građane da se raziđu,  a malo zatim krenuli ka njima lupajući palicama o štitove.

Nakon toga, policija je rastjerala čak i okupljene novinare.

Učesnici protesta su se nakon toga okupili u dvorištu Hrama Hrista spasitelja.

Predsjednik Partije demokratskog progresa Branislav Borenović obratio se okupljenim građanima.

“Tražimo dvije riječi- istina i pravda. Pozivamo narodnu policiju da traži ubice”, poručio je Borenović.

On je rekao da je ljudski zahtjev da se zaustavi progon porodice Dragičević.

“Tražimo  da svi privedeni budu odmah uhapšeni. Užas je da Tužilaštvo ćuti. Ljudsko nas boli. Svako je nečije dijete”, dodao je Borenović.

Trenutno je pred hramom oko 1.000 građana. Građani zahtijevaju da Davor Dragičević bude pušten. Uzvikuju “Dosta više. Ne mogu nas zaustaviti”, a čuju se i povici “Na trg. Na trg”. Situaciju smiruju i konstantni povici na mir i dostojanstvo.

Građani su upravo blokirali saobraćaj ispred Hrama Hrista spasitelja, a prema njima je upravo krenuo kordon policije.

Građani uzvikuju policiju: “Ubice, ubice” i “Idite na Kosovo”.

Obraća se i majka Davida Dragičevića, Suzana Radanović koja je pozvala na nove proteste sutra u 18 časova…..

Gotovo osam godina nakon ubistva Davida Dragičevića niko nije odgovarao. Rad OJT Banjaluka i Tužilaštva Bosne i Hercegovine nije dao nikakve rezultate. Stiče se utisak da institucije čekaju da vrijeme donese zaborav a da niko nema oubiljnu namjeru da rasvijetli ubistvo. O slučaju Dragičević više ne govore ni oni političari koji su u vrijeme protesta bili najglasniji. Draško Stanivuković danas je gradonačelnik Banjaluke, jedan od njegovih nabližih saradnika je, danas, Igor Radojičić gradonačelnik Banjaluke u vrijeme protesta. Adam Šukalo koji je “isplivao” za vrijeme protesta na trgu danas je jedan od najbližih sradanika Aleksandra Vučića.

Gerila info

The post GODIŠNJICA O KOJOJ ĆUTI BANJALUKA: Sedam godina od nereda u kojoj su pripadnici MUP RS brutalno “očistili” Trg Krajine od pristalica grupe “Pravda za Davida” first appeared on Gerila.info.

Gotovo punih 12 mjeseci institucije i policijske agencije u Bosni i Hercegovini, MUP RS, Agencija za istrage i zaštitu BiH (SIPA), Okružno javno tužilaštvo (OJT) Banja Luka, Tužilaštvo BiH, na kraju Uprava za indirektno oporezivanje BiH (državne carine), nisu učinili doslovno ništa da makar po službenoj dužnosti provjere ozbiljne optužbe i pisane izjave o umiješanosti visokopozicioniranih službenika i funkcionera UIO u organizirani kriminal i korupciju na Graničnom prijelazu (GP) Gradiška.

Naime, u januaru 2026. nastupiće tačno godina otkako je Dragoslav Stjepanović, tadašnji vođa smjene na GP Gradiška, dao pisanu izjavu u Policijskoj stranici (PS) Gradiška, u kojoj je naveo imena te opisao načine uzimanja i davanja mita, otkrio kako su ga i na koji način pretpostavljeni pokušali primorati da učestvuje u organiziranoj korupciji, ali i metode šverca preko GP i CI Gradiška.

Prema Stjepanovićevom svjedočenju i pisanoj izjavi, koju je dao i kasnije proslijedio svim nabrojanim institucijama, šef referata GP Gradiška Miroslav Radanović ga je pokušao primorati da na kraju svake smjene za njega izdvaja 200 do 300 eura, a za Gorana Marinkovića, šefa Odsjeka za carinske poslove u RC Banja Luka (inače desne ruke i po određenim svjedočenjima kuma Zorana Tegeltije, direktora UIO BiH), 500 eura. Sve je navedeno u dokumentima koje na više mjesta u tekstu ekskluzivno objavljujemo. 

No, umjesto ozbiljne akcije pravne države, ili barem postupanja po službenoj dužnosti institucija koje postoje i primaju sredstva iz budžeta upravo da bi se borile protiv organiziranog i svakog drugog kriminala, Stjepanović je u međuvremenu disciplinski gonjen, mobingovan, i na kraju uhapšen.

Ovo nije priča o karakternim osobinama Dragoslava Stjepanovića ili onome što je radio ili nije radio tokom dvije i po decenije u UIO (iako ćemo tokom istraživanja priče čuti da nije imao niti jednu prijavu niti prekršaj za 25 godina staža), ovo je priča o državi koja postoji samo na papiru i pojedincima koje proguta mrak i duboka država ukoliko se usude suprotstaviti organiziranom kriminalu i korupciji kojima svjedoče.

MALTRETIRANJE POČELO NAKON ODBIJANJA DA SKUPLJA I PREDAJE MITO

Prema obimnoj dokumentaciji u posjedu Valtera, maltretiranje i progon Dragoslava Stjepanovića počelo je u januaru ove godine nakon što je odbio da prikuplja i predaje mito svojim nadređenim s kojima je potom došao u sukob. Neugodni svjedok kasnije je pomjeren sa GP Gradiška, a na incijativu Gorana Marinkovića protiv Stjepanovića su pokrenuta dva disciplinska postupka.

Stjepanović je u više navrata sve ovo prijavljivao pismeno kabinetu direktora Tegeltije, a u maju ove godine Odsjeku za profesionalne standarde UIO BiH, međutim ništa nije poduzeto. Jednako kao što iz kabineta direktora, odnosno UIO, nije odgovoreno na pitanja Valtera koja smo im uputili 30. novembra.

Koliko su u ovoj državi vrijednosti prava i pravde devalvirane svjedoči i to što je Stjepanović u januaru u PS Gradiška zapravo ispitan u svojstvu okrivljenog jer je u lokalnom kafiću Upitnik „verbalno prijetio Radanoviću, Marinkoviću i Radovanu Đuriću (šef Carinske ispostave Gradiška, op.a.)“, nakon čega su se oni osjetili „ugroženim“. Policiju, naime, nije previše uzbunilo ni zanimalo to što je Stjepanović u svojstvu „okrivljenog“, dajući izjavu, do u detalje pojasio šta se zbilo i na koji je način od njega traženo da učestvuje u sistemskoj korupciji unutar državnih carina.

Iz zapisnika, koji je u posjedu Valtera, izdvajamo (izvorno) najzanimljiviji dio:

„Dana 28.1.20205., oko 09.00 časova pio sam kafu u kafiću ‘Upitnik’ gdje sam došao svojim privatnim vozilom i isti parkirao desno pored kafića. Oko 09.45 u kafić dolazi vođa referata GP Gradiška, Radanović Miroslav, sjeda pored mene, naručuje piće i zamoljava me da sjednemo u separe koji se nalazi pored toaleta. U tom momentu sam pitao u čemu je problem, na šta sam istom odgovorio da ne vidim problem u sebi, već u njima, misleći na radnje koje obavljaju na GP Gradiška, a koje nisam htio da prihvatam na njegov nagovor. Radanović Miroslav mi saopštava da svaku smjenu moram da dam 200 do 300 eura njemu i 500 eura šefu regionalnog centra Banja Luka, Marinković Goranu. Ja sam mu tada objasnio da ja nisam iz te priče, da nikada od mene to neće dobiti, niti ja želim da se bavim takvim poslovima, a ovaj posao radim po pozitivnim carinskim propisima“, napisao je, između ostalog, Stjepanović u službenoj izjavi policiji u Gradišci, navodeći da je „čista laž da je Radanoviću ili bilo kome drugom prijetio ubistvom“, posebno naglašavajući da se „za 25 godina radnog staža nije načinio nikakav prekršaj, niti bilo kada davao izjavu policijskim agencijama u svojstvu osumnjičenog“.

No, policija u Gradišci, MUP RS, SIPA, tužilaštva na entitetskom i državom nivou, a posebno direktor UIO Tegeltija te unutrašnja kontrola državnih carina gdje Stjepanović, Radanović i Marinković rade, nisu smatrali za shodno da – makar po službenoj dužnosti – provjere ove ozbiljne navode i optužbe o organiziranom kriminalu i organiziranoj korupciji na GP Gradiška, inače najfrekfentnijem graničnom prijelazu u BiH gdje se već godinama dešavaju ozbiljne kriminalne radnje, a o čemu je prije godinu i po Valter uradio veliku istraživačku priču.

TEGELTIJA NE ŽELI DA REMETI RUTINU KORUPCIJE NA GP GRADIŠKA

Nakon ovih događaja Stjepanović je, kao „neugodni svjedok“, skonjen sa GP Gradiška, mobingovan i faktički degradiran, a protiv njega su rješenjima direktora Zorana Tegeltije u martu i aprilu ove godine pokrenuta dva disciplinska postupka jer je „prijetio“ nadređenim koji su ga pokušali uvući u mito, po svim dokumentima koje posjedujemo – očito dobro organiziranom, pokrivenom i premreženom dubokom državom.

U maju ove godine Stjepanović se obratio pismeno direktno u kabinet direktora Tegeltije, navodeći u svom „zahtjevu za razmatranje cijele situacije“ pojedine uistinu frapantne informacije, uključujući imena carinika koji učestvuju u organiziranoj korupciji i kriminalu i metode šverca robe na GP i CI Gradiška. U uvodu pojašnjava da su od nekih njegovih kolega iznuđene izjave kako bi protiv njega bio pokrenut disciplinski postupak, te odmah potom navodi.

„Moram navesti i naglasiti da nisam remetio rad vozača i putnika, niti sam slikao i snimao bilo šta i bilo koga na GP Gradiška, što se može utvrditi i vještačenjem telefona. Sav spor je nastao zbog narušenih radnih odnosa neradom i nezakonitim aktivnostima radnika Zrilić Dragana, Praštala Aleksandra (nedavno uhapšen u akciji SIPA-e koja je kod njega pronašla 130.000 KM, op.a.) i pokušajem reketiranja mene od strane šefa prelaza Radanović Miroslava. Došlo je do sukoba nakon što mi je Radanović Miroslav, dok sam sjedio u kafiću, prišao i rekao da ću morati na kraju svake smjene u kojoj radim obezbijediti i donijeti 200 do 300 eura za njega lično, i još 500 eura za Marinković Gorana“, navodi Stjepanović u pismu Tegeltiji te naglašava da mu je, nakon što nije pristao na to i rekao da će sve prijaviti nadležnim organima ukoliko se nastave pritisci na njega, Radanović ljutito odgovorio da će biti smijenjen i premješten na druge poslove.

„Ostali carinski službenici i vođe smjene Praštalo Aleksandar i Zrilić Dragan po nalozima i zahtjevima Radanović Miroslava nalažu svojim carinicima u smjeni kojom rukovode da u svakoj smjeni za dogovorenu novčanu naknadu puste barem po dva kamiona rabljene i polovne robe u carinsko područje BiH bez carinskog nadzora i kontrole (tekstil, bijelu tehniku, milka čokolade, nutelu i drugu raznu robu), čime se izbjegava plaćanje uvoznih dadžbina i omogućava krijumčarenje robe, za novčanu naknadu prijavljuju uvezena auta iz unutrašnjosti koja nisu prijavljena za carinjenje prilikom ulaska u carinsko područje BiH, za naknadu sačinjavaju lažne uvozne fakture, razdužuju fiktivno i lažno robu na izlazu iz BiH iako je roba ostala u BiH“, iznosi dalje Stjepanović frapantne podatke o organiziranom kriminalu, korupciji i činjenu velike štete državnom budžetu.

Čitajući ove izvještaje i svjedočenja čini se da je samo strašnije od svih navoda o kriminalu činjenica da direktor Tegeltija apsolutno ništa nije poduzeo da provjeri svjedočenje šefa smjene sa GP Gradiška, kao što kasnije nisu ništa poduzele niti jedna policijska agencija ili pravosudna institucija.

STJEPANOVIĆA TEŠKO PRETUKLI MARINKOVIĆ I SINOVI

Nakon mjeseci agonije Stjepanović je, prema vlastitom svjedočenju, 9. avgusta ove godine pokušao razgovarati sa Marinkovićem ispred njegove kuće (banjalučko naselje Budžak, op.a.), „kako bi pokušali razgovorom da riješe nepotrebnu i nezdravu situaciju“. Šta se potom dešavalo – možda bolje od bilo kakvih izjava mogu da posvjedoče fotografije koje ekskluzivno objavljujemo, kao i ljekarski nalazi. Na njima je vidljivo i uočljivo da je Stjepanović tu teško pretučen, dakle suprotno od onoga kako su izvijestili mediji. Kako je i na koji način tu nastupio Stjepanović – teško je pretpostaviti jer nije bilo svjedoka, no logična pretpostavka jeste da bi samo neuračunljiva osoba došla sama pred kuću svom pretpostavljenom i fizički krenula da se obračuna s njim i dva duplo mlađa muškarca (njegovim sinovima).

Čak da se, hipotetički, tako nešto i desilo, logično pitanje je kako je uopće moguće da je zbog tog događaja policija iz Budžaka (banjalučko naselje, op.a.) privela samo Stjepanovića, a nije Marinkovića i sinove, koji su Stjepanoviću nanijeli teške tjelesne povrede, već su tek pozvani na informativni razgovor – i pušteni? Uz slike teško pretučenog Stjepanovića koje objavljujemo, pretpostavljamo da je ovo pitanje za unutrašnju kontrolu MUP-a RS.

Zbog svega se teško pretučeni Stjepanović i treći puta obratio Samostalnom sindikatu UIO za pomoć, opisujući šta se sve dešavalo na javnoj površini nedaleko od Marinkovićeve kuće (opis istog događaja poslao je i svim nabrojanim policijskim i tužilačkim institucijama).

„U subotu 09.08.2025. oko 17:30 časova sam se pokušao obratiti Goranu Marinkoviću ispred njegove porodične kuće i da razgovorom riješimo ovu nezdravu i nepotrebnu situaciju, te da razjasnimo zašto to radi i zašto želi da me ostavi bez posla, njegov odgovor je bio dok sam razgovarao s njegovim sinom Srđanom i radnim kolegom iz CI Gradiška da je iz svog dvorišta izletio samo u šorcu na Ulicu Marka Lipovca koja je javna površina, udario me desnom nogom u predjelu slabina i lijevog bubrega bez bilo kakvog upozorenja, što je bio povod i za dvojicu njegovih sinova Srđana i Stefana koji su imali neke improvizovane boksere na desnoj ruci“, opisuje Stjepanović u obraćanju Samostalnom sindikatu UIO (čiji je član) te navodi da su ga Marinkovićevi sinovi također odmah počeli udarati.

„Odmah su me napali i počeli udarati zatvorenim šakama u glavu, oborili su me na zemlju i na zemlji me je i dalje nastavio šutirati i udarati Goran Marinković, ali i njegov sin Srđan koji radi kao carinski inspektor u CI Gradiška i drugi sin Stefan. Udarali su me, nazivali narkomanom i alkoholičarom, dok nisam izgubio svijest i nanijeli su mi nekoliko posjekotina i poderotina na glavi, potiljačni dio (udarac nekim tupim predmetom), na nosu posjekotina od udarca bokserom, polomili su mi jagodičnu kost ispod oka, polomili su mi jedan zub, imam masnice i podlive po tijelu, ekstremitetima i glavi. Nakon toga neko je pozvao policiju koja je došla vrlo brzo i Goran Marinković me je sa svojim sinovima lažno pred policijom optužio da sam ja njih fizički napao, da sam narkoman i da se drogiram, kao i da sam pijan. Što je sve provjereno testiranjem u policiji i vađenjem krvi i nalazi su bili negativni na bilo kakve narkotike i alkohol u krvi. Nijedan od njih trojice koji su me tukli i udarali nema nikakvih povreda, što je utvrdila i policija“, navodi Stjepanović, dalje opisujući da je odvezen u Klinički centar nakon toga te da je primijetio tokom provođenja postupka da je policija bila pristrasna i da je Gorana Marinkovića kao glavnog inspiratora uopće izostavila iz zapisnika.

IZ SINDIKATA UIO BIH POTVRĐENI STJEPANOVIĆEVI NAVODI

Valter se, uz ostale, obratio i Samostalnom sindikatu UIO, odakle su nam potvrđeni Stjepanovićevi navodi.

„Carinski službenik Stjepanović Dragoslav tri puta se pismeno obraćao Sindikalnoj organizaciji kao njen član, prvi puta 02.04.2025., drugi put 19.05.2025., kada iznosi ozbiljne optužbe na račun nekih rukovodilaca i zaposlenih Odsjeka za carinske poslove u RC Banja Luka sa obilježjima krivičnog djela te je Sindikalna organizacija sačinila obavještenje od 20.05.2025. i podnesene zahtjeve dostavila Odsjeku za unutrašnju kontrolu i Odsjeku za profesionalne standarde na nadležno postupanje. Treći puta se obratio 15.08.2025., i iznio uznemirujuće i ozbiljne optužbe na račun šefa Odsjeka za carinske poslove Gorana Marinkovića i njegovih sinova Srđana i Stefana, koji su ga brutalno pretukli i nanijeli mu teške tjelesne povrede“, piše u odgovoru Samostalnog sindikata UIO BiH Valteru, te se naglašava:

„Nakon svih dešavanja, pismenih zahtjeva carinskog službenika Stjepanovića Dragoslava Kabinetu direktora i Sindikatu, odsjecima za unutrašnju kontrolu i profesionalne standarde u UIO, u kojima su izneseni navodi sa elementima krivičnih djela, koruptivnim radnjama sa elementima organizovane i udružene grupe, gotovo je nevjerovatno da niko, počev od PS Gradiška, Kabineta direktora UIO, Odsjeka za unutrašnju kontrolu, Odsjeka za profesionalne standarde, disciplinske komisije UIO, te Okružnog javnog tužilaštva u Banjoj Luci gdje je Stjepanović 21.08.2025. protiv Gorana Marinkovića i dvojice njegovih sinova podnio vrlo ozbiljnu krivičnu prijavu sa obimnom dokumentacijom i dokazima, do danas niko po službenoj dužnosti osim Sindikata nije preduzeo ni pokrenuo bilo kakvu ozbiljnu aktivnost u skladu sa zakonskim propisima i nadležnostima na provjeri i ispitivanju navoda iz pismenih zahtjeva i prijava podnesenih od strane Stjepanovića, a koji je u međuvremenu po prijavi Gorana Marinkovića od 25.11.2025. da mu Stjepanović ‘navodno prijeti i ugrožava bezbjednost’ priveden i pritvoren od strane policije RS, te mu je određena mjera pritvora u trajanju od 30 dana na prijedlog postupajućeg tužioca OJT Banja Luka. Iz svega navedenog očigledno je da su mjere preduzimane samo protiv Stjepanović Dragoslava koji za 24 godine radnog staža, po informacijama iz njegovog radnog dosijea, nikad nije disciplinski odgovarao za bilo kakve povrede radnih i službenih dužnosti“, navodi u odgovoru Valteru predsjednik Samostalnog sindikara UIO Predraga Jelača.

Interesantna je i indikativna i korespondencija između Valtera i OJT Banja Luka. Prva pitanja koja smo ovom tužilaštvu uputili odnosila su se na dešavanja na GP Gradiška, ozbiljne navode o organiziranom kriminalu i krivičnu prijavu koju je, kako je potvrdio i Sindikat UIO, u međuvremenu Stjepanović podnio protiv Marinkovića upravo OJT Banjaluka 21. avgusta ove godine.

Nakon što nam je odgovoreno da se „za sve informacije obratimo Tužilaštvu BiH“, pitali smo da nam odgovore da li to znači da su krivična prijava i eventualni formirani predmet poslani Tužilaštvu BiH na daljnje postupanje – i po čijoj je to odluci ili zahtjevu? Na na ovo pitanje smo dobili iznenađujući odgovor, koji je glasio:

„Okružno javno tužilaštvo Banja Luka nikada nije imalo predmet na koji se odnosi vaš upit.“

Dalja komunikacija je tekla ovako:

„Postovana kolegice Đaković, da se vratimo na moja uvodna pitanja kada sam vas zamolio da se očitujete na pitanja o krivičnoj prijavi za pokušaj mita (korupcije) i organizovanog kiminala, a onda ste me vi uputili na Tužilaštvo BiH. Kako bih vam pomogao da se prisjetite, u prilogu vam šaljem krivičnu prijavu koja je podnesena vašem tužilaštvu 21. avgusta ove godine, sa pitanjem:

„Šta je OJT Banjaluka uradilo po ovoj prijavi koja visokog državnog službenika i jednog od šefova UIO BiH teško tereti za korupciju i organizovani kriminal, kao i za fizički napad?“

Dobili smo slijedeći odgovor:

„Poštovani,

u vezi sa preciziranim zahtjevom i prilogom koji ste elektronskim putem dostavili dana 02.12.2025.godine, obavještavamo da ja ovo tužilaštvo dana 21.08.2025. godine, zaprimilo prijavu podnosioca S.D. protiv G.M. S.M. i S.M. zbog krivičnog djela Tjelesna povreda iz člana 131. krivičnog djela Teška tjelesna povreda iz člana 132. stav 1. KZ RS krivičnog djela Učestvovanje u tuči iz člana 135. stav 1. KZ RS krivičnog djela Lažno prijavljivanje krivičnog djela iz člana 334. KZ RS i krivičnog djela Davanje lažnog iskaza iz člana 335. KZ RS. Predmet se nalazi u radu kod postupajućeg tužioca i u istom će nakon potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja biti donešena tužilačka odluka.“

Dakle, drugim riječima, OJT Banja Luka se bazira na tuču i fizički obračun Marinkovića sa Stjepanovićem, no kao pravosudnu tužilačku instituciju ni njih ne zanimaju spisi i ozbiljni navodi i tvrdnje dokumentovane uz krivičnu prijavu o organiziranim kriminalu i korupciji na GP Gradiška, odnosno metode uzimanja i sticanja mita, uz navođenje imena umiješanih.

MONTY PYHTONOVSKI ODGOVORI IZ TUŽILAŠTVA BIH I SIPA-e

Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, koje treba da bude prva adresa za provjeru i istragu ozbiljnih navoda o organiziranom kriminalu i korupciji na GP Gradiška,

uputili smo gotovo identična pitanja. Nakon nekoliko dana čekanja potvrdili su nam u uobičajenom maniru:

„Poštovani,

u Tužilaštvu BiH formirana su dva predmeta koji se odnose na osobu koju navodite u upitu (Gorana Marinkovića, op.a.), oba predmeta se nalaze u fazi provjere navoda iz prijave. S obzirom da su predmeti u fazi prethodnog krivičnog postupka (faza prijave ili istrage), nismo u mogućnosti davati više informacija ili detalja.

U prevedenom značenju, u Tužilaštvu BiH, kao i uvijek kad su veliki i složeni predmeti ili navodi o ozbiljnom kriminalu u pitanju, „provjeravaju navode“, što obično potraje mjesecima – i na tome obično i ostane. „Predmeti u fazi preethodnog podstupka – u fazi prijave ili istrage“, ako sebi dopustimo novinarsku slobodu da prevedemo javnosti, znači isto što i „možda bude, možda ne bude, a možda će jednog dana biti ako bude“.

Uz niz drugih policijskih i pravosudnih agencija i institucija Valter se pitanjima obratio i Državnoj agenciji za istrage i zaštitu BiH (SIPA). Iz ove policijske agencije smo dobili odgovor koji nas je uvjerio da je SIPA dolaskom Ćuluma na njeno čelo postala netransparentna i za javnost zatvorena institucija te sebi dala za pravo da se u odnosima s javnošću ponaša poput obavještajne (a ne policijske) agencije, što proizilazi iz njihovog odgovora Valteru.

„Poštovani, u vezi upita veze od 04.12.2025. godine obavještavamo vas da Državna agencija za istrage i zaštitu eventualno postojanje ili nepostojanje operativno-istražnih podataka ne može dostavljati izvan Agencije, osim nadležnim organima“, stoji u odgovoru iz SIPA. Zbog kratkoće vremena nismo bili u mogućnosti da se obratimo po Zakonu o slobodi pristupa informacijama, koji predviđa mogućnost 15 dana za dostavljanje odgovora, no ne sumnjamo da bismo dobili isti odgovor.

S obzirom da su Stjepanović, ali i svi čija imena iznosi u kontekstu teških optužbi o organiziranom kriminalu, uzimanju i davanju mita, uposlenici državnih carina (UIO BiH), prva adresa je ova institucija (čiji je direktor, po zvaničnoj verziji, pao s Quada i liječi se u UKC Banja Luka, s prema nezvaničnoj, imao je ozbiljnu „posjetu“ s težim posljedicama), koju inače posljednjih godina potresaju velike kriminalne afere, od kojih je nekolicinu otkrio i Valter (jedna jer bila inicijalna kapisla za akciju pravne države i hapšenje carinika, istina zakašnjelu).

Sjedištu UIO BiH 30. novembra obratili smo se pitanjima:

• Da li je sjedište UIO BiH u prvoj polovini ove godine stigao dopis/obavještenje, u kojem su Goran Marinković, šef Odsjeka za carinske poslove, i Miroslav Radanović, šef GP Gradiška, optuženi od strane uposlenika za ozbiljna djela organizovanog kriminala i korupcije?
• Da li se to obavještenje/dopis tiču obaveza uposlenika sa CI Gradiška da na kraju smjena izdvajaju određene sume novca koje moraju davati Radanoviću i Marinkoviću?
• Da li je po tim ozbiljnim prijava išta poduzimano, s ozbirom da i jedan i drugi i dalje rade na svojim pozicijama?
• Ukoliko nije ništa poduzimano – zašto nije, s obzirom da postoje pismene izjave date policije koje ukazuju na organizovani kriminal i mito?
• Ukoliko nije ništa poduzimano, da li su svi u lancu odgovornosti u sjedištu UIO BiH svjesni da su prikrivanje korupcije, ili nečinjene po ozbiljnim indicijama za korupciju, također krivična djela?

Nekoliko dana kasnije, 3. decembra, od šefa Odjela komunikacije Ratka Kovačevića, dobili smo slijedeći odgovor:

„Poštovani, odmah po zaprimanju proslijedili smo Vaša pitanja nadležnoj organizacionoj jedinici na pripremu odgovora. Čim dobijemo odgovore biće Vam proslijeđeni.“

Međutim, ni 19 dana nakon Kovačevićevog maila, a 22 nakon naših upućenih pitanja, nikakvih odgovora iz ove institucije, rekli bismo očekivano – nema.

Istražujući više mjeseci ovu aferu nailazili smo na mnoge šokantne informacije koje, u ovom trenutku, ne želimo da iznosimo jer za njih još nemamo sve dokaze i nepobitne činjenice. No, ono u što smo sigurni jeste da bi, ukoliko bi uslijedila velika i ozbiljna akcija pravne države, mnogo veća nego akcija Pandora iz 2014. u kojoj je uprkos gomili drugih dokaza na kraju uhapšen i procesuiran samo nekadašnji direktor UIO Kemal Čaušević (a među nakratko uhapšenim bio, interesantno, i Goran Marinković), mnoge strukture u UIO bi popadale poput kule od karata, a mnogi na rukovodećim i drugim pozicijama, ne samo u carinama već i u politici, bi ostali bez slobode.

Dok se to ne desi, ako se ikada desi, ostaje nam ozbiljno pravno, moralno i svako drugo pitanje odgovornosti policijskih i tužilačkih institucija koje nečinjenjem, a neke moguće i prikrivanjem korupcije u ovom slučaju, i same čine ozbiljna krivična djela, istovremeno dok teško pretučeni prijavitelj korupcije leži u zatvoru na osnovu spornog iskaza nepouzdanih (blago rečeno) svjedoka, istih onih koji i dalje žive i rade kao slobodni ljudi i uzorni građani iako pod hipotekom teških optužbi za organizirani kriminal, korupciju, uzimanja i davanje mita.

valter portal

The post VELIKA AFERA U UIO: Godinu šutnje institucija o organiziranom kriminalu na GP Gradiška, prijavitelj pretučen pa završio u zatvoru first appeared on Gerila.info.

Okružni sud je potvrdio da je Ministarstvo unutrašnjih poslova vršilo neposrednu, višestruku i produženu diskriminaciju Suzane Radanović, majke ubijenog Davida Dragičevića. Prvostepena presuda po tužbi Suzane Radanović donesena je u martu ove godine.

Suzana Radanović je Republiku Srpsku tužila zbog kontinuirane diskriminacije koju je trpila od strane pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske. Sud u presudi konstatuje da je utvrđeno da je tužena (RS) putem Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske izvršila neposrednu, višestruku i produženu diskriminaciju nad tužiteljicom čime je povrijedila pravo tužiteljice na jednako postupanje i to zbog oblika diskriminacije koji su propisani u članu 4, stavovi 1, 4 i 6 Zakona o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine, što je dovelo do povrede prava na slobodu kretanja i izražavanja tužiteljice i njenu ravnopravnost sa drugm građanima Republike Srpske.

Suzana Radanović je tužbu protiv MUP Republike Srpske odnosno Republike Srpske podnijela u decembru 2021. godine. Ona je u tužbi navela da institucije Republike Srpske nisu preduzele sve raspoložive mjere da se otkriju nalogodavci i izvršioci ubistva njenog sina Davida Dragičevića, zbog čega je bila prinuđena da protestima, šetnjama i javnim oglašavanjem i isticanjem različitih simbola, te drugim vidovima upoznaanja javnosti i izražavanjem nezadovoljstva, traži da se otkriju i kazne nalogodavci, da je imala podršku velikog broja građana, te je osnovana neformalna grupa Pravda za Davida, čiji članovi su, zajedno sa tužiteljicom, takođe ukazivali na propuste državnih organa.

“Žalba tužene nije osnovana”, jasno se navodi u obrazloženju banjalučkog Okružnog suda.

David Dragičević je nestao u noći sa 17. na 18. mart 2018. godine. Njegovo tijelo pronađeno je na ušću Crkvene u Vrbas 24. marta. Za njegovo ubistvo nikada niko nije odgovarao. Iako su istragu vodila dva tužilaštva, banjalučko Okružno i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, ta istraga nije dala nikakve rezultate. U Tužilaštvu BiH, koje je slučaj preuzelo u aprilu 2021. godine, odbijaju da daju informacije o tome u kojoj fazi se istraga nalazi i o tome šta je do sada u istrazi urađeno. Navode da je predmet u radu bez ikakvih posebnih informacija.

Vladimir Kovačević, Gerila info

The post MUP i pravosnažno diskriminisao Suzanu Radanović first appeared on Gerila.info.

U maju 2022. godine državni tužioci su već godinu dana istraživali ubistvo Davida Dragičevića, ali nisu napravili nikakve pomake u odnosu na entitetske kolege, pa je njegov otac Davor sedmicama protestovao ispred Tužilaštva Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

Nakon sastanka sa tadašnjim vršiocem dužnosti Milankom Kajganićem, Davor je prekinuo protest, pokupio šatore i izjavio da mu je novi šef državnih tužilaca obećao da će istraga o ubistvu njegovog sina biti prioritet.

Tri i po godine kasnije, Tužilaštvo, koje vodi Kajganić, odbija dati informacije šta je do sada urađeno u istrazi.

Nakon ukupno sedam godina istrage, koju sada duže vode državni od entitetskih tužilaca, Davor ne krije ogorčenje.

“Pored svih relevantnih dokaza i izjava koje sam dao u Tužilaštvu BiH Ozrenki Nešković i Milanku Kajganiću, oni su za mene već odavno saučesnici u ubistvu moga sina Davida”, kazao je Davor.

Iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine danas nije moguće dobiti bilo kakve zvanične informacije o istrazi koju, u predmetu ubistva Davida Dragičevića, vode od 14. aprila 2021. godine.

U ovoj pravosudnoj instituciji na svako pitanje u protekle četiri godine odgovaraju na isti način, bez bilo kakvih detalja ili konkretnih informacija. Upit Detektora od 6. novembra ove godine o tome u kojoj je fazi predmet i šta je urađeno od kada su ga preuzeli od Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka, koliko je svjedoka saslušano, a koliko potencijalno osumnjičenih, i šta je još ostalo da se uradi te kada se očekuje donošenje tužilačke odluke, ponovo je bez konkretnog odgovora.

“Od momenta preuzimanja predmeta pa do danas, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine u kontinuitetu preduzima istražne radnje koje su propisane Zakonom o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine. Kada bude donesena tužiteljska odluka, javnost će moći biti obaviještena”, odgovorili su iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine.

U telefonskom razgovoru sa glasnogovornikom Državnog tužilaštva Borisom Grubešićem novinari Detektora insistirali su na konkretnijim informacijama, s obzirom da istraga traje gotovo pet godina a javnost očekuje rezultate. Više informacija, rečeno je novinarima, nije moguće dobiti.

“Postupajući tužilac je procijenio da je ovo što se sada može podijeliti s javnosti”, rekao je Grubešić.

David Dragičević, dvadesetjednogodišnji student iz Banjaluke, ubijen je u martu 2018. godine. Njegovo tijelo pronađeno je, nakon višednevne potrage, na ušću rijeke Crkvene u Vrbas u centru Banjaluke 24. marta te godine.

Banjalučka policija je, zajedno sa predstavnicima Zavoda za sudsku medicinu, pokušala da Davidovu smrt okarakteriše kao nesrećan slučaj, lijepeći preminulom mladiću različite negativne etikete, tražeći u njima razloge smrti.

Policijska konferencija održana, ispostaviće se kasnije, bez znanja i dozvole Tužilaštva, izazvala je negodovanje porodice i prijatelja Davida Dragičevića, ali i javnosti u Banjaluci. Otpočeli su najmasovniji i najdugotrajniji protesti u istoriji Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Na banjalučkom Trgu Krajine svakodnevno su se, do kraja te godine, kada je proteste silom prekinula policija, okupljali građani. Na nekoliko velikih protesta okupilo se više desetina hiljada ljudi. Javnost je tražila istinu u slučaju preminulog mladića. Banjalučko Okružno javno tužilaštvo je tek tri mjeseca nakon pronalaska tijela Davida Dragičevića otvorilo istragu ubistva protiv nepoznatih počinilaca. Istraga tog tužilaštva, do momenta preuzimanja predmeta od strane Tužilaštva Bosne i Hercegovine, takođe nije dala nikakve rezultate.

“U istragama je vrijeme ključno. Ako pričamo o periodu od sedam-osam godina, šanse za uspješno okončanje istrage su nikakve”, kazala je za Detektor advokatica iz Banjaluke Jovana Kisin Zagajac.

Kisin Zagajac navodi da je intrigantno to što nema nikakvih informacija o cijelom slučaju. Vjeruje da bi Tužilaštvo Bosne i Hercegovine do sada najradije zaključilo istragu, ali se plaši reakcije javnosti.

“Razlog zašto do danas nije donesena tužilačka odluka o obustavi istrage jeste isključivo strah Tužilaštva od reakcije javnosti. Istraga se formalno drži otvorenom, ali nemamo apsolutno nikakve informacije o tome da se zaista nešto i radi u tom predmetu”, kaže Kisin Zagajac.

Dejan Lučka iz banjalučkog Centra za ljudska prava objašnjava kako bi odgovor iz Tužilaštva u kojem ne žele otkriti nikakve detalje istrage imao smisla da je u njemu napisano i kako Tužilaštvo aktivno radi na predmetu a da se rezultati istrage očekuju uskoro.

“Međutim, kod nas, poslije ovoliko godina, mislim da odgovor realno znači: Ne znamo da li možemo da otkrijemo istinu, ni da li naša istraga može da poluči određene rezultate”, smatra Lučka.

On navodi i da se nameće zaključak, nakon svih ovih godina od ubistva Davida Dragičevića i početka protesta građana, da su institucije bile revnosnije u proganjaju grupe “Pravda za Davida” nego u otkrivanju istine o tome šta se desilo sa pokojnim Davidom, uz kontinuirano institucionalno nasilje nad porodicom i aktivistima, za šta je entitetska policija osuđena za diskriminaciju nad više učesnika protesta.

“Bojim se da se ovim šalje veoma loša poruka, ne samo Davidovoj porodici nego i svim drugim žrtvama i porodicama, da ne očekuju previše, ako ni ovakav slučaj, koji je pod lupom medija i javnosti, protesta, međunarodnih organizacija… ne dovede do okončanja istrage i eventualne optužnice, što svakako dodatno razara povjerenje u bilo kakvu pravnu državu”, objašnjava Lučka.

U neformalnoj grupi “Pravda za Davida”, čiji članovi i dalje insistiraju na “pravdi za Davida”, ogorčeni su radom pravosuđa Bosne i Hercegovine u slučaju ubistva Davida Dragičevića. Smatraju da je zbog smirivanja javnosti slučaj prebačen u Državno tužilaštvo, kao i da su tada očekivanja bila velika. Ispostavilo se, navodi Ozren Perduv iz ove grupe, da “Tužilaštvo BiH predmet mrcvari duže nego Okružno tužilaštvo u Banjaluci”.

“Nama su iz Tužilaštva BiH ranije saopštili da su oni jako zadovoljni poslom koje su njihove kolege u Banjaluci uradili. I time nam je sve rečeno. Zamislite, čak su nama poručili da ih obavijestimo ukoliko budemo mi imali neka nova saznanja, jer oni ‘znaju’ da i mi vodimo nekakvu istragu”, kazao je Perduv.

“Šta reći? Jedini zaključak koji donosimo jeste da je preuzimanje predmeta od strane Tužilaštva BiH bilo klasično zamazivanje očiju i kupovina vremena, i da je sve to zapravo dogovor entitskih i državnih vlasti, čiji je jedini cilj prikrivanje istine i opstrukcija”, dodao je.

Jedan od onih koji su sigurno saslušani u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine jeste Davor Dragičević, otac Davida Dragičevića. On za Detektor ogorčeno navodi da su, gotovo osam godina nakon ubistva, ubice na slobodi a da pravosuđe nije ni korak bliže rješavanju slučaja.

“Tužilaštvo BiH smatram zločinačkom organizacijom. Takođe i sve institucije ove kanalizacije od BiH. Oni su direktno odgovorni za otmicu, mučenje i ubistvo mog sina Davida Dragičevića”, kazao je Davor Dragičević.

U slučaju ubistva Davida Dragičevića vođeno je nekoliko “paralelnih” suđenja, uglavnom po tužbama za klevetu. Za klevetu su bili tuženi i oslobođeni optužbe i roditelji Davida Dragičevića. Njih su, između ostalih, tužili u odvojenim procesima Milorad Dodik i bivši ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske Dragan Lukač.
Pred sudovima u Banjaluci bili su i brojni aktivisti koje je banjalučka policija prekršajnim prijavama teretila za kršenje javnog reda i mira i kršenje Zakona o javnom okupljanju. Zbog ubistva Davida Dragičevića sudovi u Republici Srpskoj održali su na desetine ročišta.

Glavnog suđenja za ubistvo, međutim, i dalje nema. I dalje se čeka podizanje optužnice Tužilaštva Bosne i Hercegovine.

Vladimir Kovačević, BIRN BiH

The post Tužilaštvo BiH skoro pet godina bez pomaka u istrazi ubistva Davida Dragičevića first appeared on Gerila.info.

Istraga je bila pokrenuta nakon što je Narodna skupština Republike Srpske 27. februara usvojila zakon kojim se zabranjuje djelovanje pojedinih pravosudnih i policijskih institucija BiH na teritoriji entiteta.

Ovim zakonom propisano je da se zakoni o Sudu BiH, Tužilaštvu BiH, Agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) te Visokom sudskom i tužilačkom savjetu BiH ne primjenjuju u Republici Srpskoj.

Narodna skupština RS-a 18. oktobra usvojila je i Zakon o prestanku važenja više propisa, među kojima su Zakon o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcionisanje javne vlasti, Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH, Izborni zakon Republike Srpske, Zakon o zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH, Zakon o dopuni Krivičnog zakonika RS-a i Zakon o visokom sudskom i tužilačkom savjetu Republike Srpske.

Milorad Dodik danas očekuje i odluku Ustavnog suda BiH po apelaciji na presudu Suda BiH kojom je presuđen na šest mjeseci zatvora i zabranu bavljenja politikom.

“A šta tamo očekivati, radi se o jednoj političkoj grupaciji u koju ulazi i značajan broj sudija Ustavnog suda. Da je po pravu, po zakonu to je trebalo davno biti završeno jednostavnom odlukom“, rekao je danas Dodik.

GERILA info

The post Tužilaštvo BiH obustavilo istragu protiv Dodika, Stevandića i Viškovića first appeared on Gerila.info.

Senka Nožica advokatica Nenada Nešića potvrdila je za radiosarajevo.ba da je njen klijent dao hipoteku na nekretnine i tako platio kauciju u iznosu od 1,37 miliona maraka.

Inače, Sud BiH ukinuo je Nenadu Nešiću mjere zabrane putovanja i obaveznog javljanja državnom organu. Mjere su mu bile izrečene zbog sumnji u počinjenje krivičnih djela a zbog čega je osumnjičen i zbog čega je i uhapšen u decembru prošle godine.

Nešićeva advokatica nije željela da otkrije koju nekretninu je Nešić založio.

Nešić je, inače, i prije ukidanja mjera zabrane viđen na ljetovanju u Crnoj Gori u julu ove godine. Mediji su pisali da on nedaleko od Tivta ima penthaus od 346 kvadrata koji je, zajedno sa dva garažna mjesta, platio u julu 2020. godine u kešu, 625 000 maraka.

Centar za istraživačko novinarstvo je nedavno u tekstu “Slabi trag na imovini Nenada Nešića” objavio da je Nešić dok je bio na čelu Puteva RS u imovinu uložio najmanje milion maraka. U tekstu se navodi da je Nešić zajedno sa suprugom kupio i stan i garažu u Budvi te dio kuće u Sarajevu sa dvorištem za 450 000 maraka. Navodi se da Nešić posjeduje nekretnine i u Srbiji ali da nije bilo mogće utvrditi na koji način su kupljene s obzirom da zemljišni uredi u Srbiji ne daju mogućnost uvida u takvu vrstu podataka.

Tužilaštvo BiH pet godina istražuje njegovo rukovođenje Putevima Republike Srpske. Sumnja se da je on od 2016. do 2020. godine na poziciji direktora uteva prao novac, primao mito i zloupotrebom položaja ostvario finansijsku korist od oko milion maraka.

CIN navodi da je bračni par Nešić vlasnik 12 nekretnina u BiH, Srbiji i Crnoj Gori a da Nenad Nešić u Izjavi o imovinskom stanju, prije nego što je imenovan za ministra bezbjednosti, nije prijavio 6 nekretnina.

GERILA infoNenad Nešić, Sud BiH, 

The post Nenad Nešić založio je nekretnine da plati kauciju! first appeared on Gerila.info.